Atina (boginja)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za ostale upotrebe, pogledajte Atina (višeznačna odrednica).
Atina
Umanjena kopija Fidijine Atine Partenos u atinskom muzeju
Lični podaci
PrebivališteOlimp
Porodica
RoditeljiZevs i Metida
PorodicaApolon, Arej, Artemida, Afrodita, Dionis, Hermes i Hefest
Mitologija
PlaninaAtina

U grčkoj mitologiji, Atina (grč. Ἀθηνᾶ, ili grč. Ἀθήνη; dorski: Ἀσάνα) je bila boginja civilizacije, tj. mudrosti, tkanja, zanata i trezvenije strane rata (nasilje i krvožednost su bili Arejeva svojstva). [1]Atinina mudrost prati tehničko znanje potrebno u tkanju, metalurgiji ali takođe uključuje i lukavost (metis) likova kao što je Odisej. Njoj su sveti sova i maslinovo drvo.

Prve priče o Atini govore o njoj kao o boginji ptica. Prvobitno je zamišljena kao boginja sa krilima, a čak je u nekim mitovima i sama bila ptica - sova.[1] Zato i ne čudi zašto u mitovima koji su nastali kasnije Atenina poruka stiže preko orla, sokola i sl.

Atinina najbolja prijateljica je Nike, boginja pobede. Atina se pojavljuje kao zaštitnica mnogih grčkih junaka, uključujući Herakla, Odiseja i Jasona. Ona je i omiljena Zevsova ćerka, rođena iz njegove glave.[1]

U rimskoj mitologiji Atinu možemo da povežemo sa Minervom.

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko verzija Atininog rođenja. U jednom, koji se najčešće spominje, Metida, boginja mudrosti, zatrudnela je sa Zevsom. Zevs se veoma uplašio jer je postojalo proročanstvo da će Metida imati dvoje dece - jedno od njih će biti najodanije Zevsu od sve njegove dece, a drugo će biti silnik koji će ga srušiti. To je Zevsa uplašilo, jer se setio da je on svrgnuo svoga oca, te se bojao da će se tako nešto i njemu desiti. Zato je Zevs pretvorio Metidu u muvu i onda je pojeo. No, bilo je prekasno. Metida je, u Zevsu, počela da pravi kacigu i odoru za svoju začetu ćerku. Zvuk čekića kojim je Metida pravila kacigu, uzrokovao je veliki bol u Zevsovoj glavi, pa je Hefest rascepio njegovu glavu. Atina je iskočila kroz pukotinu[1], već odrasla, potpuno obučena i potpuno opremljena ratnom opremom.

Ime[uredi | uredi izvor]

U Mikenskoj Grčkoj pojavljuje se ime Atina Potinija u tekstovima o Hronosu. Pretpostavlja se da ovo znači „Gospođica Atina“. Nije sigurno da li je Atinino ime povezano sa gradom Atina. Kasnije se ona pojavljuje kao zaštitnica grada, ali verovatno da je grad dobio ime nevezano za ovu boginju. Platon je značenje Atininog imena tumačio kao „misao (um) boga“.

Epiteti[uredi | uredi izvor]

U poeziji Atinin najčešći epitet je glaukopis (γλαυκώπις) što bi moglo da se prevede kao „bistrog oka“. Ova reč je zapravo sastavljena od reči glaukos (γλαύκος), što bi moglo da znači „bleštavo“, „srebrno“, i od reči ops (ώψ), što znači „oko“ ili ponekad „lice“. Često je ptica koja vidi noću povezana sa boginjom mudrosti: na starim slikama nacrtana je sa sovom na glavi.

Atinina statua ispred austrijske skupštine, Beč

U Homerovim Himnama i u Teogoniji njoj je dat neobičan epitet Tritogeneja. Značenje ovog termina je nejasno. Možda znači „Triton-rođena“, što bi ukazivalo da je bog mora Triton njen otac (prema nekim ranijim mitovima), ili možda da je rođena blizu jezera Triton u Africi. Drugo moguće značenje je „treće-rođena“, što bi moglo da ukazuje da je ona treće dete Zevsa.

Često se nailazi i na Atina Palada (Παλλάς Αθηνά). Epitet je izveden iz imena moćne osobe Palade, koja označava nešto muško. Palada je spomenuta samo uz Atinu. U jednom mitu, boginja je greškom ubila Paladu i od tada je uvek morala da nosi nešto njegovo/njeno i bila je pod njegovom/njenom zaštitom. Drugo tumačenje je da je ona zapravo Palada iz Atine.

Za Atinjane ona je bila samo „boginja“, he teos.

Epitet Athena Ergane označava da je ona zaštitnica zanatlija. Atina Partenon označava da je obožavana na Akropolisu. Sa epitetom Athena Promachos ona je vodila bitke, a Athena Polias označava da je zaštitnica grada Atine i njegovog Akropolisa.

Atina u mitologiji[uredi | uredi izvor]

Eriton[uredi | uredi izvor]

Atina je devica, nikada nije imala ljubavnika. Postoji više verzija kako se rodio Eriton, Atinin posinak. Prema jednoj Atinu je pokušao da siluje Hefest, ali je bio bezuspešan i njegovo seme je palo na zemlju iz koje se rodio Eriton. Prema drugoj, seme Hefesta je palo na Atininu nogu i ona ga je obrisala sa vunom. Tu vunu je „zasadila“ u zemlju i iz nje je rođen Eriton.

Atina je onda dala kutiju sa bebom trima sestrama - Pandrosi, Hersi i Agleji, ali ih je upozorila da je nikad ne otvaraju. Aglej i Hersa su bile radoznale i otvorile su kutiju. Vrana je to videla i odletela je da kaže Atini. Atina se razbesnela i ispustila planinu koju je u tom trenutku nosila na Akropolis. Bogovi su kaznili sestre zbog napravljene štete i one su poludele i bacile se sa Akropolisa.

Atena sa ratnicima, keramika, nastala između 490. i 480. p. n. e.

Eriton je kasnije postao vidar i kralj Atine i za vreme njegove vladavine desile su se značajne promene u atinskoj kulturi. Često je bio pod zaštitom boginje Atine.

Posejdon[uredi | uredi izvor]

Atina se takmičila sa Posejdonom da bude glavno božanstvo u Atini. Oni su se složili da će svako od njih Atinjanima dati neki poklon. Čiji se poklon bude više svideo Atinjanima taj će bog pobediti. Posejdon je udario zemlju svojim trozupcem i iz nje je potekao potok, ali voda je bila slana. Atina im je poklonila prvu domaću maslinu. Maslina je Atinjanima davala hranu, ulje i drvo i zato su oni izabrali Atinin poklon i nju postavili za glavno božanstvo.

Atina je bila glavno božanstvo u još nekoliko gradova, pogotovu u Sparti.

Arahna[uredi | uredi izvor]

Žena zvana Arahna (Αράχνη) se jednom hvalila kako ona bolje tka nego boginja Atina. Atina se prerušila u staru ženu i pokušavala je savetima da je ubedi, da prema bogovima iskazuje umerenost, doslednost i poštovanje. Arahna se nije pokajala nego je izazvala Atinu na takmičenje.

Boginja je skinula svoju masku i takmičenje je počelo. Atina je tkala sliku takmičenja između nje i Posejdona, a Arahna je tkala sliku koja je ismejavala Zevsa i njegove mnogobrojne žene. Takmičenje nikada nije završeno jer je Atina bila ljubomorna na veštinu Arahne i besna zbog ismevanja Zevsa. Poniženje koje je Arahna doživela, dovelo ju je do samoubistva. Obesila se, ali joj boginja nije dozvolila da spokojno umre, već ju je pretvorila u pauka, koji od tada neprestano plete istu mrežu. U današnjem grčkom reč pauk se piše „αράχνη“ a izgovara „arahni“.

Persej i Meduza[uredi | uredi izvor]

Atina je pomagala Perseju u ubijanju Meduze. Meduza je poticala iz perioda pre Zevsove vladavine i bila je veoma opasna jer je svakoga ko je pogleda pretvarala u kamen.

Tirezijas i Hiriklo[uredi | uredi izvor]

Atina je oslepela Tirezijasa pošto ju je video dok se kupala. Hiriklo, njegova majka, molila je Atinu da mu vrati vid, ali ona to nije mogla. Umesto toga dala mu je da razume jezik ptica i moć proricanja.

Herakle[uredi | uredi izvor]

Atina je Heraklu pomogla u mnogim podvizima. Među njima je i podvig u kome je Herakle trebalo da skine kožu Nemejskom lavu. Rekla mu je da iskoristi kandže lava da iseče njegovu debelu kožu. Herakle je posle ovog podviga uvek nosio kožu Nemejskog lava i buzdovan napravljen od maslinovog drveta.[2][3][4]

Odisej[uredi | uredi izvor]

Odisejeva lukavost i oštroumlje brzo su osvojili Atinu. Ona nije mogla da mu pomogne tokom njegovog putovanja iz Troje ka domu sve dok Odisej nije došao na obalu ostrva gde je princeza Nusika prala svoju odeću. Atina se pojavila u snu Nusike i rekla joj da pusti Odiseja da se vrati kući, na Itaku. Kada je Odisej stigao na Itaku Atina je izašla pred njega prerušena slagavši ga da se njegova žena Penelopa preudala, misleći da je on mrtav. Odisej je uspeo da prozre Atininu masku i laž i ona mu je tada pomogla da povrati svoje kraljevstvo.

Atina u klasičnoj umetnosti[uredi | uredi izvor]

Atina je obično naslikana (ili izvajana) sa oklopom, kopljem u rukama i štitom na kome je nacrtana glava Gorgone Meduze. Ovako je izgledala i čuvena Fidijina statua Atine, napravljena od zlata i slonove kosti. Ova statua, nazvana Atena Partenon, nestala je, ali se zna da je bila u Partenonu na Atinskom Akropolisu. Atina je često naslikana sa sovom (simbolom mudrosti) na svom desnom ili levom ramenu. Ožalošćena Atina je skulptura koja prikazuje umornu i emocionalnu boginju. Ova skulptura je nastala negde oko 460. p. n. e.

U starijim portretima Atine, u slikama na vazama, ona je prikazana kao boginja-ptica.[5]

Atina u modernoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Atina se nalazi na novčiću od 50 dolara iz 1915. godine. Ovaj novčić je napravljen od 72 grama zlata i bio je najteži sve do 1997. godine kada je od platine proizveden novčić od 100 dolara. Atinin novčić je najskuplji novčić ikada proizveden u Sjedinjenim Američkim Državama (tj. kada se uporedi njegova prava vrednost sa vrednošću koju je predstavljao).

Već ceo vek postoji jedna replika Partenona u Nešvilu, u državi Tenesi i poznata je kao Atena sa juga. Godine 1990. dodata je replika Fidijine statue boginje Atine. Statua je visoka 12.5 metara i pozlaćena je.

Atinin lik se koristi u filmu, muzici, na crtanom (mange umetnika Masami Kurumade), u kompjuterskim igricama, ali se čak i zloupotrebljava (u porno-filmovima u Nemačkoj).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 79. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Cohen, Beth (2013-05-21), Bonnet, Corinne; Jourdain-Annequin, Colette, ur., The Nemean Lion's Skin in Athenian Art (Pl. ΧI-XVII), Kernos suppléments, Presses universitaires de Liège, str. 127—139, ISBN 978-2-8218-2895-7, Pristupljeno 2021-01-21 
  3. ^ „Heracles's First Labour: the Nemean Lion”. Eternal Greece Ltd (na jeziku: engleski). 2015-06-12. Pristupljeno 2021-01-21. 
  4. ^ Brouwers, Josho (6. 7. 2019). „The club of Heracles - Recognizing the mighty hero in ancient art”. Ancient World Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-21. 
  5. ^ „Atina – Boginja mudrosti, pravde, zanata, umetnosti, rata i pobede.” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-01-20. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Antička literatura[uredi | uredi izvor]

Moderna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]