Slovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slovo je najmanja jedinica zapisa jezika, kojom se formiraju zapisi reči.[1] Skup slova kojima se formiraju zapisi reči nekog jezika je po pravilu konačan, a u ljudskim jezicima, sa izuzetkom nekih poput kineskog, ovaj broj iznosi 20 do 40 a redna uređenost kao i sam izgled slova (pismo) se razlikuju od jezika do jezika.[2]

Većina jezika ima dva slovna spisa (izuzeci su npr. Japanski, ili Korejski kod kojih postoji samo jedan oblik karaktera). Ta dva oblika su velika slova (A, B, V... češće nego a, b, v...) i mala slova (a, b, v... češće nego A, B, V...).

U srpskom jeziku se ovaj skup zove azbuka i čini ga 30 slova, pri čemu su ćirilični i latinični zapis ravnopravni. „Azbuka“ dolazi od toga da je svako slovo u 19. veku imalo svoje ime pa tako: A - az, B - buki, V - vjedi, G - glagolj, itd.

Definicija i upotreba[uredi | uredi izvor]

Pismo je vrsta grafema, koji je funkcionalna jedinica u sistemu pisanja: slovo (ili grupa slova) vizuelno predstavlja fonemu (jedinicu zvuka koja može razlikovati jednu reč od druge na određenom jeziku). Slova se kombinuju da formiraju pisane reči, baš kao što se fonemi kombinuju da bi se formirale izgovorene reči. Niz grafema koji predstavlja fonemu naziva se multigraf ili poligraf. Digraf je slučaj poligrafa koji se sastoji od dve grafeme.[3] Primeri digrafa na engleskom uključuju ch, sh, i th. Neke foneme su predstavljene sa tri slova, koja se nazivaju trigraf, kao što je sch na nemačkom.

Isti oblik slova se može koristiti u različitim alfabetima, ali imati različite zvukove. Slova ⟨H⟩, ⟨Η⟩ i ⟨N⟩ izgledaju prilično slično, kao što su latinično H, grčko eta i ćirilično en; obrnuto, slova ⟨S⟩, ⟨Σ⟩ (sigma) i ⟨S⟩ (Es (ćirilica)) iz ovih alfabeta predstavljaju (približno) isti [s] zvuk. Osnovno latinično pismo koriste stotine jezika širom sveta,[4] ali postoje i mnoga druga pisma.

Starogrčka slova na vazi.

Posebna imena su povezana sa slovima, koja se mogu razlikovati u zavisnosti od jezika, dijalekta i istorije. Z, na primer, obično se naziva zed u svim zemljama engleskog govornog područja osim u SAD, gde se zove zi. Kao elementi alfabeta, slova imaju propisane redoslede, iako se i to može razlikovati u zavisnosti od jezika. Na španskom, na primer, ⟨ñ⟩ je zasebno slovo, poređano odvojeno od ⟨n⟩: ova razlika se obično ne prepoznaje u engleskim rečnicima. (U računarskim sistemima, svako slovo ima svoju jedinstvenu kodnu tačku, U+006E n latinično malo slovo n i U+00F1 ñ latinično malo slovo n sa tildom, respektivno.)

Istorija azbučnog pisanja[uredi | uredi izvor]

Ideografski simboli korišćeni u ranoj rimskoj astronomiji koji predstavljaju zodijak i nebeska tela

Pre alfabeta, korišćeni su fonogrami, grafički simboli zvukova. Postojale su tri vrste fonograma: verbalni, slike za čitave reči, slogovni, koji su označavali artikulaciju reči, i azbučni, koji su predstavljali znakove ili slova. Najraniji primeri koji potiču iz Starog Egipta i Drevne Kine, datiraju oko 3.000 godina pre nove ere. Prvo konsonantsko pismo pojavilo se oko 1800. p. n. e., predstavljajući Feničane, semitske radnike u Egiptu. Njihovo pismo je prvobitno pisano i čitano s desna na levo. Od feničanskog alfabeta nastalo je etrursko i grčko pismo. Odatle je proizašlo i danas najčešće korišćeno pismo, latinica, koja se piše i čita s leva na desno.[5]

Rimsko carstvo je dalje razvijalo i usavršavalo latinicu, počevši oko 500. godine pre nove ere. Tokom petog i šestog veka, razvoj malih slova počeo je da se javlja u rimskom pisanju. U ovom trenutku, paragrafi, velika i mala slova i koncept rečenica i klauzula još se nisu pojavili; ovi poslednji delovi razvoja pojavili su se u kasnom 7. i ranom 8. veku.[6]

Konačno, u uobičajenom pismu korišćenom u zapadnom svetu napravljeno je mnogo malih dodataka i ispuštanja slova. Učinjene su manje promene kao što je uklanjanje određenih slova, kao što su trn (Þ þ), vin (Ƿ ƿ) i ed (Ð ð).[7]

Transliteracije i ikonografija prvog konsonantskog pisma, semitskog pisma

Tipovi slova[uredi | uredi izvor]

Velika i mala slova[uredi | uredi izvor]

Pismo može imati više varijanti, ili alografa, u vezi sa varijacijama u stilu rukopisa ili štampe. Neki sistemi pisanja imaju dva glavna tipa alografa za svako slovo: veliko slovo (koji se naziva i majuskula) i oblik malog slova (koji se naziva i minuskulom). Velika i mala slova predstavljaju isti zvuk, ali imaju različite funkcije u pisanju. Velika slova se najčešće koriste na početku rečenice, kao prvo slovo sopstvenog imena ili naslova, ili u zaglavlju ili natpisu.[8] Ona takođe mogu da služe i drugim funkcijama, kao na primer u nemačkom jeziku gde sve imenice počinju velikim slovom.[9]

Izrazi velika i mala slova su nastali u vremenima kada su se koristile štamparske mašine. Pojedinačni blokovi slova čuvani su u određenim pregradama fioka u futroli za kucanje. Velika slova su čuvana u višoj fioci ili gornjoj futrolu.[10][11]

Gravure ukrašenih latiničnih slova, iz 18. veka (obratite pažnju na nedostatak J i U)

Primeri slova u sistemima pisanja[uredi | uredi izvor]

U sledećoj tabeli prikazana su slova iz više različitih sistema pisanja, kako bi se demonstrirala raznolikost slova koja se koriste širom sveta.

Primer abecede Slova u primjeru abecede
Asamska অ, আ, ই, ঈ, উ, ঊ, ঋ, এ, ঐ, ও, ঔ, ক, খ, গ, ঘ, ঙ, চ, ছ, জ, ঝ, ঞ, ট, ঠ, ড, ঢ, ণ, ত, থ, দ, ধ, ন, প, ফ, ব, ভ, ম, য, ৰ, ল, ৱ, শ, ষ, স, হ,ক্ষ, ড়, ঢ়, য়, ৎ, ং, ঃ, ঁ
Bengalska অ, আ, ই, ঈ, উ, ঊ, ঋ, এ, ঐ, ও, ঔ, ক, খ, গ, ঘ, ঙ, চ, ছ, জ, ঝ, ঞ, ট, ঠ, ড, ঢ, ণ, ত, থ, দ, ধ, ন, প, ফ, ব, ভ, ম, য, ল, শ, ষ, স, হ,ক্ষ, ড়, ঢ়, য়, ৎ, ং, ঃ, ঁ
Arapska (Abecedno s desna na levo) , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , هـ, ,
Jermenska Ա, Բ, Գ, Դ, Ե, Զ, Է, Ը, Թ, Ժ, Ի, Լ, Խ, Ծ, Կ, Հ, Ձ, Ղ, Ճ, Մ, Յ, Ն, Շ, Ո, Չ, Պ, Ջ, Ռ, Ս, Վ, Տ, Ր, Ց, Ւ, Փ, Ք, Օ, Ֆ
Sirijska (Abecedno s desna na levo) ܐ, ܒ, ܓ, ܕ, ܗ, ܘ, ܙ, ܚ, ܛ, ܝ, ܟܟ, ܠ, ܡܡ, ܢܢ, ܣ, ܥ, ܦ, ܨ, ܩ, ܪ, ܫ, ܬ
Ćirilica A, B, V, G, D, E, Ё, Ž, Z, I, Й, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, F, H, C, Č, Š, Щ, Ъ, Ы, Ь, Э, Ю, Я
Gruzinska , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
Grčka Α, Β, Γ, Δ, Ε, Ζ, Η, Θ, Ι, Κ, Λ, Μ, Ν, Ξ, Ο, Π, Ρ, Σ, Τ, Υ, Φ, Χ, Ψ, Ω
Hebrejska (Abecedno s desna na levo) א, ב, ג, ד, ה, ו, ז, ח, ט, י, כ, ל, מ, נ, ס, ע, פ, צ, ק, ר, ש, ת
Latinica A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z
Korejska ㄱ ㄲ ㄴ ㄷ ㄸ ㄹ ㅁ ㅂ ㅃ ㅅ ㅆ ㅇ ㅈ ㅉ ㅊ ㅋ ㅌ ㅍ ㅎ ㅏ ㅐ ㅑ ㅒ ㅓ ㅔ ㅕ ㅖ ㅗ ㅘ ㅙ ㅚ ㅛ ㅜ ㅝ ㅞ ㅟ ㅠ ㅡ ㅢ ㅣ
Burmanska က ခ ဂ ဃ င စ ဆ ဇ ဈ ည ဋ ဌ ဍ ဎ ဏ တ ထ ဒ ဓ န ပ ဖ ဗ ဘ မ ယ ရ လ ဝ သ ဟ ဠ အ
Džujinska ㄅ ㄆ ㄇ ㄈ ㄉ ㄊ ㄋ ㄌ ㄍ ㄎ ㄏ ㄐ ㄑ ㄒ ㄓ ㄔ ㄕ ㄖ ㄗ ㄘ ㄙ ㄚ ㄛ ㄜ ㄝ ㄞ ㄟ ㄠ ㄡ ㄢ ㄣ ㄤ ㄥ ㄦ ㄧ ㄨ ㄩ ㄭ
Ogamska ᚂ ᚃ ᚄ ᚅ ᚆ ᚇ ᚈ ᚉ ᚊ ᚋ ᚌ ᚍ ᚎ ᚏ ᚐ ᚑ ᚒ ᚓ ᚔ ᚕ ᚖ ᚗ ᚘ ᚙ ᚚ ᚛ ᚜
Etiopska ሀ ለ ሐ መ ሠ ረ ሰ ሸ ቀ በ ተ ቸ ኀ ነ ኘ አ ከ ኸ ወ ዐ ዘ ዠ የ ደ ጀ ገ ጠ ጨ ጰ ጸ ፀ ፈ ፐ
Tifinaška (Amaziški alfabet) , , , , , , , , ⴳⵯ, , , , , , ⴽⵯ, , , , , , , , , , , , , , , , , ,
Mitejska , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Clodd, Edward (1904). The Story of the Alphabet. [New York]: McClure, Phillips & Co.
  2. ^ Rogers 2005, str. 13–14.
  3. ^ Rogers 2005, str. 35.
  4. ^ Rogers 2005, str. 4.
  5. ^ Taylor, Isaac (1899). The history of the alphabet; an account of the origin and development of letters. New York: C. Scribner's Sons. 
  6. ^ Mason, William Albert (1920). A history of the art of writing. New York: The Macmillan company — preko HathiTrust. 
  7. ^ Taylor, Isaac (1879). Greeks and Goths: a study on the runes. London: Macmillan and co. — preko HathiTrust. 
  8. ^ Rogers 2005, str. 10–11.
  9. ^ Flippo, Hyde (14. 2. 2020). „Capitalization in German”. ThoughtCo (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2021-11-19. g. Pristupljeno 2022-03-15. 
  10. ^ Hansard, Thomas Curson (1825). Typographia, an Historical Sketch of the Origin and Progress of the Art of Printing. str. 406. Pristupljeno 12. 8. 2015. 
  11. ^ Drogin, Marc (1980). Medieval Calligraphy: Its History and Technique. Courier Corporation. str. 37. ISBN 9780486261423. Arhivirano iz originala 2022-01-23. g. Pristupljeno 2022-03-14. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]