Srpski pop

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srpski pop je pop scena Srbije. Tokom 1940-ih, 1950-ih, 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, dok je Srbija bila konstitutivna republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, srpska pop scena je bila deo estradne scene SFR Jugoslavije.

Počeci zabavne muzike u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Zabavna muzika u Srbiji postojala je pre Drugog svetskog rata. Poznato je da je krajem dvadesetih godina 20. veka gost srpske prestonice Beograda bila poznata pevačica i glumica Žozefin Beker, što govori da je u Srbiji postojalo mnogo gramofonskih ploča ovog stila muzike i sličnih muzičkih stilova poput džeza. Potvrđuje i izjavu glumice Ognjenke Het u emisiji Radio Beograda pod nazivom Dva bela goluba 1986. godine, a potvrđuju i drugi direktni i indirektni izvori. Dok se prvi kantautori pojavljuju u drugim krajevima Jugoslavije u to vreme, u Srbiji su izvođene romanse, starogradska muzika i narodna muzika pevača Ede Ljubića, Fulgencije Vučemilovića, Milana Timotića, Olge Jančevecke i drugih.[1] Mijat Mijatović, Sofka Nikolić, Bora Janjić – Šapčanin uglavnom su izvodili narodne pesme, sevdalinke, starogradsku muziku, ali ponekad i zabavnu muziku. Bora Janjić – Šapčanin snimio obradu mađarskog šlagera Sad Sunday.

1940-e[uredi | uredi izvor]

Srpska pop muzika je u ovom periodu bila pod velikim uticajem šlager muzike, šansona i kancona. Vojin Popović je upamćen kao jedan od pionira zabavne muzike u Srbiji i Jugoslaviji. Pojavljuje se tokom rata sa pesmom Ne brini majčice mila, ali originalno izvođenje ove pesme nije sačuvano. Izdao je sedam singlova između 1953. i 1956. sa različitim ansamblima. Jedan od prvih kompozitora zabavne muzike bio je Darko Kraljić. Njegove poznate kompozicije su Zašto si pospan Čo, Čamac na Tisi, Hej momci mladi. Čamac na Tisi i Hej momci mladi pripadaju srpskoj posleratnoj muzici, dok nije izvesno kada je nastala pesma Zašto si pospan Čo. Smatra se da je pesma nastala pre ili tokom Drugog svetskog rata.

Pop muzika je bila po strani dolaskom komunističkih vlasti. Muzika se uglavnom izvodila na balovima ili se mogla čuti preko radija. Vrlo malo ljudi je imalo gramofon ili mogućnost da ga nabavi. [2]

1950-e[uredi | uredi izvor]

Lola Novaković

Početkom 1950-ih smanjio se sovjetski uticaj u Jugoslaviji i to je dovelo do prvog posleratnog muzičkog talasa u Jugoslaviji – meksičkih pesama. Meksički filmovi su postali veoma popularni kao i pesma Mama Huanita.

Najpoznatiji muzičar ranih pedesetih godina 20. veka bio je bubnjar Spasa Milutinović. Najviše je izvodio džez muziku, ali i pop muziku sa svojom malom muzičkom grupom čiji su pevači bili Vojin Popović i Mara Janković. Malo je sačuvanih zapisa, uglavnom Jugodiska i Jugotona.

Krajem 1950-ih pojavljuju se novi muzičari kao što su Lola Novaković, Dušan Jakšić, Nada Knežević i veoma popularni Đorđe Marjanović.

Lola Novaković je bila jedna od najpopularnijih jugoslovenskih pevačica svog vremena. Ostala je upamćena po velikom broju pobeda na raznim festivalima u Jugoslaviji i Evropi. 1960. godine je postala prva jugoslovenska muzičarka koja je nastupila u Sovjetskom Savezu. Nastupala je i na Bliskom istoku i Japanu. Prve dve pesme objavila je 1958. Alisa U zemlji čudesa i poznati kubanski hit Babalu. Nakon toga objavila je značajan broj singlova, EP-a i kompilacija.

Dušan Jakšić ističe se po brojnim hitovima od kojih je najpopularniji Sve moje jeseni su tužne . Nada Knežević je popularna džez i pop pevačica, nastupala je kao gost UN na Sinajskom poluostrvu, kao i u džez klubovima u Nemačkoj i Skandinaviji.

Đorđe Marjanović je slavu i brojne obožavaoce stekao gostovanjem na televiziji sa pesmom Zvižduk u osam. Pored duge karijere u Jugoslaviji, ostvario je značajnu karijeru nastupajući u Sovjetskom Savezu. Od 1959. do 1982. objavio je 5 albuma: Muzika za igru (1959), Mustafa (1961), Prijatelji Zdravo (1967), Hvala vam prijatelji (1979) i Dvadeset nikad više (1982).

Mihailo Živanović (prvi levo) i svetski poznati klarinetista Toni Skot (prvi desno).

U isto vreme je bio aktivan Vokalni kvartet Predraga Ivanovića čiji se najpoznatija pesma Pod sjajem zvezda pojavljuje u jugoslovenskom filmu Ljubav i moda. Cune Gojković, pevač raznovrsnog repertoara izvodio je meksičke pesme. Dragan Toković beleži Maria, Ne budi tužna 1959. godine. Ostao je upamćen po pop i džez kompozicijama. Druga značajna ličnost ovog perioda bio je Mihailo Živanović, kompozitor, klarinetista, dirigent i aranžer. [3]

1960-e[uredi | uredi izvor]

Šezdesete su bile plodna godina za pop u Jugoslaviji. Organizovani su različiti festivali širom zemlje kao što je Beogradsko proleće. Pomno su praćeni i velika pažnja je posvećena kvalitetu. Muzika je postala dostupna svima sa pojavom televizije i masovnog fenomena ploča. Pevači su održavali turneje i solističke koncerte.

Jedna od najpopularnijih pesama šezdesetih godina 20. veka je pesma Darka Kraljića Devojko mala, muzika iz filma Ljubav i moda koju peva glumac Vlastimir Đuza Stojiljković. Pesma je kasnije postala popularna u Sovjetskom Savezu.

Pojavila se nova grupa pevača kao što su Dragan Stojnić, Ljubiša Bačić, Sedmorica mladih, Miki Jevremović, Ljiljana Petrović, Radmila Karaklajić, Krsta Petrović Tihomir Petrović, Zafir Hadžimanov, Mirjana Beširević, Diego Varagić, Ivanka Pavlović, Leo Martin, Olga Nikolić, Slobodan Bob Đorđević, Senka Veletanlić, Vanja Stojković, Nena Ivošević, Rista Milovanović, Pera Dimitrijević, Ivana Nikolić, Daliborka Stojšić, Vera Pančić i drugi.

Posebno treba spomenuti i hrvatsko-srpskog kantautora Arsena Dedića koji je do danas ostao popularan sa svojim šansonama i velikim brojem ploča.

U Beogradu su održane popularne igranke na Kalemegdanu, Lazarevićevoj, Mašincu i u Domu omladine Beograda. [4]

1970-e, 1980-e i 1990-e[uredi | uredi izvor]

Zdravko Čolić

Tokom 1970-ih i 1980-ih pop muzika je počela da gubi svoju popularnost zbog sve većeg interesovanja za rok muziku.

Jedna od najvećih zvezda jugoslovenske i srpske estrade 1970-ih je pevač bosanskih Srba Zdravko Čolić . Zdravko Čolić je izveo disko i pop muziku, a pratila ga je i plesna grupa Lokice. Do 2017. godine snimio je 15 albuma sa značajnim brojem hitova.

Boba Stefanović, Beti Đorđević i Vladimir Savčić Čobi sa svojom grupom Pro Arte bili su još jedna zapažena grupa muzičara tokom 1970-ih. [5]

Obraz uz obraz je bila popularna TV emisija RTV Beograd koju su vodili glumci Milena Dravić i Dragan Nikolić u kojoj je od 1972. do 1974. godine nastupala većina popularnih muzičara tog vremena.

Grupa Zana je na estradnu scenu stigla osamdesetih godina 20. veka sa pesmom Dodirni mi kolena. Bebi Dol se proslavila pesmama Mustafa i Rudi i debi albumom Ruže i krv koji je proglašen za debi album godine. Devojačka grupa Aska nastupila je na Pesmi Evrovizije 1982. sa pesmom Halo, halo. Maja Odžaklievska snimila je pesmu Budi dobar, kao što sam ja. [6]

U turbulentnim godinama 1990-ih pop muzika je pala u senku evrodensa. Tap 011 je bila jedna od najpopularnijih grupa devedesetih sa hitovima Zbog tebe, Bunda, Okreni broj 95, Plava ... Duo sestara Kovač, K2 je sarađivala sa mnogim producentima širom sveta i objavili pet albuma. Među novim pop pevačima su Bojan Milanović, Saša Vasić, Tanja Banjanin, Leontina Vukomanić, Ksenija Mijatović, Romana Panić.

2000-te do danas[uredi | uredi izvor]

Joksimović izvodi "Lane Moje"

Tokom 2000-ih pop muzika je povećala svoju popularnost među izvođačima kao što su:

Evrovizija[uredi | uredi izvor]

Marija Šerifović pobedila je na Evrosongu 2007. godine.

Srpski pevači nastupili su na Pesmi Evrovizije kao deo Jugoslavije i Srbije i Crne Gore pre debija Srbije 2007. godine.

Lola Novaković je ostvarila prve jugoslovenske značajnije rezultate na Evroviziji osvojivši 4. mesto 1962. godine sa pesmom Ne pali svetla u sumrak.

Željko Joksimović zauzeo je drugo mesto na Pesmi Evrovizije 2004. sa pesmom Lane moje predstavljajući Srbiju i Crnu Goru. 2012. godine, kao predstavnik Srbije, zauzima treće mesto sa pesmom Nije ljubav stvar.

Marija Šerifović osvojila je prvo mesto na Pesmi Evrovizije 2007. na debi Srbije na takmičenju, a Srbija je bila domaćin takmičenja 2008. u Beogradskoj areni.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]