Pređi na sadržaj

Janez Učakar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
janez učakar
Janez Učakar
Lični podaci
Datum rođenja(1918-04-18)18. april 1918.
Mesto rođenjaPristava, kod Moravča, Austrougarska
Datum smrti22. april 1995.(1995-04-22) (77 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Slovenija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odoktobra 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411966.
Činpukovnik
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden Republike sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Orden za hrabrost
Orden partizanske zvezde sa puškama Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Partizanska spomenica 1941.

Janez Učakar (Pristava, kod Moravča, 18. april 1918Ljubljana, 22. april 1995) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 18. aprila 1918. godine u Pristavi, kod Moravča. Posle osnovne škole, izučio je zanat i do 1941. godine radio kao krojački radnik. Pre rata je učestvovao u dva štrajka i radio u radničkom Kulturnom društvu „Vzajemnost“.

Narodnooslobodilačka borba

[uredi | uredi izvor]

Posle okupacije Jugoslavije, aprila 1941, povezao se s Rejonskim komitetom KP Slovenije Gornja Šiška u Ljubljani. Dana 8. avgusta 1941, otišao je u partizane, gde je bio jedan od osnivača Šiške čete. Oktobra 1941, bio je primljen za člana KP Slovenije i dodeljen Službi obaveštavanja i bezbednosti (Varnostno-obaveščevalna služba, VOS) u Ljubljani. Vodio je tri grupe VOS-a i učestvovao u mnogim akcijama u Ljubljani i okolini.

Dana 24. februara 1942, policija ga je uhapsila, nakon čega je bio internisan u logor Gonars. Odatle je, avgusta 1942, pobegao kroz rov, koji je više meseci kopao s grupom robijaša (u grupi je bio i Boris Krajger). Pridružio se partizanskim jedinicama u Primorskoj i postao prvi komandir Treće čete bataljona „Simon Gregorčič“, a zatim politički komesar Četvrtog bataljona Sočkog odreda i komandant Trećeg bataljona Severnoprimorskog odreda.

Od maja 1943. godine, radio je kao obaveštajac, najpre u Trećoj slovenačkoj brigadiIvan Gradnik“, a zatim kao komandir Grupe VOS-a za Severno primorje i komandant bataljona VOS-a za Benešku Sloveniju. Januara 1944, postao je član Pokrajinskog komiteta VOS-a za Slovenačko primorje, a u martu načelnik Štaba Briško-beneškog odreda. Od septembra 1944, do kraja rata bio je obaveštajni oficir Devetog korpusa NOVJ. Iste godinje, dobio je čin kapetana NOVJ.

Učakar se posebno angažovao u organizovanju i vođenju obaveštajne delatnosti u severozapadnim delovima Primorja. Učestvovao je u mnogim sabotažama i drugim akcijama, u kojima je bio ranjen osam puta. U vreme kapitulacije Italije septembra 1943, učestvovao je u razoružavanju italijanskih jedinica i u vođenju napada za oslobođenje grada Čividale (Čedad). S Briško-beneškim odredom učestvovao je u napadima na železničku prugu GoricaUdine i Gorica–Podbrdo, na aerodrom „Belvedere”, kod Udina i na ostale neprijateljske položaje u graničnoj zoni slovenačke etničke teritorije. Maja 1945. godine, učestvovao je u konačnom oslobođenju Udina.

Posleratni period

[uredi | uredi izvor]

Posle rata, bio je najpre obaveštajni oficir Četvrte armije JA, zatim do septembra 1947. u obaveštajnoj službi Generalštaba Slobodne teritorije Trsta. Do maja 1948, bio je instruktor u Generalštabu albanske vojske u Tirani, a zatim u obaveštajnoj službi Generalštaba JA. Od 1951. do 1953. godine, bio je načelnik obaveštajne službe Devetnaestog korpusa JNA u Kumanovu, zatim do penzionisanja 1966, načelnik obaveštajne službe Devetog korpusa JNA u Zagrebu.

Godine 1949, završio je Pešadijsku oficirsku školu JA u Sarajevu, a 1961. godine Višu vojnu akademiju JNA u Beogradu.

Penzionisan je 1966. godine u činu pukovnika JNA i od tada je živeo u Ljubljani. Bio je aktivan društveno-politički radnik i u penziji, pa je tako vršio dužnost komandanta Teritorijalne odbrane i društvene samozaštite za Grad Ljubljanu. Bio je i član Opštinskog komiteta SKS za Ljubljanu, opština-Centar, član Opštinske konferencije Saveza rezervnih starešina i član Republičkog odbora SUBNOR-a Slovenije.

Umro je 22. aprila 1995. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — dva Ordena za hrabrost, dva Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden Republike sa srebrnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden partizanske zvezde sa puškama i Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura

[uredi | uredi izvor]