Bjelopavlići

Bjelopavlići su srpsko pleme, potomci Bijelog Pavla i Stefana Dečanskog,^[1] slave Svetu Petku. Bjelopavlići su jedno od sedam brdskih plemena na teritoriji Crne Gore.^[2] U istorijskim izvorima, u Dubrovniku, prvi put se spominju 1411. godine.^[3]

Bijeli Pavle, koji je bio osnivač plemena, imao je dva sina:

Šćepana, koji je imao 2 sina, koji čine porodice:
- Vražegrmci
- Martinići
Mitra, koji je imao 5 sinova, koji čine porodice:
- Petrušinovići
- Pavkovići
- Tomaševići
- Kalezići
- Novakovići

Grob Bijelog Pavla nalazi se u „Gradac Jovanovića“. Grad Đoja del Kole u Italiji, su naseljavali neki Bjelopavlići pobegli od Turaka, od kojih su ostala dva kamena ktitorska zapisa (o crkvama Svetog Jovana i arhangela Mihaila sa bolnicom) iz 1500. i 1506. godine ^[4]

U Bjelopavlićima se čuvaju mošti dva velika sveca: Svetog Vasilija Ostroškog u manastiru Ostrog i Svetog Arsenija u manastiru Ždrebaonik.

Plemenska oblast

Bjelopavlići se nalaze na stranama i u dolini Zete. Na zapadu se graniče sa Pješivcima, na istoku sa Rovcima i Piperima, na severu sa Župom Nikšićkom, a na jugu sa plemenom Zagarač. Pleme se delilo na četiri najveća ogranka (od Ostroga do Podgorice): Vražegrmci(po mestu Vražji grm), Pavkovići, Petrušinovići, Martinići. Prema statistici Sreskog Načelstva u Danilovgradu 1920. godine, u Bjelopavlićima ima 2665 domova i oko 14000 duša. Prema broju stanovnika ono je jedno od najvećih plemena na prostorima Crne Gore. Teritorija plemena Bjelopavlića se prostirala u pravcu istok-zapad 25 km, a u pravcu severa ka jugu na pojedinim mestima takođe do 25 km.^[5]

Plemenska organizacija-Vođe i skupštine

Pleme se delilo na ogranke, a ogranci na bratstva.

Severno od Danilovgrada nalazi se mesto Vučica, gde su se održavale plemenske skupštine. One su se održavale nekoliko puta u toku godine, zavisno od potrebe. Na njima se raspravljalo o unutrašnjim pitanjima plemena, međusobnim odnosima bratstvenika. Takođe, donošene su i odluke o otporu Turcima. Pleme je predvodio vojvoda, a svako bratstvo je predvodio po jedan knez. U miru vojvoda i knezovi su sudili i rešavali razne sporove među bratstvenicima, a u ratu su bili glavne vojne starešine. Najviše vojvoda u Bjelopavlićima potiče iz bratstva Đurovića sa Viša i oni su imali 12 vojvoda. Svaki od njih je na tom prostoru gde se održavala skupština imao svoju kamenu ploču-stolicu. Skupštinu su sačinjavali svi plemenici koji su mogli da nose pušku.

Za rešavanje manjih stvari svaki ogranak je imao svoje zborno mesto: Petrušinovići su se okupljali oko crkve svetih Vrača u Slatini, Vražegrmci na Vrelima, a Pavkovići na mestu zvanom Porotište.^[5]

Sukobi Bjelopavlića i Crnogoraca

Prilikom jednog od pokušaja hercegovačkog oslobađanja Nikšića od Turaka, Čolak Anta je pozvao Petra Prvog da s Crnogorcima i Brđanima pomogne Hercegovcima osvojiti Nikšić. Čolak se ponudio da sa Srbijancima prvi ide u juriš. Predlog su rado primili Bjelopavlići i Pješivci. To prinudi vladiku Petra da i on pristane. Pri udaru na grad vladika s Crnogorcima ostane pasivan, čime izloži Bjelopavliće velikoj pogibiji i ovom izdajom omogući Turcima veliku pobedu. Poginuo je barjaktar Bjelopavlića, Zrno Stankov Bošković. Zbog ove izdaje vladike Petra umalo nije došlo do pokolja između Bjelopavlića i Crnogoraca. Tada je čuveni bjelopavlićki junak Đorđije Vujadinović, Ostroški iguman, gađao vladiku iz puške nazivajući ga izdajicom i "drobošarom". Zbog ove izdaje vladike Petra više nikada nije moglo doći do sloge između Bjelopavlića i Crnogoraca.--^[6]
Običaj je bio da se za Trojčin dan, svake godine pod Ostrogom sastaju Bjelopavlići, ostala brdska plemena, Hercegovci, Bokelji, plemena iz Bosne, Stare Srbije itd. Roditelji bi dovodili ćerke, koje bi tu upoznavale mladiće, i sklapale vjeridbe.

1854. na Trojčin dan knjaz Danilo i njegovi perjanici silovali su četrdesetak bjelopavlićkih djevojaka, spremnih za udaju. Kada su to doznali, Bjelopavlići su riješili da se osvete i ubiju knjaza i perjanike. Ipak knjaz je uspio da pobjegne zahvaljujući Blažu Radoviću, perjaniku iz Martinića, koji mu je na vrijeme javio. Iste godine u ljeto desila se pohara Bjelopavlića koju je knjaz Danilo naredio kao odmazdu za to što su Bjelopavlići pokušali da ga ubiju. Poslanici velikih sila, Rusije i Francuske, koji su bili glavni saveznici knjaza Danila su osuđivali unutrašnje sukobe. Pogotovo ga je Ruski konzul upozoravao da će izgubiti podršku Rusije ako ne bude štedio živote pravoslavnih koji su i tako naveliko stradali u sukobu sa Turcima. Danilo je zbog toga ovaj čin pokušao da objasni kao obračunavanje sa neposlušnim plemenima koja su sarađivala sa Turcima, slično kao posle pohare Kuča.^[7]^[8]^[9]

Godina 1854. je sama po sebi bila jako teška za Bjelopavliće i prije pohare knjaza Danila. Nakon ratova sa Turcima od 1852-1853, pohare turske vojske u Omer pašinoj godini, i nerodne godine, usledila je velika glad pa se ova godina zvala i gladna godina.

Među silovanim bjelopavlićkim djevojkama iz 1854. godine, bila je i Danica Pavićević, sestra Todora Kadića, i žena popa Puniše Pavićevića. Danicu je knjaz Danilo oteo i poveo sa sobom. Kasnije, 1855. godine, kada se oženio Darinkom Kvekić, Danicu je preudao za šuru Mirka Petrovića.

Dana 13. avgusta 1860. godine u Kotoru, Todor Kadić je u osveti ubio knjaza Danila, a zauzvrat Kralj Nikola mjesto Ćeranića glavica u Bjelopavlićima izgrađuje u varoš i daje mu ime Danilovgrad.

Čak je kralj Nikola uzbuđenim Bjelopavlićima zbog njegove izdaje viknuo u Danilovgradu 1. januara 1916 godine: „Brđani, izdajnici! „Pucali“ ste mi na svetog Petra, ubili mi strica Knjaza Danila, a sad mog najvjernijeg oficira Rista Lekića. Platićete mi to makar doveo 8.000 soldata.--^[6]

Velike bitke na teritoriji Bjelopavlića

Njegoš o Bjelopavlićima

U književnom djelu Lijek Jarosti Turske ^[10], u pjesmi Nahije,Njegoš pravi akrostih, tj od početnih slova svake rečenice tvori pjesmu BJELOPAVLICKA :

"Bojevi te teški odvojiše,

jek pušakah svjetu proglasiše!

Lomeć Turke svobodu si stekla,

O nahijo i pleme viteško!

Podobilo Sparte , Kartagene,

a Srbaljah diko i pohvalo !

Veziri te mnogo velji pamte

lijuć krvcu, s tobom se bijući

i pred tobom u trku bježeći;

crne su im postavale majke,-

kako vazda tako i danas je.

Amin, bože, ko do tebe može ! "

Poznati Bjelopavlići

pop Milo Jovović
Ilija Garašanin
Bajo Stanišić iz Vinića, četnički vojvoda
Voja Brajović
Vojin Ćetković
Tanja Bošković
Sveti vladika Nikolaj Velimirović
Blagoje Jovović ubica Ante Pavelića
Todor Kadić ubica Knjaza Danila
Jovica Stanišić iz Vinića
Miroslav Ilić od Stanišića iz Vinića, pjevač
Ljubomir Đurović pjevač
Veselin Đuranović kao mladić bio u četnicima, Predsjednik SFR Jugoslavije
Blažo Bošković
Andrija Radović
Petar Šobajić
Ivan Brajović presjednik skupštine Crne Gore
Predrag Bošković ministar odbrane Crne Gore
Veljko Milatović ubica Krsta Popovića, kasnije Predsjednik CG
Milutin Garašanin
Kadići iz Boana
Boškovići iz Orje Luke
Dragan Jočić ministar unutrašnjih poslova Srbije
Ranko Kadić
Zoran Lakić, akademik
Boris Brajović
Zorica Pavićević rukometašica
Branko Kadić
Vaso Kadić
Luka Vukalović
Dušan Đurović književnik
Milovan Šaranović narodni heroj
Risto Bošković
Hadži Milutin Savić-Garašanin
Vaso Brajović
Zoran Kalezić pjevač
Vidoje Đurović
Marko Đurović
Žarko Đurović
Veselin Đurović
Vasilije Đurović Žarki
Vasilije Đurović Vako
Vladan Đuranović
Mićo Stanišić
Milan Raspopović (narodni heroj)
Zoran Filipović
Milutin Grozdanić
Miladin Pavličić
Puniša Perović
Bajo Sekulić
Nikola Škerović
Slobodan Škerović
Vojin Dragović
Đuro Čagorović
Miloš Šobajić
Petar Milatović
Novak Ramov Jovović
Božidar Pavićević
Boro Begović
Petar Bošković
Radosav Bošković
Ratko Đurović
Bajo Bošković
Ranko Radović
Jovan Mališić
Drago Đurović
Momir Đurović akademik, predsjednik CANU
Milorad Dudi Kadić, presjednik opštine Danilovgrada od 1993. do 2002.
Ranko Jovović, pjesnik
Igor Đurović, akademik
Simo Šobajić
Igor Đurović pjevač, sin Ljubomira Đurovića
Božidar Babić general JNA i ministar odbrane
Radosav Martinović general JNA
pop Luka Jovović
Ramo Jovović
Željko Jovović pjesnik
Dragan Mitov Đurović, publicista, voditelj
arhimandrit Josif Pavićević
Puniša Pavićević
Kosto Milonjić
Vido Bošković
Ramo Bošković
Petar Pavićević
Mirčeta Pešić
Rade Brajović
Jovo Pajov Radulović sa Glavice
vojvoda Rade (Ilić) Đurović
vojvoda Jezdimir Đurović
vojvoda Mićko Đurović
vojvoda Bego Đurović
vojvoda Novak Begov Đurović
vojvoda Petar Đurović
Vule Neškov Đaletić
Mirko Tokov Lakić
Stevan Điknić
pop Luka Đurović
pop Puniša Pavićević
Blažo Radović
Vido Đurović
Dragan I. Đurović
Milan Vučurović
Božidar Babić
dr Miodrag Caro Pavličić
prof. Dr Radoman Jovanović
prof. Dr Pavle M. Bogetić
prof. Dr Zoran P. Bogetić
dr Željko Bogetić
dr Blažo Bogetić
dr Božidar Boća Raspopović
dr Miodrag Đurović
dr Dušan M. Vučurović
dr Jevto Radulović
dr Pero Kalezić
dr Vasilije Kalezić
Mr Željko Đurović
Mr Kosta Žunjić
Veljko Radović
Vesna Mališić
Blažo Radović
Jagoš Radović
Blažo Milovanov Vuletić
Savić Đurović
Miloš Bogetić
Jagoš Jovanović
Đorđe Vujadinović
Filip Radulović
Slobodan Marušić
Aleksa Pavićević
Dimitrije Dika Marenić

Vidi još

Napomene i reference

^ Milan Mišo Brajović: Bjelopavlići – ljudi i događaji – Montenegrina.net | Kultura, umjetnost i nasljeđe Crne Gore. Culture, Arts & Heritage of Montenegro
^ Plemena Brda I Hercegovine njegos.org
^ Medo Pucić, Spomenici srpski od godine 1395. do 1423., Beograd 1858.
^ Momčilo M. Šaletić, Bjelopavlići između istorije i legende, 1996, Cetinje
^ ^a ^b Petar Šobajić,Bjelopavlići, Beograd 1923.
^ ^a ^b Luburić, Andrija (1938). Kapitulacija Crne Gore - dokumenti, knj.1, str. XXXI. Beograd.
^ Budo Simonović-Zeko mali pp. 53-87-Sramotno kolo pod Ostrogom.
^ Matija Bećković-Kadići i Petrovići
^ Knjaz Danilo i Kadići-narodni guslari Branko Perović I Slavko Jeknić
^ P.P.Njegoš,Sabrana djela,CID Podorica 2001 godine

Literatura

Đurđev, Branislav (1984). Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena: Odabrani radovi (PDF). Titograd: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Jovanović, Radoman (1981). „Crna Gora 1851-1878”. Istorija srpskog naroda. knj. 5, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 423—446.
Ljušić, Radoš (2001). Istorija srpske državnosti. 2. Novi Sad: Ogranak SANU.
Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
Milićević, Jovan; Rakočević, Novica (1986). „Crna Gora od 1735-1797”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 498—530.
Milićević, Jovan (1986). „Crna Gora prvih decenija XVIII veka”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 31—38.
Milićević, Jovan (1981). „Crna Gora 1797-1851”. Istorija srpskog naroda. knj. 5, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 159—211.
Pejović, Đoko D. (1981). Crna Gora u doba Petra I i Petra II: Osnivanje države i uslovi njenog razvitka. Beograd: Narodna knjiga.
Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVIII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 229—499.
Stefanović-Karadžić, Vuk (1837). Montenegro und die Montenegriner: Ein Beitrag zur Kenntniss der europäischen Türkei und des serbischen Volkes. Stuttgart und Tübingen: Verlag der J. G. Cotta'schen Buchhandlung.
Stefanović-Karadžić, Vuk (1969). „Crna Gora i Crnogorci: Prilog poznavanju evropske Turske i srpskog naroda”. Etnografski spisi: O Crnoj Gori. Beograd: Prosveta. str. 265—354.
Todorović, Vesna; Marojević, Nikola, ur. (2015). Sveti Petar Cetinjski: Između molitve i kletve: Sabrana djela. Cetinje: Svetigora.
Petar Šobajić, Bjelopavlići, Beograd 1923.
Medo Pucić, Spomenici srpski od godine 1395. do 1423., Beograd 1858.
Milan Mišo Brajović Bjelopavlići – ljudi i događaji http://montenegrina.net/fokus/milan-miso-brajovic-bjelopavlici-ljudi-i-dogadaji/
Stamatović, Aleksandar D. (2008). Tri pohare knjaza Danila (na Pipere, Bjelopavliće i Kuče). Podgorica: Srpsko narodno vijeće Crne Gore.

Spoljašnje veze

„Predanja o zajedničkom poreklu nekih crnogorskih i nekih arbanaških plemena“

[1] Milan Mišo Brajović: Bjelopavlići – ljudi i događaji – Montenegrina.net | Kultura, umjetnost i nasljeđe Crne Gore. Culture, Arts & Heritage of Montenegro

[2] Plemena Brda I Hercegovine njegos.org

[3] Medo Pucić, Spomenici srpski od godine 1395. do 1423., Beograd 1858.

[4] Momčilo M. Šaletić, Bjelopavlići između istorije i legende, 1996, Cetinje

[autogenerated1-5] Petar Šobajić,Bjelopavlići, Beograd 1923.

[Лубурић_1938-6] Luburić, Andrija (1938). Kapitulacija Crne Gore - dokumenti, knj.1, str. XXXI. Beograd.

[7] Budo Simonović-Zeko mali pp. 53-87-Sramotno kolo pod Ostrogom.

[8] Matija Bećković-Kadići i Petrovići

[9] Knjaz Danilo i Kadići-narodni guslari Branko Perović I Slavko Jeknić

[10] P.P.Njegoš,Sabrana djela,CID Podorica 2001 godine

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]