Radivoj Korać

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radivoj Korać
Korać 1963. u dresu Jugoslavije
Lični podaci
Puno ime Radivoj Korać[n. 1]
Nadimak Žućko
Datum rođenja (1938-11-05)5. novembar 1938.
Mesto rođenja Sombor, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti 2. jun 1969.(1969-06-02) (30 god.)
Mesto smrti Kamenica, SR BiH, SFR Jugoslavija
Državljanstvo SFRJ
Visina 1,93 m
Informacije o karijeri
Pro karijera 1954—1969.
Pozicija Krilni centar
Seniorska karijera
Godine Klub
1954—1967
1967—1968
1968—1969
OKK Beograd
Lijež
Padova
Reprezentativna karijera
SFR Jugoslavija 157 (3.153)
Nagrade

Radivoj Korać (Sombor, 5. novembar 1938Kamenica, 2. jun 1969), poznat pod nadimkom Žućko, bio je jugoslovenski i srpski košarkaš. Poznat je po igrama u svom klubu OKK Beograd i u reprezentaciji. Jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša svih vremena. Postao je jedan od najboljih jugoslovenskih igrača tokom 1960-ih. Proglašen je sportistom godine u Jugoslaviji 1960. Sa reprezentacijom je osvojio dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima (1961, 1965), dve na Svetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968., kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963, i četiri prvenstva Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Korać je rođen u Somboru u porodici Bogdana i Zagorke Korać. Počeo je da igra za BSK (OKK Beograd) sa 16 godina i igrao je krilnog centra sa visinom od 193 cm, a trener mu je bio Borislav Stanković. Sa OKK Beogradom Korać je osvojio četiri prvenstva Jugoslavije (1958, 1960, 1963, 1964) Korać je bio prvi strelac i igrač Standarda iz Liježa, prvaka Belgije (1967/68), igrajući za Petrarku iz Padove, bio je prvi strelac prvenstva Italije (592 poena na 22 utakmice).

Korać je kao igrač OKK Beograda nastupao na raznim evropskim takmičenjima. Tri puta je proglašen za člana najboljeg evropskog tima. Na utakmici Kupa evropskih šampiona protiv Alvika iz Stokholma 1965. godine, Korać je postigao 99 poena (utakmica se završila rezultatom 155:57) i zamalo srušio rekord Vilta Čejmberlena koji je 2. marta 1962, na utakmici između Filadelfija Voriorsa i Njujork Niksa, postigao 100 poena.

Bio je najbolji strelac prvenstva Jugoslavije sedam godina uzastopno, što je najviše u istoriji jugoslovenske košarke, sa prosekom poena po utakmici od 32,7.[1] Korać je bio poznat po svom karakterističnom izvođenju slobodnih bacanja, sa dve ruke odozdo, držeći loptu pre šuta neposredno iznad terena, takozvano iz bunara.

U Belgiji je jednom prilikom bio gost u vrlo gledanom televizijskom šou-programu. Na pitanje voditeljke koliko slobodnih bacanja može pogoditi iz 100 pokušaja, Korać je odgovorio da može pogoditi 70 do 80. U tom trenutku se pomerila zavesa u studiju iza koje je stajao koš. Voditeljka je zamolila Koraća da gledaocima potvrdi svoju tvrdnju na licu mesta, a Korać je pogodio sva slobodna bacanja.[2]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Radivoj Korać (u prvom planu) i jugoslovenski reprezentativci 1968.

Za jugoslovenski nacionalni tim je debitovao 1958. Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao na četiri Evropska prvenstva i na tri je bio prvi strelac (Beograd 1961.-216, Vroclav 1963.-239, Moskva 1965.-195). Sa reprezentacijom je osvojio dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima (1961, 1965), dve na Svetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968., kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963. Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao 3153 poena, sa za tadašnje standarde visokim prosekom od 20,1 poena po utakmici.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Korać je studirao na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Jednom je odbio ponudu Crvene zvezde, iako mu je Aleksandar Gec, ondašnji direktor Crvene zvezde, nudio dvosobni stan i automobil Fijat 1300.[1] Bio je veliki poznavalac i ljubitelj muzike i pretpostavlja se da je prve ploče Bitlsa u Beogradu, doneo on.[3]

Saobraćajna nezgoda i pogibija[uredi | uredi izvor]

Radivoj Korać je poginuo u 30. godini u saobraćajnoj nezgodi 2. juna 1969. kod sela Kamenice, 12 km od Sarajeva, posle utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcije Bosne i Hercegovine. Radivoj Korać je prvi sportista koji je sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Na sahrani je prisustvovala i delegacija iz Petrarke iz Padove, kluba u kojem je Korać završio karijeru.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

FIBA je 1971, na predlog tadašnjeg generalnog sekretara Vilijama Džounsa, u Koraćevu čast pokrenula takmičenje Kup Radivoja Koraća, a košarkaške utakmice nisu odigravane 2. juna po odluci Košarkaškog saveza Jugoslavije. Pehar koji se dodeljivao pobedniku ovog takmičenja nazvan je „Žućkova levica“. Ovo evropsko takmičenje je ugašeno 2002. a Košarkaški savez Srbije i Crne Gore je promenio ime svog nacionalnog kupa u Kup Radivoja Koraća.

„Žućkova levica”, pehar koji se dodeljivao pobedniku Kupa Radivoja Koraća

Ulice sa njegovim imenom postoje u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Mladenovcu, Pančevu, Rumi i u rodnom Somboru. U prostorijama OKK Beograd su izložene njegove patike i dres sa brojem 5, koji je zauvek povučen.

Ćošak Radivoja Koraća u Knez Mihailovoj ulici

U Alkobendasu, predgrađu Madrida, 1. marta 2007. otvorena je Kuća slavnih Međunarodne košarkaške organizacije. U Kuću slavnih je primljeno 38 ličnosti, od kojih i pet igrača, trenera, sudija i košarkaških radnika iz Srbije. Među njima je i Radivoj Korać.

Godine 2022. Korać je primljen posthumno u Kuću slavnih košarkaša u Springfildu.[4]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Radivoj Korać je bio veliki kolekcionar gramofonskih ploča. On je bio prvi koji je doneo prvu ploču Bitlsa u Beograd.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ponegde pogrešno imenovan kao Radivoje.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]