Park

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Park Šamp de Mars u Parizu
Kraljevska botanička bašta u Sidneju
Park Kraljice Elizabete u Vankuveru

Park je deo grada ili predela u kome se nalazi održavano zelenilo.[1] Parkove često opkoljavaju značajnije zgrade npr. zamkovi. Održavanje parkova obično finansira gradska uprava ili gradska četvrt na čijoj površini se nalazi park ili vlasnik prilegle zgrade. Funkcija parka je estetska ili relaksaciona. Ljudi park koriste za šetnju, sedenje ili odmaranje a deca se u njemu igraju.[2]

Tipični park sadrži stabla, žbunje, puteve, staze i aleje sa cvećem. Parkovi često sadrže i vodene površine: jezerca, bazene ili potoke. Može da bude ograđen i da sadrži razne dekorativne objekte kao i skulpture ili fontane.

Nekad državno ili lokalno rukovodstvo proglašava neki park „narodnim parkom“ ili nacionalnim parkom - predeo sa ciljem očuvanja prirode, često zbog toga što tu rastu biljke endemiti ili ugrožene životinje.

Gradski parkovi pored ostalog smanjuju zagađenost vazduha a za vreme velikih vrućina mogu da snize toplotu u gradovima.

Istorija parka[uredi | uredi izvor]

Stari vek[uredi | uredi izvor]

Istočnjački vrt

Ovaj vrt nalazimo kod Egipćana, Medijaca, Persijanaca, Indusa, Vavilonaca, Kineza. Vrtovi su se tretirali na arhitektonski način. U Asiriji je vrt izvor blagostanja i to je plemenito zanimanje i sveti posao. Istočnjački vrt je pravilnog oblika i simetričan izuzev kod Kineza koji su gradili asimetrične vrtove organskih formi. Ovaj vrt je imao jake zidove na pravougaonoj osnovi, i na ukrštanju dve ortogonalne glavne komunikacije (koje formiraju krst u okviru unutrašnjosti parka), se nalazila voda, imao je hlad od visokog rastinja i u njemu nije bilo cveća.

Viseći vrtovi

Najznačajniji parkovi u izgradnji vrtne arhitekture iz Mesopotamije su Viseći vrtovi Semiramide u Vavilonu koje su u antičko vreme bili smatrani za jedno od sedam čuda sveta. Pripisuju se kraljici Semiramidi koja se poistovećuje sa asirskom kraljicom Šamuramant (809. p. n. e. - 782. p. n. e.) dok je to po drugom mišljenju izgradio za svoju ženu Navukodonosor II (605. p. n. e. - 562. p. n. e.) Ovi vrtovi se do danas ne mogu lokalizovati tako da prof. Kej Briderson izražava sumnju da oni postoje samo u ljudskoj fantaziji.

Ovi vrtovi su imali 20 spratova i bili su visoki 25 m. Iako najverovatnije izraz viseći nije adekvatan i nastao je tokom prevođenja starogrčkih izvora i pre bi odgovarao izraz krovni ili terasasti vrtovi koji su bili na uzdignutim terasama.

Egipatski vrt

Egipatski vrt je u strogim geometrijskim formama u pravolinijskom poretku i prikazan je na mnogim freskama od strane egipatskih slikara u mastabama na primer. Ograđen je zidom i oslonjen na vodenu površinu reke Nila, ima drvorede, bazene sa lotosima, cveće koje je oivičeno živicom.

Iz doba Egipta ostao nam je jedan mali model parka u grobu Mekerlea poglavara faraona Mentuhotepa II (2061. p. n. e. - 2010. p. n. e.). Iz vremena Ramzesa III poznato je 513 različitih parkova. Vrhunac gradnje vrtova je u doba Novog carstva između 1550. p. n. e. i 1080. p. n. e. kada su vladali Tutmozis III, Akhenaton, Ramzes II, i Tutankamon.

Kineski vrtovi

Razvoj kineske vrtne umetnosti se datira u 3000. p. n. e. Kineski vrt se u osnovi razlikuje od egipatskih vrtova i vrtova u Evropi koji su se razvijali sve do doba renesanse i sadrži ceo red znakova i simbola i njegov cilj je formiranje harmonije između zemlje, neba, stena, vode, drveća, puteva i bilja ( sedam stvari u vrtu). Preko vode odnosno potoka prolazi se preko polukružnih mostića koji u odnosu sa viđenim odrazom formiraju pravilan krug koji je kineski simbol za nebo.

Kineski vrt se zasniva na prirodnim oblicima i razlikujemo

    • Vrt očaranosti
    • Vrt užasa
    • Vrt razonode
Grčko - romanski vrt

U Grčkoj i Rimu su bili javni vrtovi i čuveni su Hadrijanovi vrtovi. Javljaju se i artijumski vrtovi koji povezuju vrt i kuću. Ovakvi atrijumski tipovi zgrada sa atrijumskim vrtovima javljaju se još i danas u savremenoj arhitekturi. U Grčkoj i Rimu vrtovi su ortogonalno sazdani. Za ukrašavanje vrtova Rimljani su koristili i skulptura a bilo je poznato i potkresivanje šiblja.

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Su pravilni geometrijski vrtovi koji sadrže i voćnjake i leje, bazene za kupanje, volijere i vivarijume, kao i druga obeležja, mašte i ideja kojih je bilo jako mnogo i ako ne toliko finansijskih mogućnosti da se te ideje adekvatno realizuju. Bili su omeđeni zidom pravougaonim u osnovi, u sredini se nalazila fontana, aprilak sa cvećem i travom koji je bio oivičen drvećem u vidu pravougaonika, klupe a sve staze su bile prave. To su bile nevelike površine u okviru manastira ili zamkova.

  • Mavarski vrtovi na Iberijskom poluostrvu u Španiji

Bili su vrtovi čarobnjaštva vode u kojima su se nalazili fontane, vodoskoci, bazeni i ribnjaci. Poznate su čuvene bašte u Alhambri, Grenadi, Sevilji sa lepim fontanama. Komunikacije su bile ortogonalne i pravolinijske uklapali su se u zgrade i bili su ograđeni zidovima.

Renesansa[uredi | uredi izvor]

Renesansni parkovi su pravilnih oblika i nisu velikih dimenzija, ograđeni su i kaskadno su denivelisani na ravnoj površini i poduprti su potpornim zidovima. Poznati su Belvederski vrtovi u Vatikanu arhitekte Bramantea ili vrtovi u vili d' Este u Sen Žermen-En-Le.

Barokni parkovi[uredi | uredi izvor]

Panorama parka u zamku Nimpenburg u Minhenu, Nemačka

Barokna umetnost gradnje parkova u Italiji nije donela bitnih promena i razvija se uglavnom to što se dešavalo u periodima renesanse. Barokni park se razvija u dva pravca jedan je pod uticajem domorodačke umetnosti a drugi pod uticajem francuske vrtne arhitekture.

U Francuskoj su posebno značajni parkovi u slivu reke Loare oko zamkova. Luj XIV se pojavljuje kao značajna ličnost u pogledu naredbodavca a arhitekta Andre le Notr je bio izvođač – graditelj vrtne arhitekture. Prvo veliko delo Le Notra je bio dvorac Vo–Le–Vikont po želji ministra Nikola Fukea. Posle smrti Fukea sve njegove umetnike je preuzeo Luj XIV Kralj Sunce i 1663. godine započinje gradnju Versaja. Pored parka dvorca Versaja Le Notr je gradio i izvan svoje zemlje i u Engleskoj je dobio titulu plemića. Francuski parkovi su pravilni parkovi za razliku od nepravilnih engleskih parkova. Posle Francuske revolucije stradali su mnogi parkovi plemića ali je Versalj bio pošteđen. Luj XIV se povlači u Trianon, deo Versaja i park životari do vremena kada se otkrivaju kulturna nasleđa. Osnovni elemenat francuskog vrta je parter i glavna perspektiva. U parteru su glavne površine denivelisane na ravnom terenu ispred dvorca. To su cvetne površine uobličene dekorativno. Po svom načinu obrade parteri su imali nazive, kao čipkasti parter, vodeni parter i slično. Glavna perspektiva se ostvaruje duž glavne aleje koja kao završetak ima neki objekat, vodenu površinu ili se kao u Versaju proteže unedogled. Sporednim perspektivama se naglašavaju interesantni delovi parka. Šetna aleja je pokrivena svodom od zelenila. Usamljeno drvo se ne javlja i ono je predodređeno za skupno delovanje. Šume i šumarci su gradirani po visini i tako se nalaze od partera do visokih šuma. Živica koja se potkresuje u vidu stereometrijskih formi se nalazi u vidu palisada koje zaklanjaju poglede. Skulpture su iz grčke mitologije. Denivelisani teren se savlađuje stepeništima. Oranžerije su pokretne šume u sanducima. Opšta koncepcija imala je tendenciju da posetioca vodi tako da on mora u sebi da nosi misli o veličanstvenosti prostora i da je gonjen radoznalošću. Uglavnom se ulagalo mnogo truda da se ponovo stvori priroda.

Engleski prirodni parkovi su zasnovani na približavanju prirodi, tu se ne upotrebljavaju stroge geometrijske forme i simetrije i primenjuju se organske forme. Viljam Šembers je skrenuo pažnju na osobenosti kineskog parka i stvorio novi pravac u vrtnoj arhitekturi u Evropi. Tako i danas postoje dva prilaza u rešavanju vrtne arhitekture i hortikulture jedan je geometrijski pravilan francuski park dok je suprotnost njemu engleski park koji se zalaže za primenu organskih i prirodnih oblika koji imitiraju prirodne raspodele i nisu geometrizirani.

Moderan park[uredi | uredi izvor]

Panorama Centralnog parka u Njujorku

Zelenilo je sve značajnije u ljudskom životu. Neophodan je prisniji dodir sa prirodom i to je fiziološka potreba koja je promenila shvatanja o parkovima i zelenilu u gradu. Zelenilo poboljšava mikroklimat tamo gde prirodni klimat gubi svoj značaj. Zelenilo izaziva emocije na posmatrača i veština uređivanja gradova zasniva se na ukusu i meri. Danas u celom svetu postoje zakoni o zaštiti prirode.

Ostali predeli izvan ovih rezervata su slobodni prostori ali se i oni moraju čuvati i negovati.

Savremeni park mora biti višenamenski i za razne vrste posetilaca.

  • Mirni deo (tihi deo za starije osobe)
  • Zabavni deo (bučni deo za mladež)
  • Deo sa izrazitim sportskim sadržajima- nešto šire izolovan.
  • Dečji park (dolazi u obzir prilikom rešavanja većih parkova)
Park Kalemegdan

Park je najprivlačniji deo gradskog života i u njemu treba organizovati i neki društveni život. Ulaz u park je obično vrlo naglašen. Kalemegdan ima veoma lepo rešen ulaz i smatra se jednim od najlepših parkova u svetu. Park treba svakom da pruži po neku udobnost. Prave staze nisu dobre jer daju uvek istu perspektivu dok organske krive staze pružaju različite utiske. Stepenice daju velike kompozicione mogućnosti. Voda je vrlo važna za park koji mora imati i proplanaka. Poželjno u savremenim parkovima je raznobojno cveće koje cveta a mrežom staza se obezbeđuje laki pregled i uvođenje do pojedinih centara.

O parkovima i cveću se brinu baštovani a postoji dilema dali treba da ih projektuju i izvode arhitekti ili hortikulturisti.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Dizajn parka može da određuje opseg njegovih korisnika. Šetači se mogu osećati nesigurno na stazi mešovite upotrebe, kojom dominiraju brzi biciklisti ili konji. Različito uređenje pejzaža i infrastrukture može čak da utiče na stopu korišćenja parkova među decom u zavisnosti od pola. Iskustva stečene iz moda upotrebe dva redizajnirana bečka parka sugerišu da stvaranje više poluzatvorenih igrališta u parku može da podstakne jednaku učestalost korišćenja prostora među devojčicama i dečacima.[3]

Parkovi su deo urbane infrastrukture: za fizičku aktivnost, za okupljanje i druženje porodica i zajednica ili za jednostavan predah. Istraživanje otkriva da ljudi koji vežbaju na otvorenom na zelenim površinama imaju više koristi od tih fizičkih aktivnosti u pogledu mentalnog zdravlja.[4] Obezbeđivanje prostora za aktivnosti osoba svih starosnih doba, sposobnosti i nivo prihoda je važno za fizičko i mentalno blagostanje javnosti.[5][6]

Parkovi takođe mogu da budu korisni za oprašivače, a neki parkovi (poput Soltdin Ovala u Istočnom Saseksu) su bili redizajnirani tako da pružaju bolji pristup polinatorima.[7] Neke organizacije, poput Kserkes društva takođe promovišu ovu ideju.[8]

Najčešći biljni materijal u parkovima[uredi | uredi izvor]

Zvezdicom su označene alohtone i sintetisane vrste

Drveće[uredi | uredi izvor]

Četinari[uredi | uredi izvor]

Lišćari[uredi | uredi izvor]

Žbunje[uredi | uredi izvor]

Ruže*[uredi | uredi izvor]

Puzavice[uredi | uredi izvor]

Perene[uredi | uredi izvor]

Sezonsko cveće[uredi | uredi izvor]

Lukovice[uredi | uredi izvor]

Ukrasne trave[uredi | uredi izvor]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija prirode Evrope, Miloš Andera. 2007. ISBN 978-86-84213-70-1.
  2. ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. str. 505—506. ISBN 9780415252256. 
  3. ^ Foran, Clare (16. 9. 2013). „How to Design a City for Women”. CityLab. 
  4. ^ Kaplan, Rachel; Kaplan, Stephen (1989). The Experience of Nature: A Psychological PerspectiveNeophodna slobodna registracija. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-34139-4. 
  5. ^ Friedman, Daniel; Dannenberg, Andrew; Frumkin, Howard (29. 7. 2013). „Design and Public Health: Working Hand-in-Hand for Better Built Environments”. ARCADE. 31 (3). Arhivirano iz originala 2. 2. 2014. g. 
  6. ^ „Issue Brief: Creating Safe Park Environments to Enhance Community Wellness” (PDF). National Recreation and Park Association. Pristupljeno 31. 10. 2014. 
  7. ^ Bliss, Laura (26. 9. 2014). „For Bee-Friendly Parks, Head For the Great Unmown”. CityLab. 
  8. ^ Shepherd, Matthew; Vaughan, Mace; Hoffman Black, Scott (2008). „Pollinator-friendly parks” (PDF). Xerces Society. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 08. 2011. g. Pristupljeno 19. 04. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Urbanizam, B. Maksimović Beograd. 1965.
  • Vrtna umetnost, A. Krstić Beograd 1964.
  • Arhitektura ČSR 9/70 B.Kuča, Maurske zahrady Praha 1970.
  • Problémy súčasného urbanizmu, Emanuel Hruška SAV Bratislava 1966.
  • Meade, Julie (2016). Moon Mexico City (na jeziku: engleski). Avalon Publishing. ISBN 9781631214097. „Just west of Bellas Artes, the Alameda Central is the largest green space in the center of the city and the oldest public park in the Americas. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]