Božo Božović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
božo božović
Božo Božović
Lični podaci
Datum rođenja(1911-07-13)13. jul 1911.
Mesto rođenjaRogami, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti3. februar 1993.(1993-02-03) (81 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odavgusta 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411965.
ČinGeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1953.

Božo Božović (Rogami, kod Podgorice, 13. jul 1911Beograd, 3. februar 1993), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 13. jula 1911. godine u selu Rogami kod Podgorice. Završio je trgovačku akademiju u Podgorici, nakon čega se zaposlio kao činovnik u sudu. Učestvovao je u pripremi ustanka u Crnoj Gori, a primljen je u KPJ u avgustu 1941. godine. U vreme Pljevaljske bitke komandovao je četom. Kada je formirana Prva proleterska udarna brigada Božo je postavljen za komandira čete u 2. bataljonu. Njegova četa se istakla u borbama u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini, na pruzi MostarSarajevo, na Duvnu i drugim bojištima. Naročito se istakao u brobi za Livno kada je njegova četa probila neprijateljsku odbranu i zauzela nekoliko uporišta, dok drugi bataljoni nisu imali uspeha.[1][2]

U novembru 1942. godine postavljen je za komandanta 2. bataljona 1. proleterske brigade. Bataljon je vodio u borbama za Jajce, Kotor Varoš, Teslić, Ivan sedlo, Raštelicu, Glavatičevo i Kalinovik. U borbama na Drini uspeo je održati mostobran i odbio napade četnika. Za vreme Pete neprijateljske ofazive njegov bataljon vodio je teške borbe sa Nemcima kod Mojkovca. Zatim su u bici na Sutjesci borili protiv 118. divizije kako bi spasili bolnicu.[1][2]

Od aprila 1944. godine pa do kraja rata komandovao je 26. dalmatinskom divizojom i sa njom oslobodio ostrva, Mostar, Knin, Rijeku, ali i probio neprijatenjsku liniju kod Ilirske Bistrice. Nakon završetka rata pohađao je Višu vojnu školu „Vorošilov” u Sovjetskom Savezu. Ostao je u vojsci nakon rata i bio na odgovornim dužnostima. Penzionisan je 1965. godine u čin general-potpukovnika.[1][2]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 20. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja. Odlikovan je i Ordenom ratne zastave, Ordenom partizanske zvezde sa zlatnim vencem i dr.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. 
  • Srpski biografski rečnik tom I. Novi Sad: Matica srpska. 2014.