Pređi na sadržaj

Dejan Anđus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejan Anđus
Lični podaci
Datum rođenja(1969{{month}}{{{day}}})1969.(54/55 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoR. Srbije
NacionalnostSrbin
Visina186 cm
Porodica
RoditeljiTomislav Anđus
PorodicaBožidar Anđus (deda)
Milica Anđus (baba)

Dejan Anđus (Beograd, 1969) jeste srpski novinar i publicista crnogorskoga porekla. U javnosti je poznat po karakterističnom („kabinetskom”) tipu emisije koje je uređivao, a koju je on sam nazvao „političko-sportski komentar” u kom naizmenično komentariše i sport i politiku, nekada svaku ponaosob odvojeno, a nekada zajedno.[1]

Bio je optužen za iznudu, ali je oslobođen svih optužbi u februaru 2021. godine.

Krajem 2021. i početkom 2022. vodio je i uređivao emisiju B92 sport[2] koja je bila naslednik njegove emisije KCN sport s TV KCN.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Dejan Anđus je rođen u Beogradu 1969. od oca Tomislava Tome Anđusa, koji je poreklom iz Paštrovića u Crnoj Gori.[3]

Detinjstvo je proveo na beogradskoj Zvezdari i Paliluli.[4] U osnovnu školu je je išao s Veljom Žujovićem i Vukom Rosandićem. S Rosandićem je išao u obližnju Halu Pionir da gleda košarkaške i hokejaške utkamice. Kasnije je pohađao Šestu beogradsku gimnaziju u kojoj su mu školski drugovi bili Dragan Šutanovac Šule, budući ministar odbrane, i Nebojša Ilić, budući košarkaš i sportski radnik.[3]

Kao mali igrao je fudbal u mlađim kategorijama FK Crvena zvezda, a posle se oprobao i u mlađim kategorijama FK Obilić i Radnički Jugopetrol.[5] Jedno vreme je kao pinoir bio na pozajmici u Radu na koju ga je poslala Crvena zvezda.[3] Iako je visok 186 centimetara, što je nešto više za igrača veznog reda, imao je dobru tehniku.[3]

Politički stavovi[uredi | uredi izvor]

Anđus se zalaže za ulazak Srbije u NATO i Evropsku uniju. On je obrazložio da podržava ulazak u NATO zbog toga što je to preduslov za Srbijino članstvo u EU. Smatra da problem ratne prošlosti NATO-a i Srbije mogu da se prebrode kao što su i Francuzi, Nemci i Englezi, te Turci i Grci, međusobno ratovali u prošlosti, a sada su zajedno u NATO-u i nemaju nikakvih problema. Za njega je protivljenje Srba u članstvo u NATO neverovatno nelogično. Anđus je po opredeljenju demokrata.[3]

Smatra da je problem rusofilije što ne može da se definiše, jer postoji više faza u razvijanju Rusije, od ruskog carizma do lenjinizma i staljinizma. On je rekao da ne veruje ni ruskoj, ni sovjetskoj, ni njihovoj postsovjetskoj politici. Smatra da je Rusija trenutno veoma slaba država i da je to neverovatno s obzirom na njihovo prostranstvo i prirodne resurse. Anđus je uveren da ni Srbi ne bi bili toliki rusofili da je Sovjetski Savez intervenisao u Jugoslaviji kao što je to uradio u Mađarskoj, Rumuniji, Čehoslovačkoj i sl. Upravo zbog toga raslojavanja rusofilstva što je frangmentisano, on nije prihvatio tu ideologiju jer mu je bila konfuzna i nedosledna. Onda je on tražio uporište u nacionalističkim krugovima koji nisu fanatici i odabrao je ulčanjenje u Srpsku radikalnu stranku.[3] Objavljivao je publikacije u njihovom glasilu Velika Srbija.[5]

Jedno vreme je želeo da bude politički aktivan i u FK Crvena zvezda. Prema njegovim rečima, cela njegova politička ambicija u Zvezdi bi bila da on bude glasnogovornik fudbalskog kluba.[3]

Prema sopstvenom priznanju, iako govori o političkim temama, od predsedničkih i parlamentarnih izbora 2012. nije izlazio na glasanje.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Dejan Anđus je u junu 2014. godine optužio Nebojšu Čovića, predsednika KK Crvena zvezda i potpredsednika FK Crvena zvezda, da ga je fizički napao primenom telesne sile u prostorijama TV KCN.[6] Ovaj napad je usledio posle nekoliko emisija KCN sport u kojima je novinar kritikovao rad uprave KKCZ i FKCZ.[5] Četiri godine kasnije Treći osnovni sud oslobodio je odgovornosti Čovića.[7]

Godine 2017. Dejan Anđus je bio uhapšen zbog osnovane sumnje da je počinio krivično delo iznude. Policija ga je privela s kovertom od 30.000 evra koja su bila od oštećenog lica. „Osim koverte sa novcem, (policijski službenici su) pronašli i mobilni telefon sa kojeg je oštećenom slao preteće SMS poruke. On je u više navrata od oštećenog zahtevao veće sume novca.”[8] Njegovo hapšenje su osudili i Udruženje novinara Srbije i Nezavisno udruženje novinara Srbije smatrajući da je on uhapšen zbog permanentne kritike vlasti Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića u svojoj emisiji KCN sport na TV KCN.[5][9] Anđus je nekoliko emisija pred hapšenje povezivao Vučića „za nameštanje sumnjivih poslova članovima uprave Crvene zvezde i pojedinim navijačima.”[5] Tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović je javno tražio podršku medija i društva u Anđusovom slučaju jer „to je jedini način da možemo da se zaštitimo od reketaša.”[10] Anđus je tri godine docnije oslobođen svih optužbi za iznudu.[11][12] Međutim, „nakon izlaska iz pritvora, u gostovanju 'Kod Đuke' (Vladimir Đukanović, poslanik iz SNS-a), Anđus je veoma afirmativno govorio o predsedniku Vučiću, ocenivši ga kao 'veoma inteligentnog čoveka'.”[5] Kasnije u svojoj novoj emisiji je rekao: „Već sada vidim ubedljivu pobedu predsednika Vučića u prvom krugu izbora.”

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Dejan Anđus za sebe tvrdi da je veliki poznavalac sporta i njegove povesti. Anđus navija za FK Hajduk Beograd, OFK Beograd i FK Barselonu.

Veliki prijatelj je bio sa Milanom Živadinovićem, bivšim jugoslovenskim fudbalerom i srpskim trenerom.[13]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Porodica Anđus je poreklom iz Paštrovića, sa Svetoga Stefana u Crnoj Gori. Zbog nemaštine, njegov deda Božidar Boško Anđus sa suprugom Milicom se preselio kod kumova podno planine Crna gora, kod Skoplja. Tu je rođen Tomislav Anđus, Dejanov otac. Posle Tominog rođenja, porodica se vratila za Paštroviće. Posle Drugoga svetskog rata, Boško se sa porodicom preselio u Beograd, u kojem je njegov unuk Dejan rođen.[3] Krsna slava im je Mitrovdan.[14]

Anđusov deda Božidar Boško Anđus je bio nacionalni Srbin i bio je disident komunističkom sistemu. Služio je kratko u crnogorskim četnicima.[3] Njegova baba Milica je bila titoista. Boško Anđus je bio veliki zvezdaš što je preneo i na Dejana.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „157 citata za pamćenje iz emisije KCN Sport (14.06.2016.) – Tegla” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  2. ^ „Poznati sportski novinar vraća se na male ekrane – Dejan Anđus na TV B92”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-25. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i informer.rs. „PODKAST DEJAN ANĐUS Otvoreno o odnosu sa Vučićem: Družili smo se devedesetih, ostali su bili fanatici (VIDEO)”. INFORMER (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-08-09. 
  4. ^ „Dejan Anđus Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2019-08-02. Pristupljeno 2021-12-25. 
  5. ^ a b v g d đ „Dejan Anđus: Novinar ili biznismen - Ljudi - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  6. ^ „Nebojša Čović fizički nasrnuo na novinara Dejana Anđusa | MozzartSport”. www.mozzartsport.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  7. ^ Jovićević, M. „SAZNAJEMO Nebojša Čović oslobođen za prebijanje novinara Dejana Anđusa”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  8. ^ „Uhapšen novinar Dejan Anđus zbog iznude - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-25. 
  9. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „UNS: Da li je Anđus uhapšen zbog kritika na račun vlasti”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-12-25. 
  10. ^ „Stefanović traži podršku medija i društva u slučaju Anđus - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  11. ^ „Apelacioni sud u Beogradu potvrdio oslobađajuću presudu Dejanu Anđusu - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  12. ^ „Presuda Dejan Anđus”. N1 (na jeziku: srpski). 2020-10-14. Pristupljeno 2021-12-25. 
  13. ^ „Odlazak barda: Preminuo Milan Živadinović”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  14. ^ „Bratstva plemena Paštrovića - Poreklo”. www.poreklo.rs (na jeziku: srpski). 2015-10-27. Pristupljeno 2023-08-09. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]