Saborna crkva u Požarevcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila
Osnovni podaci
Osnivanje1819.
MestoPožarevac
Srbija
Saborna crkva Svetih arhangela u Požarevcu

Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Požarevcu je smeštena uz sedište Braničevske eparhije Srpske pravoslavne crkve.

Saborna crkva u Požarevcu je središnja crkva eparhije. Crkva je prvobitno bila posvećena Silasku Svetog Duha, odnosno Svetoj Trojici, ali je sredinom tridesetih godina 19. veka došlo do promene posvete hrama. Crkva kao građevina je proglašena kao nepokretno kulturno dobro za spomenik kulture. [1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Sabornu crkvu Svetih arhangela Mihaila i Gavrila podigao je knjaz Miloš Obrenović 1819. godine i za vreme njegovog boravka u Požarevcu. Crkvu je osveštao je 1823. mitropolit beogradski Agatangel. Prvobitno je izgrađena bez zvonika, isto kao neke značajne crkve tog vremena, u Kragujevcu ili Jagodini. Zvonik je kasnije dozidan.[2]

Crkva je bila saborni hram Srpske pravoslavne crkve u kneževini. Pored toga što je podigao crkvu knjaz je, zajedno sa svojom porodicom i uglednim gostima, često posećivao i prisustvovao liturgijama koje su se u njoj održavale. Kasnije se sedište Srpske pravoslavne crkve preseljeno u Beograd, a crkva zadržava samo značaj za Požarevac i okolinu.

U oltaru crkve nalazi se mermerni sveti presto koji je izrađen u Pešti, isklesan od crvenkastog mermera i uglačan do visokog sjaja.

Novi procvat crkva doživljava obnovom Braničevske eparhije 1921. godine sa sedištem u Požarevcu, kada ponovo postaje saborna. U skladu sa tim, u sklopu Saborne crkve, na samom ulazu u nju, između dva rata izgrađen se velelepni Eparhijski dvor.

Arhitektura crkve[uredi | uredi izvor]

Saborna crkva u Požarevcu jedan je od najznačajnijih primera prelaznog stila u arhitekturi obnovljene Srbije. Trikonhalne je osnove sa jednom oltarskom i dvema pevničkim apsidama, spolja poligonalnim, a iznutra polukružnim. U prostornom smislu podeljena je na oltarski prostor, naos i pripratu. Zidana je kamenom i opekom, a spolja omalterisana. Zvonik je dobila 1856. godine naknadnom dogradnjom uz zapadnu fasadu hrama. Arhitektonska plastika u vidu podeonog venca i plitkih pilastera prisutna je samo na zvoniku. Masivan zapadni portal izveden je 1936. godine tesanim kamenom i bogato ukrašen prepletom u srpsko vizantijskom stilu. Iznad vrata u luneti prikazana je kompozicija Gostoljublje Avramovo.

Živopisanje[uredi | uredi izvor]

Živopisanje hrama započeli su 1852. godine Milija i Ivan Marković, ali je uz rad na ikonostasu 1870. godine nastavio Nikola Marković. Ikonostas sa dvadeset i pet ikona bogato je rezbaren i pozlaćen. Uz južni zid naosa smešteni su arhijerejski i vladarski presto sa slikanim predstavama Sv. Save i Sv. Stefana Dečanskog. Uz severni zid naosa nalazi se Bogorodičin presto sa slikanom predstavom Bogorodice sa Hristom. Crkva poseduje zbirku od četrnaest celivajućih ikona Janje Molera rađenih temperom na dasci, koje predstavljaju dragocenu zografsku celinu iz prve polovine 19. veka. U crkvi se čuva i veliki broj predmeta primenjene umetnosti, među kojima ima vrednih primera crkvenog veza, zlatarskih radova umetničko zanatske izrade, bogoslužbenih knjiga i nameštaja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo/Saborna crkva Svetih arhanđela u Požarevcu”. Arhivirano iz originala 10. 03. 2016. g. Pristupljeno 31. 01. 2015. 
  2. ^ „Saborna crkva na portalu turističke organizacije Požarevca”. Arhivirano iz originala 10. 02. 2012. g. Pristupljeno 29. 01. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]