Novgorodska oblast
Novgorodska oblast Новгородская область | |
---|---|
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Glavni grad | Veliki Novgorod |
Službeni jezik | ruski |
Površina | 55.300 km2 |
Stanovništvo | 2014. |
— broj st. | 622.430 |
— gustina st. | 11,26 st./km2 |
Valuta | ruska rublja |
— ISO 3166-2 | RU-NGR |
Vremenska zona | UTC+3 (Moskovsko vreme) |
Pozivni broj | 53 |
Zvanični veb-sajt |
Novgorodska oblast (rus. Новгородская область) ili tradicionalno Novgorodčina (rus. Новгородчина) konstitutivni je subjekt Ruske Federacije[1] sa statusom oblasti na prostoru Severozapadnog federalnog okruga, na severozapadu evropskog dela Rusije.
Graniči se sa teritorijama Pskovske oblasti na zapadu, Tverske oblasti na jugu, Lenjingradskom oblašću na severu i Vologdskom oblašću na severoistoku i istoku. Sa površinom od 55.300 km² nalazi se na 49. mestu među subjektima Ruske Federacije. Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. na području oblasti je živelo ukupno 622.430 stanovnika ili u proseku 11,42 st/km². Glavni i najveći grad oblasti je Veliki Novgorod, dok su veći gradovi još i Boroviči i Staraja Rusa. Osnovu populacije čine Rusi čiji procentualni udeo u ukupnoj populaciji iznosi oko 89%, dok su najbrojnije manjinske etničke zajednice Ukrajinci, Belorusi i Romi.
U administrativnom smislu oblast je podeljena na 21 opštinski rejon i 3 grada oblasne subordinacije. Na teritoriji rejona postoji ukupno 21 naselja urbanog tipa, a od tog broja njih 7 su gradovi rejonske subordinacije (drugostepeni gradovi) i 11 varošica. Rejoni su podeljeni na urbane i ruralne zajednice (ili drugostepene opštine) kojih ima ukupno 220.
Područje oko grada Novgoroda se smatra jednim od jezgara prvobitne ruske države, a osnivačem grada smatra se varjaški vojskovođa Rjurik, začetnik dinastije Rjurikoviča (još 862. godine). Srednjovekovna Novgorodska republika koja je na vrhuncu svoje moći obuhvatala gotovo celokupno područje današnje severozapadne Rusije smatra se prvom demokratskom slovenskom zemljom kojom je upravljalo izabrano veće. Jedina je to srednjovekovna ruska zemlja koja nikada nije bila okupirana od strane mongolsko-tatarskih hordi. Tokom celog srednjeg veka grad Novgorod je bio jedan od najvažnijih kulturnih i političkih centara ruskih zemalja. Sadašnjoj Novgorodskoj oblasti koja je osnovana 1944. godine prethodila je Novgorodska gubernija, administrativna jedinica Ruske Imperije koja je postojala od 1727–1927. godine.
Istorijski spomenici Novgoroda i okoline od 1992. godine nalaze se na Uneskovoj listi svetske baštine. Oblast je 1967. nagrađena najvišim državnim priznanjem Sovjetskog Saveza, Ordenom Lenjina.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Oblast nosi ime po administrativnom centru, gradu Velikom Novgorodu, koji se često naziva samo Novgorod. Na mestu starih slovenskih naselja, negde u VIII—IX veku podignut je sasvim novi grad, koji je dobio baš takvo ime „Novi grad“ (rus.Nov-gorod).
Novgorod se već 859. godine, u Sofijskom letopisu, spominje kao centar Novgorodske zemlje, da bi već koji vek kasnije postao centar ogromne republike poznate kao Gospodin Veliki Novgorod.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Novgorodska oblast nalazi se na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije, odnosno u jugozapadnom delu Severozapadnog federalnog okruga. U pravcu zapad-istok proteže se u dužini od 385 kilometara, odnosno 278 kilometara u smeru sever-jug. Obuhvata teritoriju ukupne površine 55.300 km² i po tom parametru nalazi se na 49. mestu među 83 administrativno-teritorijalna subjekta Ruske Federacije.[2] Oko 1,5% oblasne teritorije čine vodene površine. Ograničena je teritorijama Pskovske oblasti na zapadu, Tverske oblasti na jugu, sa Lenjingradskom oblašću na severu i Vologdskom oblašću na severoistoku i istoku.
U geografskom smislu teritorija Novgorodske oblasti obuhvata zapad centralnih delova prostrane Istočnoevropske nizije. U reljefnom smislu oblast se deli na prostrano i nisko područje Priiljmenjske nizije u centralnim, južnim i zapadnim delovima, te na morenskog Valdajskog pobrđa čiji najseverniji obronci se nalaze na istoku i jugoistoku oblasti. Priljmenjska nizija predstavlja dosta nisko i mestimično jako zamočvareno područje sa prosečnim nadmorskim visinama između 18 i 50 metara. U samom središtu nizije nalazi se jezero Iljmenj koje sa površinom od 982 km² predstavlja najveću jezersku akvatoriju u tom delu zemlje. U prošlosti jezero je bilo poznato i kao Slovensko more.
Nadmorska visina raste idući ka istoku i jugoistoku rejona, odnosno ka severnim delovima Valdajskog pobrđa. U tom području karakterističnog brežuljkastog reljefa nadmorska visina ide do 299,6 metara. Severoistočni deo Valdajskog pobrđa na području oblasti je morenska Tihvinska greda. Na tom području nalazi se razvođe između basena Baltičkog mora na zapadu i Kaspijskog jezera na istoku.
Klima[uredi | uredi izvor]
Novgorodska oblast leži u zoni umerenokontinentalne klime sa jakim maritimnim uticajima.[2] Količina padavina kreće se u proseku između 200 i 500 mm, i ravnomerno se izlučuju tokom leta (oko 38%) i jeseni (27%).[2] Zime su hladne sa znatnijim snežnim pokrivačem i sa januarskim prosekom temperature vazduha od –10 °C. Leta su umereno topla sa prosečnim julskim temperaturama od oko +17,5 °C.
Hidrografija[uredi | uredi izvor]
u hidrografskom smislu područje Novgorodske oblasti pripada slivovima Baltičkog mora i Kaspijskog jezera, a razvođe između dva sliva nalazi se na krajnjem jugoistoku i istoku oblasti, na području Valdajskog pobrđa i Tihvinske grede. Tako reke koje se nalaze zapadno od pobrđa pripadaju baltičkom, a manji deo istočno kaspijskom slivu.
Reke baltičkog sliva se ka Baltiku odvodnjavaju u dva pravca, preko reka Volhov i Luga. U jezero Iljmenj koje se nalazi gotovo u samom središtu rejona ulivaju se ukupno 52 reke, od kojih su najveće Msta, Šelonj i Lovat sa Polistom. Važnije pritoke jezera su još i Pola i Šelonj. Iz jezera otiče reka Volhov koja preko jezera Ladoge povezuje oblast sa basenom reke Neve. Ka Ladogi se direktno odvodnjava jedan manji deo teritorije na krajnjem severu oblasti, preko reke Sjas. Krajnji severozapad pripada basenu reke Luge preko koje se odvodnjava ka Baltičkom moru.
Najistočniji delovi oblasti nalaze se u slivnom području reke Mologe preko koje se odvodnjavaju ka Volgi, a basenu Volge pripadaju i neki manji vodotoci na krajnjem jugu oblasti. Najveće pritoke Mologe na ovom području Pes i Koboža.
Jezero Iljmenj je sa prosečnom površinom od 982 km² na petom mestu po površini akvatorije među jezerima u evropskom delu Rusije. Karakteriše ga veliko kolebanje nivoa vode zbog čega površina njegove akvatorije varira od 733 km² do čak 2.090 km². maksimalna dubina jezera je do 10 metara, dok je površina slivnog područja 67.200 km². Iljmenj je deo Višnjevoločkoh hidrosistema i deo je plovnog puta kojim su povezani tokovi Volge i Neve.
Najveći broj jezera nalazi se u južnom i jugoistočnom delu oblasti. Na jugu, uz granicu sa Tverskom oblašću su delovi Gornjovolška jezera i severni delovi jezera Seliger. Na jugu je i Valdajsko jezero koje sa maksimalnom dubinom od 60 metara predstavlja najdublje jezero u oblasti (površine 19,7 km²). Veća jezera su još i Užin (9,15 km²), Piros (31,2 km²), Meglino (24,2 km²) i Veljo (35 km²).
Sve ukupno oko 20% oblasne teritorije obuhvataju reke, jezera i močvarna područja.
Živi svet i ekologija[uredi | uredi izvor]
Oko 65% teritorije Novgorodske oblasti područja su pod šumama. Sama oblast se nalazi na granici između podzone tajgi i podzone mešovitih šuma umerenih predela. Četinarske šume koje dominiraju na severu oblasti idući ka jugu postepeno prelaze u zonu mešovitih, a potom i listopadnih šuma. Dominiraju podzoli i zamočvarena tla. Oko 16% teritorije čini obradivo zemljište.
Na teritoriji oblasti nalaze se tri područja koja su pod zaštitom države.[3] Valdajski nacionalni park koji se nalazi u brežuljkastom području na jugu osnovan je 1990. i obuhvata teritoriju površine 1.585 km². Park je poznat po brojnim jezerima (oko 200). Na krajnjem jugozapadu oblasti je Rezervat prirode Rdejski, zaštićeno područje površine 36.922 hektara (osnovan 1994. godine). Ovo močvarno područje koje je stanište ptica močvarica nalazi se na Ramsarskoj listi.
Na području rejona postoji još 28 rezervata prirode i 111 spomenika prirode.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima nacionalne statističke službe Rusije, na teritoriji Novgorodske oblasti je 2014. živelo 622.430 stanovnika, ili u proseku 11,42 st/km². Od tog broja njih 70,47% je živelo u gradskim sredinama.[4]
Demografsku sliku karakteriše konstantan pad broja stanovnika, a najveći razlog leži u imigracijama logalnog stanovništva ka Moskvi i Sankt Peterburgu, te negativnom prirodnom priraštaju. U periodu između popisa 1989. i 2010. broj stanovnika se smanjio za 117.420 ili za 15,7%.[5]
1897. | 1926. | 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 1999. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1,769,135[6] | 1,367,022 | 1,050,604 | 736,529 | 721,471 | 721,790 | 753,054[7] | 726,027 | 694,355[8] | 634,111[9] | 622,430 |
U etničkom pogledu Novgorodska oblast je veoma homogena pošto svega 5 etničkih zajednica po brojnosti prelazi 2.000 stanovnika. Prema podacima sa popisa iz 2010. najbrojniji su Rusi sa 560.280 (95,1%), Ukrajinci sa 7.025 (1.2%), Belorusi sa 3.438 (0,6%), Romi sa 3.598 (0,6%), dok svi ostali broje 15.054 stanovnika.[9]
1989.[10] |
% | 2002.[11] |
% od ukupno popisanih |
% od nacionalno izjašnjenih |
2010.[12][13] | % od ukupno popisanih |
% od nacionalno izjašnjenih | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ukupno | 751.555 | 100,00% | 694.355 | 100,00% | align="right" | style="text-align:right;"| 634.111 | 100,00% | |
Rusi | 711.760 | 94,70% | 652.165 | 93,92% | 94,68% | 560.280 | 88,36% | 95,06% |
Ukrajinci | 14.435 | 1,92% | 10.449 | 1,50% | 1,52% | 7.025 | 1,11% | 1,19% |
Romi | 3.066 | 0,41% | 3.388 | 0,49% | 0,49% | 3.598 | 0,57% | 0,61% |
Belorusi | 6.734 | 0,90% | 5.294 | 0,76% | 0,77% | 3.438 | 0,54% | 0,58% |
Jermeni | 571 | 0,08% | 1.940 | 0,28% | 0,28% | 1.836 | 0,29% | 0,31% |
Tatari | 1.963 | 0,26% | 2.080 | 0,30% | 0,30% | 1.658 | 0,26% | 0,28% |
Azeri | 824 | 0,11% | 1.574 | 0,23% | 0,23% | 1.497 | 0,24% | 0,25% |
Uzbeci | 751 | 0,10% | 613 | 0,09% | 0,09% | 1.062 | 0,17% | 0,18% |
Moldavci | 791 | 0,11% | 601 | 0,09% | 0,09% | 804 | 0,13% | 0,14% |
Čečeni | 688 | 0,09% | 1.074 | 0,15% | 0,16% | 727 | 0,11% | 0,12% |
Na teritoriji Novgorodske oblasti nalaze se 3 gradova oblasne subordinacije (Veliki Novgorod, Staraja Rusa i Boroviči) i još 7 naseljenih mesta sa administrativnim statusom grada rejonske subordinacije i 11 naselja sa administartivnim statusom varošice (rus. posёlki gorodskogo tipa).
Najveći gradovi u Novgorodskoj oblasti
Izvor: ? | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
№ | Grad | Populacija | |||||||
Veliki Novgorod Boroviči |
1. | Veliki Novgorod | 219.971 | Staraja Rusa Pestovo | |||||
2. | Boroviči | 52.687 | |||||||
3. | Staraja Rusa | 29.979 | |||||||
4. | Pestovo | 15.824 | |||||||
5. | Valdaj | 14.758 | |||||||
6. | Čudovo | 15.047 | |||||||
7. | Malaja Višera | 11.789 | |||||||
8. | Okulovka | 11.330 | |||||||
9. | Pankovka | 9.400 | |||||||
10. | Soljci | 9.267 |
Religija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima istraživanja iz 2012. godine 46,8% populacije Novgorodske oblasti su vernici Ruske pravoslavne crkve, 4% stanovnika se izjasnilo kao hrišćani, a 1% kao muslimani. Oko 34% je navelo da su pasivni vernici, dok se 10% izjasnilo kao ateisti.[14][15]
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Novgorodska oblast administrativno je podeljena na 21 opštinski rejon i na jedan gradski okrug (gradski okrug Velikog Novgoroda). Rejoni su podeljeni na seoske i urbane opštine kojih ima ukupno 198. Iako su gradovi Staraja Rusa i Boroviči sa statusom oblasnih gradova, njihove gradske opštine su delovi pripadajućih rejona.[16]
№ | Rejon | Administrativni centar |
---|---|---|
С | Novgorodski okrug | Veliki Novgorod |
1 | Batečki rejon | Batecki |
2 (A) | Borovički rejon | Boroviči |
3 | Holmski rejon | Holm |
4 | Hvojnjanski rejon | Hvojnaja |
5 | Demjanski rejon | Demjansk |
6 | Krestečki rejon | Krestci |
7 | Ljubitinski rejon | Ljubitino |
8 | Malovišerski rejon | Malaja Višera |
9 | Marjovski rejon | Marjovo |
10 | Mošenski rejon | Mošenskoje |
11 | Novgorodski rejon | Veliki Novgorod |
12 | Okulovski rejon | Okulovka |
13 | Parfinski rejon | Parfino |
14 | Pestovski rejon | Pestovo |
15 | Podorški rejon | Podorje |
16 | Šimski rejon | Šimsk |
17 | Soljčanski rejon | Soljci |
18 (В) | Staroruski rejon | Staraja Rusa |
19 | Čudovski rejon | Čudovo |
20 | Valdajski rejon | Valdaj |
21 | Volotovski rejon | Volot |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Konstituciя Rossiйskoй Federacii ”.
- ^ a b v Все регионы Федерации – информационно-деловой портал. "НВ-ПАРТНЕР" География Новгородской области Архивирано на сајту Wayback Machine (25. фебруар 2016)
- ^ „OOPT Severo-Zapadnogo okruga” (na jeziku: ruski). Osobo ohranяemыe prirodnыe territorii Rossii. Pristupljeno 1. 03. 2011.
- ^ Оценка численности постоянного населения на 1 января 2014 года. Архивирано на сајту Wayback Machine (8. април 2014)Проверено 13 апреля 2014.
- ^ Демоскоп
- ^ Первая Всеобщая перепись населения Российской империи 1897 года. Владимирская губерния.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ a b Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Demoskop. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda. Nacionalьnый sostav naseleniя po regionam Rossii: Novgorodskaя oblastь
- ^ Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2011): Naselenie po nacionalьnosti i vladeniю russkim яzыkom po subъektam RF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2006)
- ^ „Oficialьnый saйt Vserossiйskoй perepisi naseleniя 2010 goda. Informacionnыe materialы ob okončatelьnыh itogah Vserossiйskoй perepisi naseleniя 2010 goda”. Arhivirano iz originala 30. 04. 2020. g. Pristupljeno 25. 12. 2014.
- ^ Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Oficialьnыe itogi s rasširennыmi perečnяmi po nacionalьnomu sostavu naseleniя i po regionam. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2021): sm. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. oktobar 2012)
- ^ Arena - Atlas of Religions and Nationalities in Russia. Sreda.org
- ^ 2012 Survey Maps Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. mart 2017). "Ogonek", № 34 (5243), 27/08/2012. Retrieved 24-09-2012.
- ^ Росстат. База данных показателей муниципальных образований. Характеристика субъектов Российской Федерации по типам муниципальных образований и видам муниципальных учреждений на 1 января 2010 года.