Upravna podela Osmanskog carstva
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Upravna podjela Osmanskog carstva bila je upravna podjela državne organizacije Osmanskog carstva. Izvan ovog sistema bile su razne vrste vazalnih i tributarnih država.
Osmansko carstvo je krajem 14. vijeka prvo bilo podijeljeno na vilajete, koji su bili fiksne teritorijalne jedinice na čelu sa upraviteljima koje je postavljao sultan.[1] Beglerbega, ili upravitelja, svakog vilajeta postavljala je središnja vlast.[2] Sandžacima su upravljali sandžakbegovi, koji je među visokim vojnim zvaničnicima bila središnja vlast. Beglerbegovi su imali vlast nad svim sandžakbegovima u vilajetu.[2] Kaza je bila podjedinica sandžaka i odnosila se na osnovni upravni okrug, kojim je upravljao kadija.[2]
Smatra se izuzetno teškim da se odredi broj i tačne granice osmanskih vilajeta i domena, jer su se njihove granice često mijenjale.[3] Sve to, Tanzimatskim reformama, granice upravnih jedinica su bile promjenljive, odražavajući promjenljivu strategiju Osmanlija, pojavu novih prijetnji u regionu i uspon snažnih ajana.[4] Sve podjele su bile nejednake u pogledu područja i stanovništva, a prisustvo brojnih nomadskih naroda doprinjelo je ekstremnoj promjenljivosti broja stanovnika.[5]
Prvobitna organizacija
[uredi | uredi izvor]Prvbitna organizacija ima svoje korene još u vreme nastajanja Osmanskog carstva, kao vazalne države Seldžuka (Uç Beyliği) u centralnoj Anadoliji.
Proširenja su nastala na osnovu već postojeće administrativne struktura seldžučkog sistema, u kojem su nasledni vladari ovih teritorija nosili titulu bega. Ovi begovi (lokalno vođstvo) koji nisu sklonjeni, nastavili su da vladaju pod suzerenstvom Otomanskim sultana. Titula bega se od tada više nije odnosila samo na postojeće i bivše vladare već i na nove upravitelje koje je sultan postavljao na mesto onih koje je sklonio.
Osmansko carstvo je prvobitno bilo podeljeno na suverene sandžake i sandžake dodeljene sultanovim sinovima. Sandžacima su upravljali sandžak-begovi, vojni upravitelji koji su primili zastavu, ili barjak tzv. sandžak, od sultana. Kako se carstvo širilo po Evropi, došlo je do potrebe za formiranjem novih administrativnih jedinica koje će biti višeg nivoa i, tokom vladavin Murata I (vladao 1359-1389), begler-begovi su određeni da upravljaju Rumelijom, evropskim delom carstva.
Nakon formiranja begler-begluka, sandžaci su postali drugostepeni vid administrativne podele, iako su u nekim okolnostima ostajali prvog reda, npr. u novoosvojenim oblastima koje tek treba dodeliti nekom begler-begluku. Pored toga što su imali obavezu da upravljaju svojim teritorijama, begler-begovi su bili komandanti svih trupa sa svoje teritorije.
Prvostepene administrativne jedinice
[uredi | uredi izvor]Ejaleti 1299-1609
[uredi | uredi izvor]Od sredine 14. veka pa do kasnog 16. veka, nastao je samo jedan novi begler-begluk - Karaman.
Ejaleti koji su nestali pre 1609.
[uredi | uredi izvor]Ejaleti koji su postojali pre 1609. i ejaleti koji su nastali posle 1609.
- Abhazija (1578-?)
- Ahiška (oko 1603-?)
- Dagistan (1578-?)
- Tumanis (oko 1584-?)
- Gandža (oko 1588-1604)
- Gori (oko 1588-?)
- Đanik (1594-1598)
- Kaheti (oko 1578-?), kahetski kralj je postao nasledni beg.
- Lori (oko 1584-?)
- Moldavija (samo 1595)
- Načivan (oko 1603)
- Poti (1579-?)
- Sana (1567-1569)
- Šemaha (oko 1583)
- Zigetvar (oko 1596), kasnije prebačen na Kanjižu.
- Širvan (1578-1604)
- Tebriz (1585-1603)
- Tiflis (1578-1586)
- Valahija (samo 1595)
- Jerevan (1583-1604)
- Zebid (1567-1569)
Ejaleti 1609.
[uredi | uredi izvor]Osvajanja Selima Prvog i Sulejmana Prvog u 17. veku su zahtevala nove administrativne jedinice. Do kraja druge polovine 17. veka bilo je čak 42 ejaleta, kako su beglerbegluci tada nazvani. Tabela ispod pokazuje administrativnu situaciju 1609. godine.
Vilajet | Turski naziv | Uspostavljen | Sadašnja lokacija | |
---|---|---|---|---|
Abisinija | Habeş | oko 1554. | Saudi Arabija, Sudan, Eritreja, Somalija | Uključivao je oblasti sa obe strane Crvenog mora. Zvali su ga i „Meka i Medina“. |
Adana | آضنه Ażana (Adana) | oko 1608. | Turska | |
Ćezajir (Egejski arhipelag) | Cezayir | sred-1500-te | Grčka | |
Halep | حلب Ḥaleb (Halep) | oko 1516-1521 | Sirija, Turska | |
Ćezajir Karp | جزاير غرب Cezâyîr-i Ġarb (Cezayir Garp) | 1519. | Alžir | |
Anadolija | Anadolu | oko 1365. | Turska | |
Bagdad | بغداد Baġdâd (Bağdat) | 1535. | Irak | |
Basra | بصره Baṣra (Basra) | oko 1552. | Irak, Kuvajt | |
Bosna | Bosna | oko 1520-te | Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Crna Gora | |
Budin | Budin | 1541. | Mađarska, Hrvatska, Srbija | |
Kipar | قبرص Ḳıbrıṣ (Kıbrıs) | 1571. | Kipar, Turska | od oko 1660-1703 i 1784 pa nadalje, deo vilajeta Egejskog arhipelaga (Ćezajir) |
Đarbekir | دياربكر Diyârbekir (Diyarbakır) | 1515. | Turska, Irak | |
Egir | اكر Egir (Eğri) | 1596. | Mađarska | |
Egipat (Misir) | مصر Mıṣır (Mısır) | 1517. | Egipat, Izrael, Jordan, Saudi Arabija | |
Erzurum | Erzurum | oko 1514-1534 | Turska | |
Al-Hasa | Lahsa | oko 1579. | Saudi Arabija | |
Kefe | Kefe | oko 1581. | Ukrajina | |
Kanjiža | Kanije | 1600. | Mađarska, Hrvatska | |
Karaman | Karaman | oko 1470. | Turska | |
Kars | Kars | 1579. | Turska, Gruzija | |
Maraš | Maraş, Dulkadır | oko 1522. | Turska | |
Musul | Musul | kasne 1500-te | Irak | |
Raka | Rakka | kasne 1500-te | Sirija, Turska, Irak | |
Rumelija | Rumeli | oko 1365. | Bugarska, Grčka, Republika Makedonija, Albanija, Srbija, Crna Gora, Turska | Sa Anadolijom, jedan od dva prvobitna ejaleta. |
Samše | Çıldır | oko 1579. | Gruzija, Turska | |
Šerizor | Şehrizor | sred. 1500-te | Irak, Iran | |
Silistrija | Silistre | oko 1599. | Bugarska, Rumunija, Moldavija, Ukrajina | |
Šivas | Sivas | rane 1500-te | Turska | |
Sirija | Şam | 1516-17. | Sirija, Liban, Izrael, Palestina, Jordan, deo Turske i deo Iraka | |
Temišvar | Tımışvar | 1552. | Rumunija, Srbija, Mađarska | |
Trabzon | Trabzon | kasne 1500-te | Turska, Gruzija | takođe poznat i kao Trebizond vilajet |
Tripoli (Istočni Tripoli) | Trablus-ı Şam (Trablusşam) | oko 1570. | Liban, Sirija | |
Tripolitanija (Zapadni Tripoli) | Trablus-ı Garb (Trablusgarp) | 1551. | Libija | |
Tunis | Tunus | 1574. | Tunis | |
Van | Van | 1548. | Turska | |
Jemen | Yemen | 1517-18, 1539. | Jemen, Saudi Arabija |
Izvori:
- Colin Imber. The Ottoman Empire, 1300-1650: The structure of Power. (Houndmills, Basingstoke, Hampshire, UK: Palgrave Macmillan, 2002)
- Halil Inalcik. The Ottoman Empire: The Classical Age 1300-1600. Trans. Norman Itzkowitz and Colin Imber. (London: Weidenfeld & Nicolson, 1973)
- Donald Edgar Pitcher. An Historical Geography of the Ottoman Empire (Leiden, Netherlands: E.J.Brill,1972)
Ejaleti nastali 1609-1683
[uredi | uredi izvor]- Krit (1669/70– )
- Mora (1620–1687) i (1715–1829)
- Podolija (samo 1674–1699)
- Sidon (1660– )
- Ujvar (1663–1685)
- Varad (1661–1692)
Ejaleti nastali 1683-1864
[uredi | uredi izvor]Drugostepene administrativne jedinice
[uredi | uredi izvor]Vilajeti su bili podeljeni na sandžake kojima su upravljali sandžak-begovi. Neki, poput Mutašarifat (sandžak) Jerusalimski, nisu bili deo nijednog vilajeta. Sandžak-begovi su služili i kao vojni komandiri svoj konjici sa svog sandžaka. Neki vilajeti (poput Egipta, Bagdada, Abisinije i Al-Hasa) nisu bili podeljeni na sandžake.
Velika administrativna reforma 1864. godine
[uredi | uredi izvor]Kako je Osmansko carstvo počelo da opada, administrativna struktura je bila pod pritiskom. Posle 1861. postojala je autonomna Planina Liban sa hrišćanskim mutesarifom na čelu, koja je formirana kao domovina maronitskih hrišćana koji su bili pod pritiskom Evrope. Kao deo Tanzimat reformi, Otomanski zakon iz 1864. je pružio standardnu provincijsku administraciju carstva u kojoj su ejaleti postali mali vilajeti kojima su upravljali vali. Vilajeti su bili podeljeni na sandžake, mutašarifate i vazalne države poput Srbije, Rumunije i Crne Gore, koje su ostale van provincijskog sistema.
Prvostepene administrativne jedinice
[uredi | uredi izvor]Vilajeti 1877.
[uredi | uredi izvor]Zapadni:
- Bosna (Bosna)
- Dunav (Tuna)
- Jedirne (Edirne), takođe zvan i Adrijanopolj
- Istanbul (İstanbul), takođe zvani Konstantinopolj
- Janjina (Yanya)
- Čataldža (Çatalca) autonomni sandžak, nije vilajet (Çatalca Sancağı)
- Kipar (Kıbrıs) ostrvo sa posebnim statusom (Kıbrıs Adası)
- Kosovo (Kosova)
- Krit (Girit)
- Manastir (Manastır), takođe zvani Bitolj
- Meka (Mekke) autonomni šarifat, nije vilajet (Mekke Şerifliği)
- Mosul (Musul) od 1879.
- Planina Liban (Cebel-i Lübnan [Cebeli Lübnan]) mutašarifat Bejruta, nije vilajet (Cebel-i Lübnan Mutasarrıflığı)
- Salonika (Selanik), takođe zvani Solun
- Servija sandžak (Serfije, Servia), nije deo vilajeta
- Sirija (Şam), zvan i Damask
- Sisam (Sisam) ostrvo sa posebnim statusom (Sisam Beyliği)
- Skadar (İşkodra)
- Sofija (Sofya)
- Tripolitanija (Trablusu-Garb [Trablusgarp])
- Tunis (Tunus) autonomni elajet, njime vladali nasledni begovi (Tunus Eyaleti)
- Hercegovina (Hersek)
Anadolija:
- Adana (Adana)
- Ajdin (Aydın)
- Ankara (Ankara)
- Biga (Biga) autonomni sandžak, nije vilajet (Biga Sancağı)
- Bitlis (Bitlis)
- Van (Van)
- Đarbekir (Diyarbekır [Diyarbakır])
- Egejski arhipelag (Cezayir-i Bahr-i Sefid [Akdeniz Adaları])
- Erzurum (Erzurum)
- Halep (Haleb [Halep])
Istočni:
- Bagdad (Bağdad [Bağdat])
- Basra (Basra)
- Bejrut (Beyrut)
- Bengazi (Bingazi), autonomni sandžak, nije vilajet (Bingazi Sancağı)
- Dar izor (Deyr-i Zor)
- Egipat (Mısır), autonomni kadivat, nije vilajet (Mısır Hidivliği)
- Izmit (İzmid [İzmit]), autonomni sandžak, nije vilajet (İzmid Sancağı)
- Jerusalim (Kudüs-i Şerif) mutašarifat, nije deo nijednog vilajeta (Kudüs-i Şerif Mutasarrıflığı)
- Karput (Mamuret-ül Aziz [Mamuretülaziz])
- Kastamonu (Kastamonu)
- Konja (Konya)
- Hedžaz (Hicaz)
- Hudavendigar (Hüdavendigar), zvan i Bursa
- Šivas (Sivas)
Vilajeti 1915.
[uredi | uredi izvor]Posle reformi Tanzimata iz 1885, maloazijska oblast kojom je upravljalo Osmansko carstvo je podeljena na 15 vilajeta, jedan sandžak i jedan uteršaflik vilajeta Konstantinopolja (oba sa azijske strane Bosfora). Svaki vilajet je dalje podeljen na nekoliko sandžaka.
Zapadni:
- Nezavisni vilajet Dardaneli
- sandžak Uskudar
Anadolija:
- Vilajet Izmir, podeljen na sandžake Manisa, Izmir, Ajdin, Denizli, Menteze
- Vilajet Bursa, podeljen na sandžake Balikesir, Bursa, Erdogul, Kjutahja i Afion
- Vilajet Konja, podeljen na sandžake Burdur, Hamid abad, Atalija, Konja i Nigde
- Vilajet Kastamonu, podeljen na sandžake Bolu, Čankiri, Kastamonu i Sinop
- Vilajet Ankara, podeljen na sandžake Ankara, Kiršehir, Đozgat i Kajšeri
- Vilajet Adana, podeljen na sandžake Isel, Adana, Kozan, Osmanija
- Vilajet Šivas, podeljen na sandžake Šivas, Tokat, Amasja i Sebinkarahisar
- Vilajet Trabzon, podeljen na sandžake Samsun, Trabzon, Đumušhan i Lazistan
- Vilajet Erzurum
- Vilajet Butlis, podeljen na sandžake Muš, Genk i Širt
- Vilajet Van, podeljen na sandžake Van i Hakari
- Nezavisni muteršaflik Izmit
Istočni:
- Vilajet Mosul, podeljen na sandžake Mosul, Šehrizor i Sulejmanijeh
- Vilajet Mamur ul Aziz, podeljen na sandžak Đarbakir i muteršaflik Zor
- Vilajet Halep, podeljen na sandžake Halep, Urfa i Maraš
Vilajeti 1918.
[uredi | uredi izvor]Zapadni:
- Istanbul
Anadolija:
- Vilajet Adana
- Vilajet Ankara
- Vilajet Ajdin
- Vilajet Bitlis
- Vilajet Đarbekir
- Vilajet Edima
- Vilajet Erzurum
- Vilajet Hudavendigar
- Vilajet Izmit
- Vilajet Konja
- Vilajet Mamuret el Aziz
- Vilajet Šivas
- Vilajet Trabzon
- Vilajet Van
Istočni:
- Vilajet Mosul je podeljen na sandžake Mosul, Šerizan i Sulejmanih
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Imber, Colin (2009). The Ottoman Empire, 1300-1650: The Structure of Power (na jeziku: engleski). Macmillan International Higher Education. str. 177—200. ISBN 9781137014061. Pristupljeno 28. 9. 2018.
- ^ a b v Ağır, Seven (novembar 2010). „Sacred Obligations, Precious Interests: Ottoman Grain Administration in Comparative Perspective” (PDF) (na jeziku: engleski): 12. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 09. 2020. g. Pristupljeno 28. 9. 2018.
- ^ Sugar, Peter F. (2012). Southeastern Europe under Ottoman Rule, 1354-1804 (na jeziku: engleski). University of Washington Press. str. 41. ISBN 9780295803630. Pristupljeno 28. 9. 2018.
- ^ ́Agoston, Gabor; Masters, Bruce Alan (2010). Encyclopedia of the Ottoman Empire (na jeziku: engleski). Infobase Publishing. str. 100. ISBN 9781438110257. Pristupljeno 28. 9. 2018.
- ^ Laurie, James (1842). System of Universal Geography: Founded on the Works of Malte-Brun and Balbi : Embracing a Historical Sketch of the Progress of Geographical Discovery ... (na jeziku: engleski). A. and C. Black. Pristupljeno 28. 9. 2018.
Literaura
[uredi | uredi izvor]- Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine.