Novo Selo Mađunsko
Novo Selo Mađunsko | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovskomitrovački |
Opština | Vučitrn |
Stanovništvo | |
— 2011. | 2.035 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 47′ 06″ S; 21° 01′ 13″ I / 42.7850° S; 21.0203° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 549 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 42000 |
Pozivni broj | +383 (0)28 |
Registarska oznaka | 02 |
Novo Selo Mađunsko (alb. Maxhunaj) je naselje u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 2.035 stanovnika.[1].
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo je na podnožju Kopaonika, s leve strane Samodreške (Slakovačke) reke, kod njenog izlaza u Sitničku aluvijalnu ravan. Zbijenog je tipa, jedino što Donja mahala ima nekoliko nešto izdvojenih kuća. Deli se na Gornju, Srednju i Donju mahalu. Selo je u ravnici, zbijenog tipa, oranice sa lukinjom i rastresitom zemljom, na kojima uspevaju sve žitarice, povrće i voće. Do sela je asfaltiran put i povezano je sa sistemom za navodnjavanje. Smešteno pored puta Vučitrn-Priština. Udaljeno od Vučitrna 7km na istočnoj strani, kroz njega protiče Slakovačka reka.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U selu postoji postoji jedan starinački rod nepoznatog porekla i ne znaju kada su doseljeni u ovo selo. U 18. veku dolaze Albanci Madžuni i selo se osniva pod imenom Novo Selo, a bliže određenje mu je Madžunsko, jer su oni bili u većini. Ne zna se u prošlosti da li je bilo naselje na ovom mestu. Od Novog Sela uz Slakovačku reku preko Viljanca do Samodreže nailazi se prilikom dubljeg kopanja na opeku i klesano kamenje, što je dokaz da je u davnoj prošlosti na ovom mestu bilo neko naselje. Posle oslobođenja, od 1912. do 1923. jedan broj Albanaca iz ovog sela odselio se u Tursku. Od njih su kupovali zemlju Srbi iz ovog sela, kao i 3 kuće naseljenika koji su došli 1923, i 1 na dobijenu zemlju. Srbi stanovnici ovog sela nisu imali svoje groblje, već su se ukopavali u susednom selu Pestovu sve do završetka prvog svetskog rata, kada su osnovali svoje groblje u selu.[2] U prvoj Jugoslaviji u ovom selu bilo je sedište Samodreške opštine.
Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]
Srpski rodovi[3]
- Džambići (2 k., Sv. Nikola). Stari su doseljenici nepoznatog porekla i najstariji rod u selu. Po oslobođenju Toplice od ovog roda su se 4 kuće iselile u okolinu Niša i Negotina.
- Drobnjaci (4 k., Đurđevdan). Doseljeni iz Preseka u St. Kolašinu krajem 18. veka kad i njihovi istoimeni rođaci u Salakovcu.
- Stambolići (7 k., slava Đurđic, „prekada“ Đurđevdan). Poreklom je iz St. Kolašina. U Novo Selo doseljen sredinom 19. veka iz Vučitrna. Pojasevi u 1935. od doseljenja iz Vučitrna: Nedeljko, Stojan, Trajko (65 godina). Prezime im je po pretku Nedeljku koga su potsmešljivo nazvali Stambolijom, što je kao nadničar gonio stoku nekih trgovaca u Istanbul.
- Stošići (5 k., Petkovdan). Potiču od roda Maljoka u Plemetini, odakle su se preselili posle Stambolića. Dalja starina im je u St. Kolašinu.
- Curaci (7 k., Sv. Agatonik). Preseljeni iz Pestova početkom druge polovine 19. veka. Pojasevi u 1935. od tog preseljenja: Maksim, Mihailo, Dimitrije, Kosta (32 godine). Dalja starina im je u Metohiji (okolina Peći).
- Mišković (1 k.) i Cvejić (1 k.). Doseljeni 1923. iz Krive reke (Brus, Srbija) na kupljena imanja, a potom dobili i malo utrine.
- Jokanović (1 k.). Doseljen 1921, kao kolonista iz Crne Gore.
- Popović (1 k.). Doseljen 1931. iz Konjuše u Toplici na kupljepo.
Arbanaški rodovi:
- Mađun (15 k.), od fisa Krasnića. Iz Malesije su se doselili u kosovsko selo Drvare, pa u lapsko selo Ljupče, odakle u Novo Selo u prvoj polovini 19. veka. Pojasevi u 1935. od doseljenja iz Laba: Sadik, Alit, Tair (72 godine).
- Kamberović ili Prek (4 k.), od fisa Krasnića. I oni doseljeni iz Ljupčeta u Labu za Mađunima.
Rama Kajtazović od muhadžirske kuće zvane Arbanaška, po selu Arbanascima u Toplici, prešao je iz islama u pravoslavlje 1927, u svojoj 26. godini. Uzrok promene vere je bila zaljubljenost u jednu Srpkinju, kojom se i oženio. Ostao je da živi u svom selu i u svojoj kući. Oca i braće nije imao pri prelazu u pravoslavlje. Zadržao je staro prezime (Kajtazović), a novo ime mu je Radosav.
U selu je 1935. živelo 7 kuća muslimanskih Roma. Živeli su u, vrlo grubim kolibama, a bavili se napoličarstvom, nadničarstvom i pletenjem korpi.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Demografija[4][1] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1948. | 878 | |
1953. | 1.028 | |
1961. | 1.147 | |
1971. | 1.315 | |
1981. | 1.687 | |
1991. | 1.800 | |
2011. | 2.035 |
Stanovništvo po nacionalnosti[uredi | uredi izvor]
Nacionalnost | Broj | % |
Albanci | 2,034 | 99.80 |
Bošnjaci | 1 | 0.20[1]. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 02. 11. 2014.
- ^ Urošević 1965, str. pp.. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFUrošević1965 (help)
- ^ Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo. COBISS.SR 155363340
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Urošević, Atanasije (1965). Kosovo, Naselja i poreklo stanovništva. Beograd: SANU.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski) Maxhunaj/Novo Selo Mađunsko na fallingrain.com
- (jezik: engleski) Maplandia