Japanska laka krstarica Kinu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Kinu
Laka krstarica Kinu 1931. godine.
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena17. januar 1921.
Porinut29. maj 1922.
Završetak gradnje10. novembar 1922.[1]
Glavne karakteristike
Deplasman5.170 tona standardni deplasman
5.925 tona puni deplasman
Dužina162.99 metara
Širina14.75 metara
Gaz4.87 metara
Pogon12 kotla Kanpon, snage 90.000 KS
Brzina36 čvora
Posada438 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 7 × 140 mm, 2 × 76 mm, 6 × 13 mm
Torpeda 8 × 610 mm
Avioni: 1

Krstarica Kinu (jap: 鬼怒 軽巡洋艦) je pripadala seriji japanskih lakih krstarica klase Nagara, i korišćena je tokom Drugog svetskog rata. Ime je dobila po reci Kinu, koja protiče kroz prefekturu Točigi, Japan.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Kinu je bila peta od šest lakih krstarica klase Nagara. Kao i ostali brodovi ove klase, ona je bila namenjena za ulogu zastavnog brod flotila razarača i podmornica

Služba[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Krstarica Kinu je građena u Kavasakijevom brodogradilištu u Kobeu, i završena je 10. novembra 1922. godine. U periodu od 1934. do 1935. godine, ona je korišćena kao trenažni brod. Kad je izbio Drugi Kinesko–japanski rat, krstarica Kinu pruža podršku iskrcavanju japanskih trupa na obale centralne i južne Kine, a zatim tokom 1937. i 1938. godine, patrolira duž obale Kine.

Dana, 20. novembra 1941. godine, krstarica Kinu postaje zastavni brod 4. flotile podmornica (18. divizija podmornica – I-53, I-54 i I-55, i 19. divizija podmornica – I-56, I-57 i I-58), pod komandom kontraadmirala Secuzo Jošitomija, i bazira u luci Ivakuni, prefektura Jamaguči. U vreme napada na Perl Harbor, krstarica Kinu pokriva iskrcavanja japanskih snaga, prilikom invazije Malaje.

Lov na snage „Z“[uredi | uredi izvor]

Japanska podmornica I-65, 9. decembra 1941. godine, izveštava da je uočila britanske pomorske snage „Z“ (bojni brod Prins of Vels, bojni krstaš Ripals i prateći razarači). Izveštaj je primljen na krstaricama Kinu i Jura, kao i u 81. mornaričkoj jedinici veza u Sajgonu. Primljeni izveštaj je bio jako loš, i prošlo je 90 minuta pre nego što je dešifrovan i prosleđen viceadmiralu Ozavi, koji se nalazio na svom zastavnom brodu, krstarici Čokai. Međutim, izveštaj sa japanske podmornice I-65 je bio netačan po pitanju mesta opažanja britanskih snaga „Z“, i izazvao je pravu konfuziju u japanskoj floti. Jedan Kavaniši E7K, lansiran sa krstarice Kinu, ometao je podmornicu I-65, pošto je pilot smatrao nju, za neprijateljsku podmornicu. Sledećeg dana, britanske snage „Z“ su bile uništene od torpednih-bombardera iz 22. vazdušne flotile, koja se nalazila u Francuskoj Indokini.

Invazija na Malaju i Holandsku Istočnu Indiju[uredi | uredi izvor]

Dana, 13. decembra 1941. godine, krstarica Kinu napušta zaliv Kamran – Francuska Indokina, zajedno sa krstaricama Čokai, Mogami i Mikuma, i razaračima Hacujuki i Širajuki, radi pružanja podrške iskrcavanju japanskih trupa kod Kuantana, Malaja. U periodu od 17. do 24. decembra, ona učestvuje u zaštiti iskrcavanja japanskih trupa na Borneo, kod mesta Seria – Brunej, Miri, Lutong i Kučing – Saravak. Oko 2.500 vojnika iz „Kavagučijevog odreda“ i 2-ge Jokosuka desantne jedinice, brzo zauzimaju aerodrom u blizini mesta Miri, kao i naftna polja. Kada je operacija završena, krstarica Kinu se vraća nazad u zaliv Kamran, gde bazira do kraja godine.

Od januara do marta 1942. godine, Kinu nastavlja da pruža podršku japanskim iskrcavanjima na Malajsko poluostrvo, Saravak i Javu. Dana, 1. marta 1942. godine, konvoj koji je pratila krstarica Kinu je napadnut u Javanskom moru, na oko 90 nautičkih milja zapadno od mesta Surabaja, od 10 zastarelih dvokrilaca Vikers Vaildebist i 15 lovca iz australijskog i novozelandskog ratnog vazduhoplovstva. Krstarica Kinu je neznatno oštećena od bliskih promašaja bombi, a tri čoveka njene posade gine od šrapnela. Sledećeg dana, severno od Surabaje, Kinu je napadnuta od američke podmornice S-38, koja je lansirala četiri torpeda, ali sva promašuju.

Od 10. marta 1942. godine, Kinu je uvrštena u satav 16. divizije krstarica i bazira u Makasaru na Celebusu, a zatim u bazi na ostrvu Ambon.

Kampanja na Novoj Gvineji[uredi | uredi izvor]

Od 29. marta do 23. aprila 1942. godine, krstarica Kinu je uključena u satav ekspedicionih snaga „N“, kontraadmirala Ruitaro Fudžite, za invaziju holandskog dela Nove Gvineje, u čijem sastavu su se još nalazili; nosač hidroaviona Čitose, razarači Jukukaze i Tokicukaze, torpiljeri Tomozuru i Hacukari, i transportni brodovi sa desantnim trupama. Nakon toga, veći deo meseca maja, krstarica Kinu provodi na remontu u bazi Kure, Hirošima. Po povratku na južni Pacifik, Kinu je uključena u patroliranje Javanskim morem, od juna do septembra 1942. godine.

Dana, 13. septembra 1942. godine, krstarica Kinu ukrcava u Bataviji (sada Džakarta), zajedno sa krstaricom Isuzu, delove 2-ge japanske pešadijske divizije, koje prebacuje na Solomonova ostrva. Nakon što je 22. septembra iskrcala trupe na ostrva Šortlend i Bugenvil, Kinu se vraća nazad i angažuje u patroli Timorskim morem i oko istočne Holandske Istočne Indije, sve do januara 1943. godine.

Krstarica Kinu dobija naređenje 21. januara 1943. godine, da prati krstaricu Natori, koja je oštećena prilikom napada američkih bombardera B-24 Liberator na japansku pomorsku bazu na ostrvu Ambon, u plovidbi ka bazi Singapur. Po povratku, Kinu je ponovo uključena u patrolne zadatke, sve do juna 1943. godine, sa povremenim transportima trupa i snabdevanja do Nove Gvineje.

Dana, 23. juna 1943. godine, u luci Makasar, krstarice Kinu, Kuma, Oi i Kitakami, su napadnute od 17 bombardera B-24 Liberator iz 319. eskadrile 90. bombarderske grupe 5. vazdušne armije. Sva četiri broda su lakše oštećena od eksplozija bombi koje su pale u njihovoj blizini. Nakon toga, Kinu dobija naređenje da se vrati nazad u Japan, radi generalnog remonta i modernizacije, i ona stuže u bazu Kure 2. avgusta 1943. godine.

U bazi Kure, sa krstarice Kinu su skinute kule sa njenim topovima glavne artiljerije br. 5 i br. 7, kao i njen katapult za hidroavione i pokretna dizalica. Postavljen je jedan dvocevni teški protiv-avionski top od 127 mm, i dva trocevna protiv-avionska topa od 25 mm, čime je broj ovih topova povećan na 10 cevi (2x3, 2x2). Zatim je ugrađen jedan radar za vazdušno osmatranje Tip-21, a instalirane su i šine za dubinske bombe na njenoj krmi. Remont i modernizacija su završeni 14. oktobra 1943. godine, i Kinu odmah odlazi nazad ka Singapuru, prebacujući trupe i snabdevanja. Krstarica Kinu bazira u Singapuru, ili Malaki, ili Penangu – Malaja, ili Bataviji – Holandska Istočna Indija, sve do januara 1944. godine.

Dana, 23. januara 1944. godine, krstarice Kinu i Aoba se priključuju krstaricama Oi i Kitakami i razaraču Šikinami, u eskortovanju trupnog transporta iz Singapura ka Port Bleru na Andamanskim ostrvima. Na njihovoj povratnoj plovidbi ka Singapuru, krstarica Kinu vuče krstaricu Kitakami, koja je oštećena prilikom napada jedne podmornice. Po povratku u Singapur, Kinu je uključena u patroliranje oko zapadne Holandske Istočne Idije, sve do aprila 1944. godine.

Od aprila, krstarica Kinu započinje da eskortuje trupne transporte sa Saipana, preko baze Palau, do Celebesa i drugih lokacija u Holandskoj Istočnoj Indiji.

Sjedinjene Američke Države započinju 27. maja 1944. godine, operaciju „Horlicks", radi zauzimanja ostrva Biak. Krstarice Kinu i Aboa, sa razaračima Šikinami, Uranami, i Šigure, napuštaju bazu Tarakan radi prebacivanja 2.300 vojnika iz Zamboanga - Mindanao, kao pojačanje japanskim snagama na ostrvu Biak. Međutim, nakon što su opaženi bombarderi B-24 Liberator, i primljen izveštaj o američkoj invaziji na Saipan, operacija je otkazana i trupe su iskrcane u Sorongu, zapadna Papua.

Dana, 6. juna 1944. godine, dok su bile usidrene kod ostrva Veigo, Nova Gvineja, krstarice Kinu i Aoba su bezuspešno napadnute od bombardera B-24 iz 380. bombarderske grupe. Nakon jedne nedelje, Kinu se vraća patroli u oblasti zapadne Holandske Istočne Indije, sve do kraja avgusta 1944. godine.

Filipini[uredi | uredi izvor]

Dana, 25. septembra 1944. godine, tokom priprema Japana za operaciju „ŠO-GO“, odbrana Filipina, krstarice Kinu i Aoba, i razarač Uranami su uključeni u centralne snage viceadmirala Takeo Kurite. Za vreme jedne trenažne plovidbe, 11. oktobra, krstarica Aoba se sudara sa krstaricom Kinu, i oba broda zadobijaju lakša oštećenja.

Deset dana kasnije, 21. oktobra, 16-ta divizija krstarica je izdvojena iz Kuritinih snaga, radi učestvovanja u transport 2.500 vojnika japanskog 41. pešadijskog puka, iz Kagajana – Mindanao, ka Ormoku – Lejte. Japanski konvoj je opažen 23. oktobra 1944. godine, od američke podmornice Brejm. Podmornica ispaljuje 6 torpeda ka krstarici Aoba, od kojih je jedno pogađa u predelu drugog mašinskog odeljenja. Kontraadmiral Sakonja se prebacuje na krstaricu Kinu, koja odvlači krstaricu Aoba u pomorsku bazu Kavite, u blizini Manile, radi neophodnog remonta. Sledećeg dana, dok su krstarica Kinu i razarač Uranami napuštali bazu Kavite i krenuli ka Kagajanu, američki palubni avioni iz operativne eskadrt TF-38.3 (nosači aviona Eseks i Leksington), su izveli vazdušni napad na bazu Kavite. Bombe koje su pale u njihovoj blizini, izazivaju lakša oštećenja, i ubijaju 47 člana posade krstarice Kinu i 25 člana posade razarača Uranami.

Dana, 25. oktobra 1944. godine, Kinu i Uranami stižu u bazu Kagajan, gde su odmah uključeni u transportnu misiju. Transportni brodovi T-6, T-9 i T-10 ukrcavaju po 350 vojnika a T-101 i T-102 po 400 vojnika, Kinu ukrcava 347 vojnika a Uranami 150 vojnika. Sledećeg dana, 26. oktobra, u Visajanskom moru, Kinu i Uranami su napadnuti od 75-80 američkih palubnih aviona iz dve grupe operativne eskadre eskortnih nosača aviona TF-78.4. Torpedni bombarderi Avendžer sa nosača aviona Natoma Bej i 12 TBF avendžera i lovca Graman F4F iz VC-21 sa nosača aviona Markus Ailend su napali bombama, raketama i topovskom vatrom krstaricu Kinu i razarač Uranami. Jedan TBM avendžer sa nosača aviona Manila Bej pogađa sa dve bombe krstaricu Kinu, dok je razarač Uranami pogođen sa nekoliko raketa, usled čega tone oko podneva. U 11:30 sati, još dva veća talasa aviona vrše napad. Treća bomba koja pogađa krstaricu Kinu, uništava mašinsko odeljenje i izaziva požar na brodu. Japanski transportni brodovi spašavaju većinu članova posade krstarice Kinu, uključujući i kapetana Kavasakija. Kontraadmiral Sakonja prebacuje svoju zastavu na transportni brod T-10, i stiže u Manilu sledećeg dana. U 17:30 sati Krstarica Kinu tone na malu dubinu, na oko 44 nautičkih milja jugozapadno od Masbata, Luzon.

Krstarica Kinu je obrisana iz spiska japanske flote 20. decembra 1944. godine.

Dana, 15. jula 1945. godine, ronioci sa američkog broda Šantiklir (ASR-7), otkrivaju i ispitiju krstaricu Kinu. Tom prilikom pronalaze više poverljivih dokumenata i nekoliko mašina za dešivrovanje.

Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Umakiči Jano – 10. novembar 19221. decembar 1923.
  • Kapetan Koširo Oikava – 1. decembar 1923 — 1. januar 1924.
  • Kapetan Masaši Takeuči – 1. januar 1924.- 10. novembar 1924.
  • Kapetan Sunao Macuzaki – 10. novembar 1924 — 1. decembar 1925.
  • Kapetan Nihei Sezaki – 1. decembar 1925 — 1. novembar 1926.
  • Kapetan Jaiči Ono – 1. novembar 1926 — 15. novembar 1927.
  • Kapetan Takaši Obata – 15. novembar 1927 — 10. decembar 1928.
  • Kapetan Toširo Taiđiri – 10. decembar 1928 — 30. novembar 1929.
  • Kapetan Rjukiči Nakadžima – 30. novembar 1929 — 1. decembar 1930.
  • Kapetan Ikuta Sakamoto – 1. decembar 1930 — 1. decembar 1931.
  • Kapetan Takeo Sakura – 1. decembar 1931 — 15. novembar 1933.
  • Kapetan Cujoši Kobata – 15. novembar 1933 — 15. novembar 1934.
  • Kapetan Jošikazu Endo – 15. novembar 1934 — 15. novembar 1935.
  • Kapetan Šigejoši Miva – 15. novembar 1935 — 1. decembar 1936.
  • Kapetan Šigeru Išikava – 1. decembar 1936 — 1. decembar 1937.
  • Kapetan Sohei Taširo – 1. decembar 1937 — 15. decembar 1938.
  • Kapetan Seišiči Vatanabe – 15. decembar 1938 — 19. oktobar 1940.
  • Kapetan Tokugjo Ito – 19. oktobar 1940 — 2. decembar 1940.
  • Kapetan Akira Jamaki – 2. decembar 1940 — 15. mart 1941.
  • Kapetan Šunsaki Nabešima – 15. mart 1941 — 11. avgust 1941.
  • Kapetan Joširo Kato – 11. avgust 1941 — 22. mart 1943.
  • Kapetan Jošio Uehara – 22. mart 1943 — 4. februar 1944.
  • Kapetan Tokuši Itakura – 4. februar 1944 — 11. jun 1944.
  • Kapetan Harumi Kavasaki – 11. jun 1944 — 26. oktobar 1944.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lacroix 1997, str. 794.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]