Agens oslobađanja serotonin-norepinefrin-dopamina

С Википедије, слободне енциклопедије

Agens oslobađanja serotonin-norepinefrin-dopamina (engl. serotonin–norepinephrine–dopamine releasing agent, SNDRA), takođe poznat kao trostruki agens oslobađanja (engl. triple releasing agent, TRA), tip je leka koji indukuje oslobađanje serotonina, norepinefrina/epinefrina, i dopamina u mozgu i telu. SNDRA proizvode euforične, entaktogene i psihostimulativne efekte i skoro isključivo se susreću kao rekreativni lekovi.

Blisko srodna vrsta leka je inhibitor ponovnog preuzimanja serotonin-noradrenalina-dopamina (SNDRI). Stahl u svom radu koristi termin „trimonoaminergički modulatori“ (TMM).

Primeri SNDRA[уреди | уреди извор]

Primeri SNDRA materijala uključuju specifične amfetamine kao što su MDMA, MDA, 4-metilamfetamin, metamfetamin (u visokim dozama), određene supstituisane benzofurane kao što su 5-APB i 6-APB, naftilizopropilamin; katinoni kao što su mefedron i metilon; triptamine kao što su αMT i αET; zajedno sa agensima drugih hemijskih klasa kao što su 4,4'-DMAR, i 5-IAI.[1] αET i αMT su od posebne važnosti među SNDRA po tome što su ti triptamini nekada korišćeni kao farmaceutski lekovi, posebno kao antidepresivi, ali su povučeni ubrzo nakon uvođenja tokom 1960-ih zbog problema sa toksičnošću i rekreativnom upotrebom.[2][3][4] Prvobitno se smatralo da takvi triptamini deluju kao inhibitori monoamin oksidaze (MAOI) pre nego što su razjašnjena dejstva o oslobađanju monoamina.[3][4] Mnogo godina nakon povlačenja, utvrđeno je da αET proizvodi serotonergičku neurotoksičnost, slično MDMA i raznim drugim SNDRA; isto vrlo verovatno važi i za αMT, iako nije specifično procenjeno.[5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Bruce E. Blough, Richard Rothman, Antonio Landavazo, Kevin M. Page, Ann Marie Decker. Phenylmorpholines and analogues thereof. US Patent 2013/0203752
  2. ^ Donald G. Barceloux (20. 3. 2012). Medical Toxicology of Drug Abuse: Synthesized Chemicals and Psychoactive Plants. John Wiley & Sons. стр. 196—. ISBN 978-0-471-72760-6. 
  3. ^ а б Leslie Iversen (11. 11. 2013). Handbook of Psychopharmacology: Volume 14 Affective Disorders: Drug Actions in Animals and Man. Springer Science & Business Media. стр. 132—. ISBN 978-1-4613-4045-4. 
  4. ^ а б Biological Research on Addiction: Comprehensive Addictive Behaviors and Disorders. Academic Press. 17. 5. 2013. стр. 632—. ISBN 978-0-12-398360-2. 
  5. ^ Huang, Xuemei; Johnson, Michael P.; Nichols, David E. (1991). „Reduction in brain serotonin markers by α-ethyltryptamine (Monase)”. European Journal of Pharmacology. 200 (1): 187—190. ISSN 0014-2999. PMID 1722753. doi:10.1016/0014-2999(91)90686-K. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]