Temrjuk
Temrjuk Temrюk | |
---|---|
Gradska crkva posvećena Aleksandru Nevskom | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Temrjučki rejon |
Osnovan | XIV vek |
Status grada | 1860. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 40.108 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 16′ 52″ S; 37° 22′ 04″ I / 45.281172° S; 37.367747° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 7 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353500−353559 |
Pozivni broj | (+7) 86148 |
OKATO kod | 03 251 501 000 |
OKTMO kod | 03 651 101 001 |
Veb-sajt | |
http://www.temryuk.ru/ |
Temrjuk (rus. Темрюк) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Temrjučkom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2017, u gradu je živelo 40.108 stanovnika.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Grad Temrjuk se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine, na području Tamanskog poluostrva, na oko 130 km severozapadno od grada Krasnodara, administrativnog centra pokrajine. Leži na desnoj obali reke Kubanj, na svega nekoliko kilometara uzvodno od njenog ušća u Azovsko more. Istočni deo grada izlazi na zapadne obale Kurčanskog limana.
U blizini grada se nalaze brojni blatni vulkani, a najpoznatiji među njima su vulkan Golubickaja koji se nalazi nekih desetak kilometara zapadnije, te vulkan Miska.
Na 4 km severno od grada nalazi se manja morska luka. Kroz grad prolazi drumski pravac koji ga povezuje sa Slavjanskom i Krasnodarom na istoku.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Područje savremenog Temrjuka naseljeno je od najstarijih vremena, a prvi pisani podaci o naselju potiču iz XIV veka kada je na tom području egzistirala đenovljanska kolonija Kopa. Potom tim područjem gospodare Turci koji tu podižu odbrambene utvrde, a krajem XVI veka kabardinski knez Temrjuk uz pomoć ruske vojske osvaja to područje. Potom naselje 1570. prelazi pod upravu Krimskog kanata i dobija novi naziv, Adis.
U sastav ruske države konačno ulazi 1774, i ubrzo je na tom području sagrađena vojnička utvrda nazvana Starotemrjučkim utvrđenjem. Nakon toga Temrjuk dobija status kozačke stanice, i naposletku i status grada 1860. godine.
Demografija
[uredi | uredi izvor]Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 38.046 stanovnika, dok je prema procenama za 2017. broj stanovnika porastao na 40.108 žitelja.[1]
1897. | 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
14.700 | 23.200 | 22.182 | 23.172 | 31.895 | 33.163[2] | 36.118[3] | 38.046[4] | 40.108 |
Prema podacima iz 2017. grad Temrjuk se nalazio na 386. mestu među 1.112 zvaničnih gradova Ruske Federacije.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 01. 03. 2018.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.