8. kordunaška divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osma kordunaška udarna divizija
Borci Osme divizije u Črnomlju 18. avgusta 1944.
Postojanjeod 22. novembra 1942. do kraja rata
FormacijaČetvrta kordunaška brigada
Peta kordunaška brigada
Petnaesta kordunaška brigada
Jačina4.200 boraca[a]
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Odlikovanja16. juna 1944. proglašena „udarnom“
Komandanti
KomandantVlado Ćetković[a]
Politički komesarArtur Turkulin[a]

Osma kordunaška udarna divizija bila je divizija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, formirana 22. novembra 1942. naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od Četvrte i Pete kordunaške brigade i Šeste primorsko goranske brigade. Prvi komandant divizije bio je Vlado Ćetković, a politički komesar Artur Turkulin.[1]

Pošto je Šesta primorsko-goranska brigada bila udaljena i operisala samostalno, umesto nje u sastav divizije je 5. decembra 1942. ušla Petnaesta kordunaška brigada. Smatrala se jednom od elitnih jedinica NOVJ. Juna 1944. za izvanredne uspehe dobila je naziv „udarna”.

Borbeni put Osme divizije[uredi | uredi izvor]

Na početku operacije „Vajs I“ nekompletna divizija (Četvrta kordunaška brigada vodila je sa Trinaestom proleterskom brigadom operacije na Žumberku) bila je nastupanjem 7. SS divizije „Princ Eugen“ sa osnovice Karlovac-Petrinja prema Slunju i Velikoj Kladuši primorana na odbranu. Nemci su uspeli da manevrom prodru u bok i pozadinu položaja divizije, pa je ona bila prinuđena na izvlačenje prema Lici. Tokom zime i proleća Osma kordunaška divizija je u sadejstvu sa Šestom ličkom divizijom izvodila uspešna ofanzivna dejstva i učestvovala u napadu na Otočac aprila i napadu na Gospić maja 1943. godine.

Tokom 1943. godine divizija je bila angažovana u brojnim odbrambenim i napadnim dejstvima protiv nemačkih, italijanskih, ustaško-domobranskih i četničkih formacija u oblasti između Kupe i Une. U novembru 1943. učestvovala je u napadu na Glinu, a u decembru se našla pod udarom jedinica 15. i 69. nemačkog korpusa tokom Operacije „Panter“. U martu 1944. godine divizija je s velikim uspehom odbila osovinsku ofanzivu u Plašćanskoj dolini. Učestvovala je u napadu na Cazin aprila 1944. i manevarskim odbrambenim borbama tokom Operacije „Šah“ u maju.

Tokom juna i jula 1944. godine divizija je u sadejstvu s 34. hrvatskom divizijom i slovenačkim jedinicama dejstvovala je po osovinsko-kvislinškim garnizonima i komunikacijama u Pokuplju, Turopolju, Žumberku i Beloj Krajini u Sloveniji, a tokom avgusta i septembra vodila je borbe ponovo na teritoriji Korduna, Like i Banije.

Krajem oktobra 1944. divizija se prebacila u Cazinsku Krajinu gde je u novembru bila angažovana u intenzivnim borbenim dejstvima tokom napada na Cazin novembra 1944. godine. Zimu 1944/45. godine provela je u oštrim borbama sa jedinicama nemačkog 15. korpusa oko vitalnih komunikacija i odbrambenih tačaka u Lici i na Kordunu.

Nakom rasformiranja Unske operativne grupe u sastav divizije ušla je njena Muslimanska brigada i Krajiški partizanski odred.

Tokom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, bila je potčinjena Četvrtoj armiji JA i pod njenom komandom je učestvovala u oslobađanju Bihaća, Ličko-primorskoj i Tršćanskoj operaciji.

Ukazom Vrhovnog štaba NOV i POJ 16. juna 1944. godine Osma kordunaška divizija proglašena je udarnom u znak priznanja za postignute uspehe.

Komandni sastav divizije[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Prilikom formiranja divizije

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbornik NOR 1949, str. 200.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]