Pašaga Mandžić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
pašaga mandžić
Pašaga Mandžić
Lični podaci
Datum rođenja(1907-05-06)6. maj 1907.
Mesto rođenjaTuzla, Austrougarska
Datum smrti27. jun 1975.(1975-06-27) (68 god.)
Mesto smrtiSarajevo, SR BiH, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1929.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja Orden jugoslovenske zastave s lentom Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Pašaga Mandžić – Murat (Tuzla, 6. maj 1907Sarajevo, 27. jun 1975), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. maja 1907. godine u Tuzli, u radničkoj porodici. Stolarski zanat izučio je u Tuzli. Od 1924. godine, aktivno je učestvovao u radničkom pokretu. Godine 1929, postao je član Komunističke partije Jugoslavije, a već 1932. bio je izabran za sekretara Mesnog komiteta KPJ u Tuzli. Istovremeno je radio i u tehnici i redakciji ilegalnog lista „Fabrika i njiva“, koji je na inicijativu tuzlanskog Okružnog komiteta pokrenut 1932. godine. Bio je uhapšen zbog komunističkog rada 21. decembra 1932. i zatim na osnovu Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi osuđen u Beogradu na četiri godine robije. Kaznu je služio u robijašnici u Sremskoj Mitrovici.

Nakon izlaska iz zatvora 1936. godine, bio je član Međustrukovnog odbora sindikata. Pored toga, radio je i na obnavljanju organizacija KPJ i SKOJ-a. Na Četvrtoj konferenciji Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH, održanoj 1938. godine u Mostaru, bio je izabran za člana Pokrajinskog komiteta. Od tada je bio sekretar Oblasnog komiteta KPJ za tuzlansku oblast. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj od 19. do 23. oktobra 1940. godine u Zagrebu, bio je jedan od članova delegacije iz Bosne i Hercegovine. Bio je i učesnik Oblasne konferencije KPJ za BiH, održane u martu 1941. godine u Bistaračkoj školi, na kojoj su prihvaćene direktive Centralnog komiteta KPJ.

Nakon okupacije Jugoslavije 1941. godine, Mandžić je, kao rukovodilac vojnog rukovodstva i član Oblasnog štaba za tuzlansku oblast, radio na pripremama za oružani ustanak. U toku rata, bio je politički komesar Ozrenskog partizanskog odreda, Prvog bosanskog bataljona i Šeste istočnobosanske udarne brigade, član biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za istočnu Bosnu, član Glavnog štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine, većnik ZAVNO Bosne i Hercegovine od osnivanja i član njegovog predsedništva i većnik na Drugom zasedanju AVNOJ-a.

Nakon oslobođenja Jugoslavije, bio je ministar trgovine i snabdevanja u prvoj vladi NR Bosne i Hercegovine, potpredsednik Privrednog saveta Savezne vlade, predsednik Narodnog odbora sreza u Tuzli i ponovno član vlade NR BiH i ostalo.

Od 1945. godine, bio je biran za narodnog poslanika Savezne i Republičke skupštine.

Takođe je bio i član Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine, član Centralnog komiteta KPJ, član Saveta federacije SFRJ, član Saveznog odbora SSRN Jugoslavije, predsednik SUBNOR-a BiH i ostalo.

Umro je 27. juna 1975. godine u Sarajevu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena narodnog oslobođenja, Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Ordena za hrabrost i ostalih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 24. jula 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]