BM-21 Grad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borbeno vozilo BM-21
Terenski raketni sistem M-21

Proizvod 2B5 u parku Patriot.


Klasifikacija višecevni bacač raketa
Šasija porodice kamiona Ural-375D i Ural-4320
Istorija
Zemlja razvoja  SSSR
Period proizvodnje 1960 — 1988.
Period upotrebe 1963 — do danas
Broj proizvedenih jedinica više od 8.500 kom.
Dimenzije
Težina u borbenom položaju 13.700 kg
Dužina u marševom položaju 7.350 mm
Širina u marševom položaju 2.400 mm
Visina u marševom položaju 3.090 mm
Klirens 400 mm
Naoružanje
Kalibar 122 mm
Broj cevi 40
Minimalni domet paljbe EFP  : 4.000'
KAS : 2.500
VPO : 1.600 m
Maksimalni domet paljbe EFP : 40.000
KAS : 33.000
VPO : 42.000 m
Udarna površina 145.000 m²
Maksimalni ugao gađanja 55 °
Tačnost (rasipanje) Na maksimalnom dometu, RMS u opsegu je bio 1/130, a bočni 1/200. M
Nišanski uređaj Panoramski uređaj PG-1M
Posada 5 (komandant borbenog vozila; tobdžija (stariji nišandžija); dva obračunska broja; vozač (vozač-punjač, vozač)) ljudi.
Prelazak sistema iz marševog u borbni položaj 3,5 min
Trajanje plotuna 20 s
Potrebno vreme za napuštanje vatrenog položaja nakon plotuna 1 min
Pogon
Tip motora Ural-375
Snaga motora 180 KS
Maksimalna brzina na autoputu 75 km/č
Doseg vozila 750 km
Vrsta pogonskog sistema na točkovima 6×6

BM-21 raketni lanser (rus. БМ-21 Град) je sovjetski mobilni višecevni bacač raketa kalibra 122 mm, koji ispaljuje rakete M-21OF razvijene ranih 60-tih godina. BM je skraćenica od rus. боевая машина, ili u prevodu „borbeno vozilo”. Poznat je pod nadimkom „grad”. Po kodifikaciji NATO, označava se kao M1964. Nekoliko zemalja je kopiralo i na osnovu njega razvijalo slične sisteme.

Opis[uredi | uredi izvor]

Poljski raketni sistem M21 na lansirnom vozilu MB21, odnosno višecevni bacač raketa kalibra 122 mm uvršten je u naoružanje Crvene armije 1963. umesto zastarelog 140 milimetarskog sistema BM-14. Lansirno vozilo se sastoji od kamionske šasije URAL-375D 6 x 6 na koju je motirano 40 lansirnih cevnih uređaja pravougaonog oblika, koji se prilikom dejstvovanja okreću u stranu da bi se sprečila oštećenja nezaštićene kabine. Vozilo pokreće vodeno hlađeni motor V8 jačine 180 konjskih snaga, koji na putu razvija maksimalnu brzinu od 75 km na čas. Radijus kretanja na putevima iznosi 750 km, a može da savlada udubljenja dubine do 1,5 metar. Originalno vozilo zajedno sa pratećom opremom (uključujući vozilo za punjenje 9T254 sa 60 raketa) nosi službenu oznaku Ruske glavne raketne uprave 9K51. Lanser nosi sopstvenu industrijsku oznaku 2B5. Od 1976 god. BM-21 se ugrađuje na novi kamion URAL-4320 sa pogonom 6 x 6.

Tročlana posada može razmestiti sistem i pripremiti ga za dejstvo u roku od 3 minuta. Posada može lansirati rakete direktno iz kabine ili sa odstojanja od vozila, pomoću ručnog okidača koji se nalazi na kraju kabla dužine 64 metara. Svih 40 raketa može biti ispaljeno za nešto manje od 20 sekundi, ali mogu biti ispaljivane i pojedinačno ili u manjim grupama u intervalima od nekoliko sekundi. Panoramski teleskop PG-1M sa K-1 kolimatorom se može koristiti za nišanjenje. BM-21 se može može sklopiti i pripremiti za pokret za svega 2 minuta, u slučaju da bude ugrožen od protivničke vatre. Punjenje se vrši ručno u roku od 10 minuta.

Svaka od 2,87 metara dugačkih raketa sporo rotira kroz svoju olučenu cev sve do njenog izlaza, a nakon izlaska iz cevi se održava na zadatom pravcu svojim krilcima(stabilizatorima). Rakete mogu nositi visoko eksplozivne, zapaljive ili hemijske bojeve glave, a dejstvuju na daljinama do dvadeset kilometara. Nove visoko eksplozivne i teretne (zadužene za dostavljanje protivtenkovskih mina) rakete imaju domet od 30 km i veći. Masa bojave glave iznosi 20 kg zavisno od tipa.

Broj raketa koje svako vozilo može ispaliti na nepriateljski cilj čini ga veoma efektivnim, naročito na kratkim rastojanjima. Jedan bataljon od 18 lansera sposoban je da u jednom plotunu sruči 720 raketa. Sistem ima nešto manju preciznost od klasične artiljerije, i ne može biti korišćen u gađanju ciljeva koje treba pogoditi tačno u metar. On se oslanja na veliki broj projektila kojima zasipa celo područje što mu omogućava siguran pogodak specifičnih meta, čime nadoknađuje svoju nepreciznost . Ipak zbog, svog munjevitog dejstva za koje ispaljuje kompletan plotun, BM-21 se još uvek smatra zastrašujućim oružijem današnjice.

Sovjetski Savez[uredi | uredi izvor]

  • BM-21: Originalna verzija poznata je kao BM-21 lansirno vozilo. Lansirni uređaj je montiran na prilagođenu kamionsku šasiju Ural-375D.
    • BM-21-1:Lansirno vozilo je montirano na kamionskoj šasiji Ural-4320.
    • 2B17 ili BM-21-1: Unapređena verzija, prvi put predstavljena 2003. Razvijena je u fabrici Molotovilihinski zavod u gradu Permu. Lanser je opremljen satelitskim navigacionim sistemom NAP SNS, automatskim sistemom za kontrolu vatre ASUNO, sistemom za polaganje APP i u stanju je da ispaljuje novu generaciju raketa dometa 40 km. Noseće vozilo je Ural-43201.
  • 9P138 "Grad-1": na lakšoj verziji ima 36 cevi, montiranih na šasiju 6 x 6 ZIL-131. Vozilo sa pratećom opremom ( raketama, transporterom 9T450 i za dopunu 9F380) se označava kao kompleks 9K55. Model 9P138 koristi samo rakete kraćeg dometa od 15 km. Na zapadu je poznat pod nazivom BM-21b ili M1976.
  • BM-21V "Grad- V"(Vazdušno desantni), (NATO klasifikacija M1975) : Razvijen za vazdušno desantne jedinice 1969. God. Šasija kamiona GAZ-66B sa pogonom 4 x 4, opremljena je sa 12 cevi kalibra 122 mm. Vozilo je dovoljno čvrsto izrađeno kako bi moglo da bude izbačeno tokom vazdušnog desanta putem padobrana. Delovi vozila kao što je platneni krov kabine mogu se skinuti ili oboriti nadole kako bi mu se smanjila veličina tokom transporta. Kao i BM-21, i BM-21V ima stabilizatore tj. pneumatske podizače na zadnjem delu vozila kao oslonac koji mu pruža stabilnost prilikom paljbe. Lansirno vozilo ima industrijski indeks 9P125.
  • 9A51 "Prima": 50 cevni lanser postavljen je na Ural 4320 šasiji od pet tona. Vozilo je uz sistem automatske kontrole vatre opremljeno i, transporterom municije TZM 9T232M i novim raketama 9M53F i označava se kao kompleks 9K59. Pretpostavlja se da su proizveni u manjem broju.
  • "Grad-P Laki prenosni raketni sistem": Ceo sistem se sastoji od 9P132 jednocevnog ručno prenosivog lansera(može biti napunjen i ponovo korišćen), 9M22M od 122 mm sa visoko eksplozivnim parčadnim raketama i sa kontrolnom tablom, za upravljanje vatrom. Sistem je razvijen sredinom 1960-tih za potrebe Severno Vijetnamskih snaga u ratu protiv SAD. Nije uvršten u naoružanje Crvene armije, ali je bio i popularan kod paravojnih formacija i gerilskih snaga.
  • BM-21PD "Damba" (Protivdiverzioni): 40 cevni lanser montiran na kamionsku šasiju Ural-375D ili 43201. Razvijen je radi zaštite pomorskih baza od podvodnih infiltracija. Koristi specijalnu municiju PRS-60 (Prosivdiverzioni Reaktivni Snarjad). Vozilo zajedno sa transporterom municije nosi oznaku DP-62 "Damba".
  • A-215 "Grad-M" 22 cevna pomorska verzija, koja je u službi od 1978 godine.

Varijante ovog raketnog sistema su bile u proizvonji u nekoliko zemalja sveta među kojima su Kina, Čehoslovačka, Egipat, Iran, Severna Koreja, Poljska i Rumunija.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Sistem Grad korišćen je u sledećim vojnim sukobima:

Vrste projektila[uredi | uredi izvor]

Originalne "Grad" rakete imaju domet od 20 km. A njihova prva modifikacija nazvana je "G-M" kojoj je povećan domet do 27,5 km, dok je druga modifikacija "G-2000" dodatno povećan domet na 40 km. Domet takođe može da varira u zavisnosti od tipa bojeve glave.

Poreklo Vrsta municije Minimalni domet Maksimalni domet Dužina Masa Masa bojeve glave
metra milja metra milja metara funti kilograma lb kg lb
9M22U (M-21OF) SSSR/Rusija Parčadno- visoko-eksploz 5.000 3,1 20.380 12,66 2,87 9 ft 5 in 66,6 147 18,4 41
9M28F SSSR/Rusija Parčadno-visoko-eksploz 1,500 0,000932 15,000 0,009321 2,27 7 ft 5 in 56,5 125 21,0 46,3
9M28K SSSR/Rusija Protiv-tenk mina 13,400 0,008326 3,04 10 ft 0 in 57,7 127 22,8 50
9M43 SSSR/Rusija Dimna 20,000 0,012427 2,95 9 ft 8 in 66 146 20,2 45
9M217 SSSR/Rusija Protiv-tenk kasetna 30,000 0,018641 3,04 10 ft 0 in 70 150 25 55
9M218 SSSR/Rusija Vis-eks-prot-tenk kasetna 30,000 0,018641 3,04 10 ft 0 in 70 150 25 55
9M519 SSSR/Rusija Radioometajuća 18,500 0,011495 3,04 10 ft 0 in 66 146 18,4 41
9M521 SSSR/Rusija Parčadno-visoko-eksploz 40,000 0,024855 2,87 9 ft 5 in 66 146 21 46
9M522 SSSR/Rusija Parčadno-visoko-eksploz 37,500 0,023301 3,04 10 ft 0 in 70 150 25 55
PRC-60 SSSR/Rusija Podvodno punjenje (za BM-21PD) 300 0,19 5,000 0,003107 2,75 9 ft 0 in 75,3 166 20 44
Tip 90A Kina Parčadno-visoko-eksploz 12,700 0,007891 32,700 0,020319 2,75 9 ft 0 in 18,3 40
M21-OF-FP Rumunija Parčadno-visoko-eksploz 5.000—6.000 3,1—3,7 20,400 0,012676 2,87 9 ft 5 in 65,4 144 6,35 14,0
M21-OF-S Rumunija Parčadno-visoko-eksploz 1,000 0,000621 12,700 0,007891 1.927 6.322 ft 2 in 46,6 103 6,35 14,0
Sakr-45A Egipat AT / AP kasetna 42,000 0,026098 3.310 10.859 ft 7 in 67,5 149 24,5 54
Sakr-45B Egipat Parčadno-visoko-eksploz 45,000 0,027962 2.900 9.514 ft 5 in 63,5 140 20,5 45

Takođe postoje i zapaljive, hemijske, osvetljavajuće i protvpešadijske mine.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Mapa korisnika BM-21 označena plavom a bivših korisnika crvenom bojom

Trenutni korisnici[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Multiple Rocket Launchers, Romania – Jane's Armour and Artillery, 2003.
  • Russia's Arms Catalog 2004
  • EDISI KOLEKSI ANGKASA PERANG HIZBULLAH ISRAEL, Edition of September 2006.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]