Milenko Brković Crni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milenko brković crni
Milenko Brković Crni
Lični podaci
Datum rođenja(1912-12-25)25. decembar 1912.
Mesto rođenjaBrinjani, kod Kutine, Austrougarska
Datum smrti18. septembar 1941.(1941-09-18) (28 god.)
Mesto smrtiKraljevica, kod Zaječara, Srbija
Profesijaobućarski radnik
Delovanje
Član KPJ od1938.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Milenko Brković Crni (Brinjani, kod Kutine, 25. decembar 1912Kraljevica, kod Zaječara, 18. septembar 1941) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je od oca Laze i majke Mare, koji su se doselili iz okoline Gline i koji su pored Milenka, imali još osmoro sinova i kćeri.[1]

Osnovnu školu pohađao je u susednom selu Stupovači od 1920. do 1924. godine. Dalje školovanje uslovile su loše materijalne prilike budući da je Milenka i decu posle smrti supruge, 1914. čuvao samo otac Lazo.

U svojoj 13. godini Milenko se prijavio Društvu "Privrednik" koje je posredovalo u upućivanju siromašne dece u trgovinu ili na zanat, pa Milenko odlazi u Beograd na obućarski zanat. Pre Drugog svetskog rata je radio kao obućarski radnik.

Još kao obućarski radnik uključuje se u opštu borbu radničke klase protiv nenarodne vlasti. Upoznaje Filipa Kljajića, Petra Velebita i druge istaknute partijske i sindikalne funkcionere. Radi na organizovanju radnika u klasne sindikate, agituje, obilazi teren, govori o borbi španskih rodoljuba protiv generala Franka, o opasnostima fašizma. Jedan je od najpoznatijih aktivista u Sportskom klubu „Radnički” koji okuplja naprednu omladinu. Član Komunističke partije Jugoslavije je od 1938. godine.

Krajem 1938. beogradska policija, ne znajući gde je tačno Milenko rođen, za njim raspisuje poternicu koju dostavlja Okružnom načelstvu u Bjelovaru sa naredbom da ga odmah u selu Brinje pronađu i uhapse. Oni odgovaraju da nisu u mogućnosti jer se mesto Brinje nalazi u Lici. Polovinom 1939. mobilisan je i poslat na vežbu u garnizon u Bjelovaru.[2]

Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. U proleće 1941. je na ilegalnom radu u Križevcima, gde je jedne noći uhapšen.

U maju 1941. Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju doneo je odluku se za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Zaječar postavi Milenko Brković, koji se tada nalazio u rodnom selu Brinjani, srez Kutina, gde se sklonio nakon bekstva iz zatvora u Bjelovaru.[3]

Tokom leta te 1941. godine radio neumorno na organizaciji ustanka i formiranju partizanskih odreda. Već 30. juna se osniva na mestu zvanom Bare, lokalno Balc, u podnožju Malinika iznad sela Podgorac Boljevački partizanski odred. Na mestu Šuljevac između Metriša i Brusnika 1. avgusta formiran je Krajinski partizanski odred, a 8. avgusta na mestu Karadžin kod sela Štrpca Zaglavsko−timočki odred. Odredi su se brzo omasovljavali i počeli sa akcijama i napadima na rudnike, železničke stanice, telegrafske i telefonske linije i saobraćajne objekte.

Prilikom jednog ilegalnog putovanja vozom za Knjaževac, 13. septembra 1941. godine, bio je uhapšen i sproveden u Zaječar. Posle nekoliko dana mučenja u policiji, pošto ništa nije želeo da oda, obešen je 18. septembra 1941. na Kraljevici u Zaječaru. Sahranjen je u spomen-kosturnici na groblju u Zaječaru.

Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda.[4] Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije, 5. jula 1951. proglašen je za narodnog heroja.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simeonović Janko (1969). Među prvima, knjiga 1. Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 10. 
  2. ^ Simeonović Janko (1969). Među prvima, knjiga 1. Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 16, 18. 
  3. ^ Marković, Miodrag (2014). Zaječar i okolina - Narodnooslobodilačka borba 1941-1945. Zaječar: Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkih ratova Zaječar. str. 66. ISBN 978-86-911781-2-3. 
  4. ^ „Službeni list DFJ 90/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 20. 11. 1945. str. 974. 
  5. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 117.

Literatura[uredi | uredi izvor]