Senta
Senta | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Severnobanatski |
Opština | Senta |
Stanovništvo | |
— 2022. | 14.452 |
— gustina | 137/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 55′ 42″ S; 20° 05′ 02″ I / 45.92830° S; 20.08383° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 92 m |
Površina | 166,8 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 24400 24401 |
Pozivni broj | 024 |
Registarska oznaka | SA |
Senta (mađ. Zenta) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 14.452 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
U srednjem toku Tise kroz Republiku Srbiju, na samoj obali reke, leži jedan od najstarijih gradova u Vojvodini — Senta, središte opštine s naseljenim mestima: Gornji Breg, Tornjoš, Kevi i Bogaraš. Prema popisu iz 2002. godine, Senta ima 20.363, dok opština Senta ima 25.619 stanovnika.
Ovde se nalazi Turistička organizacija opštine Senta.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Senta je izrasla oko manastira. Prvi put se pominje 1216. godine i razvija zahvaljujući pogodnom geografskom položaju, na važnom prelazu preko reke Tise. Od 14. veka posed je budimskog nadbiskupa. 1506. godine postala je slobodni kraljevski grad. U ratu između Austrije i Turske, jedna od najvećih pobeda Austrije bila je bitka kod Sente 11. septembra 1697. godine ("Kod Sente je spasen Beč").
Nakon što su se Srbi graničari iz Potisko-pomoriške granice 1742. godine većinom iselili u Rusiju u XVIII i XIX veku Sentu su naselili Mađari, Slovaci, Nemci i Jevreji, a između dva svetska rata i posle 1945. godine Srbi, Crnogorci i drugi narodi. Senćansko pristanište, udaljeno 124 km od ušća Tise u Dunav, bilo je jedno od najvažnijih u prostoru dvorečja.
Po popisu mesta Potiske vojne granice iz 1748. godine u Senti je bio 191 graničar konjanik, i svi su bili u aktivnoj službi. Od toga njih 46 je imalo kompletnu vojnu opremu, a ostalih 85 delimičnu. Štab je sačinjavalo šest oficira, na čelu sa poručnicima Jovanom Badrljicom i Đukom (Đorđem) Popovićem. Tu je i zastavnik Neša Milinović. U mestu je bila stacionirana i pešadija, njih 202 pešadinca. Izvan stalne službe bilo ih je 64, a sa potpunim naoružanjem 70 aktivnih graničara. Na čelu jedinice je bio major Marko Marković, sa kapetan-lajtantom Đorđem Golubom, poručnikom Konstantinom Milinovićem i zastavnikom Ignjatom Vršićem.[1] Kada je novembra 1750. godine obavljeno izjašnjavanje graničarskih oficira, za provincijalni status su se opredeli: obrstvajhmajster kao kapetan Marko Marković, kapetan lajtant Đorđe Golub, hadnađi Subota Suljin i Jovan Paderlik, barjaktari Neško Milinović i Ignjat Vujičić.[2] Oficiri verni Austriji su bili nagrađeni mađarskim plemstvom i zemljišnim posedom. Tako su u Senti dobili: vicekapetan Golub, lajtanti Jovan Boderlica (Badrljica), Subota Branovački i Mihajlo Tesić po 50 lanaca, a zastavnici Neca Milinović i Ignjat Vujičić po 44 lanca.
Godine 1769. Senta je izgorela u velikom požaru.
Kulturna istorija Srba u Senti[uredi | uredi izvor]
Senćanska pravoslavna crkvena opština je javno preporučivala u jesen 1855. godine bildhauera (ikonorezbara) Joana Ajsterlenera iz Starog Arada. Zahvalni crkveni oci su ga zbog dobro urađenog posla - ikonostasa, nagradili sa 300 f. preko ponude.[3]
U Senti je pri pravoslavnoj crkveno-školskoj opštini delovao Fond za siromašnu decu. Njime je rukovodio pre 1866. godine srpski učitelj Jovan Vujić.[4]
Kada je 1866. godine održana skupština Matice srpske u Pešti, Srbi Senćani su dominirali po brojnosti. Kao redovni stari članovi u njenom radu učestvovali su: Andrija Nikolić, Jovan Vujić učitelj, Trifun Vlašić i Stefan Drakulić. Za nove članove javili su se po uplati, iznosa od 50 f. Pravoslavna srpska crkvena opština u Senti, dok su pojedinci dali po 10 f. - Konstantin Živanović advokat, Stevan Lukačević beležnik, Stevan pl. Badrljica kurijalista, Ljubomir Vujić trgovac, Jakov Kragujević, Sava pl. Branovački i Andrija Nikolić senator.[4]
Kultura[uredi | uredi izvor]
U Senti su Muzej, Arhiv, vaspitno-obrazovne organizacije i najstarija likovna kolonija u Vojvodini (1952).
Od 1876. godine, počinje sa radom i Senćanska gimnazija,jedna od najstarijih gimnazija u Srbiji.
Pored Senćanske gimnazije, sa radom počinju i tri osnovne škole, OŠ "Sveti Sava" danas "Turzo Lajoš", OŠ "Spomen-škola" danas "Petefi Šandor" i OŠ "11. novembar" danas "Stevan Sremac".
Od 2003. godine u Senti radi Gimnazija Boljai, specijalizovana škola koja na mađarskom jeziku izvodi nastavu po programu beogradske Matematičke gimnazije.
U cilju razvoja kulture u Senti, osnovan je Kulturno-obrazovni centar "Turzo Lajoš", preko kog svoje delatnosti obavljaju Gradski muzej, Gradska biblioteka, Dom kulture, Radnički univerzitet, i nekada bioskop "Tisa", koji je bioskopsku premijeru imao 1908. godine.
U Senti se nalazi veliki broj zgrada — spomenika kulture: Vatrogasna kasarna u Senti, Rodna kuća Stevana Sremca, Zgrada Plebanije — Muzeja, Hotel Rojal, Slavnića kuća i Srpska pravoslavna crkva Svetog arhanđela Mihaila.
Privreda[uredi | uredi izvor]
U XIX vek i XX veku pored poljoprivrede u Senti su se razvijali trgovina, zanati i prehrambena industrija. Raskršće puteva, pogodne veze sa Suboticom, Novim Sadom i Zrenjaninom čine Sentu privlačnim mestom u ovom delu Vojvodine. U razvoju privrede značajno mesto ima agro-industrijski kombinat. Senta sa okolinom je najveći rasadnik ruža u Srbiji.
Od 1895. godine, u Senti postoji električna rasveta. Po tom pitanju, Senta je bila naprednija od Novog Sada, Sombora i Subotice.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Senta živi 16.396 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (38,8 kod muškaraca i 42,8 kod žena). U naselju ima 7.938 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,35.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
m | ž |
|||
? | 19 | 23 | ||
80+ | 158 | 399 | ||
75—79 | 221 | 439 | ||
70—74 | 393 | 583 | ||
65—69 | 506 | 671 | ||
60—64 | 561 | 663 | ||
55—59 | 627 | 774 | ||
50—54 | 785 | 775 | ||
45—49 | 773 | 831 | ||
40—44 | 752 | 750 | ||
35—39 | 670 | 664 | ||
30—34 | 569 | 551 | ||
25—29 | 679 | 637 | ||
20—24 | 783 | 651 | ||
15—19 | 639 | 573 | ||
10—14 | 620 | 557 | ||
5—9 | 555 | 536 | ||
0—4 | 458 | 457 | ||
Prosek : | 38,8 | 42,8 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 8.135 | 2.529 | 4.744 | 382 | 478 | 2 |
Ženski | 8.984 | 1.697 | 4.816 | 1.841 | 627 | 3 |
UKUPNO | 17.119 | 4.226 | 9.560 | 2.223 | 1.105 | 5 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 3.932 | 756 | 2 | 59 | 1.119 |
Ženski | 2.867 | 293 | 0 | 1 | 648 |
UKUPNO | 6.799 | 1.049 | 2 | 60 | 1.767 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 488 | 128 | 504 | 74 | 212 |
Ženski | 125 | 23 | 497 | 107 | 84 |
UKUPNO | 613 | 151 | 1.001 | 181 | 296 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 58 | 74 | 178 | 104 | 98 |
Ženski | 102 | 85 | 156 | 333 | 333 |
UKUPNO | 160 | 159 | 334 | 437 | 431 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 76 | 0 | 0 | 2 | |
Ženski | 72 | 6 | 1 | 1 | |
UKUPNO | 148 | 6 | 1 | 3 |
Sport[uredi | uredi izvor]
Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]
Znameniti Senćani[uredi | uredi izvor]
- Stevan Sremac (1855–1906), pisac
- Matija Bećković (*1939), pesnik
- Tamara Boroš (*1977), hrvatska reprezentativka u stonom tenisu
- Đena Branovački (1841–1882), dobrotvor
- Stevan Branovački (1804–1880), predsednik Matice srpske od 1867. do 1880.
- Sava Vuković (1930–2001), episkop
- Silvija Erdelji, (*1975), stonoteniserka
- Marija Gluvakov, (*1973), pijanista
- Jovan Đorđević (1826–1900), osnivač Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i pisac himne Srbije „Bože pravde“
- Jovan Muškatirović (1743–1809), književnik i prosvetitelj
- Vladimir Nikolić (1857–1922), arhitekta
- Lajoš Bocan (1886–1969), graditelj tambura
- Karolj Andruško (1915–2008), slikar, grafičar i tipograf
- Bojan Pajtić (*1970), političar
- Stevan Kragujević (1922–2002), fotograf i fotoreporter
- Stevan Raičković (1928–2007), pesnik
- Ištvan Seli (1921–2012), istoričar književnosti
- Čaba Silađi (*1990), plivač
- Mihael Fekete (1886–1957), matematičar
- Arpad Šterbik (*1979), rukometaš
- Laslo Đere teniser
- Branislav Unginović (*1953), glumac
- Jožef Tertei (1960), rvač
- Andraš Urban (1970)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Mešovita građa", Beograd 2011. godine
- ^ Mita Kostić: "Srpska naselja u Rusiji", Beograd 1923.
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1855. godine
- ^ a b "Zastava", Pešta 1866. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Napomene[uredi | uredi izvor]
→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Senta, na kojoj se nalaze tri naselja, Bogaraš, Gornji Breg i Senta.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanična prezentacija opštine (jezik: mađarski)
- Gimnazija Boljai (jezik: mađarski)
- Senćanske stvarnosti („Politika”, 1. avgust 2018)
- Senta, RTV - Zvanična veb stranica