45. srpska divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četrdesetpeta srpska divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje3. septembar 1944.
Mesto formiranja:
Trgovište
FormacijaDvadeseta srpska brigada
23. srpska brigada
24. srpska brigada
Jačina2100 vojnika i oficira[traži se izvor]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje

45. srpska divizija NOVJ formirana je 3. septembra 1944. godine u selu Trgovištu. Pri osnivanju u njen sastav su ušle Dvadeseta, a nešto kasnije i 23. i 24. srpska brigada NOVJ. Pored njih, aprila 1945. imala je u svom sastavu inženjerijski, mediko-sanitetski, bataljon za vezu i ostalo. Pri formiranju imala je oko 2100 boraca, 27. septembra 1944. oko 5300 boraca, a 1. maja 1945. imala je 10844 boraca. Do 13. septembra 1944, nalazila se pod neposrednom komandom Glavnog štaba NOV i PO Srbije, a potom u sastavu Četrnaestog korpusa.

Divizija je učestvovala u borbama za oslobođenje istočne Srbije, dejstvujući početkom septembra 1944. na teritoriji Niš, Svrljig i Knjaževac. Dana 8. septembra, razoružala je oko 3000 vojnika bugarske 24. divizije u Runjevcu i Jošanici. Dana 11. i 12. septembra kod Knjaževca je presekla komunikaciju NišZaječar i onemogućila snabdevanje nemačkoj 1. brdskoj diviziji u prostoru Zaječara. Krajem septembra i početkom oktobra, sadejstvujući s jedinicama Crvene armije u prelazu jugoslovensko-bugarske granice, ugrožavala je svojim akcijama pozadinu nemačke 1. brdske divizije u prostoru Boljevac, Zaječar, Knjaževac. U Niškoj operaciji, sa delovima 223. divizije Crvene armije zauzela je Knjaževac, Aleksinac i iz pravca Svrljiga upala u Niš. Tokom novembra i decembra, vodila je borbe na liniji PožegaUžiceVardaLjubovija, a za vreme zimskih operacija, januara 1945, na komunikaciji Zvornik–Bijeljina.

U borbama na planini Ozrenu razbila je od 8. do 12. februara jaku grupaciju srbijanskih i crnogorskih četnika, koji su uz pomoć nemačkih snaga i ustaša pokušali da dolinom Spreče prodru u Tuzlu. U završnim operacijama (april–maj 1945) učestvovala je u sastavu Druge armije u oslobođenju Doboja, Dervente, Bosanske Gradiške, Bosanske Dubice, Siska i Zagreba, a potom u sastavu Treće armije u gonjenju neprijatelja preko Štajerske u Austriju.

Literatura[uredi | uredi izvor]