Nikola Janković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Janković
NikolaJankovic.jpg
Lični podaci
Datum rođenja(1926-12-13)13. decembar 1926.
Mesto rođenjaKragujevac, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti25. april 2017.(2017-04-25) (90 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Nikola Koka Janković (Kragujevac, 13. decembar 1926Beograd, 25. april 2017) bio je srpski vajar, profesor Univerziteta u Beogradu, redovni član SANU.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Posle završene osnovne škole i gimnazije u Kragujevcu dolazi u Beograd 1946. godine i polaže ispit na Akademiji likovnih umetnosti. Upisuje se kod prof. Lojze Dolinara, kod koga studira prve tri godine. Od 1950. prelazi u klasu redovnog profesora Sretena Stojanovića kod koga završava studije. Godine 1952. završio je Specijalni tečaj (postdiplomske studije) kod istog profesora. Postavljen je 1955. u zvanju nastavnika srednje škole za predmet Obrada gipsa na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, zatim je 1958. izabran je za asistenta za predmet Vajanje (specijalnost obrada gipsa). Zbog izrazite crtačke veštine po potrebi je predavao i predmet Crtanje (Večernji akt). Godine 1959. izabran za docenta za predmet Vajanje i Crtanje, najzad, 1970. je izabran za vanrednog profesora za predmet Vajanje i Crtanje a 1978. i za redovnog profesora Fakulteta likovnih umetnosti na kome radi do penzionisanja 1991.

Kao student prvi put javno izlagao 1947. godine na V izložbi Udruženja likovnih umetnika Srbije u Beogradu od kada je učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Godine 1951. postao je član ULUS-a. Osnivač je i član grupe „Samostalni“ sa kojom izlaže do 1954. godine. Učestvovao u osnivanju „Beogradske grupe“ 1959. Godine 1961. primljen u Društvo srpskih umetnika „Lada“, a 1986. je izabran za njenog predsednika.

U Kragujevcu je podignuta galerija - legat Nikole Koke Jankovića.[1][2]

Umro je 2017. godine u Beogradu i saharnjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[3]

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

Spomenici[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1962. Prva nagrada za bistu Laze kostića, Sombor, Nagrada „Zlatno dleto“ ULUS-a, Beograd
  • 1963. Prva nagrada na jugoslovenskom konkursu po pozivu za spomenik Borisu Kidriču, Beograd
  • 1966. Nagrada za vajarstvo Umetničke kolonije „Ečka“
  • 1968. Treća nagrada na jugoslovenskom konkursu za spomenik Moši Pijadi, Beograd
  • 1973. Prva nagrada na zatvorenom jugoslovenskom konkursu za bistu Milentija Popovića za zgradu Savezne narodne skupštine, Beograd
  • 1981. Prva nagrada za bistu Dragojla Dudića
  • 1982. Nagrada ULUS-a za sitnu plastiku, Beograd
  • 1983. Prva nagrada za Spomenik palim rodoljubima na Terazijama, Beograd
  • 2002. Vukova nagrada Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za izuzetan doprinos razvoju kulture u Republici Srbiji i na svesrpskom kulturnom prostoru, Beograd
  • 2004. Nagrada za skulpturu na Jesenjoj izložbi ULUS-a, Beograd
  • 2008. Plaketa Svetog Đorđa grada Kragujevca za izuzetan doprinos afirmaciji i promocije tog grada u zemlji i svetu, Kragujevac

Bibliografija (izbor)[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • Arhiva Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd
  • Arhiva SANU, Beograd
  • Nikola - Koka Janković, monografija, SANU, Beograd. 2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]