Konstantin I Asen Tih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konstantin I Asen Tih
Konstantin I Asen Tih
Lični podaci
Datum rođenja13. vek
Datum smrti1277.
Mesto smrtiBugarska,
Porodica
SupružnikIrina Duka Laskaris, Marija Asen
PotomstvoMichael Asen II of Bulgaria
RoditeljiTihomir (Tih)
DinastijaDinastija Asen
Bugarski car
Period1257-1277
PrethodnikMico Asen od Bugarske
NaslednikIvajlo od Bugarske

Konstantin I Asen Tih je bio bugarski car od 1257. do 1277. godine. Vladavina Konstantina I Asena Tiha poklopila se sa periodom unutrašnjih nemira i neprijateljskim najezdama.

Konstantin I je sin plemića iz Skoplja, sa imenom Tihomir, oženjenog ćerkom srpskog velikog župana Stefana Nemanje[1]. Bio je oženjen tri puta, s tim što ime prve supruge kao i dece sa njom nisu poznati.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

O poreklu Konstantina Tiha dosta je raspravljano u istoriografiji. Izvori o ovom pitanju su malobrojni. U povelji manastiru Svetog Đorđa kod Skoplja, Konstantin pominje "Svetog Simeona Nemanju, dedu carstva mi",[2] iz čega proizilazi da je rodbinski bio povezan sa srpskom vladajućom dinastijom, odnosno njenim osnivačem. Georgije Pahimer piše da je Konstantin bio "upola od Srba".[3] Nićifor Grigora i Georgije Akropolit ga nazivaju "Konstantinom, sinom Tihovim".[4] Na koji način je Konstantin bio povezan sa Nemanjićima nije poznato. U nauci su iznesene brojne pretpostavke. Sredinom 19. veka, pomišljalo se da Konstantin potiče od Nemanjinog sina "Tohua". Njega pominje Ansbert, nemački hroničar koji je, pišući o poseti Fridriha Barbarose Stefanu Nemanji u Nišu, pomenuo pregovore o ženidbi Tohua i ćerke Bertolda od Andeksa. Međutim, Konstantin Jireček je ustanovio da Nemanja nije imao nikakvog sina Tohua, već da je reč o Toljenu, sinu Nemanjinog brata Miroslava. Potom se prešlo na razmatranje Nemanjinih ženskih potomaka. [5] Pomišljalo se i na to da je deda Konstantina Tiha bio Stefan Prvovenčani, a ne Nemanja. [6]

Srđan Pirivatrić odbacuje povezanost Konstantina Tiha sa Nemanjićima preko ženske linije. Na osnovu podataka iz geografije i sličnosti u imenima, on povezuje Konstantina Tiha sa Nemanjinim bratom Tihomirom. Naime, u bici kod Pantina (1168), Tihomir se, uz pomoć braće Miroslava i Stracimira, kao i grčkim trupama Teodora Padijata, koje je braći u pomoć poslao vizantijski car Manojlo, sukobio sa Stefanom Nemanjom koji mu je dve godine ranije preoteo vlast. Tihomir je stradao u bici. Od njegovih potomaka poznat je jedino Stefan Prvoslav, sa natpisa na nadgrobnom spomeniku iz 1220. godine. U jednom dokumentu ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatijana iz 1220. godine pominje se izvesni arhont Jovan Tihomir u oblasti Skoplja, odnosno upravo u onom mestu odakle se pretpostavlja da je Tihomir i krenuo na brata 1168. godine. [7] Pirivatrić takođe pretpostavlja da je i Konstantin pre dolaska na vlast upravljao oblašću oko Skoplja. [8]

Dolazak na vlast[uredi | uredi izvor]

O Konstantinovom ranom životu ništa nije poznato. On se u izvorima javlja tek od 1257. godine, kada je bio već u zrelim godinama. Nakon ubistva cara Mihaila II Asena (1256) i ubistva Kalimana (1257), nije više bilo "zakonitog naslednika vlasti", odnosno muškog potomka Asenove loze, pa je "Tihov sin Konstantin", kandidat grupe bugarskih boljara, uspeo da bude ustoličen u Trnovu za cara, potisnuvši suprarnika Mica Asena. Kako bi stekao legitimitet, Konstantin se razveo od supruge, čije ime nije poznato, i oženio se Irinom Laskaris, ćerkom nikejskog cara Teodora i unukom Jovana Asena II. Tako je svome imenu dodao prezime "Asen". Sve se to dogodilo u drugoj polovini 1257. ili početkom 1258. godine. [9]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Da bi osigurao svoju poziciju vladara, Konstantin je prihvatio ime Asen i oženio je Irinu Nikejsku, ćerku Teodora II Laskarisa i Jelene Bugarske, ćerke Ivana Asena II.

Od 1259. do 1261. Konstantin je bio u sukobu sa Ugarskom koju je predvodio Bela IV. Početni mađarski upad 1259. doveo je da Konstantin sledeće godine povrati Severin. Pod vođstvom budućeg kralja Stefana V Mađari su uspeli da uzmu ponovo Severin a onda Vidin i Lom 1261. Bugari su povratili ove gradove pod vođstvom ruskog kneza Jakova Svetoslava, kome je ustupljena vidinska oblast, važna veza između Bugarske i Ugarske.

Sukob sa Vizantijom[uredi | uredi izvor]

Godine 1263. Vizantinci su upali u Trakiju, zauzeli Filipopolj i krenuli su ka Sofiji, ali su ih potisli Ugri. U očajanju, Konstantin je sklopio savez sa mongolskom Zlatnom hordom iz južne Rusije. Udruženim snagama prodrli su skoro do samog Konstantinopolja 1264. godine. Međutim, kada su se Tatari povukli s plenom, Konstantin je bio prinuđen da se povuče praznih ruku.

Posle smrti njegove supruge Irine 1268, Konstantin je pokušao da se pomiri sa carem Mihajlom VIII Paleologom, oženivši se njegovom rođakom Marijom Kantakuzin 1269. godine. Međutim, svađe oko obećanog miraza, grada Nesebara, nisu doveli do poboljšanja odnosa. Bugarska je ušla u savez sa Karlom I Anžujskim, koji je planirao kampanju protiv Vizantije sa ciljem obnove Latinskog carstva.

Mihajlo VIII je uzvratio oženivši se Eufrosinom, kćerkom Nogaja kana Zlatne horde, koja je opljačkala Bugarsku 1274. Takođe je prisustvovao Drugom lionskom konzilu na kome je pokušao ujedinjenje crkava, čime je rasplamsan sukob sa Bugarskom koja se protivila ujedinjenju.

U poslednjim godinama vladavine, Konstantin je bio delimično paralizovan nakon pada sa konja. Vlast je bila u rukama Marije Kantakuzin, koja je proglasila svog sina Mihajla Asena II za savladara ubrzo nakon njegovog rođenja 1272. Marija je tokom osme decenije 13. veka intenzivno radila na odnosima sa Vizantijom, a najpre je pokušala a zatim i uspela da otruje Jakova Svetoslava 1276.

Zbog skupih i neuspešnih ratova, ponovnih mongolskih upada i ekonomske nestabilnosti, izbila je pobuna 1277. Vođa pobune je bio Ivajlo, ali je bio poražen i ubijen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spasić, Dušan; Palavestra, Aleksandar; Mrđenović, Dušan (1991). Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele (prema tablicama Alekse Ivića) (na jeziku: srpski) (2. izd.). Beograd: Bata. str. 52. ISBN 978-86-7685-007-5. Pristupljeno 10. 10. 2023. 
  2. ^ Pirivatrić, Jedna pretpostavka o poreklu bugarskog cara Konstantina Asena Tiha, ZRVI 46/2009, 313
  3. ^ VIINJ 6 (1986), 21-22
  4. ^ Pirivatrić 2009, str. 313
  5. ^ Pirivatrić (2009), 315, nap. 6
  6. ^ Pirivatrić 2009, str. 316
  7. ^ Pirivatrić 2009, str. 315–320
  8. ^ Pirivatrić 2009, str. 320–322
  9. ^ Pirivatrić 2009, str. 314

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]