Matična biblioteka Istočno Sarajevo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matična biblioteka Istočno Sarajevo
Matična biblioteka Istočno Sarajevo
Logo Matične biblioteke
Zgrada biblioteke
Matična biblioteka Istočno Sarajevo na karti Istočnog Sarajeva
Matična biblioteka Istočno Sarajevo
Osnivanje1996.
LokacijaLukavica
Opština Istočno Novo Sarajevo
Grad Istočno Sarajevo
 Republika Srpska
Koordinate43° 49′ 24″ S; 18° 21′ 49″ I / 43.823357° S; 18.363504° I / 43.823357; 18.363504
VrstaMatična biblioteka
DirektorLjiljana Knežević
AdresaStefana Nemanje 6
Veb-sajtMatična biblioteka

Matična biblioteka Istočno Sarajevo od svog osnivanja 1996. godine pa do danas predstavlja najznačajnijeg nosioca kulturnih aktivnosti na Sarajevsko-romanijskoj regiji. Biblioteka predstavlja matičnu biblioteku regije, i nadležna je za rad školskih, fakultetskih, narodnih i specijalnih biblioteka na području ove regije. Biblioteka se nalazi u ulici Stefana Nemanje, na teritoriji opštine Istočno Novo Sarajevo, i dijeli zgradu sa Centrom za kulturu Istočno Sarajevo.

Analizom godišnjih izvještaja došlo se do podataka da Matičnu biblioteku prosječno posjeti 250 korisnika dnevno (čitaoci, polaznici kurseva, posjetioci internet čitaonice, učesnici u kulturnim aktivnostima, posjetioci manifestacija). Kurseve engleskog, njemačkog i francuskog završilo je 4.500 polaznika, a izdato je i 950 diploma na kursevima računara. Biblioteka je bila domaćin sedmih međunarodnih likovnih kolonija nakon kojih je ostao vrijedan fond umjetničkih dijela koja krase ne samo prostorije Matične biblioteke nego i zidove značajnih institucija u gradu.

Početkom 2004. godine sa radom je počeo multimedijalni centar, a biblioteka je u sva odjeljenja uvela unos i obradu knjižnog fonda preko programa za bibliotečko poslovanje Winisis-Biblio.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Biblioteka je stvorena je odmah iza rata formalno spajanjem dvaju biblioteka, Narodne biblioteke „Marko Marković“ i biblioteke Radničkog univerziteta „Đuro Đaković“ tj. objedinjavanjem cjelokupnog knjižnog fonda evakuisanog iz dijelova Srpskog Sarajeva, koji su pripali Federaciji Bosne i Hercegovine, pod okrilje jedne biblioteke, koji su zajedno sa srpskim narodom, drugim obrazovnim, kulturnim institucijama, firmama i organizacijama iseljene nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma iz dijela opština Srpsko Novo Sarajevo i Srpska Ilidža koji su pripali Federaciji Bosne i Hercegovine. Zvanično otvaranje biblioteke i njeno osvještenje dogodilo se 28. juna 1996. godine uz prisustvo tadašnjeg ministra kulture Nedeljka Rašule i mitropolita dabrobosanskog Nikolaja. Do marta 1997. godine završeno je smiještanje na police ostalih 80.000 knjiga i njihovo evidentiranje. Već prve godine biblioteka je imala 560 registrovanih članova. Dobro razumijevajući potrebe novoosnovanog grada koji se stvarao, Matična biblioteka je preuzimala ulogu kičme kulturnog života. Od 1997. godine organizuje škole stranih jezika i računara, pokrećemo knjižaru i galeriju, organizujemo pozorišne predstave, likovne kolonije, izložbe, tribine.

Za nepuna dva mjeseca nakon iseljavanja, uz pomoć ogromnog entuzijazma svojih radnika, Matična biblioteka je uspjela da prvih 25.000 knjiga stavi na raspolaganje svojim korisnicima i da uspostavi najosnovniju funkciju biblioteke.[1]

Narodna biblioteka „Marko Marković“[uredi | uredi izvor]

Sarajevska opština Centar, 1953. osniva Narodnu biblioteku „Kovačići“, koja se nalazila u istoimenom naselju. Ta biblioteka je kasnije ponijeti ime Narodna biblioteka „Marko Marković“. Integracijom biblioteka „Petar Kočić“, „Vladimir Nazor“ i „Marko Marković“, sa područja opštine Novo Sarajevo, 1966. godine je osnovana Opšta narodna biblioteka Novo Sarajevo. Opšta narodna biblioteka Novo Sarajevo, Dom kulture „Vaso Pelagić“ koji se nalazio na Grbavici i Pionirski centar „Boško Buha“ takođe iz naselja Grbavica, 1979. godine postaju sastavne jedinice novoformirane Narodne biblioteke „Branko Ćopić“.[2] Izbijanjem ratnih sukoba, ponovo se formira Narodna biblioteka „Marko Marković“ koja postaje narodna biblioteka opštine Srpsko Novo Sarajevo.

Biblioteka Radničkog univerziteta „Đuro Đaković“[uredi | uredi izvor]

Tokom 1903. godine, u Sarajevu je osnovano Tipografsko bolesničko i potporno društvo, koje je tokom prve godine postojanja počelo sa sakupljanjem knjiga, u cilju osnivanja Radničke biblioteke. Početkom 1904. godine, biblioteka je otvorena i smještena u Radničkom domu. Prvobitna literatura biblioteke se sastojala iz lijepe, pedagoške i stručne literature. Tokom 1922. i 1923. godine fond biblioteke je dopunjen u značajnoj mjeri, a sam prostor u kom je bila biblioteka je preuređen, opremljen savremenim tehničkim uređajima, a cjelokupan fond katalogizovan. Do 1941. godine, Radnička biblioteka je prerasla u značajnu biblioteku sa knjižnim fondom od preko 10.000 jedinica. Tokom Drugog svjetskog rata, biblioteka je podijelila sudbinu ostalih kulturnih i obrazovnih institucija, a njen fond je u značajnoj mjeri uništen. Preostali knjižni fond, je u novoj državi, nakon završetka rata, podijeljen u dvije grupe, naučno-stručnu i beletrističku. Naučno-stručni dio bivše biblioteke je predan istorijskom odjeljenju Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavnije, a knjige beletristrike, biblioteci Mjesnog sindikalnog vijeća. Tokom 1950. godine Sarajevo je dobilo novu biblioteku, a to je bila nova Radnička biblioteka, čiji knjižni fond je sastavljen od knjižnog fonda bivše Radničke biblioteke i bivše biblioteke Mjesnog sindikalnog vijeća i Sindikalne škole. Po osnivanju Radničkog univerziteta u Sarajevu, ova biblioteka je postala dio te obrazovne ustanove i ponijela naziv Biblioteka Radničkog univerziteta u Sarajevu, koja je 1960-ih godina imala preko 15.000 jedinica knjižnog fonda, kao i čitaonicu.[3]

Opštinska biblioteka Ilidža[uredi | uredi izvor]

Prije ratnih sukoba u Ilidži je postojala opštinska biblioteka, koja je nastala izdvajanjem iz biblioteke Radničkog univerziteta „Đuro Đaković“, takođe smještenog u Ilidži. Biblioteka u Ilidži je otvorena iste godine kada i opštinska biblioteka u Hadžićima, 1956. godine. Opštinska biblioteka Ilidža je 1988. godine postala odjeljenje Narodne biblioteke „Hasan Kikić“ najstarije biblioteke u gradu Sarajevu, koja je osnovana 1947. godine, kada postaje matična biblioteka, nadležna i za opštinu Ilidža. Nakon proglašenja Republike Srpske i integracije opštine Ilidža u ustavno-pravni sistem Srpske, Opštinska biblioteka Ilidža se ujedinjena sa Bibliotekom Radničkog univerziteta.[2]

Biblioteka Franjevačkog teološkog fakulteta[uredi | uredi izvor]

Istorija biblioteke Franjevačke teologije u Sarajevu datira u posljednih desetak godina 19. vijeka, u vrijeme kada su se franjevački kandidati školovali izvan Bosne. Biblioteka Franjevačke teologije, osnovana je kada i Bogoslovija, 1892. godine. Biblioteka je bila zatvorenog tipa, a imala je veći broj knjiga i časopisa naučnog sadržaja, u prvom redu bogoslovskog.[4] Od tada se bilježe prvi knjižni fondovi, koji će formirati jezgru buduće biblioteke ove ustanove. Prilikom oslobađanja naselja Nedžarići, u opštini Novo Sarajevo, na prvoj liniji sukoba našao se Franjevački teološki fakultet, koji je ostao napušten od strane nastavnog kadra i studenata. Biblioteka je sadržavala bogat izbor knjiga s područja teologije, filozofije, crkvene i opšte istorije, književnosti. Knjižni fond biblioteke ovog fakulteta koji je iznosio oko 70.000 knjiga, svezaka i ostalog materijala na više stranih jezika spašen je i uz veliki napor bibliotečkih radnika iz Srpskog Sarajeva evakuisan u Ilidžu, čime je postao dio Narodne biblioteke Ilidža.[5] Oko 25.000—30.000 knjiga je, u godinama posle rata, predato Franjevačkom teološkom fakultetu.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Matična biblioteka uspješno zadovoljava potrebe đaka, studenata i stanovništva Sarajevsko-romanijske regije. To je i njeno matično područje na kojem vrši stručni nadzor i organizuje rad 30 biblioteka: 5 narodnih, 8 fakultetskih, 16 školskih i biblioteke u KPZ „Kula“ i kliničkom centru Istočno Sarajevo. Raznovrsni fond biblioteke koji broji preko 100.000 jedinica smještenih u odjeljenja Matične biblioteke, legatima biblioteke i Dječijoj biblioteci. Opštinske biblioteke na teritoriji Sarajevsko-romanijske regije za koje stručni nadzor vrši matična biblioteka su:

Organizacija Matične biblioteke:

  • Dječija biblioteka Istočno Sarajevo sadrži oko 7.000 jedinica namijenjenih djeci od predškolskog do uzrasta završnog razreda osnovne škole. U dječijem odjeljenju možete naći slikovnice, knjige za djecu, enciklopedije, rječnike, naučnopopularnu literaturu i stripove. Uz knjige možete posuđivati CD, DVD i igračke.
  • Odjeljenje beletristike na svojim policama ima oko 37.000 knjiga svih žanrova iz gotovo svih književnosti svijeta.
  • Odjeljenje stručne i naučne knjige sa čitaonicom raspolaže fondom od 17.000 knjiga iz svih oblasti ljudskog znanja, a korisnicima je na raspolaganju autorski i predmetni katalog kao i pristup internetu.
  • Odjeljenje strane knjige sa čitaonicom nudi 8.000 knjiga na stranim jezicima, od čega su najveći i najtraženiji segmenat knjige na engleskom jeziku. Biblioteka u svom fondu posjeduje i 1.400 knjiga na francuskom jeziku, 1.250 na njemačkom, 1.300 na ruskom. Pored ovih brojnijih fondova, postoji i manji broj knjiga na na italijanskom, grčkom, norveškom sa oko 250 knjiga. Odjeljenje posjeduje bogatu i vrijednu zbirku knjiga pisanu goticom.
    • Zbirka Gotice. Jevrejska opština Sarajevo je Matičnoj biblioteci poklonila Zbirku gotice od oko 200 naslova. Mnogi od ovih naslova pripadaju staroj, rijetkoj knjizi i datiraju iz druge polovine 19. vijeka. Poznato je da je ova zbirka u Jevrejsku opštinu došla iz privatne kolekcije porodice Mihać, čiji je posljednji član bila profesorka Tatjana Mihać, koja je preminula 2012.godine. Knjige iz ove zbirke, koje nisu bile oštećene, su prošle kroz restauratorsku radionicu. Među naslovima su najbrojniji klasici kao što je Bokačov „Dekameron“, Hajneova i Geteova djela. Sa knjigama su došli i mali katalozi u kojima je porodica Mihać vodila preciznu evidenciju svoje lične kolekcije.[6]
  • Odjeljenje periodike prikuplja, čuva, proučava i daje na korišćenje fond serijskih publikacija koji sadrži veliki broj časopisa, zbornika, novina iz nauke i kulture.
  • Odjeljenje za slijepa i slabovida lica Matične biblioteke namijenjeno je opštem obrazovanju, informisanju i zadovoljavanju kulturnih potreba slijepih i slabovidih lica.
  • Kineska čitaonica otvorena je u maju 2015. u Matičnoj biblioteci u Istočnom Sarajevu. Kineska ambasada u Sarajevu donirala je opremu i učila. Matična biblioteka je otvaranjem ove čitaonice dobila novo mjesto za susrete, druženja, razmjenu znanja i upoznavanje novih kultura.
  • Legati koji se nalaze u Matičnoj biblioteci su zaostavština, u vidu knjižnog fonda, dokumenata, Neđe Šipovca, Mirka Šarovića i Rista Trifkovića.
  1. Legat Neđe Šipovca. U Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo 26. juna 2012. otvoren je legat posvećen Neđi Šipovcu.[7] Prvi dio legata dostavljen je u Matičnu biblioteku 2000. a drugi dio je ustupila porodica Šipovac 2011.[7] Legat sadrži ukupno 2.000 knjižnih jedinica, 37 fascikli dokumentarne građe, govora, pozivnica, biografija, kao i građe o stvaranju Republike Srpske i njenih institucija kulture u čemu je Šipovac učestvovao.[7]
  2. Legat Mirka Šarovića. Zaostavština bivšeg predsjednika Republike Srpske Mirka Šarovića, Matičnoj biblioteci predstavlja zbirku otvorenog priliva i trenutno broji 578 bibliografskih jedinica (monografskih publikacija), inventarisanih u posebnoj knjizi inventara. Sastavni dio legata čine monografije i stručne knjige domaćih i stranih autora koje je Šarović dobijao na poklon posjećujući strane državnike i diplomate dok je vršio funkciju predsjednika Republike Srpske.
  3. Legat Rista Trifkovića. Porodica Rista Trifkovića je u junu 2014. godine poklonila Matičnoj biblioteci njegovu ličnu biblioteku sa 1.204 knjige, 60 časopisa, njegove rukopise, prepisku, nagrade, isječke iz novina, izvještaje, dopisnice. Građa je popisana u posebnu knjigu inventara, smještena u vitrine i podijeljena u 5 grupa. Prvu grupu čini 1099 knjiga iz beletristike različitih domaćih i stranih autora. U drugoj grupi od 18 knjiga su Trifkovićeva sopstvena djela (11 naslova) i djela u kojima se Trifković javlja kao autor (4 naslova). Treća grupa su knjige kojima je Trifković bio urednik (78 naslova, 83 primjerka). Novine i časopisi, uglavnom iz književnosti i umjetnosti, čine posebnu četvrtu grupu legata. Petu grupu čini 1098 listova rukopisa, prepiske i ličnih dikumenata, 215 isječaka iz novvina i jedan DVD. [8]
  • Informativni centar raspolaže sa 9 računara povezanih u mrežu kao i opremom za štampanje i skeniranje materijala, Matična biblioteka je u mogućnosti da zadovolji najraznovrsnije potrebe korisnika.[1]
  • Multimedijalna čitaonica Matične biblioteke s obzirom na specifičnost prostora i planove vezane za poboljšanje i proširenje spektra usluga ima tendenciju da kreira i realizuje programe kontinuiranog obrazovanja ne samo za bibliotekare nego i za stručnjake iz drugih oblasti, te da pomogne u digitalnom opismenjavanju širokog kruga naših korisnika kroz organizovanje kurseva i radionica.

Cilj Matične biblioteke je promocija politike uključenja cjelokupnog društva u novo informatičko doba, doživotno učenje, podrška formalnom obrazovanju na svim nivoima uključujući i obrazovanje na daljinu, podrška poslovanju i ekonomiji, učešće građana u novim oblicima civilne uprave, pristup različitim kulturnim sadržajima, pregledanje multimedijalnih izdanja i sl. pronalaženje i finansiranje novih modela poslovanja i mnogi drugi oblici virtuelnog rada. Svi pomenuti ciljevi usmjeriće razvoj cjelokupnog društva ka modernim smjernicama koje su postavljene u razvijenim liberalnim demokratijama Zapada.[9]

Spomenik[uredi | uredi izvor]

Povodom 10. jubilarnog Međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkog igranog filma „Prvi kadar“ otkrivena je replika stećka kneza Pavla ispred Kulturnog centra u Istočnom Novom Sarajevu. Originalni stećak Kneza Pavla se nalazi na Pavlovcu, i smatra se da je to mjesto počivanja velikog kneza. Replika stećka kneza Pavla je postavljena ispred ulaza u Matičnu biblioteku.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Biblioteka”. Matična biblioteka Istočno Sarajevo. Arhivirano iz originala 24. 09. 2016. g. Pristupljeno 8. 9. 2016. 
  2. ^ a b „Kratki podaci iz istorije Biblioteke grada Sarajeva” (PDF). Biblioteka Grada Sarajeva. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 04. 2016. g. Pristupljeno 8. 9. 2016. 
  3. ^ Pejanović 1960, str. 37.
  4. ^ Pejanović 1960, str. 40.
  5. ^ „Đe Obilić nekad stao”. NIN. Pristupljeno 8. 9. 2016. 
  6. ^ „Zbirka Gotice”. Kafa u 5. Pristupljeno 28. 1. 2017. 
  7. ^ a b v „Otvoren legat Neđe Šipovca”. Radio-televizija Republike Srpske. 26. 6. 2012. Pristupljeno 28. 1. 2017. 
  8. ^ Legat | Matična biblioteka Istočno Sarajevo
  9. ^ „Misija i vizija”. Matična biblioteka Istočno Sarajevo. Arhivirano iz originala 24. 09. 2016. g. Pristupljeno 8. 9. 2016. 
  10. ^ „Replika stećka kneza Pavla - gromada vremena, života i smrti”. RTRS. Pristupljeno 13. 2. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pejanović, Đorđe (1960). Istorija biblioteka u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]