Пегави мравник
| Pegavi mravnik | |
|---|---|
| |
| Pegavi mravnik (Phengaris arion) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | P. arion
|
| Binomno ime | |
| Phengaris arion (Linnaeus, 1758)
| |
| Sinonimi | |
| |
Pegavi mravnik,[2] poznat i pod imenom arion[3] (lat. Phengaris arion), insekt je iz reda leptira (lat. Lepidoptera) i porodice plavaca (lat. Lycaenidae).[4]
Opis vrste[uredi | uredi izvor]
Osnovna boja krila pegavog mravnika je tamnoplava, obično nešto tamnija kod ženki. Najupadljivija odlika su crne pege na gornjoj strani krila, po kojima i nosi naziv na srpskom jeziku[5]. Donja strana krila je krem, sa plavim područjem u korenu zadnjih krila i velikim brojem okaca. Uz raspon krila od 29 do 39 mm (ponekad čak i do 50 mm), ovo je najveći evropski mravnik i iskusni entomolozi ga po tome mogu razlikovati već u letu.
-
Phengaris arion ♂ -
Phengaris arion ♂ △
_Phengaris_arion_-_Radawa_Poland_-_male_dorsal.jpg)
_Phengaris_arion_-_Radawa_Poland_-_male_ventral.jpg)
Najviše podseća na močvarnog i lincurinog mravnika, koji nemaju ili imaju sitnije pege sa gornje strane. Pored toga ove vrste nemaju ni malo plave boje u korenu donje strane krila, niti su im okca toliko upadljiva.
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Vrsta je prisutna u umerenim oblastima Evrope i Azije. Zabeležena je u Azerbejdžanu, Albaniji, Austriji, Belgiji, Belorusiji, Bugarskoj, Gruziji, Grčkoj, Danskoj, Estoniji, Iranu, Italiji, Japanu, Jermeniji, Kazahstanu, Kini, Kirgistanu, Letoniji, Litvaniji, Mađarskoj, Moldaviji, Mongoliji, Nemačkoj, Poljskoj, Rumuniji, Rusiji, Slovačkoj, Srbiji, Turskoj, Ukrajini, Finskoj, Francuskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Švajcarskoj, Švedskoj i Španiji.[6]
U Srbiji je vezana za čitav brdsko-planinski pojas, od Fruške gore na severu, do krajnjeg juga države.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Pegavi mravnik ima stanište na kopnu.[6] Nastanjuje toplija područja uz šume, žbunjake, delove pokraj puteva, zarasle livade, pašnjake, kamenjare i stepe. Odrasli se javljaju tokom juna i jula, a gusenice prezimljavaju unutar mravinjaka.
Biljke hraniteljke[uredi | uredi izvor]
Gusenice se hrane majčinom dušicom (Thymus serpyllum, T. praecox) ili vranilovkom (Origanum vulgare), ali izgleda da se populacije kod nas pretežno razvijaju na vranilovki. Nakon dostizanja poslednjeg razvojnog stadijuma, gusenice padaju na zemlju, nakon čega ih usvajaju mravi (Myrmica sabuleti ili M. scabrinodis).
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta je na nižem stepenu opasnosti od izumiranja, i smatra se skoro ugroženim taksonom (NT).[6] Na području Evrope se smatra ugroženim (EN)[7]. U Srbiji nije ugrožen (LC)[8].
Unutar Evropske unije zaštićen je uključenjem u Aneks 4 Direktive o staništima. U Srbiji je ovo strogo zaštićena vrsta leptira.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Pegavi mravnik. Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ Popović, Miloš; Verovnik, Rudi (2018-06-22). „Revised checklist of the butterflies of Serbia (Lepidoptera: Papilionoidea)”. Zootaxa. 4438 (3): 501. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.4438.3.5.
- ^ „Srpski nazivi dnevnih leptira (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 06. 2013. g. Pristupljeno 29. 04. 2018.
- ^ "Satyrium Scudder, 1876" at Markku Savela's Lepidoptera and Some Other Life Forms
- ^ Popović, Miloš; Đurić, Milan (2011). Dnevni leptiri Srbije priručnik. HabiProt.
- ^ a b v Crvena lista (jezik: engleski)
- ^ European red list of Butterflies. Swaay, Chris van., European Commission. Directorate-General for Enviornment., International Union for Conservation of Nature and Natural Resources. Red List Programme. Luxembourg: Publications Office of the European Union. 2010. ISBN 978-92-79-14151-5. OCLC 641575222.
- ^ Maes, Dirk; Verovnik, Rudi; Wiemers, Martin; Brosens, Dimitri; Beshkov, Stoyan; Bonelli, Simona; Buszko, Jaroslaw; Cantú-Salazar, Lisette; Cassar, Louis-Francis (2019). „Integrating national Red Lists for prioritising conservation actions for European butterflies”. Journal of Insect Conservation (na jeziku: engleski). 23 (2): 301—330. ISSN 1366-638X. doi:10.1007/s10841-019-00127-z.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
- Popović, Miloš; Đurić, Milan (2011). Dnevni leptiri Srbije priručnik. HabiProt.
- Tolman,T.; Lewington, R.(2008), Collins butterfly guide
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biologer — slobodan softver za prikupljanje podataka o biološkoj raznovrsnosti[mrtva veza]
- http://www.habiprot.org.rs/Alciphron/pregled.php?grupa=8&vrsta=441074 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. april 2015)
- BioRaS — Biološka raznovrsnost Srbije (jezik: srpski) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. фебруар 2015)
