Novo Selo Mađunsko

Koordinate: 42° 47′ 06″ S; 21° 01′ 13″ I / 42.7850° S; 21.0203° I / 42.7850; 21.0203
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Novo Selo Mađunsko
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaVučitrn
Stanovništvo
 — 2011.2.035
Geografske karakteristike
Koordinate42° 47′ 06″ S; 21° 01′ 13″ I / 42.7850° S; 21.0203° I / 42.7850; 21.0203
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina549 m
Novo Selo Mađunsko na karti Srbije
Novo Selo Mađunsko
Novo Selo Mađunsko
Novo Selo Mađunsko na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj42000
Pozivni broj+383 (0)28
Registarska oznaka02

Novo Selo Mađunsko (alb. Maxhunaj) je naselje u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 2.035 stanovnika.[1].

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo je na podnožju Kopaonika, s leve strane Samodreške (Slakovačke) reke, kod njenog izlaza u Sitničku aluvijalnu ravan. Zbijenog je tipa, jedino što Donja mahala ima nekoliko nešto izdvojenih kuća. Deli se na Gornju, Srednju i Donju mahalu. Selo je u ravnici, zbijenog tipa, oranice sa lukinjom i rastresitom zemljom, na kojima uspevaju sve žitarice, povrće i voće. Do sela je asfaltiran put i povezano je sa sistemom za navodnjavanje. Smešteno pored puta Vučitrn-Priština. Udaljeno od Vučitrna 7km na istočnoj strani, kroz njega protiče Slakovačka reka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U selu postoji postoji jedan starinački rod nepoznatog porekla i ne znaju kada su doseljeni u ovo selo. U 18. veku dolaze Albanci Madžuni i selo se osniva pod imenom Novo Selo, a bliže određenje mu je Madžunsko, jer su oni bili u većini. Ne zna se u prošlosti da li je bilo naselje na ovom mestu. Od Novog Sela uz Slakovačku reku preko Viljanca do Samodreže nailazi se prilikom dubljeg kopanja na opeku i klesano kamenje, što je dokaz da je u davnoj prošlosti na ovom mestu bilo neko naselje. Posle oslobođenja, od 1912. do 1923. jedan broj Albanaca iz ovog sela odselio se u Tursku. Od njih su kupovali zemlju Srbi iz ovog sela, kao i 3 kuće naseljenika koji su došli 1923, i 1 na dobijenu zemlju. Srbi stanovnici ovog sela nisu imali svoje groblje, već su se ukopavali u susednom selu Pestovu sve do završetka prvog svetskog rata, kada su osnovali svoje groblje u selu.[2] U prvoj Jugoslaviji u ovom selu bilo je sedište Samodreške opštine.

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Srpski rodovi[3]

  • Džambići (2 k., Sv. Nikola). Stari su doseljenici nepoznatog porekla i najstariji rod u selu. Po oslobođenju Toplice od ovog roda su se 4 kuće iselile u okolinu Niša i Negotina.
  • Stambolići (7 k., slava Đurđic, „prekada“ Đurđevdan). Poreklom je iz St. Kolašina. U Novo Selo doseljen sredinom 19. veka iz Vučitrna. Pojasevi u 1935. od doseljenja iz Vučitrna: Nedeljko, Stojan, Trajko (65 godina). Prezime im je po pretku Nedeljku koga su potsmešljivo nazvali Stambolijom, što je kao nadničar gonio stoku nekih trgovaca u Istanbul.
  • Stošići (5 k., Petkovdan). Potiču od roda Maljoka u Plemetini, odakle su se preselili posle Stambolića. Dalja starina im je u St. Kolašinu.
  • Curaci (7 k., Sv. Agatonik). Preseljeni iz Pestova početkom druge polovine 19. veka. Pojasevi u 1935. od tog preseljenja: Maksim, Mihailo, Dimitrije, Kosta (32 godine). Dalja starina im je u Metohiji (okolina Peći).
  • Mišković (1 k.) i Cvejić (1 k.). Doseljeni 1923. iz Krive reke (Brus, Srbija) na kupljena imanja, a potom dobili i malo utrine.
  • Jokanović (1 k.). Doseljen 1921, kao kolonista iz Crne Gore.
  • Popović (1 k.). Doseljen 1931. iz Konjuše u Toplici na kupljepo.

Arbanaški rodovi:

  • Mađun (15 k.), od fisa Krasnića. Iz Malesije su se doselili u kosovsko selo Drvare, pa u lapsko selo Ljupče, odakle u Novo Selo u prvoj polovini 19. veka. Pojasevi u 1935. od doseljenja iz Laba: Sadik, Alit, Tair (72 godine).
  • Kamberović ili Prek (4 k.), od fisa Krasnića. I oni doseljeni iz Ljupčeta u Labu za Mađunima.

Rama Kajtazović od muhadžirske kuće zvane Arbanaška, po selu Arbanascima u Toplici, prešao je iz islama u pravoslavlje 1927, u svojoj 26. godini. Uzrok promene vere je bila zaljubljenost u jednu Srpkinju, kojom se i oženio. Ostao je da živi u svom selu i u svojoj kući. Oca i braće nije imao pri prelazu u pravoslavlje. Zadržao je staro prezime (Kajtazović), a novo ime mu je Radosav.

U selu je 1935. živelo 7 kuća muslimanskih Roma. Živeli su u, vrlo grubim kolibama, a bavili se napoličarstvom, nadničarstvom i pletenjem korpi.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Demografija[4][1]
Godina Stanovnika
1948. 878
1953. 1.028
1961. 1.147
1971. 1.315
1981. 1.687
1991. 1.800
2011. 2.035

Stanovništvo po nacionalnosti[uredi | uredi izvor]

Nacionalnost Broj %
Albanci 2,034 99.80
Bošnjaci 1 0.20[1].


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 02. 11. 2014. 
  2. ^ Urošević 1965, str. pp.. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFUrošević1965 (help)
  3. ^ Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo.  COBISS.SR 155363340
  4. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]