Pređi na sadržaj

Francuski institut

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Francuski institut
Zvanični logo Francuskog instituta
Motosloboda, kreativnost, raznolikost (fr. Liberté, Créativité, Diversité)
OsnivačMinistarstvo spoljnih i evropskih poslova Francuske
Datum osnivanja2011.
Tipjavna ustanova industrijskog i komercijalnog karaktera
Namenapromovisanje francuske kulture i francuski jezika
SedištePariz, Francuska
Područje delovanjaširom sveta
PredsednikEva Nguyen Binh
Veb-sajtwww.institutfrancais.com

Francuski institut (fr. Institut Français, EPIC);[I] je javna, komercijalna ustanova pod nadzorom Ministarstva spoljnih i evropskih poslova (fr. Ministère de l’Europe et des Affaires) i Ministarstva kulture (fr. Ministère de la Culture), osnovan da promoviše francusku kulturu, jezik i kulturne raznolikosti, kao i da blisko sarađuje sa francuskom kulturnom mrežom u inostranstvu radi njenog širenja. Francuska vlada (fr. Gouvernement de la République française), je poverila Francuskom institutu da promoviše francusku kulturu u inostranstvu, kroz umetničku razmenu u: izvođačkim umetnostima, vizuelnim umetnostima, arhitekturi, kao i širenje francuske književnosti, filma, tehnologije i ideja, širom sveta.[2] Institut blisko sarađuje sa francuskom kulturnom mrežom u inostranstvu pa je u tom cilju razvio i svoj program za širenje kulture.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Prvobitni Institut pokrenut je 1907. godine pod nazivom Francuski institut u Firenci (fr. Institut français de Florence) od strane Ministarstva spoljnih poslova radi promovisanja francuske, frankofone i lokalne kulture. Sadašnji Francuski Institut, zamenio je projekat Kulture Francuske (fr. Culturesfrance) 2011. godine[3] i postao krovna organizacija svih francuskih kulturnih projekata[4] sa proširenim obimom rada i većim sredstvima, Uredbom vlade br. 2010-1695 od 30. decembra 2010. godine,[5] kao dopune zakona koji se odnosi na spoljšnje delovanje države (usvojenog 12. jula 2010. godine[5]).

Francuski institut u Beogradu

Istorijski gledano, Francuski instituti, u prvoj polovini 20. veka, nastali su zahvaljujući angažovanju univerzitetskih ustanova, dok su Francuski kulturni centri, formirani direktno od Francuske države, uglavnom nastali kasnije, u drugoj polovini 20. ili početkom 21. veka. Ova razlika danas više ne postoji i kulturni centri sada nose naziv Francuski institut. Prvobitni, Francuski institut u Firenci, bio je prvi institut koji je 1907. godine osnovao Žilijen Lušer (fr. Julien Luchaire), uz pomoć Fakulteta za književnost u Grenoblu (fr. Faculté des lettres de Grenoble). Kasnije će uslediti i drugi instituti u: Atini 1907, Barseloni i Napulju 1919. godine, pri čemu će oni dati veliki doprinos u izgradnji dubljih kulturnih veza između Francuske i ovih zemalja. Danas, Francuski institut u saradnji sa francuskom kulturnom mrežom u inostranstvu, sačinjava 98 Instituta i 386 organizacija Alijans fransez (fr. Alliance française), u celom svetu. Prvo francusko kulturno udruženje u Beogradu osnovano je 1920. godine pod nazivom Društvo prijatelja Francuske (fr. Société des amis de la France), poznato i kao Francuski klub (fr. Club français), gde su se okupljali ljubitelji francuske kulture i jezika. Pedesetih godina dvadesetog veka (1951. godine), u Beogradu, u tadašnjoj FNRJugoslaviji, je otvorena čitaonica Francuskog kulturnog centra u Beogradu (fr. Centre Culturel Français de Belgrade), u palati Union (fr. Union), nekadašnjem sedištu francuskog osiguravajućeg društva Union.[II][6] Francuski kulturni centar otvorio je svoja predstavništva i u Nišu 2003. godine i Novom Sadu 2004. godine. Francuski kulturni centar je 2011. godine preimenovan u Francuski institut u Srbiji, sa sedištem u: Beogradu (Francuski institut u Beogradu), Nišu i Novom Sadu.[7]

Misija, cilj i finansiranje

[uredi | uredi izvor]

Francuski institut sprovodi svoju misiju kroz prijem stranih kulturnih misija, organizacijom festivala i saradnjom sa zemljama juga, uključujući i obezbeđivanje upravljanja Fondom za kinematografiju juga (fr. Fonds Sud cinéma), u partnerstvu sa Nacionalnim centrom za kinematografiju i pokretne slike (fr. Centre national du cinéma et de l'image animée). Takođe obezbeđuje obuku za novoformirane misije i profesionalizaciju osoblja međunarodne francuske kulturne mreže. Sve filijale Francuskog instituta[8] su ustanove u okviru Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova, odgovorne za unapređenje kulturne, intelektualne i audio-vizuelne saradnje između profesionalaca i predstavljanje savremenog francuskog i frankofonog stvaralaštva najširem auditorijumu (uključujući i mlade), kao i da promoviše francusko visoko obrazovanje stranim studentima i nastavnicima uz kompletan spektar nastave francuskog jezika. Instituti generalno imaju, u okviru francuskih ambasada (od kojih zavise), status ustanove sa finansijskom autonomijom koja nema pravni subjektivitet. Na čelu instituta je direktor koji ima status službenika odgovornog za raspolaganje sredstima budžeta (koji je delom dodeljen ustanovi od Ministarstva spoljnih poslova a delom su sopstvena sredstva), uz rezervni fond koji nije ograničen samo na jednu godinu (što omogućava finansiranje višegodišnjih programa). Instituti se finansiraju uglavnom (ili delimično) iz sopstvenih prihoda, prikupljenih kroz ponudu kurseva francuskog kao stranog jezika kao i od pokroviteljstva. Učinak finansiranja, koje je francuska država obezbedila za održavanje ove mreže (operativni troškovi, troškovi osoblja) se procenjuju od slučaja do slučaja, prema efektu delovanja. Ceo francuski sistem kulturne saradnje u inostranstvu je pokriven procedurama upravljačke kontrole koje omogućavaju da se kvantitativno (i u manjoj meri kvalitativno), proceni odnos troškova i efikasnosti ovog sistema. Pravci delovanja Instituta su definisane ugovorom o ciljevima i učinku.[9] Ugovorom su određena četiri strateške pravca:

  • podrška uticaju kulture kao i kulturnih i kreativnih industrija francuske i francuskog govornog područja;
  • promovisanje francuskog jezika i podrška jezičkim centrima;
  • ojačavanje partnerskog pristupa u službi međunarodnog razvoja;
  • nastavak modernizacije upravljanja ustanovom.

Danas su Francuski instituti od suštinskog značaja za razvoj mreže saradnje između profesionalaca iz oblasti kulture i nastave, kao i za promociju kulturne i jezičke raznolikosti.

Spisak francuskih instituta u Evropi

[uredi | uredi izvor]
Država Francuski institut Grad
Austrija Francuski institut u Austriji Beč, Insbruk
Bosna i Hercegovina Francuski institut u Bosni i Hercegovini Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Tuzla
Bugarska Francuski institut u Bugarskoj Varna, Sofija
Vatikan Francuski institut - Centar San Lui Rim
Grčka Francuski institut u Grčkoj Atina, Larisa, Livadija, Patras, Solun
Danska Francuski institut u Danskoj Kopenhagen
Estonija Francuski institut u Estoniji Talin
Italija Francuski institut u Italiji Milano, Napulj, Palermo, Rim, Firenca
Kipar Francuski institut na Kipru Nikozija
Letonija Francuski institut u Letoniji Riga
Litvanija Francuski institut u Litvaniji Viljnus
Luksemburg Francuski institut u Luksemburgu Luksemburg
Mađarska Francuski institut u Mađarskoj Budimpešta
Nemačka Francuski institut u Nemačkoj Ahen, Berlin, Bon, Bremen, Drezden, Dizeldorf, Erfurt, Esen, Keln, Lajpcig, Magdeburg, Majnc, Minhen, Frankfurt na Majni, Hajdelberg, Hamburg, Štutgart
Norveška Francuski institut u Norveškoj Oslo, Stavanger
Poljska Francuski institut u Poljskoj Krakov, Varšava
Portugalija Francuski institut u Portugaliji Lisabon
Rumunija Francuski institut u Rumuniji Bukurešt, Jaši, Kluž, Temišvar
Rusija Francuski institut u Rusiji Moskva, Sankt Peterburg
Severna Makedonija Francuski institut u Severnoj Makedoniji Skoplje
Slovačka Francuski institut u Slovačkoj Bratislava
Slovenija Francuski institut u Sloveniji Ljubljana
Srbija Francuski institut u Srbiji Beograd, Niš, Novi Sad
Turska Francuski institut u Turskoj Ankara, Izmir, Istanbul
Ujedinjeno Kraljevstvo Francuski institut u Ujedinjenom Kraljevstvu London
Ujedinjeno Kraljevstvo Francuski institut u Škotskoj Edinburg
Ukrajina Francuski institut u Ukrajini Kijev
Finska Francuski institut u Finskoj Helsinki
Holandija Francuski institut u Holandiji Amsterdam, Groningen
Hrvatska Francuski institut u Zagrebu Zagreb
Crna Gora Francuski institut u Crnoj Gori Podgorica
Češka Francuski institut u Češkoj Prag
Švedska Francuski institut u Švedskoj Stokholm
Španija Francuski institut u Španiji Barselona, Bilbao, Madrid, Saragosa

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Potrebno je razlikovati od Instituta Francuske (fr. Institut de France), koji je krovno francusko učeno društvo za sledećih pet akademija: Francuska akademija (fr. Académie française), Akademija nauka (fr. Académie des sciences), Akademija humanističkih nauka (fr. Académie des inscriptions et belles-lettres), Akademija lepih umetnosti (fr. Académie des Beaux-Arts), Akademija moralnih i političkih nauka (fr. Académie des Sciences Morales et Politiques).[1]
  2. ^ Zgrada je renovirana i ponovo svečano otvorena 2001. godine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Institut de France”. 
  2. ^ „LOI n° 2010-873 du 27 juillet 2010 relative à l'action extérieure de l'Etat - Dossiers législatifs - Légifrance”. www.legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 2024-07-01. 
  3. ^ „Création de l'Institut Français”. Assemblée des Français de l'étranger (AFE) (na jeziku: francuski). 2011-01-06. Pristupljeno 2024-07-04. 
  4. ^ „CulturesFrance devient « L’Institut français » et la culture s’élargit”. RFI (na jeziku: francuski). 2010-07-21. Pristupljeno 2024-07-01. 
  5. ^ a b LOI n° 2010-873 du 27 juillet 2010 relative à l'action extérieure de l'Etat (1), 2010-07-27, Pristupljeno 2024-07-01 
  6. ^ „Šetnja Knez Mihailovom ulicom (I deo)”. kaonadlanu.blogspot.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-07-04. 
  7. ^ „Francuski institut u Srbiji”. La France en Serbie (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-07-04. 
  8. ^ „Liste des Instituts français et de leurs antennes - data.gouv.fr”. www.data.gouv.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2024-07-07. 
  9. ^ „Commission de la culture, de l'éducation et de la communication : compte rendu de la semaine du 12 mars 2018”. Sénat (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2024-07-07. 

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]