Nadutost trbuha na visini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nadutost trbuha na visini
LatinskiMeteorism
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostPatofiziologija
Baromedicina
MKB-10R14
MKB-9-CM787.3

Nadutost trbuha na visini ili meteorizam, flatulencija, ili izbacivanje vetrova (narodni izraz) je osećaja napetosti ili punoće u trbuhu praćeno izbacivanjem gasova, nastalo kao posledica širenja nakupljne veće količine vazduha u šupljinama trbušne duplje, nakon promene u barometarskom pritisku okolne sredine tokom naglog uspona ili boravka na visokim planinama,[1] za vreme boravka u barokomorama ili tokom letenja vazduhoplovom. Nadutost trbuha može biti i samo jedan od simptom koji prati i neke organske promene u organizmu alpinista ili pilota toku visinske bolesti.[2][3]

Ovaj poremećaj nije samo socijalno ometajući i neprijatan simptom već može osobi stvarati grčeve i bolove, a može imati i štetne posledice po organizam, i ugroziti bezbednost pilota i astronauta u toku njihovog boravka na velikim visinam, u zoni sniženog atmosferskog pritiska. Iste tegobe mogu imati i sprtski i vojni alpinisti ali i neke druge profesije (ronioci, kesonski radnici, medicinki tehničari u barokomorama[4] itd.), koji su izloženi čestim promenama barometarskog pritiska, u obavljanju redovnih poslova.

Iako nije katastrofalna kao barotrauma ni kao kao visina edem pluća, nadutost trbuha na visini ipak predstavlja značajnu neprijatnosti onima koji drže do svog autoriteta. Na osnovu iskustva članova nedavnih ekspedicije na Everestu predlaže se upotreba digestivnih enzima i simetikona, koji tokom boravka na visini mogu donekle minimizirati ovaj poremećaj.[5]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Pojava gasova u šupljim organima trbuhu, kod pilota, astronauta i osoba koje borave u hipobaričnim barokomorama, može izazavati znatan uticaj na tok disanja često praćen jakom nelagodnošću i intenzivnim bolom u truhu. Takođe ovaj problem mogu da imaju i alpinisti, ronioci, kesonski radnici i osobe koje se leče u hiperbaričnim barokomorama tokom „izrona“.

Širenje gasa u debelom crevu u uslovima smanjenog atmosferskog pritisak na velikim visinama, donekle je analogno brzom intravaskularnoj ekspanziji azot koji pogađa skuba ronioce i okidač je dekompresija bolest. Količina gasa nije podjednaka u svim trbušnim organima. Najveća količina je u želucu i donjim partijama creva (debelo i završno crevo-rektum), i iznosi 150-500 ml.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Ova pojava zasniva se na razlici u atmosferskom pritisku, i u direktnoj je korelaciji sa veličine i brzine promene pritiska na velikim visinama, iskustva i metabolizma pojedinca izloženog tim proemanama. Kako se smanjuje spoljni pritisak, razlika u pritisku između gasa u telu i okolne atmosfere neprestano raste, kao i potrebe da se ukloni deo gasa kako bi se smanjio pritisak u šupljim organima. Ove navedene promene odigravaju se u skladu sa U skladu sa Bojl-vim zakonom.

Bojl-Mariotov zakon[uredi | uredi izvor]

Robert Bojl (1627—1691) irski filozof, hemičar, fizičar, izumitelj i teolog.

Bojlov zakon je jedan od gasnih zakona, koji je naziv dobio po irskom prirodnjaku Robertu Bojlu. Kako je u izradi ovog zakona učestvovao i francuski fizičar Edmu Mariotu često se u praksi on naziva i Bojl-Mariotov zakon. Zakon je primenljiv na sva gasovita tela koja se ponašaju približno kao „idealni gasovi“.

Definicija;
  • Za koliko puta povećamo pritisak gasa, toliko puta ćemo smanjiti zapreminu i obrnuto, uz uslov da je tempertura konstantna.

Izvođenje zakona;

gde je:

Vrednost konstante-(const) k je izračunata iz merenja zapremine i pritiska stalno iste količine gasa. Nakon promene u sistemu, najčešće prisilnom promenom u obimu cevi koje sadrži istu količinu gasa, novi obim i novi pritisak se mere. Rezultat izračunatog logaritama novog pritiska i novog obima bi trebalo da budu originalna vrednost k konstante (const). Zapremina V i pritisak p su obrnuto proporcionalni: veći obim znači manji pritisak, te manji obim znači veći pritisak.

Ako se zapremina povećava

Znači da je proizvod pritiska i zapremine takođe jednak konstanti:


ili

U praksi se ova jednačina rešava na način da se iz jednačine ispod odredi dejstvo promena u drugoj jednačini.

Animacija odnosa između pritiska i zapremine gasa kada se održava stalna temperatura (levo) <br)>• Sabijanjem gasa smanjuje se njegov volumena a raste pritisak (desno).

Nadutost trbuha u hipobariji[uredi | uredi izvor]

Počev od 4.920 m visine javljaju se prve tegobe izazvane širenjem gasova u trbuhu. Na visini od 10.000 metara gas u trbuhu ima 4 puta veću zapreminu nego na nivou mora, Na toj, i većim visinama nadutost može imati za posledicu podizanje dijafragme (prečage) i remećenje normalnog procesa disanja. Ukoliko pilot na tim visinama udiše preko kiseoničke maske kioseonik pod natpritiskom poremećaji u grudnom košu su još intenzivnije. Dalje ovaj gas može da izazove i refleksnu vazomotornu reakciju koju prati; znojenje, pad krvnog pritiska, sve do gubitka svesti.[6]

Ako je sluzokoža creva preosteljiva, zbog nadražaj ili dejstva alergena iz hrane, tada i minimalne količine gasa mogu dovesti do pojave jakih bolova. Pojava ovih poremećaja može značajno da utiče na bezbednost upravljanja letelicom, a zbog trenutnog poremećaja svesti može izazvati i katastrofu.

Volumen gasa u unutrašnjosti tela na različitim visinama
Barometarski pritisak (mmHg) Visina (met.) Relativni volumen gasa (lit.)
760 0 1
520 3200 1,5
350 6500 2,4
226 9800 4,0
141 13.200 7,6
87 16.390 17,0
54 19.700 102,0

Nadutost trbuha u hiperbariji[uredi | uredi izvor]

Slične pojave imaju i ronioci, kesonski radnici i osobe koje borave u hiperbaričnim komorama na većim dubinama tokom izrona. Sa spuštanjem ispod površine mora zbog porasta ambijentalnog pritiska dolazi do sabijanje gasau šupljim organima trbuha, što obično ne pričinjava tegobe. Ali sa povratkom na površinu (izron) i pada ambijentalnog pritiska, dolazi do naglog širenja gasa u trbuhu koji izazviva slične tegobe kao kod pilota.[7]

Preventivne mere[uredi | uredi izvor]

  • Redovnom kontrolom zdravstvenog stanja, blagovremeno otkriti poremećaje i bolesti koje mogu uticati na nadutost trbuha, a licima kod kojih se otkriju ovi poremećaji privremeno zabraniti borvak u atmosferi povišenog ili sniženog pritiska.
  • U vreme letenja, ronjenje, boravka u kesonima i barokomorama, izbegavati upotrebu hrane za koju je poznato da nadima, hrane koja iritira sluzokožu digestivnog trakta i konzumiranje gaziranih napitkaka.
  • U slučaju tegoba, oprobanim metodama, (podrigivanjem i izbacivanjem gasova preko rektuma), nastojati da se sa promenom ambijentalnog pritiska iz digestivnok trakta izbaci što veća količina gasa, što dovodi do izjednačavanje pritiska u šupljim organima trbuha sa okolnim pritiskom i prestanka tegoba.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Primena lekova

Za lečenje nadutosti koriste se;

  • Preparati koji vezuju gasove (Dimetikon)
  • Spazmolitici ili preparati koji smanjuju grčeve
  • Biljni lekoviti preparati iz grupe karminativa, koji smanjuju nadutost i stimulišu varenje.
Konzervativno lečenje
  • Tople kupke ili termofor na trbuhu
  • Masiranje trbuha u smeru kretanja kazaljke na satu počevši od donjeg desnog dela trbuha naviše zatim ispod rebara nalevo i potom naniže do donjeg levog dela trbuha u trajanju od oko 5 minuta.
  • Primena čaja od kamilice ili nane sa kimom i/ili anisom.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ E.Y. Davis, FRCP(Ret), Hafe In Nepal West J Med. 1981 April; 134(4): 366, identifying "Flatulence Accompanying Rigorous Trekking," Kathmandu Medical Bulletin, 1972.
  2. ^ Levitt MD, Lasser RB, Schwartz JS, et al: Studies of a flatulent patient. N Engl J Med 295:260-262, Jul 29, 1976
  3. ^ Ristić M. Meteorizam i flatulencija u: Klinička propedevtika. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1990. pp. 600-601
  4. ^ Oriani G, Marroni A, Wattel E, editors. Handbook on hyperbaric medicine. Berlin: Springer Verlag; 1995.
  5. ^ Auerbach, P.; Miller, Y. E. (februar 1981). „High Altitude Flatus Expulsion (HAFE)”. West J Med. 134 (2): 173—174. PMC 1272559Slobodan pristup. PMID 18748805. 
  6. ^ Greenwald AJ, Allen TH, Bancroft RW (februar 1969). Abdominal gas volume at altitude and at ground level. J Appl Physiol. 26 (2): 177—81. PMID 5765206. doi:10.1152/jappl.1969.26.2.177. 
  7. ^ Aviation, Space, and Environmental Medicine - A peer reviewed monthly publication that was first published in 1975 and is indexed in PubMed. (ISSN: 0095-6562)
  8. ^ Gas u digestivnom traktu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. decembar 2010) Preuzeto;21.07.2009

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).