Miladin Bojić
miladin bojić | |||
---|---|---|---|
![]() Miladin Bojić | |||
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 25. septembar 1889. | ||
Mesto rođenja | Tulari, kod Uba, Kraljevina Srbija | ||
Datum smrti | 11. septembar 1938.48 god.) ( | ||
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija | ||
Profesija | zemljoradnik | ||
Delovanje | |||
Učešće u ratovima | Prvi balkanski, Drugi balkanski, Prvi svetski | ||
Služba | Vojska Kraljevine Srbije 1911 — 1919. | ||
Čin | artiljerijski narednik | ||
Odlikovanja |
|
Miladin Bojić (Tulari, kod Uba, 25. septembar 1889 — Beograd, 11. septembar 1938) bio je zemljoradnik i učesnik dva Balkanska rata, kao i Prvog svetskog rata. Nosilac je Zlatnog vojničkog ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima, Zlatne medalje za hrabrost, kao i još nekoliko odlikovanja i priznanja.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Otac Jovan i majka Miroslava, bili su poljoprivredni proizvođači u ovom selu. Miladin je završio osnovnu školu i ostao u mestu rođenja da se bavi pradedovskim zanimanjem. Pošto je bio slabijeg imovnog stanja upornim radom nastojao je da sebi i svojoj porodici obezbedi što pristojnije uslove za život.[2]
Ratna karijera[uredi | uredi izvor]
Tokom 1911. godine otišao je na odsluženje redovnog vojnog roka u Drugu bateriju Moravskog haubičkog puka, gde su ga kao vojnika zatekli balkanski ratovi. U tom svojstvu učestvovao je, ne samo u balkanskim, već i u Prvom svetskom ratu, pa je u vojsci neprekidno proveo osam godina. Posebno se istakao u bitkama oko Šapca nakon Cerske bitke.
Prilikom potiskivanja austrouagrske vojske posle ove slavne bitke, jedan naš puk trpeo je velike gubitke od neprijateljskog mitraljeza koji je pucao sa šabačke crkve i sejao smrt. Na zahtev pretpostavljenih starešina kao rezervni kaplar Druge baterije Moravskog haubičkog diviziona izašao je na položaj, osmotrio situaciju i rekao im da ima na raspolaganju samo dve i to neodgovarajuće granate ali da će učiniti sve što može. Predveče, Miladin je privukao top na zgodno mesto, zauzeo potrebne elemente, nanišanio i opalio. Već sa prvom granatom pogodio je crkveni toranj i neutralisao mitraljesko gnezdo. Ubrzo potom, izvršen je brz i snažan protivnapad i Austrijanci su proterani iz Šapca. Za uspešno uništenje opasnog mitraljeskog gnezda u Šapcu, 15. juna 1915. godine, odlikovan je Zlatnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Učestvovao je i u više drugih borbi i sličnih akcija i često služio drugima za primer. Na položaju, u predelu kote 1050 (takođe kod Šapca), na dan 29. oktobra 1916. godine, bio je ranjen u levu nogu, ali ni to ga nije odvojilo od ratnih drugova.
Život nakon rata[uredi | uredi izvor]
Pored Karađorđeve zvezde bio je odlikovan i Zlatnom medaljom za hrabrost, ali i još nekim odlikovanjima i drugim priznanjima. Uz to, unapređen je u čin rezervnog artiljerijskog narednika. Po završetku Prvog svetskog rata vratio se u mesto rođenja i nastavio da se bavi starim poslom. Živeo je tiho, skromno i povučeno. Ni po čemu se nije naročito isticao. Rešenjem Ministarstva vojske i mornarice (Sudsko odeljenje – penzioni odsek) b. s. br. 8436, od 12. aprila 1938. godine, ostvario je pravo na godišnju novčanu nagradu u iznosu od 3600 dinara, po osnovu Zakona o odlikovanim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima i još neke manje beneficije, poput besplatnog prevoza železnicom, korišćenja banjskih kapaciteta i slično.
Umro je 11. septembra 1938. godine u Beogradu, a sahranjen je na seoskom groblju u rodnim Tularima. Bio je oženjen Stanom, devojački Krstić iz Brdarice kod Koceljeve. Imali su tri sina: Živana, Živka i Životu, koji su takođe živeli u ovom selu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Tamnavci - Nosioci Karađorđeve zvezde. str. 138.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 09. 03. 2016. g. Pristupljeno 09. 06. 2014.
- ^ Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond Kraljevskog dvora, Zbirka podataka o nosi- ocima ordena Karađorđeve zvezde i Belog orla; Vlahović,1990, 422; M. Radoj- čić, 1996/97, 388; Matične knjige umrlih u Tularima; Porodična dokumenta- cija Miladina Bojića; Kazivanje Živka Bojića (Miladinovog sina) i podaci dobijeni od Branislava Sarića profesora iz Tulara
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Arhiv Vojno-istorijskog instituta, Beograd, Dosije Miladin Bojić
- Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond: Kraljev dvor – Zbirka podataka o nosiocima ordena Karađorđeve zvezde i Belog orla.