Crkva Svetog Ilije na Trebeviću

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog proroka Ilije
Crkva Svetog proroka Ilije na Lukama
Osnovni podaci
Tipcrkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaMitropolija dabrobosanska
Osnivanje1943
PosvećenSveti prorok Ilija
Raspušten1955.
Reosnovan1996.
Arhitektura
ArhitektaPredrag Ristić
Lokacija
MestoLuke
Država Republika Srpska
Koordinate43° 47′ 38.8″ N 18° 29′ 32.5″ E / 43.794111° S; 18.492361° I / 43.794111; 18.492361
Crkva Svetog proroka Ilije na karti Bosne i Hercegovine
Crkva Svetog proroka Ilije
Crkva Svetog proroka Ilije
Crkva Svetog proroka Ilije na karti Bosne i Hercegovine
Crkva na Trebeviću poslije obnove 1993. godine

Crkva Svetog proroka Ilije je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u selu Luke, na planini Trebević u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Pripada dabrobosanskoj mitropoliji, arhijerejskom namjesništvu Sarajevskom i pored crkve brvnare u Štrpcima, jedina je crkva brvnara na prostoru Mitropolije. Crkva brvnara se nalazi u neposrednoj blizini novog magistralnog puta PaleTvrdimićiLukavica.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvobitna crkva Svetoga proroka Ilije je igrađena 1943. u toku ratnih sukoba, i predstavlja jedinu crkvu podignutu za vrijeme Drugog svjetskog rata, od strane pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, na ovim prostorima. Crkva je podignuta na lokalitetu sela Luke u opštini Pale, u neposrednoj blizini grada Sarajeva. Hram su uz pomoć Srpske pravoslavne crkve, i naroda trebevićkog kraja, koji je u velikom broju, za vrijeme Drugog svjetskog rata ostao vjeran Kralju Petru i njegovnoj vojsci, podigli komandant Trebevićkog odreda Romanijskog korpusa Šćepan Lučić i vojni sveštenik Novak Stanojević, koji je ovaj hram osvetio po blagoslovu tadašnjeg mitropolita Dabrobosanskog Nektarija. U Crkvi su obavljane službe kroz cijelo vrijeme rata, a nakon političkih promjena i proglašenja nove komunističke države Jugoslavije, srpskom narodu biva nizom mjera zabranjeno slobodno praktikovanje vjere i posjećivanje vjerskih objekata. Shodno tome, odlukom Oblasnog odbora Komunističke partije za grad Sarajevo, hram Svetoga proroka Ilije je srušen 1955. godine.

Sudbina ovog hrama je bila takva, da bude podignut u jednom ratu, a ponovno je obnovljen u drugom ratu. Na mjestu gde se nekad nalazila stara crkva posvećena Svetome proroku Iliji, blagoslovom mitropolita Nikolaja 1993. godine, pedeset godina od podizanja stare crkve započeta je gradnja crkve brvnare po projektu arhitekte Predraga Peđe Ristića. Nova crkva brvnara, jedina takva u Mitropoliji je završena 1996. godine. Osvetio 4. avgusta 1996. godine mitropolit Nikolaj. Zasluge za podizanje ove crkve pripadaju svešteniku Miomiru Zekiću i vjernicima trebevićkog kraja. Godine 1999. u porti crkve sagrađena je parohijska sala. Saborni dan, ovog hrama je prva nedjelja po Svetom Iliji.[2]

U porti hrama je na Preobraženje 2023. godine svečano otkriven spomemenik palim Srbima trebevićkog kraja. Na postamentu spomenika su uklesana imena žrtava ustaškog terora trebevićkog kraja u periodu 1941-1945. godine, poginulih boraca pripadnicima Trebevićkog odreda Jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom Stjepana Lučića, kao i poginulim ustanicima i borcima NOR-a i poginulim borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata od 1992. do 1995. godine.[3]

Arhitektura crkve[uredi | uredi izvor]

Po ugledu na neke druge pravoslavne bogomolje iz ovog kraja, i ova je napravljena u kombinaciji drvo — kamen. Coklo i temelji crkve su ozidani kamenom, dok su ѕidovi i krovna konstrukcija urađeni od drveta. Prvobitno, pokrov je takođe bio od drveta, a na kraju krova se nalazio drveni krst. Ispred crkve je napravljen zvonik koji je fizički odvojen od broda crkve.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Crkva Sv. proroka Ilije”. Turistička organizacija Republike Srpske. Pristupljeno 21. 7. 2016. 
  2. ^ „Crkvena opština Pale”. Mitropolija dabrobosanska. Pristupljeno 21. 7. 2016. 
  3. ^ „Završeno spomen obilježje na Lukama”. Grad Istočno Sarajevo. Pristupljeno 22. 8. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milan Ždrale: Pale od najstarijih vremena do danas, Pale 2011. godine