Kula (grad)
Kula | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Zapadnobački |
Opština | Kula |
Stanovništvo | |
— 2022. | 14.873 |
— gustina | 146/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 36′ 36″ S; 19° 31′ 54″ I / 45.61011° S; 19.53153° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 84 m |
Površina | 122,1 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 25230 25231 25235 |
Pozivni broj | 025 |
Registarska oznaka | SO |
Kula je gradsko naselje i sedište opštine Kula u Zapadnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 14.873 stanovnika. Ovde se nalaze Srpska pravoslavna crkva Svetog Marka u Kuli i Rimokatolička crkva Sv. Đorđa u Kuli.
Nazivi
[uredi | uredi izvor]Grad je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Kúla, nem. Wolfsburg, Kula, ukr. Кула.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Današnja Kula pominje se u istorijskim zapisima kao jedno od najstarijih naselja Bačke. Pretpostavlja se da je tu još 1522. godine, na početku 16. veka, postojao „grad od zemlje“ s turskom vojnom posadom i nešto malo unaokolo naseljenih Srba i Bunjevaca.
U stvari, najranije, zvanične podatke o Kuli srećemo u beleškama o posedu Ferenca Vešelenjija iz 1652. godine, kao i iz projekta grofa Štarenberga od 29. avgusta 1699. godine u kojem se govori o granici prema Turcima na kojoj je bila posada od 100 vojnika. Po svemu sudeći, Kula ili bliža okolina je bila naseljena mnogo vekova pre prvih nađenih zapisa o postojanju ovog mesta. Velika pustošenja u ovim krajevima i izmenjena struktura stanovništva su doprineli da tragovi ranijih naselja nestanu. Po narodnom predanju, u vreme Turaka, negde na teritoriji današnje Kule, postojala je jedna kula sa turskom posadom (manje utvrđenje ili osmatračnica), te se smatra da je mesto po toj kuli i dobilo naziv. O ovome ne postoje neki čvršći dokazi, niti su u tom pravcu vršena ozbiljnija istraživanja do danas. Pa ipak se zna da je u narednim vekovima ova teritorija često menjala gospodare da bi se tek posle Prvog svetskog rata pripojila matici Srbiji. I pored velikih pustošenja koja su Turci vršili u ovim krajevima su iz tih vremena ostali prvi pisani tragovi o postojanju Kule. Tako je zabeleženo u crkvenim zapisima prelatstva, Kaloča (Mađarska) o ubiranju dažbina (desetine) za crkvu.
- "... 1543. godine... Kula (!) 12 forinti i 1 par čizama..."
- "... 1650. godine... Kula 12 forinti i par čizama..."
U jednom zapisu iz 1733. godine je zabeleženo da je Kula imala 251 kuću. Zapisi iz tih vremena spominju Kulu kao: Kulja, Kola, Kula, Gornja Kula, Donja Kula, što upućuje na mogućnost postojanja i dva odvojena naselja: jedan deo naselja, verovatno na padinama uzvišice Telečke, a drugi negde ispred ovih padina.
Iz 18. i 19. veka postoje već redovniji zapisi o ovim krajevima. U Bačkoj, pa i u okolini Kule, s obzirom na prirodne pogodnosti prvenstveno se razvijala zemljoradnja i stočarstvo. Naseljavanje Mađara 1740. i Nemaca 1780-1785. godine imalo je pored ekonomskog, i nacionalno-politički karakter.
Početak organizovanog doseljavanja karpatskih Rusina na prostore današnje Srbije vezan je upravo za Kulu. U maju 1745. godine, komorske vlasti su sklopile ugovor sa prvom grupom rusinskih doseljenika, koji su pristigli u Kulu, odnosno na pustaru Kosceljisko,[1][2] tako da se pomenuta godina (1745) među Rusinima u Srbiji obeležava kao početak njihovog doseljavanja, a tim povodom je 1995. godine u Novom Sadu održan i prigodan naučni skup, kojim je obeležena 250. godišnjica (1745-1995) doseljavanja Rusina na ove prostore.[3]
Baš za okolinu Kule, pa i celu srednju Bačku, od ogromnog je značaja bilo iskopavanje odvodnog kanala od Kule do Vrbasa 1785. godine, kojim su odvođene vode iz močvarnih predela iz gornjeg atara Kule u prirodni tok rečice od Vrbasa prema Tisi. Ovaj kanal je produžen do močvarnog predela kod Novog Sivca 1786. godine. Već u periodu 1793-1797. godine ovaj kanal je produžen i povezan sa Dunavom i Tisom te je stvorena preteča današnjeg Velikog bačkog kanala. Tvorac ovog kanala je bio inženjer Jožef Kiš, koji je u ostvarenju ovog velikog poduhvata nailazio na mnogo nerazumevanja i velike teškoće.
Kula je pred sam kraj 19. veka povezana sa ostalim mestima makadamskim putem Sombor - Kula - Vrbas - Bečej, i Kula - Ruski Krstur - Odžaci. Direktnu železničku vezu dobija 1896. godine prugama Sombor-Kula-Bečej, i Mali Iđoš - Kula - Bačka Palanka. Železnička veza je postojala i ranije iako nešto udaljena od Kule, prugom Subotica - Vrbas - Novi Sad, kada je stanica u Vrbasu nosila naziv Vrbas-Kula.
Privreda Kule već u 18. veku beleži vidan razvoj, a u 19. i 20. veku umesto manufakturnog dobija industrijski karakter. Prerada konoplje i vlakana svilene bube, zatim proizvodnja piva, bili su poznati u Kuli u 19. veku. Početkom 20. veka selo je imalo 9.000 stanovnika; zanatstvo je bilo veoma razvijeno, dok je industrija bila u usponu. Kula je imala i svoj list: "Bacskai Kozerdekek".
Ustaljenjem novonaseljenih stanovnika u 18. veku, ne samo zemljoradnja i stočarstvo, već i zanatstvo se počelo razvijati. Tako su u Kuli po zapisima iz 1815. godine postojali cehovi krojača, obućara, a kasnije 1819. godine cehovi ćurčija, tkača itd. Zanatstvo se naglo razvijalo, pa je 1894. godine zanatsko udruženje u Kuli brojalo 254 člana, a koji su evidentirali 154 pomoćnika i 59 učenika. Razvijeno zanatstvo je u ovom mestu bila kolevka industrijalizacije. Tako je:
- 1812. godine osnovana fabrika piva.
- 1876. godine je podignut prvi parni mlin.
- 1880. godine je osnovana fabrika plugova.
- 1882. godine je osnovana livnica i fabrika armatura.
- 1892. godine osnovana je fabrika svilenih tkanina.
- 1904. godine osnovana je fabrika stolarija.
- 1906. godine osnovana je fabrika šešira.
- 1908. godine je osnovana fabrika vunenih tkanina.
- 1916. godine je podignut Mlin „Žitobačka“.
- 1920. godine je podignuta fabrika kože, mada njena proizvodnja datira još iz 1753, kada su to bile manufakturne radionice, s malim brojem radnika i ponekom mašinom.
Neke od ovih fabrika su posle Prvog svetskog rata, a naročito za vreme svetske ekonomske krize (1929-1931. godine) prestale sa radom, kao što su fabrika svilenih tkanina, fabrika stolarije i fabrika šešira.
Demografija
[uredi | uredi izvor]U naselju Kula živi 15.384 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (39,2 kod muškaraca i 42,2 kod žena). U naselju ima 6.602 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,70.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno.
|
m | ž |
|||
? | 26 | 21 | ||
80+ | 93 | 222 | ||
75—79 | 164 | 276 | ||
70—74 | 327 | 534 | ||
65—69 | 540 | 656 | ||
60—64 | 616 | 679 | ||
55—59 | 494 | 606 | ||
50—54 | 660 | 726 | ||
45—49 | 730 | 756 | ||
40—44 | 688 | 694 | ||
35—39 | 686 | 657 | ||
30—34 | 628 | 656 | ||
25—29 | 727 | 633 | ||
20—24 | 673 | 706 | ||
15—19 | 656 | 638 | ||
10—14 | 583 | 654 | ||
5—9 | 513 | 446 | ||
0—4 | 486 | 451 | ||
Prosek : | 37,9 | 40,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 7.708 | 2.504 | 4.633 | 299 | 263 | 9 |
Ženski | 8.460 | 1.898 | 4.656 | 1.431 | 458 | 17 |
UKUPNO | 16.168 | 4.402 | 9.289 | 1.730 | 721 | 26 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 3.579 | 529 | 3 | 3 | 1.243 |
Ženski | 2.456 | 181 | 0 | 2 | 733 |
UKUPNO | 6.035 | 710 | 3 | 5 | 1.976 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 57 | 193 | 521 | 146 | 228 |
Ženski | 13 | 28 | 518 | 129 | 47 |
UKUPNO | 70 | 221 | 1.039 | 275 | 275 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 48 | 51 | 208 | 89 | 72 |
Ženski | 78 | 46 | 130 | 215 | 253 |
UKUPNO | 126 | 97 | 338 | 304 | 325 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 70 | 1 | 0 | 117 | |
Ženski | 37 | 1 | 0 | 45 | |
UKUPNO | 107 | 2 | 0 | 162 |
Sport
[uredi | uredi izvor]Trenutno u gradu Kuli funkcionišu tri fudbalska kluba FK Hajduk Junior, FK Kula i KFK Kula, od kojih je najuspešniji Hajduk Junior, koji se takmiči u Područnoj ligi Sombor, i bori se za plasman u viši rang takmičenja. Ovaj klub je uspešan u mlađim kategorijama, takmiči se u Kvalitetnoj ligi Vojvodine. OFK Hajduk osnovan je u julu 2013.god. a ugašen 2015. godine.[7] FK Hajduk 1925 osnovan je 2013. god.[8][9]
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]- Gabor Kiš (1751-1800), hidrauličar i vojni inženjer. Mlađi brat Jožefa Kiša (1748–1813) zajedno sa njim projektant Velikog bačkog kanala.
- Aleksa Popovski (1805-1830), sekretar Miloša Obrenovića.
- Karlo Bijelicki (1813-1878), osnivač Gradske biblioteke u Somboru.
- Mileta Leskovac (1873-1942), apotekar.
- Lazar Bajić (1877-1947), doktor pravnih nauka.
- Isidor Bajić (1878-1915), bio je srpski kompozitor, učitelj, pedagog, melograf i izdavač. Osnovao je i bio prvi direktor Muzičke škole u Novom Sadu.
- Pal Salai (1892-nepoznato), atletičar, fudbaler, fudbalski trener. Trener FK Parma u sezoni 1938-1939.
- Tihomir Vlaškalić (1923-1993), predsednik Centralnog komiteta SK Srbije.
- Nikola Bošnjak (1927-1977), nosilac visokog izraelskog priznanja "Pravednik među nacijama".
- Dragoslav Herceg (1948), rektor Univerziteta u Novom Sadu (1991-1996).
- Branka Parlić (1955), akademska muzičarka i pijanistkinja.
- Endre Šili (1956), matematičar i akademik, inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti i član Kraljevsko društva.
- Dragan Škrbić (1968), bivši je srpski rukometaš i reprezentativac. Izabran je 2000. godine za najboljeg igrača na svetu od strane Međunarodne rukometne federacije.
- Dejan Lutkić (1974), srpski je filmski, televizijski i pozorišni glumac.
- Jelena Đukić (1980), srpska je pozorišna, televizijska i filmska glumica.
- Nadežda Jakovljević (1994), srpska je pozorišna glumica. Stalna je članica glumačkog ansambla Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu.
- Predrag Rajić (1987), srpski politički analitičar, političar, publicista
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Pravoslavna crkva u Kuli
-
Katolička crkva u Kuli
-
Hrišćanska adventistička crkva u Kuli
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Laboš 1979.
- ^ Ramač 2007.
- ^ Tamaš & Sabo 1996.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
- ^ [1]
- ^ Bot generated title -->
- ^ „Bot generated title -->”. Arhivirano iz originala 23. 5. 2014. g. Pristupljeno 23. 5. 2014.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Laboš, Fedor (1979). Istoriя Rusinoh Bačkeй, Srimu i Slavoniї 1745-1918. Vukovar: Soюz Rusinoh i Ukraїncoh Gorvatskoй.
- Ramač, Яnko (2007). Rusnaci u Юžneй Ugorskeй (1745-1918). Novi Sad: Voйvodяnska akademiя naukoh i umetnoscoh.
- Tamaš, Юliяn; Sabo, Slavko, ur. (1996). Rusnaci 1745-1995: Zbornїk robotoh zoz Medzinarodneй naukoveй konferenciї Priselєnє i život Rusnacoh u Bačkeй, Srimu i Slavoniї 1745-1995. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.