Alkilirajući antineoplastični agens

С Википедије, слободне енциклопедије

Alkilirajući antineoplastični agens je alkilirajući agens koji se koristi za tretman kancera. Lek deluje putem dodavanja alkil grupa (CnH2n+1) na DNK.[1] Alkil grupa se dodaje na guaninsku bazu DNK molekula, na atom azota u poziciji 7 purinskog prstena.

Pošto se ćelije kancera brže umnožavaju, sa manje zastupljenom korekcijom grešaka u odnosu na zdrave ćelije, one su senzitivnije na DNK oštećenja, poput alkilacije. Alkilacioni agensi se koriste za tretman više vrsta kancera. Oni su toksični i za normalne ćelije (citotoksičnost), te uzrokuju oštećenja tkiva, posebno u ćelijama koje se često dele, kao što su ćelije gastrointestinalnog trakta, kičmene moždine, testisa i jajnika, što može da dovede do gubitka plodnosti. Većina alkilirajućih agenasa je karcinogena. Hipertermija je efektivna u pojačavanju dejstva alkilirajućih agenasa.[2]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Antineop”. Архивирано из оригинала 07. 03. 2009. г. Приступљено 24. 1. 2009. 
  2. ^ Wiedemann GJ, Robins HI, Gutsche S, Mentzel M, Deeken M, Katschinski DM, Eleftheriadis S, Crahé R, Weiss C, Storer B, Wagner T (1996). „Ifosfamide, carboplatin and etoposide (ICE) combined with 41.8 degrees C whole body hyperthermia in patients with refractory sarcoma” (PDF). European Journal of Cancer. 32A (5): 888—92. PMID 9081372. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]