Božo Božović
božo božović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. jul 1911. |
Mesto rođenja | Rogami, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | 3. februar 1993.81 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija |
Profesija | vojno lice |
Delovanje | |
Član KPJ od | avgusta 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 – 1965. |
Čin | General-potpukovnik |
Heroj | |
Narodni heroj od | 10. jula 1953. |
Božo Božović (Rogami, kod Podgorice, 13. jul 1911 — Beograd, 3. februar 1993), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rodio se 13. jula 1911. godine u selu Rogami kod Podgorice. Završio je trgovačku akademiju u Podgorici, nakon čega se zaposlio kao činovnik u sudu. Učestvovao je u pripremi ustanka u Crnoj Gori, a primljen je u KPJ u avgustu 1941. godine. U vreme Pljevaljske bitke komandovao je četom. Kada je formirana Prva proleterska udarna brigada Božo je postavljen za komandira čete u 2. bataljonu. Njegova četa se istakla u borbama u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini, na pruzi Mostar − Sarajevo, na Duvnu i drugim bojištima. Naročito se istakao u brobi za Livno kada je njegova četa probila neprijateljsku odbranu i zauzela nekoliko uporišta, dok drugi bataljoni nisu imali uspeha.[1][2]
U novembru 1942. godine postavljen je za komandanta 2. bataljona 1. proleterske brigade. Bataljon je vodio u borbama za Jajce, Kotor Varoš, Teslić, Ivan sedlo, Raštelicu, Glavatičevo i Kalinovik. U borbama na Drini uspeo je održati mostobran i odbio napade četnika. Za vreme Pete neprijateljske ofazive njegov bataljon vodio je teške borbe sa Nemcima kod Mojkovca. Zatim su u bici na Sutjesci borili protiv 118. divizije kako bi spasili bolnicu.[1][2]
Od aprila 1944. godine pa do kraja rata komandovao je 26. dalmatinskom divizojom i sa njom oslobodio ostrva, Mostar, Knin, Rijeku, ali i probio neprijatenjsku liniju kod Ilirske Bistrice. Nakon završetka rata pohađao je Višu vojnu školu „Vorošilov” u Sovjetskom Savezu. Ostao je u vojsci nakon rata i bio na odgovornim dužnostima. Penzionisan je 1965. godine u čin general-potpukovnika.[1][2]
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 20. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja. Odlikovan je i Ordenom ratne zastave, Ordenom partizanske zvezde sa zlatnim vencem i dr.[1][2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 107-108.
- ^ a b v g Srpski biografski rečnik 2014, str. 667.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- Srpski biografski rečnik tom I. Novi Sad: Matica srpska. 2014.