Janez Učakar
janez učakar | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Janez Učakar | |||||||||||||
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 18. april 1918. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Pristava, kod Moravča, Austrougarska | ||||||||||||
Datum smrti | 22. april 1995.77 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Ljubljana, Slovenija | ||||||||||||
Profesija | vojno lice | ||||||||||||
Delovanje | |||||||||||||
Član KPJ od | oktobra 1941. | ||||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1966. | ||||||||||||
Čin | pukovnik | ||||||||||||
Heroj | |||||||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||||||||
Odlikovanja |
|
Janez Učakar (Pristava, kod Moravča, 18. april 1918 — Ljubljana, 22. april 1995) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 18. aprila 1918. godine u Pristavi, kod Moravča. Posle osnovne škole, izučio je zanat i do 1941. godine radio kao krojački radnik. Pre rata je učestvovao u dva štrajka i radio u radničkom Kulturnom društvu „Vzajemnost“.
Narodnooslobodilačka borba
[uredi | uredi izvor]Posle okupacije Jugoslavije, aprila 1941, povezao se s Rejonskim komitetom KP Slovenije Gornja Šiška u Ljubljani. Dana 8. avgusta 1941, otišao je u partizane, gde je bio jedan od osnivača Šiške čete. Oktobra 1941, bio je primljen za člana KP Slovenije i dodeljen Službi obaveštavanja i bezbednosti (Varnostno-obaveščevalna služba, VOS) u Ljubljani. Vodio je tri grupe VOS-a i učestvovao u mnogim akcijama u Ljubljani i okolini.
Dana 24. februara 1942, policija ga je uhapsila, nakon čega je bio internisan u logor Gonars. Odatle je, avgusta 1942, pobegao kroz rov, koji je više meseci kopao s grupom robijaša (u grupi je bio i Boris Krajger). Pridružio se partizanskim jedinicama u Primorskoj i postao prvi komandir Treće čete bataljona „Simon Gregorčič“, a zatim politički komesar Četvrtog bataljona Sočkog odreda i komandant Trećeg bataljona Severnoprimorskog odreda.
Od maja 1943. godine, radio je kao obaveštajac, najpre u Trećoj slovenačkoj brigadi „Ivan Gradnik“, a zatim kao komandir Grupe VOS-a za Severno primorje i komandant bataljona VOS-a za Benešku Sloveniju. Januara 1944, postao je član Pokrajinskog komiteta VOS-a za Slovenačko primorje, a u martu načelnik Štaba Briško-beneškog odreda. Od septembra 1944, do kraja rata bio je obaveštajni oficir Devetog korpusa NOVJ. Iste godinje, dobio je čin kapetana NOVJ.
Učakar se posebno angažovao u organizovanju i vođenju obaveštajne delatnosti u severozapadnim delovima Primorja. Učestvovao je u mnogim sabotažama i drugim akcijama, u kojima je bio ranjen osam puta. U vreme kapitulacije Italije septembra 1943, učestvovao je u razoružavanju italijanskih jedinica i u vođenju napada za oslobođenje grada Čividale (Čedad). S Briško-beneškim odredom učestvovao je u napadima na železničku prugu Gorica–Udine i Gorica–Podbrdo, na aerodrom „Belvedere”, kod Udina i na ostale neprijateljske položaje u graničnoj zoni slovenačke etničke teritorije. Maja 1945. godine, učestvovao je u konačnom oslobođenju Udina.
Posleratni period
[uredi | uredi izvor]Posle rata, bio je najpre obaveštajni oficir Četvrte armije JA, zatim do septembra 1947. u obaveštajnoj službi Generalštaba Slobodne teritorije Trsta. Do maja 1948, bio je instruktor u Generalštabu albanske vojske u Tirani, a zatim u obaveštajnoj službi Generalštaba JA. Od 1951. do 1953. godine, bio je načelnik obaveštajne službe Devetnaestog korpusa JNA u Kumanovu, zatim do penzionisanja 1966, načelnik obaveštajne službe Devetog korpusa JNA u Zagrebu.
Godine 1949, završio je Pešadijsku oficirsku školu JA u Sarajevu, a 1961. godine Višu vojnu akademiju JNA u Beogradu.
Penzionisan je 1966. godine u činu pukovnika JNA i od tada je živeo u Ljubljani. Bio je aktivan društveno-politički radnik i u penziji, pa je tako vršio dužnost komandanta Teritorijalne odbrane i društvene samozaštite za Grad Ljubljanu. Bio je i član Opštinskog komiteta SKS za Ljubljanu, opština-Centar, član Opštinske konferencije Saveza rezervnih starešina i član Republičkog odbora SUBNOR-a Slovenije.
Umro je 22. aprila 1995. godine u Ljubljani.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — dva Ordena za hrabrost, dva Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden Republike sa srebrnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden partizanske zvezde sa puškama i Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana — Beograd — Titograd: Partizanska knjiga — Narodna knjiga — Pobjeda. 1982.
- Rođeni 1918.
- Umrli 1995.
- Slovenci
- Komunisti Slovenije
- Jugoslovenski partizani
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Politički komesari NOVJ
- Oficiri NOVJ
- Društveno-politički radnici SR Slovenije
- Pukovnici JNA
- Diplomci Više vojne akademije JNA
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Višestruko odlikovani Ordenom za hrabrost (SFRJ)
- Narodni heroji - U