Obrenovići
Obrenović | |
---|---|
Država | Ustanička Srbija (1815—1817) Kneževina Srbija (1817—1842, 1858—1882) Kraljevina Srbija (1882—1903) |
Vladarska titula | Knez Srbije Kralj Srbije |
Osnivač | Miloš Obrenović |
Poslednji vladar | Aleksandar Obrenović |
Vladavina | 1815—1842. 1858—1903. |
Smena | ubistvo Kralja Aleksandra Obrenovića |
Nacionalnost | srpska |
Vera | pravoslavna |
Krsna slava | Sv. Nikola |
Današnji potomci | Jakovljevići Obrenovići |
Zvanični veb-sajt |
Obrenovići su bili srpska vladarska porodica u periodu 1815—1903. izuzev 1842—1858. Po predanju su od plemena Bratonožića.[1]
Njen rodonačelnik bio je Miloš Obrenović, a poslednji vladar Aleksandar Obrenović. Za vreme vladavine Obrenovića Srbija je stekla nezavisnost na Berlinskom kongresu 1878.[2] Zatim 7. marta 1882. od kneževine je postala kraljevina.[3]
Osim vladara značajni članovi dinastije su i njihove supruge: kneginje Ljubica i Julija, kraljice Natalija i Draga, zatim braća kneza Miloša Jovan i Jevrem i Milan. Među poznate članove ove familije ubraja se i Velimir Mihailo Teodorović, vanbračni sin kneza Mihaila.[4]
Kneginja Julija[5] je nadživela vladavinu dinastije Obrenović za 16, a kraljica Natalija[6] za 38 godina.
Vladari[uredi | uredi izvor]
Vladar | Titula | Vladao | Živeo | |
---|---|---|---|---|
Miloš Obrenović | Knez Srbije | 1815—1839 1858—1860 |
18. mart 1780. ili 1783. — 26. septembar 1860) | |
Milan Obrenović | Knez Srbije | 1839—1839 | 21. oktobar 1819 — Beograd, 8. jul 1839 | |
Mihailo Obrenović | Knez Srbije | 1839—1842 1860—1868 |
4/16. septembar 1823 — 29. maj/10. jun 1868 | |
Milan Obrenović | Knez Srbije Kralj Srbije |
1868—1882 1882—1889 |
22. avgusta 1854 — 29. januar 1901 | |
Aleksandar Obrenović | Kralj Srbije | 1889—1903 | 2/14. avgust 1876 — 29. maj/11. jun 1903 |
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Užička Crna Gora“, o poreklu porodice kneza Miloša Obrenovića znamo sledeće: „Miloševići, u ovom selu poznatiji kao Đukići su druga velika porodica doseljena istodobno kao i prethodni. Pop Miloš je poreklom iz Bratonožića (odakle su po svoj prilici i Uzunovići), prvi put je pred kraj 17. veka došao u Rošce po pozivu nekog svog srodnika kaluđera u kablarskim manastirima. Kako je došao sa mnogo srodnika, neke je ostavio a sam se uputi u ovo selo radi popovanja. Prvu kuću zasnovao je na brdu, gde su sada Dostanića kuće, pa se ista premeštala, tako da je čas pripadala ovom selu, čas Srednjoj Dobrinji. Pop Miloš je ostavio iz sebe sinove: Mihaila, Gavrila i Đuku. Mihailo je popovao i imao sinove: Petra i Teodora, gde je Petar opet bio pop, Gavrilo je bio trgovac i ostavio iza sebe sinove: Teofana, Arsenija i Tanaska. Teofan je trgovao, nemirne prirode, odmetnuo se u hajduke u zbog gonjenja prebegao u Turski Bečej u Banatu, tamo ostao i imao potomstva. Đuka je ostavio iza sebe sinove: Filipa, Radovana i Jovana popa i naslednika popa Petra. Pop Petar je ostavio iza sebe kćer, udatu u Čačak, umro je 1804. godine i sahranjen kod dobrinjske crkve. Teodor je bio zemljodelac i deobom od Petra otišao u Srednju Dobrinju i ostavio iza sebe sinove: Radomira, Radisava, Radonju, Miloša, Jevrema i Jovana. Miloš Milošević je Miloš T. Obrenović, knez obnovljene Srbije, koga je pop Petar izveo i napravio velikim čovekom uz njegovog brata po majci vojvodu Milana Obrenovića. Od Radisava u Srednjoj Dobrinji ima potomstva; od Radonje su zamrli, Od Radomira odvedeni u Loret; Arsenijevi su potomci u Uzunovićima kao: Arsići; Od Tanaska su Tanasijevići u Mađeru. Od Đukinih sinova najviše je Miloševića i zovu se: Jevđenijevići, Grujići, Radovanovići, Popovići i Dostanići, kojih ukupno u selu ima 27 kuća, slave Nikoljdan. Ova porodica i danas popuje u ovom selu.“[7][8]
Teodor Mihailović je umro 1802. godine, sahranjen je u Gornjoj Dobrinji u porti crkve svetih apostola Petra i Pavla, koju je na mestu stare crkve sazidao knez Miloš 1822. godine. Miloš Obrenović je sahranjen u Sabornom hramu u Beogradu, Jovan Obrenović je sahranjen na Uspenskom groblju u Novom Sadu. Jevrem Obrenović je sahranjen na svom imanju u Vlaškoj blizu Jašija (danas Rumunija tada Osmansko carstvo).[9] Radi se o spahiluku Manasija (Jalomica), u kojem je Jefrem podigao dvorac i pravoslavnu crkvu.[10]
Rodoslov[uredi | uredi izvor]
Teodor Mihailović (~1740—1802), zemljodelac iz Gornje Dobrinje kod Požege, sa prvom ženom Gordanom (~1745—1777), imao je sinove Radomira, Radisava i Radonju. Nakon smrti supruge, oženio se Višnjom Urošević (~1745—1817) iz Donje Trepče kod Čačka, koja je ranije bila supruga Obrena Martinovića (~1740—1777) iz Brusnice kod Gornjeg Milanovca i sa njom je imao sinove, Miloša, Jovana i Jevrema. Višnjini sinovi iz prvog braka bili su Obrenović Jakov i Milan. Posle smrti Teodora Mihailovića, Jakov i Milan su pozvali sebi u Brusnicu majku Višnju sa decom iz drugog braka. Iako od drugog oca, Miloš, Jovan i Jevrem usvajaju i prezime svoje braće po majci, Obrenović, s tim da njima uz prezime Obrenović stoji i prezime Teodorović, po njihovom ocu. I danas postoje potomci Jakova Obrenovića pod prezimenom Jakovljević.
- Miloš Obrenović (1783—1860), knez Srbije (1815—1839 i 1858—1860). Bio je oženjen Ljubicom Vukomanović (1788—1843), od 1804.
- Petar Obrenović (1806—1811). [traži se izvor]
- Petrija Obrenović (1808—1871), supruga Teodora Bajića od Varadije, od 1824.
- Jelisaveta Savka Obrenović (1814—1848), supruga Jovana Nikolića od Rudne (1810—1880), od 1831.
- Milan Obrenović (1819—1839), knez Srbije (1839).
- Mihailo Obrenović (1823—1868), knez Srbije (1839—1842 i 1860—1868). Bio je oženjen groficom Julijom Hunjadi (1831—1919).
- Velimir Mihailo Teodorović (1849—1898), Mihailov vanbračni sin sa Marijom Berghaus (1832—1863).
- Teodor Obrenović (umro kao dete).
- Marija Obrenović (umrla kao dete).
- Gabrijela Obrenović (umrla kao dete).
- Jovan Teodorović Obrenović (1787—1850), guverner distrikta rudničkog i požeškog. Bio je oženjen Krunom Mihailović (1789—1835), pa Anom Joksić (1818—1880).
- Obren Obrenović (1818—1826).
- Jelisaveta Obrenović (1828—1834).
- Anastasija Obrenović (1839—1933), od 1858. supruga Teodora Aleksića od Majne (1825—1891).
- Ermila Obrenović (1844—1918), od 1860. supruga Nikole Čupića, pa od 1867. supruga Tihomilja Teše Nikolića (1832—1886).
- Jevrem Teodorović Obrenović (1790—1856), obor-knez šabačke nahije. Bio je oženjen Tomanijom Bogićević (1796—1881).
- Miloš J. Obrenović (1829—1861). Bio je oženjen Elenom Katardži (1831—1876).
- Milan Obrenović (1854—1901), knez i kralj Srbije (1868—1889). Bio je oženjen Natalijom Keško (1859—1941).
- Aleksandar Obrenović (1876—1903), kralj Srbije (1889—1903). Bio je oženjen Dragom Lunjevicom (1866—1903).
- Sergije Obrenović (1878—1878).
- Đorđe Obrenović (1889—1925), vanbračni sin kralja Milana i Artemize Hristić.[11]
- Stefan Obrenović
- Panta Obrenović (194?—2002), osnivač i predsednik „Fonda Obrenovića“ u Parizu.[12][13]
- Stefan Obrenović
- Tomanija Obrenović (1852—185?).
- Milan Obrenović (1854—1901), knez i kralj Srbije (1868—1889). Bio je oženjen Natalijom Keško (1859—1941).
- Jelena (Jelka) Obrenović (1818-188?), od 1834. supruga Konstantina Hadije
- Simka Obrenović (1818—1837), od 1834. supruga Jana Germana
- Anka Obrenović (1821—1868), od 1842. supruga Aleksandra O. Konstantinovića.
- Jekatarina Obrenović (1826—1848).
- Stana Obrenović (1828—1842).
- Miloš J. Obrenović (1829—1861). Bio je oženjen Elenom Katardži (1831—1876).
Današnji potomci[uredi | uredi izvor]
Kraljevski dom Obrenovića se ugasio ubistvom kralja Aleksandra 1903. godine.[14] Postoje potomci Jakova Obrenovića (polubrata Miloša Obrenovića po majci) po muškoj liniji, koji su od 1851. prezime promenili u Jakovljević zbog dinastičkih sukoba sa Karađorđevićima. Nakon 2004. godine, neki od njih su sudskom odlukom proglašeni za naslednike imovine Kraljice Natalije Obrenović.[15] Neki od naslednika imovine Kraljice Natalije Obrenović su braća Srboljub Jakovljević i Slobodan Jakovljević.[16][17] Jedan deo potomaka Jakova Obrenovića 2015. godine je organizovao i proglasio obnovu Kraljevske kuće Obrenović, te izabrao Predraga Jakovljevića za starešinu Kraljevske kuće Obrenović i tzv. pretendenta na presto Srbije.[18][19][20][21]
Trenutno više od 50 naslednika pretenduje na bogatstvo dinastije Obrenović.[22]
Zadužbine[uredi | uredi izvor]
Članovi dinastije Obrenović ostavili su iza sebe mnogobrojna zdanja, danas sva zaštićena kao spomenici srpske kulture u 19. veku. Najpoznatiji među njima prikazani su u galeriji.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
- Obrenovići su 3 godina duže vladali od Karađorđevića, ukoliko se računaju Kraljevina SHS i Jugoslavija,
- Ne računajući drugu vladavinu kneza Mihaila, samo su Miloš Obrenović i njegov stariji sin Milan punoletni dolazili na presto.
- I danas ima srodnika sa dinastijom Obrenović, koji se prezivaju Jakovljević, a vode poreklo od Jakova Obrenovića, brata po majci kneza Miloša, Jevrema i Jovana, i rođenog brata vojvode Milana. Otac Jakova i Milana se zvao Obren, po kome je cela dinastija dobila naziv.
- Osim kneza Miloša nijedan vladar iz dinastije nije živeo duže od 47 godina.
- Miloš Obrenović je bio i jedini vladar iz dinastije za kog nije moralo da se pravi namesništvo.
- Knez Miloš drži rekord u dinastiji sa 16 dece, od čega je 8 bilo bračnih. Navodno mu je i Milivoje Petrović Blaznavac bio vanbračni sin, ali to se ne može sa neosporivom sigurnošću potvrditi.
- Grana Jovana Obrenovića je najduže opstala među direktnim granama porodice. Njegova ćerka Anastasija Obrenović je preminula 18. februara 1933. u Gracu sa 94 godina. Imala je 3 ćerke sa Teodorom Aleksićem od Majne.[23]
- Kneginja Julija je nadživela vladavinu dinastije Obrenović za 16, a kraljica Natalija za 38 godina.
- Njihovi vladari su dali savremena imena za Kraljevo (Karanovac), Knjaževac (Gurgusovac), Obrenovac (Palež), Donji Milanovac (Poreč) i Aleksandrovac (Kožetin).
- Obrenovići su vladarske redne brojeve određivali po tome koji je po redu vladar iz dinastije trenutno na čelu, a ne da li se ime ponavljalo više puta. Tako je sin kneza Miloša bio Milan Obrenović II, a budući kralj Milan bio Milan Obrenović IV.
- Svaki vladar iz dinastije je nosio brkove.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Porijeklo srpske kraljevske dinastije Obrenović”.
- ^ „SRBIJA OD 1878. DO 1912. GODINE” (PDF).
- ^ „Kraljevina Srbija”.
- ^ „Dinastija Obrenović”.
- ^ „Julija Obrenović Hunjadi”.
- ^ „Kraljica Natalija Obrenović”.
- ^ https://www.poreklo.rs/2014/01/15/poreklo-prezimena-selo-gornja-dobrinja-pozega/. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ https://www.poreklo.rs/2015/03/17/porijeklo-srpske-kraljevske-dinastije-obrenovic/comment-page-1/?script=lat&lang=cir. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ „Srpski kneževski grob u Rumuniji”. Czipm.org. Arhivirano iz originala 07. 06. 2011. g. Pristupljeno 27. 12. 2011.
- ^ „Gospodar Jevrem - Čovek zbog koga je Evropa došla u Srbiju”.
- ^ „Obrenovic family”. Genealogy.euweb.cz. Pristupljeno 5. 12. 2010.
- ^ „Nasleđe umesto krune („Večernje novosti“)”. 11. januar 2003. Arhivirano iz originala 22. 02. 2009. g. Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ „Panka Obrenović, unuk kralja Milana (Pogledi, 1. februar 1998)”. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2015.
- ^ „KRAJ DINASTIJE OBRENOVIĆ: ALEKSANDAR I DRAGA UBIJENI SU U ZAVERI! ŠTA SE ZAPRAVO DOGODILO U NOĆI MAJSKOG PREVRATA”.
- ^ www.politika.rs Potomci Obrenovića
- ^ www.telegraf.rs Slobodan Jakovljević naslednik Miloševe loze
- ^ www.novosti.rs Naslednik porodice Obrenović želi da povrati slavu i ugled Obrenovićima
- ^ „www.czipm.org Heraldika Obrenovića - Predrag Jakovljević”. Arhivirano iz originala 03. 05. 2018. g. Pristupljeno 10. 07. 2016.
- ^ www.prviprvinaskali.com Heraldika Obrenovića od pseudoheraldike do savremene evropske heraldike
- ^ Maja Gojković otvorila izložbu pank portreta Obrenovića
- ^ Intervju Predrag Obrenović Jakovljević: Kraljica Natalija nas nije zaboravila ("Ekspres", 24.06.2020)
- ^ Obrenoviće podelio testament („Večernje novosti“, 21. jun 2013)
- ^ „Das letzte direkte Mitglied der Familie Obrenovic gestorben” [Preminuo poslednji direktan član dinastije Obrenović]. anno.onb.ac.at (na jeziku: nemački). Grazer Volksblatt. 4. 3. 1933. Pristupljeno 13. jul 2023. „Vest po sredini druge kolone”
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ljušić, Radoš (2022). Knez Miloš - Državotvorni vladar (1783—1860). Pravoslavna reč Novi Sad. str. 923. ISBN 978-86-81648-15-5.
- Ljušić, Radoš (2013). Knjeginja Ljubica. Zavod za udžbenike - Beograd. str. 243. ISBN 978-86-17-18417-7.
- Rajić, Suzana (2014). Aleksandar Obrenović - vladar na prelazu vekova:sukobljeni svetovi. Srpska književna zadruga. str. 560. ISBN 978-86-379-1151-7.
- Stolić, Ana (2009). Kraljica Draga Obrenović. Zavod za udžbenike - Beograd. str. 217. ISBN 978-86-17-16133-8.
- Željko Fajfrić (2014). Dinastija Obrenović. Tebernakl. Arhivirano iz originala 27. 09. 2019. g. Pristupljeno 27. 09. 2019.
- Aleksandar Marušić i Ana Bolović (2013—2019). Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope (I-V tom). Muzej rudničko-takovskog kraja.
- Ivić, Aleksa (1928). Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele (3. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. Tablica br. 16. Pristupljeno 10. 9. 2016.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2002). Rodoslovi srpskih dinastija. Novi Sad: Platoneum.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2008). Srpske dinastije (2. izd.). Beograd: Službeni glasnik.
- Jovanović, Slobodan (1933). Ustavobranitelji i njihova vlada (1838—1858) (3. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon.
- Jovanović, Slobodan (1933). Druga vlada Miloša i Mihaila (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon. Arhivirano iz originala 17. 03. 2016. g. Pristupljeno 31. 01. 2018.
- Jovanović, Slobodan (1934). Vlada Milana Obrenovića. Knj. 1 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon. Arhivirano iz originala 18. 02. 2019. g. Pristupljeno 24. 08. 2017.
- Jovanović, Slobodan (1934). Vlada Milana Obrenovića. Knj. 2 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon. Arhivirano iz originala 18. 02. 2019. g. Pristupljeno 24. 08. 2017.
- Jovanović, Slobodan (1934). Vlada Milana Obrenovića. Knj. 3 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon.
- Jovanović, Slobodan (1934). Vlada Aleksandra Obrenovića. Knj. 1 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon.
- Jovanović, Slobodan (1935). Vlada Aleksandra Obrenovića. Knj. 2 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon.
- Jovanović, Slobodan (1936). Vlada Aleksandra Obrenovića. Knj. 3 (2. ispr. i dop. izd.). Beograd: Geca Kon.
- Rajić, Suzana (2013). „Kraljica Natalija i Rusija - od razvoda do preveravanja” (PDF). Srpske studije (4): 231—252. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 24. 8. 2017.
- Bošnjak, Milorad; Jakovljević, Slobodan (2006). Obrenovići, sakrivena istorija. Gornji Milanovac: LIO. ISBN 978-86-83697-33-5.
- Predrag Obrenović Jakovljević (2021). Rodoslov Obrenovića: Srpska Kraljevska Porodica i njeni živi potomci. U.K. Koraci. Arhivirano iz originala 16. 05. 2022. g. Pristupljeno 15. 04. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Kraljevska Kuća Obrenović (zvanični sajt)
- Obrenovići - digitalna NBS
- Obrenovići i njihov rodoslov
- Kako su sa vlasti odlazili vladari iz dinastije Obrenović, Istorijska čitanka
- Milorad Bošnjak i Slobodan Jakovljević: Obrenovići i veza sa Orlovićima - Martinovićima, Poreklo Orlovića
- Istorijska biblioteka: Namerni zaborav. Slučaj Obrenovića
- Dinastija Obrenović, Znanje.org
- Obrenovići, Znanje. org
- Proglas o venčanju Kralja Aleksandra Obrenovića
- Obrenovići, Virtuelni mauzolej
- „Fatalna sudbina Obrenovića“[mrtva veza], Milorad Bošnjak i Slobodan Jakovljević, Večernje novosti, feljton, 16 nastavaka, 28. jul - 12. avgust 2006.
- Kako su sa vlasti odlazili vladari iz dinastije Obrenović, Istorijska čitanka
- Siniša Jerković: Porijeklo srpske kraljevske dinastije Obrenović (Poreklo, 17. mart 2015)