Pređi na sadržaj

Arhipo Osipovka

Koordinate: 44° 21′ 03″ S; 38° 35′ 27″ I / 44.3507° S; 38.5909° I / 44.3507; 38.5909
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Arhipo Osipovka
Arhipo-Osipovka
Seoska crkva posvećena Svetom Nikoli
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugJužni FO
Pokrajina Krasnodarska
RejonGelendžički GO
Osnovan1864.
Stara imenastanica Vulanska − do 1889.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.7.853
Geografske karakteristike
Koordinate44° 21′ 03″ S; 38° 35′ 27″ I / 44.3507° S; 38.5909° I / 44.3507; 38.5909
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visinaoko 5 m
Arhipo Osipovka na karti Rusije
Arhipo Osipovka
Arhipo Osipovka
Arhipo Osipovka na karti Rusije
Arhipo Osipovka na karti Krasnodarskog kraja
Arhipo Osipovka
Arhipo Osipovka
Arhipo Osipovka na karti Krasnodarskog kraja
Ostali podaci
Poštanski broj353485
Pozivni broj+7 86141
OKATO kod03 408 802 001
OKTMO kod03 708 000 111

Arhipo Osipovka (rus. Архипо-Осиповка) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom sela na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugozapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Gelendžičkom gradskom okrugu.

Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, naselje je imala 7.853 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo Arhipo Osipovka se nalazi u jugozapadnom delu Krasnodarske pokrajine, na obali Crnog mora, na oko 125 km jugozapadno od grada Krasnodara. Kroz naselje protiču reke Vulan i Tešebs.

Centralni deo naselja nalazi se na nadmorskoj visini od oko 5 m, dok su najviši delovi na visini od 19 m. Kroz selo prolazi deonica nacionalnog auto-puta M4 „Don” na relaciji Novorosijsk-Tuapse.

U južnom delu naselja nalaze se brojni smeštajni kapaciteti i restorani, dok su u severnom delu seoska domaćinstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Spomen krst posvećen Arhipu Osipovu

Pre okončanja Kavkaskog rata (18171864) na mestu sadašnjeg naselja nalazilo se adigejsko selo Psišopa (adig. ПсышІопэ).[1][2]

Savremeno naselje osnovano je 1864. godine kao kozačka stanica Vulanska, a par godina kasnije naselje je preobraženo u selo. Savremeno ime dobija 1889. u čast redova ruske imperijalne armije Arhipa Osipova koji se žrtvovao tokom odbrane tadašnje Mihajlovske tvrđave.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 7.853 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1970.1979.1989.2002.2010.
5.1396.9497.242[3]8.066[4]7.853[5]

Privreda[uredi | uredi izvor]

U blizini sela se nalazi skladište gasa Beregovaja odakle je predviđen dalji transport ruskog gasa ka Turskoj preko gasovoda Plavi tok.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Azarenkova A. S., Bondarь I.Ю., Vertыševa N. S. Osnovnыe administrativno-territorialьnыe preobrazovaniя na Kubani (1793-1985 gg.). — Krasnodar: Krasnodarskoe knižnoe izdatelьstvo, 1986. — pp. 240. — 395 s.
  2. ^ Meretukov, K . H. (1981). Adыgeйskiй toponimičeskiй slovarь. Maйkop: Adыgeйskoe otd-nie Krasnodarskogo knižnogo izd-va. str. 180. ISBN 9785901701430. 
  3. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Meretukov, K . H. (1981). Adыgeйskiй toponimičeskiй slovarь. Maйkop: Adыgeйskoe otd-nie Krasnodarskogo knižnogo izd-va. str. 180. ISBN 9785901701430. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]