Galaktoza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Galaktoza
Identifikacija
MeSH Galactose
Svojstva
C6H12O6
Molarna masa 180,156 g mol-1
Tačka topljenja 167 °C [3][4]
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Galaktoza (skrać. Gal) je tip šećera koji se nalazi u mlečnim proizvodima, u šećernoj repi i ostalim gumama i sluzi.[5] Takođe, sintetiše ga telo, u kome formira deo glikolipida i glikoproteina u nekolicini tkiva. Galaktoza se smatra nutritivnim zaslađivačem jer ima hranljivu energiju. Galaktoza je manje slatka od glukoze i nije mnogo rastvorljiva u vodi.

Galaktoza ima hemijsku formulu C6H12O6, molekularnu težinu 180.08, i tačku topljenja od 167°C.

Galaktan je polimer galaktoze. Ima ga u hemicelulozi i može da se konvertuje u galaktozu hidrolizom.

Galaktoza je monosaharid i zajedno sa glukozom gradi disaharid laktozu. Hidrolizu laktoze na glukozu i galaktozu katalizuje enzim laktaza, jedna β-galaktosidaza. U čovečjem telu, glukoza se pretvara u galaktozu kako bi mlečne žlezde mogle da luče laktozu.

Struktura i izomeri[uredi | uredi izvor]

Prva i poslednja -OH grupa nalaze se na jednoj strani, a druga i treća na drugoj. D-galaktoza ima istu konfoguraciju na svom pretposlednjem ugljeniku kao i D-gliceraldehid. Galaktoza je optički izomer glukoze.

Metabolički poremećaji[uredi | uredi izvor]

Postoje tri važna poremećaja koja uključuju galaktozu[6]:

  • Galaktosemija (nedostatak galaktokinaze) uzrokuje katarakte i mentalnu retardaciju. Ako ishrana bez galaktoze počne na vreme, katarakte će nestati bez daljih komplikacija, premda neurološko oštećenje ostaje za stalno.
  • Nedostatak UDP galaktoza-4-epimeraze je veoma redak (samo 2 zabeležena slučaja). Uzrokuje gluvost nerava.
  • Nedostatak galaktoza-1-fosfat uridil transferaze je najproblematičniji poremećaj, jer ishrana bez galaktoze nema značajne dugoročne posledice.

Nesvarljivi šećeri[uredi | uredi izvor]

Laktuloza je sintetički disaharid galaktoze i fruktoze koje je otporan na intestinalnu aktivnost disaharaza.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  4. ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 
  5. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  6. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). „Chapter 17. Glycolysis, 5. Metabolism of hexoses other than glucose”. Biochemistry (3 izd.). Wiley. str. 620. ISBN 9780471193500. 
  7. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).