Pređi na sadržaj

Gornji Komren

Koordinate: 43° 21′ 10″ S; 21° 53′ 21″ I / 43.352833° S; 21.889166° I / 43.352833; 21.889166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gornji Komren
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni krst
Stanovništvo
 — 2022.Pad 873
Geografske karakteristike
Koordinate43° 21′ 10″ S; 21° 53′ 21″ I / 43.352833° S; 21.889166° I / 43.352833; 21.889166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina302 m
Gornji Komren na karti Srbije
Gornji Komren
Gornji Komren
Gornji Komren na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Gornji Komren je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u podnožju planine Vinik, na oko 5 km od centra Niša. Prema popisu iz 2022. bilo je 873 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 722 stanovnika).

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Centar naselja

Antički nalazin ukazuju na davnašnju zaseljenost Gornjeg i Donjeg Komrena. Oba sela egzistiraju i u srednjem veku. Nazivi sela i neki toponimi upućuju na romanovlašku zaseljenost. Turski popis 1498. godine zatiče Gornji Komren kao selo, pod današnjim nazivom, sa 41 domom, 12 neoženjenih, 4 udovička doma, 1 hasa livadom i sa dažbinama u iznosu 6.272 akče. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 37 kuća, 3 udovička domaćinstva, 7 samačka domaćinstva, 1 muslimana.[1] O ovom selu ima podataka i u vezi sa ustankom 1841. godine kada je zbog manjih paljevina obeštećen sa 250 groša. Naselje je, sa još deset sela, spaljeno i u Srpsko-turskom ratu 1876. godine. Po oslobođenju od Turaka, sa postepenim jačanjem tržišnih uticaja u seoskoj privredi, nastupio je krajem 19. i početkom 20. veka proces raspadanja porodičnih zadruga i usitnjavanje zemljišnih poseda. Godine 1895. ono je manje selo sa 42 domaćinstva i 290 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 56 domaćinstava i 351 stanovnik. Istovremeno je dokrajčeno krčenje zaostalih šuma u korist ratarskih, vinogradarskih i povrtarskih površina. Blizina Niša kao potrošačkog centra podstakla je, pored ostalog, razvoj mlečnog stočarstva, kao i postepenu preorijentaciju na radnička zanimanja, koja se javljaju već uoči Drugog svetskog rata. U cilju odmazde i zastrašivanja zbog partizanskih akcija, okupator je 1942. godine preduzeo mere spaljivanja Gornjeg Komrena.

Odmah nakon oslobođenja pristupilo se planskoj obnovi naselja na osnovu urbanističkog plana, pa je Gornji Komren bio prvo selo u niškom kraju koje je dobilo regulacioni plan. Izgradnja i obnova naselja započeti su na osnovu plana, ali je ubrzo izgradnja nastavljena spontano prema tradicionalnim ruralnim shvatanjima. Od 1960/62. godine ojačala je tendencija za iseljavanjem (pre svega u Naselje Ratko Jović i u severozapadni kvadrant Niša), kao i orijentacija na radnička zanimanja i mešovitu privredu uz tendenciju zadržavanja poseda u selu. Od 1965/70. godine Gornji Komren je postao i migraciono privlačan za pridošlice iz udaljenijih sela. Na ovoj osnovi nastala je značajna ekonomsko-socijalna prestrukturalizacija domaćinstava, što se vidi i iz statističkih podataka: godine 1971. u selu je živelo 15 poljoprivrednih, 80 mešovitih i 67 nepoljoprivrednih domačinstava.

Saobraćaj

[uredi | uredi izvor]

Do naselja se može doći prigradskim linijama 30 PAS Niš - Gornji Komren - Hum - Rujnik - Leskovik i linijom 31 PAS Niš - Gornji Komren - Hum.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Gornji Komren živi 751 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,3 godina (42,5 kod muškaraca i 44,2 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,81.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 606
1953. 665
1961. 767
1971. 749
1981. 846
1991. 722 713
2002. 946 955
2011. 917
2022. 873
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
926 97,88%
Romi
  
6 0,63%
Crnogorci
  
3 0,31%
Bugari
  
2 0,21%
Makedonci
  
1 0,10%
nepoznato
  
5 0,52%
Stanovništvo prema polu i starosti[4]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 85 111 146 162 223 210 290


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 25 69 64 86 32 11 3 0 0 0 3,26
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 403 101 275 18 9 0
Ženski 376 53 269 46 7 1
UKUPNO 779 154 544 64 16 1
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja, popis 2002.
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 186 5 0 0 78
Ženski 91 2 0 0 40
Ukupno 277 7 0 0 118
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 9 13 10 6 15
Ženski 2 0 15 2 6
Ukupno 11 13 25 8 21
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 0 3 14 1 3
Ženski 0 1 1 5 8
Ukupno 0 4 15 6 11
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 3 0 0 26
Ženski 2 0 0 7
Ukupno 5 0 0 33

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 16. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995. g. pp. 70.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]