Ar deko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Art Deco
Krajsler zgrada u Njujork (1930)
Poster za svetski sajam u Čikagu, Veimer Pursell (1933)
Ornament automobila Vitoar (Victoire), Rene Lalikue (1928)
Razdoblje cirka 1910-1939
Zemlje Globalno

Ar deko (franc. Art déco) je stil vizuelnih umetnosti koji je nastao u Francuskoj neposredno pred Prvi svetski rat, odakle se raširio u SAD[1] i u Evropi u 20.-tim i 30.-tim godinama 20. veka u industriji i zanatstvu. U Engleskoj ovaj stil postaje zastupljen tek 1940-ih, a i Japan svoje izvozne proizvode izrađuje u maniru art dekoa[2], dok se u Kini javlja njegova mešavina s modernim stilom ranog 20. veka u tzv. stilu Amoy Deco (gradovi Šangaj i Kulansu[3]). Nosi karakteristike mnogih pravaca u prvom redu kubizma, futurizma i secesije.

Tokom 1930-ih, u vreme velike depresije, art deko je postao u većoj meri ublažen. Pristigli su novi materijali, uključujući hromiranje, nerđajući čelik i plastika. Lepši oblik stila, zvani Streamline Moderne, pojavio se 1930-ih, koji je imao zakrivljene oblike i glatke polirane površine.[4] Art deko je jedan od prvih zaista internacionalnih stilova, ali njegova dominacija je okončana početkom Drugog svetskog rata, i uspon strogo funkcionalnih i neukrašenih stilova moderne arhitekture i internacionalnog stila arhitekture je usledio.[5]

Ime[uredi | uredi izvor]

Termin art deko je dobio svoje ime, skraćeno za arts décoratifs, po Međunarodnoj izložbi savremene dekorativne i industrijske umetnosti održanoj u Parizu 1925.[6] iako su se različiti stilovi koji karakterišu art deko već pojavili u Parizu i Briselu pre Prvog svetskog rata.

Izraz arts décoratifs prvi put je korišćen u Francuskoj 1858. godine; prema podacima objavljenim u biltenu Francuskog fotografskog društva.[7] Novine Le Figaro su 1868. godine koristile izraz objets d'art décoratifs u kontekstu predmeta za scenografiju pozornice stvorene za Teatar de l'Opera.[8][9][10] Godine 1875, dizajnerima nameštaja, dizajnerima tekstila, nakita i stakla, kao i drugim zanatlijama, francuska vlada je zvanično dala status umetnika. Kao odgovor na to, École royale gratuite de dessin (Kraljevska diplomska škola dizajna), osnovana 1766. godine pod kraljem Lujem XVI za obuku umetnika i zanatlija u zanatima koji se odnose na likovne umetnosti, preimenovana je u École nationale des arts décoratifs (Nacionalna škola dekorativne umetnosti). Današnje ime ENSAD (École nationale supérieure des arts décoratifs) dobila je 1927. godine.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Nastanak ovog stila seže u početak 20. veka kada je u Francuskoj bila značajno raširena secesija- sa svojim jednostavnim linijama i drečećim koloritom. Pored secesije su se tu pojavljivale i moderne tendencije pre svega kubizam.

Ovi trendovi i zaluđivanje društva za sve što je moderno, na što su uticali novi pronalasci i razvoj industrije, uticali su na pojavu novog stila koji se prvi put prezentira 1925. godine u Parizu na izložbi dekorativne umetnosti (Exposition Internationale des Arts Dékoratifs et industriels Modernes). Na ovoj izložbi su bili predstavljeni predmeti primenjene umetnosti na koje je uticala pojava modernizma.

Razvoj i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Iako je novi stil bio u početku određen pre svega za bogate ljude i smatrao se luksuzom, on je zadobio veliku popularnost u širokoj publici i njegovi su se oblici reprodukovali u masovnoj proizvodnji u mnogim oblastima.

Oblasti raširenosti stila[uredi | uredi izvor]

U ovom članku će se pomenuti glavne oblasti u kojima je ar deko ostavio traga.

Predmeti dnevne upotrebe[uredi | uredi izvor]

Predmeti koji su bili određeni za svakodnevnu upotrebu su se odlikovali velikim sjajem, jednostavnošću linija i čistim bojama. Prilikom izrade predmeta kao što su ogledalca, ručni časovnici, ili svetleća tela počeli su se u velikoj meri upotrebljavati materijali kao: staklo, keramika, moderni bakelit ili uglačani hrom.

Grafika[uredi | uredi izvor]

Plakati i korice knjiga su karakterizovani snažnom konturom, jasnim bojama i izražajnim slovima. Dobri primer je špica u filmskom studiju Univerzal (Universal Pictures)- planeta koja se okreće sa sunčevim sistemom i natpisom Univerzal koja se i danas upotrebljava.

Automobilizam[uredi | uredi izvor]

Automobil čiji je stil odražavao uticaje art deko

Ar deko je u znatnoj meri uticao na rađanje automobilizma. Tipični su jednostavni oblici automobila sa luksuznim enterijerima sa udobnom naslonjačom ili drvenim oblogama u unutrašnjosti.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Najbolji predstavnik ovog stila u arhitekturi je slavna zgrada u centru Njujorka Empajer stejt bilding na kojoj se vide glavne karakteristike stila, čvrsto dana linija za razliku od krivih linija secesije i dekorativni enterijer.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Art Deco” (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 23. 7. 2017. 
  2. ^ art déco, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 23. 7. 2017.
  3. ^ http://whc.unesco.org/en/news/1688 Sites in Cambodia, China and India added to UNESCO’s World Heritage List], UNESCO, 8. 7. 2017. Preuzeto 23. 7. 2017.
  4. ^ Renaut, Christophe and Lazé, Christophe, Les Styles de l'architecture et du mobilier (2006), Editions Jean-Paul Gisserot, pages 110–116
  5. ^ Benton et al. 2003, str. 13–28.
  6. ^ Benton et al. 2003, str. 16.
  7. ^ "M. Cunny présente une Note sur un procédé vitro-héliographique applicable aux arts décoratifs", Bulletin de la Société française de photographie, Société française de photographie. Éditeur: Société française de photographie (Paris), 1858, Bibliothèque nationale de France, département Sciences et techniques, 8-V-1012, Bibliothèque nationale de France
  8. ^ "Enfin, dans les ateliers, on travaille à l'achèvement des objets d'art décoratifs, qui sont très nombreux", Le Figaro, Éditeur: Figaro (Paris), 1869-09-18, no. 260, Bibliothèque nationale de France
  9. ^ L'Art décoratif à Limoges, La Voix de la province : Revue littéraire, artistique, agricole et commerciale, 1862, (1862/04/01 (N1)-1863/01/01 (N12)), Bibliothèque francophone multimédia de Limoges, 2013-220524, Bibliothèque nationale de France
  10. ^ Revue des arts décoratifs (Paris), 1880–1902, Bibliothèque nationale de France, département Sciences et techniques, 4-V-1113

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]