Adam Jejts

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Adam Jejts (biciklista))

Adam Jejts
Jejts 2015.
Lični podaci
Puno imeAdam Ričard Jejts
NadimakSjenka[1]
Datum rođenja(1992-08-07)7. avgust 1992.(31 god.)
Mjesto rođenjaBeri, UK
DržavljanstvoUjedinjeno Kraljevstvo
Visina1,73 m[2]
Masa58 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
UAE tim emirejts
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2003—2005Beri klerion[3]
2005—2010Maksgir sajkling[3]
2011—2012Troa
2013Etip
Profesionalna karijera
2014—2020Orika—grinedž[4][5]
2021—2022Ineos grenadirs[6]
2023—UAE tim emirejts
Uspjesi
Tur de Frans
Najbolji mladi vozač1 (2016)
Glavne etapne trke
Vuelta a Katalunja1 (2021)
Tur de Romandi1 (2023)
Klasici
Klasik San Sebastijan1 (2015)
Gran pri sajkliste de Montreal1 (2023)
Druge trke
Gran pri Industrija i Artiđanato 2 (2014, 2017)
Tur of Turki 1 (2014)
UAE tur 1 (2020)
Dojčland tur 1 (2022)
Ažurirano: 25. decembar 2023.

Adam Ričard Jejts (engl. Adam Richard Yates; Beri, 7. avgust 1992) britanski je biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — UAE tim emirejts. Osvojio je po jednom Vuelta a Katalunju, Tur de Romandi, Klasik San Sebastijan, Gran pri sajkliste de Montreal, UAE tur, Tur of Turki, Dojčland tur i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu, gdje je jednom završio na podijumu i ostvario je jednu etapnu pobjedu. Njegov brat blizanac Sajmon Jejts takođe je profesionalni biciklista.

Tokom juniorske karijere takmičio se i u drumskom i u biciklizmu na pisti, a profesionalnu karijeru počeo je 2014. u australijskom timu Orika—grinedž, sa kojim je prve sezone osvojio Gran pri Industrija i Artiđanato i Tur of Turki trke i vozio je svoju prvu grand tur trkuVuelta a Espanju. Godine 2015. vozio je Tur de Frans po prvi put i osvojio je klasik San Sebastijan, dok je 2016. završio Tur de Frans na četvrtom mjestu i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Godine 2017. osvojio je Gran pri Industrija i Artiđanato po drugi put i po prvi put je vozio Điro d’Italiju, koju je završio na devetom mjestu.

Godine 2018. završio je Kriterijum di Dofine na drugom mjestu, dok je 2019. osvojio Kro rejs i završio je Vuelta a Katalunju na drugom mjestu. Godine 2020. osvojio je UAE tur i završio je Tur de Frans na devetom mjestu, gdje je nosio žitu majicu za lidera trke na tri etape. Godine 2021. prešao je u Ineos grenadirs, sa kojim je tokom prve sezone osvojio Vuelta a Katalunju, dok je završio UAE tur i Milano—Torino na drugom mjestu, a Vuelta a Espanju na četvrtom mjestu. Godine 2022. osvojio je Dojčland tur i završio je Tur de Frans na devetom mjestu.

Godine 2023. prešao je u UAE tim emirejts, sa kojim je osvojio Tur de Romandi i završio je Kriterijum di Dofine na drugom mjestu, nakon čega je Tur de Frans završio na trećem mjestu, što mu je bio prvi podijum na grand tur trkama u karijeri, uz jednu etapnu pobjedu i nosio je žutu majicu na četiri etape.

Djetinjstvo i juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 7. avgusta 1992. u Beriju, pet minuta poslije brata blizanca Sajmona.[7] Biciklizmom su počeli da se bave od malih nogu, kada ih je otac Džon, nakon oporavka od saobraćajne nesreće, odveo na Mančesterski velodrom kako bi se našao sa prijateljima iz lokalnog tima Beri klerion.[3] Obojica su počeli da voze za tim, a tadašnji predsjednik Nik Hol izjavio je da je mislio da su previše sićušni, da im nedostaje izdržljivosti i da nije znao hoće li izdržati.[3] On je dodao da većina dječaka iz oblasti Mančunijana sanja o tome da jednog dana zaigra za Mančester junajted, ali da su njih dvojica od malena željeli da budu biciklisti.[3] Zbog velikog napretka koji su ostvarili na stazi, prešli su da voze za tim Maksgir sajkling, dok su za Beri klerion vozili samo povremeno, van takmičenja.[3]

Jejts u timu Etip 2013.

Sa 18 godina, Sajmona je odabrala Britanska biciklistička olimpijska akademija, a Adama nije, o čemu je njihova majka Suzan izjavila da je to za njih bilo teško i da nijesu znali da li da budu srećni ili tužni.[8] Nakon što je završio koledž, Adam se prijavio za biciklističku stipendiju preko programa Dejv Rajner fonda, koju je dobio i počeo je da vozi za amaterske timove u Francuskoj.[8] Godine 2010. Sajmon Jejts je učestvovao na Igrama Komonvelta u Delhiju zajedno sa Krisom Frumom, a Adam je vozio povremeno trke u Francuskoj i trenirao je po planinama Vogezi i Jura.[8]

Godine 2013. obojica su nastupajući za britanski tim vozili Tur de l’Avenir, koji se smatra kao Tur de Frans za vozače do 23 godine.[9] Četvrtu etapu završio je na trećem mjestu, minut i 40 sekundi iza Rubena Fernandeza, koji je ostvario pobjedu i preuzeo lidersku majicu.[10] Na petoj etapi se odvojio od grupe u finišu, zajedno sa Sajmonom Jejtsom i Aleksisom Gužarom i etapu je završio na drugom mjestu, iza Sajmona, čime je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Fernandeza.[11] Šestu etapu završio je na 11. mjestu, u grupi sa Fernandezom, 55 sekundi iza Sajmona Jejtsa, koji je ostvario drugu pobjedu zaredom.[12] Posljednju, sedmu etapu, završio je na trećem mjestu, minut i po iza Žilijena Alafilipa i završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 55 sekundi iza Fernandeza.[13]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2014.[uredi | uredi izvor]

Pošto su bili razdvojeni tri godine, Adam i Sajmon su angažovali različite agente.[8] Imali su ponudu tima Skaj da kao mladi britanski vozači započnu profesionalnu karijeru u britanskom timu, ali su je odbili, jer im se više svidjela ponuda australijskog tima Orika—grinedž, gdje su smatrali da će imati manje pritiska i koja im je omogućavala da voze više trka[14] i u oktobru 2013. potpisali su dvogodišnji ugovor sa timom Orika.[15][16] Sezonu 2014. je počeo krajem januara, na Tur de San Luis trci u Argentini, što mu je bila prva profesionalna trka u karijeri, a koju je završio na 11. mjestu u generalnom plasmanu i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[17]

Jejts nakon osvajanja Tur of Turki trke 2014.

Krajem aprila, vozio je Tur of Turki trku, gdje je bio lider tima zajedno sa bratom Sajmonom,[18] ali je na trećoj etapi Sajmon Jejts pao i morao je da napusti trku,[19] dok je Adam jedini mogao da prati napad Rejna Taramajea na posljednjem usponu, ali je Taramaje ponovo napao u finišu i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio šest sekundi iza i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu.[20] Nakon dvije sprinterske etape, na šestoj etapi se izdvojila manja grupa na posljednjem usponu, iz koje je Jejts napao na oko kilometar do cilja i ostvario je prvu pobjedu u karijeri, dvije sekunde ispred Davidea Formola i Davidea Rebelina, preuzevši takođe i lidersku majicu sekundu ispred Taramajea, koji je etapu završio sedam sekundi iza.[21][22] Na posljednjoj etapi, u pripremi za sprint u finišu grupa se razdvojila, Jejts je bio u prvoj grupi i dobio je isto vrijeme kao i Mark Kevendiš i osvojio je trku pet sekundi ispred Taramajea, koji je etapu završio u drugoj grupi.[23] On je postao prvi britanski pobjednik trke, a pobjedu je opisao kao neočekivanu, jer je na trku došao sa ciljem da ostvari etapnu pobjedu.[24]

Sezonu je nastavio na Tur of Kalifornija trci, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na 40. mjestu, dva minuta iza Bredlija Viginsa.[25] Treću etapu je završio na četvrtom mjestu, 11 sekundi iza Roana Denisa i došao je do petog mjesta u generalnom plasmanu.[26] Na šestoj etapi, Esteban Čavez je ostvario solo pobjedu iz bijega, dok je u glavnoj grupi Adam Jejts pratio napade vozača iz timova BMC i Garmin—šarp i završio je na četvrtom mjestu, u istom vremenu kao Vigins.[27] Na posljednje dvije etape nije bilo promjena i završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 14 sekundi iza Viginsa.[28] U junu je vozio Kriterijum di Dofine, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na 63 mjestu, 39 sekundi iza Krisa Fruma.[29] Na drugoj etapi, bijeg je dostignut na posljednjem usponu, nakon čega je Mikel Nieve izašao da radi na tempo i vozači su otpadali iz grupe;[30] u finišu je otpao i Adam Jejts, koji je završio na osmom mjestu, 42 sekunde iza Fruma i Alberta Kontadora, koji su došli zajedno na cilj,[31] ali je njegova vožnja ocijenjena kao dobra od strane novinara i članova tima.[32] Na petoj etapi, Kontador je napao na posljednjem usponu i stekao je minut prednosti, ali je dostignut na 16 km do cilja.[33] Simon Špilak je ostvario pobjedu iz bijega, dok su u finišu iz glavne grupe napali Vilko Kelderman i Adam Jejts, koji su završili na drugom i trećem mjestu, 17 sekundi ispred grupe.[34] Na sedmoj etapi je otpao na posljednjem usponu i završio je tri minuta iza Lijuvea Vestre koji je ostvario pobjedu iz bijega, a skoro dva minuta iza Kontadora, koji je završio na četvrtom mjestu i preuzeo je lidersku majicu.[35] Na posljednjoj, osmoj etapi, u bijeg su otišla 23 vozača, među kojima su bili Jejts i Endrju Talanski, trećeplasirani u generalnom plasmanu; nakon 50 km Frum je napao, što je pratila grupa od 16 vozača, uključujući Kontadora.[36] U finišu, Nieve je napao i ostvario pobjedu, tri sekunde ispred Romena Bardea, dok je Jejts završio na trećem mjestu, pet sekundi iza.[37] Zahvaljujući dobroj vožnji trku je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta iza Talanskog koji je na posljednjoj etapi nadoknadio zaostatak u odnosu na Kontadora i osvojio je trku.[38]

Tim Orika—grinedž je odlučio da ga ne vodi na Tur de Frans,[39] a u julu je vozio trku Gran pri Industrija i Artiđanato di Larčano, gdje je na cilju odsprintao Formola i ostvario prvu pobjedu na jednodnevnim trkama.[40] Na klasiku San Sebastijan je bio u vodećoj grupi u finišu, u kojoj su bili još Alehandro Valverde, Bauke Molema, Hoakim Rodrigez i Mikel Nieve, ali je pao na spustu na 3,5 km do cilja i na kraju je završio na 43. mjestu, skoro četiri minuta iza Valverdea.[41] U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju, što mu je bila prva grand tur trka u karijeri[42] i završio je na 82. mjestu u generalnom plasmanu.[43]

2015.[uredi | uredi izvor]

Jejts na Tur de Fransu 2015.

Sezonu 2015. počeo je na francuskim klasicima u februaru, nakon čega je u martu vozio Tireno—Adrijatiko, gdje je hronometar dug 5,4 km na prvoj etapi završio na 75 mjestu, 20 sekundi iza Adrijana Malorija;[44] hronometar je prvobitno trebalo da bude dug 22,5 km, ali je zbog velikog nevremena skraćen.[45] Na četvrtoj etapi, bijeg je dostignut na oko 20 km do cilja, a na poljlednjem usponu je napao Vaut Puls, što u početku niko nije pratio, a zatim je stekao prednost na spustu i ostvario je solo pobjedu, dok je Jejts završio na desetom mjestu, u grupi koja je došla 14 sekundi iza.[46] Peta etapa je bila najteža na trci, a cilj je bio na usponu Monte Terminilo, dugom 16,1 km.[47] Voženo je po hladnom vremenu, temperatura je bila ispod 0 stepeni, zbog čega je postojala mogućnost da etapa bude otkazana, ali su organizatori to odbili.[48] Početkom posljednjeg uspona napali su Kontador i Roman Krojciger, koji su dostignuti na oko 5 km do cilja, nakon čega je napao Nairo Kintana i brzo stekao prednost.[48] Nakon nekoliko napada, Molema se izdvojio u potjeri za Kintanom, dok su u grupi radili Kontador, Rodrigez, Rigoberto Uran, Tibo Pino i Jejts.[48] Kintana je konstantno povećavao prednost i pobijedio je 41 sekundu ispred Moleme, dok je Jejts završio na sedmom mjestu, u grupi koja je došla 55 sekundi iza.[49] Hronometar na posljednjoj, sedmoj etapi, završio je 48 sekundi iza Fabijana Kančelare i trku je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu, minut i deset sekundi iza Kintane.[50] Sezonu je nastavio na Vuelti al Pais Basko, ali je učestvovao u padu na prvoj etapi, na 500 metara do cilja i slomio je prst, zbog čega je napustio trku i nije startovao drugu etapu.[51] Nakon oporavka od operacije, krajem maja je vozio Tur de Fjords trku, koju je završio na 35. mjestu u generalnom plasmanu, pet minuta iza Marka Halera.[52] Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje nije bio konkurentan u generalnom plasmanu. Završio je na 20. mjestu, 25 minuta iza Fruma i na trećem mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, 23 minuta iza Sajmona Jejtsa.[53]

U julu je ušao u sastav tima za Tur de Frans, što je bilo prvi put da je vozio Tur.[54] Osmu etapu, čiji je cilj bio na usponu Mor de Bretanj, završio je na sedmom mjestu, u velikoj grupi koja je došla na cilj deset sekundi iza Aleksisa Viljermoa.[55] Prvu brdsku, desetu etapu, završio je na sedmom mjestu, dva minuta iza Fruma, nakon što je otpao iz grupe kada je tim Skaj diktirao tempo.[56] Na etapi 17 bio je u bijegu i završio je na desetom mjestu, tri minuta iza Sajmona Geškea,[57] a trku je završio na 50. mjestu u generalnom plasmanu.[58] Nedjelju dana nakon Tur de Fransa, vozio je klasik San Sebastijan, gdje je napao na 8 km do cilja kako bi dostigao Grega van Avermata. Na 600 metara do cilja Van Avermat je imao 15 sekundi prednosti kada mu je televizijski motor dodirnuo zadnji točak, zbog čega je pao i nije mogao da nastavi trku.[59] Jejts nije vidio da je Van Avermat pao i prošao je kroz cilj 15 sekundi ispred Filipa Žilbera i Valverdea, ne znajući da je pobijedio zbog problema u komunikaciji sa timom, zbog čega nije slavio kada je prošao kroz cilj.[60] Počeo je da slavi nakon što mu je sportski direktor rekao da je on pobijedio, a na konferenciji je izjavio da mu je to najveća pobjeda u karijeri do tada.[61]

U septembru je vozio Tur of Alberta trku u Kanadi, gdje je tim Orika—grinedž ekipni hronometar na otvaranju završio na drugom mjestu, nekoliko stotinki iza tima Trek faktori rejsing.[62] Na trećoj etapi, nakon što su bjegunci dostignuti, Molema je napao, što su pratili Majkl Vuds, Tom Jelte Slagter i Jejts; Jelte Slagter je napao u finišu i pobijedio u sprintu ispred Moleme, dok je Jejts završio na trećem mjestu, četiri sekunde iza i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu, šest sekundi iza Moleme.[63] Na četvrtoj etapi, Jejts je napao na 2,5 km do cilja, što su pratili Jelte Slagter i Molema. Oni su došli zajedno na cilj, a na 150 metara do kraja, Jelte Slagter je napao i pobijedio četiri sekunde ispred Moleme i Jejtsa, dok je u generalnom plasmanu Molema zadržao prednost od šest sekundi ispred Jejtsa.[64] Na posljednje dvije etape nije bilo promjena i završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, šest sekundi iza Moleme, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[65] Sezonu je nastavio na kanadskim klasicima Laurentijan, završivši Gran pri sajkliste de Kvebek na 32 mjestu,[66] dok je dva dana kasnije vozio Gran pri sajkliste de Montreal, koji je završio na drugom mjestu, izgubivši u sprintu od Tima Velensa, nakon što su se njih dvojica izdvojili u posljednjem krugu.[67] Nakon trke izjavio je da je prilično srećan sa ostvarenim rezultatom.[68]

2016.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016. počeo je na klasicima u Francuskoj; Sid Aderše je završio na sedmom mjestu u sprintu,[69] dok je Drom klasik završio na šestom mjestu, u grupi koja je došla na cilj šest sekundi iza Petra Vakoča.[70] U martu je vozio Tireno—Adrijatiko, gdje nije bio konkurentan za generalni plasman; završio je na 19. mjestu, minut iza Van Avermata i na drugom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, 48 sekundi iza Boba Jungelsa.[71] Sezonu je nastavio na Vuelti al Pais Basko, gdje nije bio konkurentan za generalni plasman, a brdski hronometar na posljednjoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 53 sekunde iza Kontadora; u trenutku kada je prošao kroz cilj postavio je najbolje vrijeme, koje je popravio Kintana.[72] Krajem aprila vozio je Tur de Jorkšir trku, gdje je posljednju, treću etapu završio na trećem mjestu, devet sekundi iza Tomasa Voklera i Nikolasa Rouča i trku je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 17 sekundi iza Voklera.[73][74] Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje je brdski prolog na otvaranju dug 4 km završio na osmom mjestu, 31 sekundu iza Kontadora.[75] Na petoj etapi, otpao je u posljednjih 5 km od vodeće grupe, u kojoj su bili Frum, Kontador i Riči Port. Kontador je otpao na 2,2 km, nakon čega ga je Jejts dostigao i završio je na trećem mjestu, 19 sekundi iza Fruma, koji je u sprintu pobijedio Porta.[76] Na šestoj etapi u bijeg je otišlo 26 vozača, među kojima je bio i Tibo Pino.[77] Na usponu ekstra kategorije Kol de Madelen, koji je vožen na sredini etape, Kontador je napadao ali nije mogao da se odvoji od grupe, dok su Fabio Aru i Barde napali i stigli do vodeće grupe.[78] Pino je odsprintao Bardea i ostvario pobjedu, dok su vozači u glavnoj grupi otpadali kada je tim Skaj radio na čelu; Jejts je završio na osmom mjestu, deset sekundi iza Fruma, koji je u posljednjem kilometru napao zajedno sa Danijelom Martinom.[79] Na posljednjoj, sedmoj etapi, Stiv Kamings je ostvario solo pobjedu iz bijega, četiri minuta ispred grupe; Jejts je završio na petom mjestu i trku je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 57 sekundi iza Fruma i na drugom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, šest sekundi iza Alafilipa.[80]

Jejts u majici za najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu 2016.

U julu je vozio Tur de Frans, koji je počeo sprinterskom etapom, na kojoj je Mark Kevendiš pobijedio i uzeo žutu majicu po prvi put u karijeri.[81] Na sedmoj etapi napao je iz glavne grupe na spustu sa uspona Kol d’Aspen, ali kada je prolazio ispod banera koji označava posljednji kilometar, on je pukao i Jejts je zadobio posjekotine na bradi koje su morale da se zašiju. Grupa ga je dostigla, ali mu je naknadno dodijeljeno vrijeme koje je imao na 3 km do cilja, odnosno sedam sekundi ispred grupe, zahvaljujući čemu je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu i preuzeo je bijelu majicu za najboljeg mladog vozača, od Alafilipa.[82] Na osmoj etapi, napadi su počeli na 3 km do vrha posljednjeg brdskog cilja, niko nije uspio da se odvoji na usponu, dok je Frum napadom na spustu uspio da stekne prednost i pobijedi na etapi, 13 sekundi ispred grupe, preuzevši tako i žutu majicu, dok je Jejts završio na sedmom mjestu i ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 15 sekundi iza Fruma.[83] Na devetoj etapi voženo je pet uspona i to je bila prva etapa čiji je cilj bio na usponu.[84] Na 5 km do cilja napadali su Kintana, Port i Barde, zatim je napao i Frum, pratili su ga Jejts i Danijel Martin i uspjeli su da se odvoje od drugih favorita. Barde je u finišu otpao, dok su Port i Martin završili dvije sekunde iza; Jejts je predvodio Fruma i Kintanu na cilju, završivši na desetom mjestu i na prvi dan odmora otišao je kao drugoplasirani u generalnom plasmanu.[85] Na etapi 11, potpuno ravnoj, gdje se nije očekivala borba za generalni plasman, Peter Sagan je napao na 12 km do cilja, što su pratili Macjej Bodnar, Frum i Gerent Tomas, koji su došli zajedno na cilj, šest sekundi ispred grupe; Sagan je odsprintao Fruma, koji je zahvaljujući sekundama bonifikacije povećao prednost na 28 sekundi ispred Jejtsa.[86] Na etapi 12, čiji je cilj bio na usponu Mon Vantu, Frum, Port i Molema su bili ispred drugih konkurenata u finišu tokom uspona na Mon Vantu, kada ih je kamerman na motoru oborio u posljednjem kilometru.[87] Motorista je oborio Porta, preko kojeg je pao i Frum, dok je Molema uspio da ih zaobiđe.[87] Frumov bicikl je bio uništen, zbog čega je trčao dok nije dobio bicikl od neutralnog mehaničara, ali mu nije odgovarao i morao je da sačeka timski automobil.[87] Grupa ih je prestigla, a predvidio je Jejts, koji je završio na 11 mjestu. Frum je novi bicikl dobio na 500 metara do cilja i cilj je prošao minut i 40 sekundi iza Moleme i minut i 14 sekundi iza grupe drugih favorita.[87] Žuta majica za lidera trke je prvobitno bila dodijeljena Jejtsu, ali su sudije nakon etape odlučile da i Frumu i Portu dodijele isto vrijeme kao i Molemi, zahvaljujući čemu je povećao prednost ispred Jejtsa na 47 sekundi.[88] Hronometar na etapi 13 završio je na 18 mjestu, tri minuta iza Toma Dimulena koji je pobijedio i pao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta i 45 sekundi iza Fruma i 58 sekundi iza Moleme.[89] Na etapi 17 Aru i Danijel Martin su napali u finišu, ali su brzo dostignuti, nakon čega je napao Port, što je pratio jedino Frum i njih dvojica su završili osam sekundi ispred Jejtsa i Bardea, čime je Jejts smanjio zaostatak iza Moleme na 26 sekundi.[90] Na etapi 18 vožen je brdski hronometar, koji je završio na 16 mjestu, minut i 23 sekunde iza Fruma.[91] Na etapi 19, Barde je napao na 10 km do cilja, što niko nije pratio. U finišu su napadali Rodrigez, Valverde i Kintana, dok je Jejts otpao i završio je na 13 mjestu, 56 sekundi iza Bardea i pao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 19 sekundi iza trećeplasiranog Kintane koji je etapu završio 30 sekundi ispred.[92] Na etapi 20, nakon napada u finišu odvojili su se Valverde, Kintana, Danijel Martin, Barde, Jejts i Luis Mejntdžens, koji su etapu završili šest sekundi ispred Fruma.[93] Na posljednjoj, etapi 21 nije bilo napada i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 4 minuta i 42 sekunde iza Fruma i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača 2 minuta i 16 sekundi ispred Mejntdžensa.[94]

Nedelju dana nakon Tura vozio je klasik San Sebastijan, koji je završio na 16. mjestu, 50 sekundi iza Moleme.[95] Početkom avgusta vozio je drumsku trku na Olimpijskim igrama u Rio de Ženeiru, gdje je završio na 15. mjestu, tri minuta iza Grega van Avermata, radeći za Fruma koji je otpao kada je Vinčenco Nibali napao.[96] U finišu je vozio klasike u Kanadi, gdje nije bio konkurentan za pobjedu, dok je krajem septembra vozio Điro del’Emilija klasik, koji nije završio, a nakon trke završio je sezonu.[97] U novembru je proglašen za jednog od najvećih otkrovenja sezone.[98]

2017.[uredi | uredi izvor]

Pred početak sezone 2017. odlučio je da vozi Điro d’Italiju umjesto Tur de Frans.[99] Sezonu je počeo na Vuelta a Valensijana trci početkom februara, koju je završio na 118. mjestu u generalnom plasmanu.[100] Početkom marta vozio je Gran pri Industrija i Artiđanato klasik, gdje je njegov tim Orika—skot radio na čelu nakon što su bjegunci dostignuti i brojni vozači su otpali iz grupe. Na posljednjoj etapi nakon napada odvojila se grupa od šest vozača, koji su napadali sa ciljem da ostvare solo pobjedu. Jejts je napao na 200 metara do cilja i pobijedio je ispred Ričarda Karapaza i Urana, osvojivši trku po drugi put u karijeri.[101][102] Tri dana kasnije vozio je Tireno—Adrijatiko, gdje su mu rivali bili Nibali, Aru, Dimulen, Pino, Kintana i Tidžej van Garderen, koji su se takođe spremali za Điro.[103] Trka je počela ekipnim hronometrom, koji je tim Orika—skot završio na petom mjestu, 25 sekundi iza tima BMC.[104] Na prvoj brdskoj, četvrtoj etapi, Kintana je napao sa Uranom na posljednjem usponu, što su pratili Gerent Tomas i Jejts, a na 2,2 km do cilja, Kintana je napao ponovo i ostvario je pobjedu 18 sekundi ispred Tomasa, dok je Jejts završio na trećem mjestu, 24 sekunde iza i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 33 sekunde iza Kintane.[105] Na petoj etapi zbog bolesti je napustio trku na 75 km do cilja.[106] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, koja je počela sprinterskom etapom, a ekipni hronometar na drugoj etapi tim Orika—skot završio je na petom mjestu, minut i 20 sekundi iza tima BMC.[107] Na trećoj etapi, Valverde je napao u finišu i pobijedio ispred Danijela Martina, dok je Jejts završio na trećem mjestu, tri sekunde iza i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[108] Na petoj etapi, Valverde je napao na posljednjem usponu i ostvario je solo pobjedu, 13 sekundi ispred Fruma i Kontadora, dok je Jejts završio na petom mjestu, 32 sekunde iza i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu.[109] Posljednje dvije etape završene su sprintom velike grupe, a trku je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, minut i po iza Valverdea, nakon što je Frum izgubio preko 20 minuta zbog pada i sa drugog pao na 30. mjesto.[110] Sredinom aprila vozio je Lijež—Bastonj—Lijež po drugi put u karijeri i završio ga je na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj sedam sekundi iza Valverdea.[111]

Jejts (na drugom mjestu) na Điro d’Italiji 2017.

U maju je vozio Điro d’Italiju po prvi put,[112] gdje su mu najveći konkurenti bili Nibali, Dimulen, Mikel Landa, Pino i Tomas.[113] Na četvrtoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Maunt Etna, pratio je napade drugih favorita i završio je na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 29 sekundi iza Jana Polanca i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu.[114] Na devetoj etapi pred početak posljednjeg uspona Blokaus, grupa je u borbi za što bolju poziciju naišla na parkirani policijski motor, koji je prvi zakačio Vilko Kelderman, nakon čega su pali i drugi vozači, među kojima Jejts, Tomas i Landa.[115] Jejts je brzo ustao i nastavio da vozi, ali je završio četiri i po minuta iza Kintane i pao je na 16. mjesto u generalnom plasmanu.[116] Hronometar na desetoj etapi završio je dva i po minuta iza Dimulena, koji je pobjedom na etapi preuzeo roze majicu, dok je Jejts zaostajao sedam minuta u generalnom plasmanu.[117] Na etapi 14, čiji je cilj bio na usponu Oropa, Kintana je napao na 4 km do cilja, a Jejts i Dimulen su otpali. Dimulen se vozeći na tempo vratio do Kintane i pobijedio je na etapi, dok je Jejts završio na šestom mjestu, 41 sekundu iza i došao je na 13. mjesto u generalnom plasmanu.[118] Na etapi 15, Nibali i Kintana su napadali u finišu, prvobitno su distancirali Dimulena, ali se on vratio na 2 km do cilja. U sprintu grupe od 12 vozača koji su na cilj došli zajedno Jungels je pobijedio, dok je Jejts završio na četvrtom mjestu i došao je na 11. mjesto u generalnom plasmanu.[119] Na kraljevskoj, etapi 16, Dimulen je imao stomačnih problema i na oko 40 km do cilja morao je da napravi pauzu.[120] Glavna grupa ga je kratko čekala pošto je bio lider, ali kako je dolazio posljednji uspon na etapi, ubrzali su tempo. Nibali je napao na kilometar do vrha posljednjeg uspona, nakon čega je Jejts otpao i završio je minut i po iza, ali je došao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, jer je Andrej Amador izgubio sedam minuta.[120] Na etapi 18, Kintana je napao na sredini etape, na usponu Paso Gardena, dostigao suvozače koji su na početku etape otišli naprijed i pokušavao da nadoknadi vrijeme za Dimulenom koji je otpao, ali se vratio vozeći na tempo, dok je Jejts zaostajao i završio je šest sekundi iza njih, ali je došao na deveto mjesto u generalnom plasmanu i preuzeo je bijelu majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača, 28 sekundi ispred Jungelsa.[121] Na etapi 19, nakon više napada na posljednjem usponu Jungels, Jejts i Kintana su se odvojili i završili u istom vremenu, dok je Dimulen izgubio preko minut i Kintana je preuzeo roze majicu, a Jejts je došao na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[122] Na posljednjoj brdskoj, etapi 20, Nibali je napao na 25 km do cilja, što su u početku pratili svi favoriti osim Dimulena, koji se vratio u grupu vozeći na tempo.[123] Pred kraj posljednjeg uspona Kintana i Nibali su se odvojili, pridružio im se i Pino i imali su 20 sekundi prednosti na vrhu uspona.[123] U drugoj grupi, sa Dimulenom su radili Jungels, Jejts i Molema i izgubili su samo 15 sekundi,[123] a nakon etape Dimulen je izjavio da će im biti vječno zahvalan.[124] Jejts je hronometar na posljednjoj etapi završio minut i po iza Jungelsa i Điro je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu, osam minuta iza Dimulena koji je nadoknadio zaostatak od 53 sekunde i osvojio je Điro;[125] u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača završio je na drugom mjestu, minut i šest sekundi iza Jungelsa.[126][127]

U avgustu je vozio Tur de Polonje trku, gdje je posljednju etapu završio na drugom mjestu, izgubivši u sprintu od Vauta Pulsa i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, 13 sekundi iza Dilana Tunsa.[128] Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je treću etapu završio na 11. mjestu i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Fruma.[129] Na etapi 11 izgubio je devet minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman.[130] U nastavku trke radio je za Estebana Čaveza i završio je Vueltu na 34. mjestu, dok je Čavez završio na 11. mjestu.[131] U finišu sezone vozio je trke u Italiji. Na Điro del’Emiliji pao je zajedno sa Čavezom zbog čega je ispao iz borbe za pobjedu i završio je na 29. mjestu.[132] Na Milano—Torinu, Uran je napao na posljednjem kilometru i osvojio je trku, dok je Jejts završio na drugom mjestu, deset sekundi iza.[133] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, gdje je otpao na 18 km do cilja i završio je na 74. mjestu, 11 minuta iza Nibalija.[134]

2018.[uredi | uredi izvor]

Jejts na Tur de Fransu 2018.

Sezonu 2018. počeo je na Vuelta a la komunidad Valensijana trci, gdje je četvrtu etapu završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza Valverdea[135] i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 37 sekundi iza Valverdea.[136] U martu je vozio Tireno—Adrijatiko, gdje je njegov tim ekipni hronometar na otvaranju završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza tima BMC.[137] U finišu druge etape desio se pad u kojem je učestvovao veliki broj vozača, zbog čega nije mogao odmah da prođe i izgubio je preko minut u borbi za generalni plasman.[138] Treću etapu je završio na drugom mjestu, tri sekunde iza Primoža Rogliča koji je napao u finišu posljednjeg uspona i ostvario pobjedu.[139] Na petoj etapi napao je na oko 4 km do cilja i pobijedio je sedam sekundi ispred grupe koju je odsprintao Peter Sagan, zahvaljujući čemu je sa 14. došao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, 36 sekundi iza Mihala Kvjatkovskog.[140] Hronometar na posljednjoj, sedmoj etapi, završio je 54 sekundi iza Roana Denisa, ali 16 sekundi ispred Lande i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, minut i deset sekundi iza Kvjatkovskog.[141] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je učestvovao u padu u posljednjem kilometru treće etape, koju je završio ali je utvrđeno da je slomio karlicu i nije startovao četvrtu etapu.[142]

Zbog povrede je pauzirao skoro dva mjeseca, a biciklizmu se vratio sredinom maja na Tur of Kaliforniji.[143] Nakon sprinterske etape na otvaranju, cilj druge etape bio je na usponu Gibraltar road.[144] Nakon rada na čelu grupe od strane tima BMC, u grupi je ostalo samo 13 vozača. Egan Bernal je napao na 2 km do cilja, što niko nije mogao da prati i pobijedio je 21 sekundu ispred Rafala Majke, dok je Jejts završio na trećem mjestu, 25 sekundi iza i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu.[144] Hronometar na četvrtoj etapi završio je minut i po iza Van Garderena i pao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, minut i sedam sekundi iza Van Garderena koji je sa osmog došao na prvo mjesto.[145] Na šestoj etapi, na početku kratkog uspona Dadžet samit, na 10 km do cilja, napao je Teo Gejgan Hart, Bernalov suvozač, na šta je odmah reagovao Van Garderen, a zatim i ostali. Kada se grupa ponovo spojila Bernal je napao, što niko nije mogao da prati.[146] Jejts je zatim napao uspjevši da se odvoji od ostalih vozača i završio je etapu na drugom mjestu, minut i 28 sekundi iza Bernala i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, dvije sekunde iza trećeplasiranog Danijela Martineza.[147] posljednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena i završio je na četvrtom mjestu, dva minuta i 16 sekundi iza Bernala i dvije sekunde iza Martineza.[148][149] Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje je prolog na otvaranju završio na 42. mjestu, 21 sekundu iza Kvjatkovskog.[150] Na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je tim Mičelton—skot završio na četvrtom mjestu, skoro minut iza tima Skaj, čiji su vozači bili na prve četiri pozicije u generalnom plasmanu.[151] Na prvoj brdskoj, četvrtoj etapi, Danijel Martin je napao u posljednjem kilometru. Pratili su Žilijen Alafilip, Barde i Tomas, dok je Jejts zaostajao sa Pjerom Laturom, Emanuelom Bukmanom i Gijomom Martenom. Alafilip je pobijedio na etapi, dok je Jejts završio na šestom mjestu, pet sekundi iza.[152] Na petoj etapi Danijel Martin je napao na 3 km do cilja, nakon čega je napao i Tomas. Jejts je uspio u finišu da se odvoji od grupe i završio je na trećem mjestu, 15 sekundi iza Martina i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 18 sekundi iza Tomasa koji je preuzeo lidersku majicu.[153] Na šestoj etapi, Peljo Bilbao je otišao u bijeg zajedno sa još 26 vozača, opstao je do kraja i pobijedio na etapi, dok je u grupi favorita Martin napao prvi, a pratili su ga Tomas, Barde i Jejts. Tomas je napao u posljednjem kilometru, niko nije mogao da ga prati i završio je drugi, 21 sekundu iza Bilbaa, dok je Jejts završio na petom mjestu, pet sekundi iza Tomasa i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, minut i 29 sekundi iza Tomasa.[154] Na posljednjoj etapi, Barde je napadao više puta, Tomas je imao dvaput mehaničkih problema, ali se zadržao uz ostale favorite, sve do posljednjeg kilometra, kada je Jejts napao i ostvario etapnu pobjedu, drugu u sezoni, četiri sekunde ispred Danijela Navara i završio je trku na drugom mjestu, minut iza Tomasa.[155]

Jejts na Svjetskom prvenstvu u drumskoj vožnji 2018.

U julu je vozio Tur de Frans, gdje je bio lider tima.[156] Na prvoj etapi učestvovao je u padu u kojem su učestvovali i Frum, Kintana i Port i izgubili su 51 sekundu.[157] Na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je tim Mičelton—skot završio na četvrtom mjestu, devet sekundi iza tima BMC.[158] Cilj šeste etape bio je na usponu Mur de Bretanj. Danijel Martin je napao u posljednjem kilometru i pobijedio, dok je Jejts završio na šestom mjestu, u grupi koja je došla na cilj tri sekunde iza i došao je na 13. mjesto u generalnom plasmanu, minut i dvije sekunde iza Van Avermata.[159] Na devetoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu; završio je u glavnoj grupi, koja je na cilj došla 27 sekundi iza vodeće trojke koju je odsprintao Džon Degenkolb i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[160] Prva velika brdska etapa bila je etapa 11, čiji je cilj bio na usponu La Rozjer. Tomas je napao iz grupe favorita na 6 km do cilja, kada je Jejts otpao i završio je četiri i po minuta iza i pao je na 16 mjesto u generalnom plasmanu.[161] Na etapi 12 voženo je nekoliko uspona, dok je cilj bio na Alp d’Iezu, dugom 13,8 km. Jejts je otpao na početku uspona na Alp d’Iez, završivši etapu 29 minuta iza Tomasa i ispao je iz borbe za generalni plasman.[162] Nakon etape izjavio je da je razočaran, da su mu predstavljali problem vrućina i dehidracija, kao i da će se boriti za etapnu pobjedu u nastavku trke.[163] Na etapi 16 bio je u bijegu, odakle je napao na posljednjem usponu i imao je 20 sekundi prednosti pred početak spusta; na 6,5 km do cilja je pao, nakon čega ga je obišao Alafilip, a dostigli su ga Molema i Gorka Izagire.[164] Alafilip je pobijedio na etapi, dok je Jejts završio na trećem mjestu, izgubivši u sprintu od Izagirea.[165] Tur je završio na 29. mjestu u generalnom plasmanu.[166]

Prvobitno je bio plan da vozi samo jedan grand tur u sezoni, ali je odlučeno da vozi Vuelta a Espanju zajedno sa Sajmonom Jejtsom, kako bi dodatno napredovao.[167] To je bio treći put da su obojica vozili zajedno istu grand tur trku.[168] Hronometar na prvoj etapi završio je 40 sekundi iza Roana Denisa,[169] dok je već na drugoj etapi izgubio 13 minuta.[170] U nastavku je radio za Sajmona Jejtsa, koji je osvojio trku ispred Enrika Masa, postavši drugi britanski pobjednik trke.[171] Krajem septembra vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, koju je završio na 37. mjestu, četiri minuta iza Valverdea.[172] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, koju je završio na 29 mjestu, četiri minuta iza Pinoa.[173]

2019.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2019. počeo je na Vuelta a la komunidad Valensijana trci, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na 43. mjestu, 40 sekundi iza Edvalda Boson Hagena.[174] Na četvrtoj etapi bio je dio vodeće grupe koja se odvojila na posljednjem usponu, a zatim je napao na 400 metara do cilja i pobijedio je ispred Valverdea koji ga je skoro dostigao i završio u istom vremenu, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni.[175] Zahvaljujući pobjedi, sa 23. došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[176] Posljednja, peta etapa, bila je sprinterska i završio je na osmom mjestu u generalnom plasmanu, 34 sekunde iza Jona Izagirea.[177] Sezonu je nastavio na Vuelta Andaluzija ruta del sol trci, gdje je prvu etapu završio na 18. mjestu, 22 sekunde iza Tima Velensa.[178] Hronometar na trećoj etapi završio je na petom mjestu, 14 sekundi iza Velensa i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[179] Na četvrtoj etapi, Sajmon Jejts je napao na 26 km do cilja, na šta niko nije reagovao odmah i stekao je prednost i preko posljednjeg uspona je prešao sa 47 sekundi prednosti.[180] Adam Jejts je bio u drugoj grupi od šest vozača, gdje je samo pratio napade i završio je na četvrtom mjestu, 26 sekundi iza Sajmona Jejtsa, izgubivši u sprintu od Serhia Igite i Stivena Krojsvajka i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu.[181] Posljednja etapa bila je sprinterska i završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, 57 sekundi iza Jakoba Fuglsanga.[182]

U martu je vozio Tireno—Adrijatiko, gdje je tim Mičelton—skot pobijedio na hronometru na otvaranju, sedam sekundi ispred tima Jumbo—vizma.[183] Cilj druge etape bio je na usponu, a na 3 km do cilja Roglič je napao i izdvojila se manja grupa, koja je dostignuta u posljednja dva kilometra i na cilj je došla grupa od 33 vozača; u sprintu je pobijedio Alafilip, dok je Jejts završio na petom mjestu i preuzeo je lidersku majicu sa istim vremenom kao suvozač Brent Bukvalter i sedam sekundi ispred Rogliča.[184] Na četvrtoj etapi, na 40 km do cilja odvojila se grupa od devet vozača koji se bore za generalni plasman, a u kojoj je bio i Jejts.[184] Aleksej Lucenko je napao i brzo stekao 50 sekundi prednosti, dok je pred posljednji krug glavna grupa dostigla preostalih osam vozača.[184] U finišu je Roglič ponovo napao, što su pratili Jejts i Fuglsang i dostigli su Lucenka koji je dvaput pao na spustu.[184] U sprintu je pobijedio Lucenko ispred Rogliča, dok je Jejts završio na trećem mjestu i zadržao je lidersku majicu, sedam sekundi ispred Rogliča.[185] Na petoj etapi, Fuglsang je napao na posljednjem usponu, što niko nije pratio i stekao je minut prednosti. Jejts je napao na 11 km do cilja, što u početku niko nije mogao da prati, ali ga je dostigao Roglič i njih dvojica su radili zajedno kako bi dostigli Fuglsanga.[184] Na 2 km do cilja, Jejts je ponovo napao i Roglič je otpao; završio je etapu na drugom mjestu, 40 sekundi iza Fuglsanga, ali 16 sekundi ispred Rogliča i povećao je prednost u generalnom plasmanu na 25 sekundi ispred Rogliča.[186] Hronometar na posljednjoj, sedmoj etapi, završio je na 48. mjestu, 39 sekundi iza pobjednika Viktora Kampenartsa, ali 26 sekundi iza Rogliča i završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, sekundu iza Rogliča.[187] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je prve dvije etape završio u grupi. Na trećoj etapi, Bernal je prvi napao na 2 km do cilja, pratio ga je Kintana koji nije htio da radi sa njim i dostigao ih je Jejts. Kada su se Migel Anhel Lopez i Danijel Martin približili, Bernal je ponovo napao, što su pratili Kintana i Jejts, a zatim ih je dostigao Lopez, koji je odmah napao.[188] Bernal je prvi reagovao na Lopezov napad, ostali su pratili, a zatim su išli lakšim tempom, što je omogućilo Martinu da ih dostigne i odmah je napao, ali su ostali pratili. Jejts je pobijedio u sprintu ispred Bernala, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 27 sekundi iza Tomasa de Genta.[189] Na četvrtoj etapi, Lopez je napao na 8,5 km do cilja, što su pratili Bernal, Jejts i Kintana, nakon čega je Lopez ponovo napao na 5km do cilja i niko nije mogao da ga prati. Jejts je završio na petom mjestu, u sprintu četiri vozača koja su na cilj stigla 16 sekundi iza i ostao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 14 sekundi iza Lopeza koji je preuzeo lidersku majicu.[190] Na posljednjoj, sedmoj etapi, napao je na 20 km do cilja i stekao je 40 sekundi prednosti, ali je dostignut; etapu je završio u grupi zajedno sa Lopezom i završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 14 sekundi iza Lopeza i tri sekunde ispred Bernala.[191][192] U aprilu je vozio Vuelta al Pais Basko, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na petom mjestu, 16 sekundi iza Maksimilijana Šahmana.[193] Cilj treće etape je bio na blagom usponu, a uprkos napadima na cilj je stigla velika grupa; u sprintu je pobijedio Šahman, dok je Jejts završio na sedmom mjestu.[194] Na četvrtoj etapi, napao je na posljednjem usponu na 6 km do cilja, što su pratili Šahman, Tadej Pogačar i Fuglsang.[195] Pogačar je napao u finišu, Šahman je pratio i počeo da sprinta na 150 metara do cilja i pobijedio je ispred Pogačara, dok je Jejts završio sekundu iza i sa 20. došao je na 13. mjesto u generalnom plasmanu.[195] Na petoj etapi, Bukman je napao na posljednjem usponu, ostvario je solo pobjedu i preuzeo lidersku majicu, dok je Jejts završio na trećem mjestu, minut i osam sekundi iza i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[196] Na posljednjoj, šestoj etapi, napao je na 65 km do cilja, što su pratili Pogačar, Fuglsang, Jon Izagire i Danijel Martin i odvojili su se od grupe. Vozili su zajedno do cilja i Jejts je pobijedio u sprintu, ostvarivši treću pobjedu u sezoni i završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, 51 sekundu iza Jona Izagirea, uz osvojenu brdsku klasifikaciju.[197][198] Sezonu je nastavio na ardenskim klasicima. Pred Fleš Valon je izjavio da je pun samopouzdanja,[199] ali je pao i nije završio trku,[200] dok je Lijež—Bastonj—Lijež završio na četvrtom mjestu, što mu je bio najbolji rezultat na monumentalnim klasicima do tada, nakon što je u sprintu za treće mjesto izgubio od Šahmana.[201]

Jejts (na trećoj poziciji, u zeleno-crnom dresu) na Tur de Fransu 2019.

U junu je vozio Kriterijum di Dofine, gdje je na drugoj etapi napao zajedno sa još nekoliko vozača na 35 km do cilja, nakon što su dostignuti Dimulen i Alafilip koji su bili u bijegu. U finišu su se odvojili Gijom Marten i Dilan Tuns; Marten je pobijedio, dok je Tuns uzeo lidersku majicu, a Jejts je završio u grupi, 13 sekundi iza i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[202] Hronometar na četvrtoj etapi završio je na šestom mjestu, 56 sekundi iza Vauta van Arta i preuzeo je lidersku majicu, četiri sekunde ispred Tunsa.[203] Na sedmoj etapi, nakon više napada i odvajanja vozača, na 2,5 km do cilja grupe su se spojile i svi favoriti su bili zajedno u grupi. Na 1,5 km do cilja Bukman je napao, Fuglsang ga je pratio, a Jejts je predvodio grupu iza u pokušaju da ih dostigne. Vaut Puls je dostigao Bukmana i Fuglsanga na 250 metara do cilja i ostvario je pobjedu, dok je Jejts završio deset sekundi iza i pao je na drugo mjesto, osam sekundi iza Fuglsanga.[204] Na posljednjoj, osmoj etapi, napustio je trku na oko 50 km do cilja zbog bolesti.[205] U julu je vozio Tur de Frans zajedno sa bratom Sajmonom, gdje je bio lider tima.[206] Mičelton—skot je ekipni hronometar na drugoj etapi završio na 11. mjestu, 40 sekundi iza tima Jumbo—vizma.[207] Na trećoj etapi je Alafilip napao na 15 km do cilja i pobijedio je, dok je Jejts završio 31 sekundu iza, a pet sekundi iza grupe u kojoj je bio Bernal i nakon treće etape zaostajao je preko minut iza Alafilipa u generalnom plasmanu.[208] Na šestoj etapi nije mogao da prati napade na posljednjem usponu i završio je 12 sekundi iza Alafilipa i pet sekundi iza Bernala, ali je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače i došao je na 14. mjesto u generalnom plasmanu.[209] Na desetoj etapi, koja je bila ravna, usljed jakog vjetra grupa se razdvojila i mnogi vozači su izgubili vrijeme, zahvaljujući čemu je došao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, minut i 47 sekundi iza Alafilipa.[210] Honometar na etapi 13 završio je na 34 mjestu, dva minuta i osam sekundi sekundi iza Alafilipa i pao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[211] Na etapi 14, voženoj do uspona Kol di Turmale, na čelu grupe su radili David Godu za Pinoa, kao i Laurens de Plus i Džordž Benet za Krojsvajka, zbog čega je Jejts otpao rano, izgubio je šest minuta i pao je na 18. mjesto u generalnom plasmanu, deset minuta minuta iza Alafilipa.[212] Na etapi 15 je izgubio skoro 25 minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman.[213] Do kraja trke je gubio vrijeme na većini etapa i završio je na 29 mjestu u generalnom plasmanu, preko sat vremena iza Bernala koji je osvojio Tur po prvi put.[214][215]

Nedjelju dana poslije Tur de Fransa, zajedno sa bratom Sajmonom bio je lider tima na klasiku San Sebastijan, gdje je htio da se bori da ga osvoji po drugi put,[216] ali je otpao od glavne grupe na usponu Erlaic na 75 km do cilja i odustao je.[217] Sredinom septembra vozio je klasike u Kanadi, gdje je Gran pri sajkliste de Kvebek završio na 21. mjestu u grupnom sprintu, nakon što niko nije uspio da se odvoji.[218] Gran pri sajkliste de Montreal je završen sprintom manje grupe na usponu, gdje je završio na 14. mjestu, posljednjem mjestu u prvoj grupi koja je došla na cilj.[219] Početkom oktobra je vozio Kro rejs trku, gdje je pobijedio na petoj etapi, deset sekundi ispred Davidea Vilele i preuzeo je lidersku majicu.[220] Posljednju, šestu etapu, završio je na sedmom mjestu i osvojio je trku 22 sekunde ispred Vilele, uz osvojenu i brdsku klasifikaciju.[221][222] Tri dana kasnije vozio je Milano—Torino. Majkl Vuds je napao na posljednjem usponu na 3 km do cilja ali je dostignut, nakon čega je napao ponovo na 2,6 km do cilja, što je pratio samo Godu.[223] Bernal je zatim napao iz grupe, što su pratili Jejts i Valverde i dostigli su vodeći grupu na 1,7 km do cilja. Na 300 metara do cilja Vuds je napao ponovo i pobijedio je ispred Valverdea, dok je Jejts završio na trećem mjestu.[224] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, koju je završio na 15. mjestu, skoro dva minuta iza Moleme, nakon što nije mogao da prati napade na posljednjem usponu.[225]

2020.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2020. počeo je na UAE turu, gdje je pobijedio na trećoj etapi, minut ispred Pogačara i preuzeo je lidersku majicu.[226] Na petoj etapi, pratio je napad Pogačara i Lucenka u finišu i njih trojica su se odvojila, a u sprintu završio je na trećem mjestu.[227] Nakon što je više vozača bilo pozitivno na kovid 19 trka je prekinuta poslije pete etape i Jejts je proglašen za pobjednika.[228] Zbog pandemije kovida 19 u martu je prekinuta čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane.[229][230][231]

Jejts (na trećoj poziciji, u zeleno-crnom dresu) na Tur de Fransu 2020.

Tokom jula je bio bolestan, iz tima su objavili da je imao neku vrstu parazita, zbog čega uopšte nije vozio bicikl deset dana a zatim je bio na promijenjenom režimu treninga tri nedjelje.[232] Nakon što se sezona nastavila u avgustu, vozio je Kriterijum di Dofine, koji je zbog pandemije kovida 19 skraćen na pet etapa, bez sprinterskih etapa i hronometra.[233] Prvu etapu je završio u grupi,[234] dok je na drugoj izgubio minut i po,[235] a na trećoj tri i po minuta.[236] Na posljednjoj, petoj etapi, bio je u bijegu zajedno sa velikom grupom vozača, u kojem je proveo skoro 90 km, ali su dostignuti i završio je na 11. mjestu, dok je u generalnom plasmanu završio na 17. mjestu, 17 minuta iza Danijela Martineza.[237] Sezonu je nastavio na Tur de Fransu, koji je počeo sprinterskom etapom, po kiši i lošem vremenu, zbog čega je nekoliko vozača palo, a Toni Martin je izašao ispred grupe i pokazao pokretom ruke da je etapa neutralisana i da nema napada; nastavljena je na 25 km do cilja i završena je sprintom u kojem je Aleksander Kristof pobijedio i uzeo žutu majicu.[238] Na drugoj etapi, pratio je napad Alafilipa i Marka Iršija u finišu na usponu, ali je otpao i završio je na trećem mjestu, sekundu iza njih i sekundu ispred glavne grupe, zahvaljujući čemu je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, četiri sekunde iza Alafilipa koji je pobjedom na etapi uzeo žutu majicu.[239] Cilj četvrte etape bio je na usponu Orsijere—Merlet, gdje je završio u vodećoj grupi, na desetom mjestu, dok je Roglič pobijedio u sprintu.[240] Peta etapa završena je grupnim sprintom, ali je poslije etape Alafilip kažnjen sa 20 sekundi zbog uzimanja hrane iz timskog automobila na 17 km do cilja, zbog toga što je na ravnim etapama zabranjeno uzimati vodu i hranu od tima u posljednjih 20 km,[241] zahvaljujući čemu je Jejts preuzeo žutu majicu po prvi put u karijeri, postavši deveti britanski vozač koji je nosio žutu majicu na Turu.[242] Poslije etape izjavio je da nije htio da uzme majicu kao rezultat kazne, ali da će je nositi, kao i da je pitao Alafilipa šta se dogodilo i da mu je on rekao da je uzeo hranu ili vodu u posljednjih 20 km.[243] Na sedmoj etapi, grupa se zbog vjetra razdvojila i mnogi vozači su ostali u drugoj grupi i izgubili vrijeme, među kojima su bili Pogačar, Port, Landa i Karapaz, dok je Jejts završio na sedmom mjestu u sprintu.[244] Na devetoj etapi, vožena su dva brdska cilja prve kategorije. Pogačar je napao na 20 km do cilja i grupa se razdvojila, a Jejts je ostao u drugoj grupi, završivši etapu skoro minut iza Pogačara i Rogliča i pao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, izgubivši žutu majicu.[245][246] Cilj etape 13 bio je na usponu Pij Mari, koji je bio dug 5.4 km, na kojem nije mogao da prati napade i završio je 40 sekundi iza, ali je došao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu jer su Barde i Marten izgubili dosta vremena i ispali iz prvih deset.[247] Cilj etape 15 bio je na usponu Gran Kolombje, gdje je bio u vodećoj grupi sve do pred kraj kada su se odvojili Roglič i Pogačar i završio je 15 sekundi iza, ali je došao na peto mjesto u generalnom plasmanu nakon što su Kintana i Bernal izgubili dosta vremena.[248] Na etapi 17, čiji je cilj bio na usponu Kol de la Loz, otpao je od grupe u posljednja dva kilometra, nakon što je Migel Anhel Lopez napao i završio je na osmom mjestu, minut i 20 sekundi iza.[249] Na etapi 18 otpao je od grupe na 32 km do cilja, na usponu ekstra kategorije La roš sir foron, a do kraja se samo povećavao njegov zaostatak; završio je skoro tri minuta iza Rogliča, Pogačara, Porta, Masa i Lande i pao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[250] Hronometar na etapi 20 završio je na 23. mjestu, četiri i po minuta iza Pogačara i pao je na deveto mjesto.[251] Posljednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena i završio je na devetom mjestu u generalnom plasmanu, devet i po minuta iza Pogačara.[252] To je bio prvi put od 2016. da je završio Tur de Frans u prvih deset.[253]

Nedjelju dana poslije Tur de Fransa vozio je Lijež—Bastonj—Lijež, gdje je na 97 km do cilja pao zajedno sa Džejom Makartijem i Van Avermatom, nakon što su naišli na neobilježeni saobraćajni znak na ostrvu na sredini ulice, gdje nije bio niko da maše zastavom i signalizira da se tu nalazi ostrvo kako bi ga vozači zaobišli.[254] Objavljeno je da nije zadobio prelome, ali je završio sezonu.[255]

2021.[uredi | uredi izvor]

U avgustu 2020. potpisao je dvogodišnji ugovor sa timom Ineos grenadirs, počevši od sezone 2021.[256] Prema ugovoru je bilo predviđeno da zarađuje oko dva miliona evra po sezoni.[257] Istakao je da će voziti samo jedan grand tur, Vuelta a Espanju.[258]

Sezonu je počeo na UAE turu 2021. gdje je bio lider tima i borio se da osvoji trku drugi put zaredom.[259] Na prvoj etapi se grupa razdvojila zbog vjetra, ostao je u prvoj grupi, ali se ona razdvojila zbog velike brzine u sprintu i završio je tri sekunde iza.[260] Hronometar na drugoj etapi završio je na 34. mjestu, 58 sekundi iza Filipa Gane.[261] Treća etapa bila je prva brdska etapa, ukupne dužine od 166 km.[262] Cilj je bio na usponu Džebel Hefet, dugom 10 km, sa prosječnim nagibom od 6,8%, iznad 1.000 metara nadmorske visine.[263] Na 5,5 km do cilja, otpali su svi vozači UAE-a koji su radili za Pogačara, nakon čega je Martinez izašao na čelo za Ineos i u grupi je ostalo samo deset vozača.[264] Nakon što se Martinez sklonio, Sep Kus je napao, što su pratili Pogačar i Jejts, a ubrzo ih je dostigao i Nilson Paules.[265] Lideri su usporili, zahvaljujući čemu ih je druga grupa dostigla, nakon čega je Kus ponovo napao i ponovo su pratili samo Pogačar i Jejts.[264] Jejts je u finišu napao, pratio ga je Pogačar, a Kus je otpao.[264] U posljednjem kilometru imali su 40 sekundi prednosti ispred grupe. Pogačar nije htio da izađe ispred da vozi na tempo, nakon čega je napao na 400 metara do cilja, što je Jejts pratio, ali je Pogačar pobijedio u sprintu.[266] Jejts je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 43 sekunde iza Pogačara.[264] Peta etapa bila je druga brdska i odlučujuća etapa u borbi za generalni plasman.[267] Cilj je bio na usponu Džebel Džes, koji je bio dug 20 km, sa prosječnim nagibom od 5% i 7% u posljednja dva kilometra, sa nadmorskom visinom od 1.491 m.[263] Martinez je izašao na čelo glavne grupe na 4 km do cilja, nakon čega je prednost Lucenka koji je bio u bijegu smanjena na 44 sekunde.[268] Nibali je prvi napao iz glavne grupe, nakon čega je napao i Žoao Almeida koji ga je dostigao.[268] U posljednjem kilometru, Jonas Vingegor je napao iz glavne grupe, što su u početku pratili Pogačar i Jejts, ali su otpali. Vingegor je dostigao Lucenka na 300 metara do cilja i pobijedio na etapi, dok je Jejts završio na trećem mjestu, tri sekunde iza, u istom vremenu kao Pogačar, koji ga je odsprintao i uzeo dvije sekunde bonifikacije više.[269] Posljednje dvije etape bile su sprinterske i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 35 sekundi iza Pogačara, uprkos tome što je tokom posljednje etape pao.[270] Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na sedmom mjestu, 35 sekundi iza suvozača Roana Denisa, a etapu su četiri vozača Ineosa završila u prvih deset.[271] Na trećoj etapi, Valverde je napao na 7 km do cilja, nakon čega su mu se pridružili Kintana, Đulio Čikone i Karapaz.[272] Na 5 km do cilja, Jejts i Kus su napali i stigli do grupe koja je bila ispred, a odmah zatim je Jejts napao, što su pratili samo Valverde i Kus.[272] Na 2 km do cilja Valverde je otpao, nakon čega je Jejts napao, što Kus nije mogao da prati i ostvario je pobjedu 13 sekundi ispred Čaveza koji je napao iz glavne grupe i prestigao Kusa i Valverdea.[273] To mu je bila druga pobjeda zaredom na istom usponu na Vuelta a Katalunji.[274] Sa pobjedom je preuzeo lidersku majicu, 45 sekundi ispred suvozača Ričija Porta.[275] Na četvrtoj etapi, Čavez je napao na 7 km do cilja, a na čelu glavne grupe su radili vozači Ineosa — Denis, Karapaz i Port, u pokušaju da ga dostignu. Čavez je pobijedio na etapi, sedam sekundi ispred grupe koju je odsprintao Vuds, dok je Jejts završio na četvrtom mjestu.[276] Na posljednjoj, sedmoj etapi, tim Movistar je radio na čelu, u pokušaju da Valverde dođe do podijuma. Svi vozači Ineosa su otpali iz grupe, osim tri lidera, nakon čega je Valverde napao na tri kruga do kraja, ali su ga pratili i došli su zajedno na cilj; Jejts je osvojio trku, 43 sekunde ispred Porta i 49 sekundi ispred Tomasa,[277] čime je Ineos završio sa tri vozača na podijumu na nekoj trci po prvi put u istoriji tima.[278]

Jejts na Lijež—Bastonj—Liježu 2021.

Početkom aprila vozio je Vueltu al Pais Basko, gdje je hronometar na otvaranju završio na šestom mjestu, 28 sekundi iza Rogliča.[279] Na trećoj etapi, Pogačar i Roglič su se odvojili na posljednjem usponu, na 1,5 km do cilja gdje je Pogačar pobijedio u sprintu, a Jejts je završio na četvrtom mjestu, pet sekundi iza, izgubivši u sprintu od Valverdea i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Rogliča.[280] Na posljednjoj, šestoj etapi, na 35 km do cilja napali su Roglič, Godu i Hju Karti, a na posljednjem usponu Karti je otpao.[281] Pogačar je napao iz glavne grupe u pokušaju da ih dostigne, što su pratili Jejts, Valverde i Vingegor; u sprintu je Valverde završio na trećem mjestu, a Jejts na četvrtom i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 26 sekundi iza Rogliča.[282] Sezonu je nastavio na ardenskim klasicima, završivši Fleš Valon na 20,[283] a Lijež—Bastonj—Lijež na 18. mjestu.[284] Krajem jula vozio je drumsku trku na Olimpijskim igrama 2020. koje su zbog pandemije kovida 19 pomjerene za 2021.[285] Na 40 km do cilja, na usponu Mikuni odvojila se grupa od 13 vozača, iz koje su napali Karapaz i Brendon Maknalti i stekli prednost od 40 sekundi u posljednjih 20 kilometara.[286] Na 6 km do cilja Maknalti je otpao i grupa ga je dostigla; Karapaz je ostvario solo pobjedu, a u grupi je Jejts prvi započeo sprint u borbi za drugo mjesto, ali je završio na devetom mjestu, posljednjem mjestu u grupi.[287] Sezonu je nastavio na klasiku San Sebastijan koji je završio na 27. mjestu,[288] nakon čega je vozio Vuelta a Burgos, gdje nije bio konkurentan za generalni plasman i završio je 27 minuta iza Lande.[289]

Krajem avgusta vozio je Vuelta a Espanju, prvi put poslije 2018.[258] Hronometar na prvoj etapi završio je na 16. mjestu, 20 sekundi iza Rogliča.[290] Na drugoj etapi učestvovao je u padu na 4,2 km do cilja i izgubio je 30 sekundi.[291] Treću etapu je završio na osmom mjestu, u grupi favorita, zahvaljujući čemu je došao na 16. mjesto u generalnom plasmanu,[292] a nakon etape bivši biciklista Brajan Smit izjavio je da će Jejts biti najveći rival Rogliču za pobjedu.[293] Na šestoj etapi otpao je nakon napada na usponu u posljednjem kilometru i završio je 25 sekundi iza Rogliča.[294] Na sedmoj etapi, vozači iz glavne grupe su završili preko tri minuta iza bjegunaca. Jejts je završio u prvoj grupi od sedam vozača, u istom vremenu kao Roglič i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[295] Na devetoj etapi, napao je na 9 km do cilja, što je pratio Migel Anhel Lopez, a nakon što ih je dostigao i Sep Kus, napao je ponovo. Nakon što su dostignuti, napao je ponovo na 7 km do cilja, što su pratili Roglič, Mas, Bernal i Lopez, a zatim ih je dostigao i Karapaz. Na 5 km do cilja napao je ponovo, što je prvobitno pratio Lopez, koji je brzo otpao, nakon čega su napali Roglič i Mas i Jejts je otpao. Do kraja etape Roglič i Mas su povećavali prednost i Jejts je završio na šestom mjestu, 40 sekundi iza njih, ali je došao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta iza Rogliča.[296] Na desetoj etapi, na 14 km do cilja, Roglič je napao, što niko nije mogao da prati. Mas je napao iz druge grupe, a pratili su ga Lopez, Hejg i Kus dok je Jejts otpao i završio je 37 sekundi iza grupe koja je dostigla Rogliča nakon što je pao na spustu.[297] Na etapi 11, u finišu posljednjeg uspona Roglič je napao i pobijedio ispred Masa u sprintu, dok je Jejts završio na petom mjestu, sedam sekundi iza.[298] Na etapi 14 Lopez je napao na 2 km do cilja, a nakon što se Kus sklonio sa čela grupe Roglič je napao, što su pratili Mas, Hejg i Bernal, dok je Jejts otpao i završio je 12 sekundi iza.[299] Na etapi 15 napao je na 4 km do cilja i završio je na četvrtom mjestu, iza bjegunaca, 15 sekundi ispred grupe.[300] Na etapi 17 Bernal je napao na 60 km do cilja, što je pratio samo Roglič. Na 7,5 km do cilja Bernal je otpao i Roglič je ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio na četvrtom mjestu, u grupi od osam vozača koji su na cilj došli minut i 35 sekundi iza Rogliča.[301] Na etapi 18 Bernal je napao na 4,5 km do cilja, što je pratio Roglič, a zatim su ih dostigli Kus, Lopez i Mas, dok je Jejts otpao i završio je na desetom mjestu, minut i sedam sekundi iza Lopeza i 53 sekunde iza Rogliča, ali se vratio na šesto mjesto u generalnom plasmanu, prestigavši Gijoma Martena.[302] Na etapi 20, na 57,4 km do cilja Bernal je napao, na šta je prvi reagovao Hejg, a kad su ih dostigli ostali napao je Jejts, koga su pratili Roglič, Mas, Lopez, Bernal, Hejg i Đino Meder.[303] Lopez i Bernal su otpali na 55 km do cilja, dok su ostali radili na tempo i dostizali bjegunce. Na 6,5 km do cilja Jejts je napao, što je pratio Roglič, a kad su usporili dostigli su ih Mas i Hejg. U posljednja dva kilometra uglavnom su pratili jedan drugoga, zahvaljujući čemu je Klement Šampuzan ostvario pobjedu šest sekundi ispred Rogliča, dok je Jejts završio na trećem mjestu, dvije sekunde iza Rogliča i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Hejga.[304] Hronometar na posljednjoj etapi završio je na 29. mjestu, tri minuta iza Rogliča i Vueltu je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, devet minuta iza Rogliča i minut i po iza trećeplasiranog Hejga.[305] Četvrto mjesto mu je bilo najbolji rezultat koji je ostvario na grand tur trkama.[306]

Početkom oktobra je vozio klasike u Italiji, završivši Điro del’Emiliju na četvrtom mjestu, deset sekundi iza Rogliča.[307] Četiri dana kasnije vozio je Milano—Torino, gdje se odvojila grupa favorita u posljednjih 50 kilometara. Jejts je napao na 4 km do cilja, što su pratili Roglič, Pogačar i Almeida, ali je Jejts napao ponovo na 3 km do cilja i otpali su Pogačar i Almeida. U posljednja dva kilometra Roglič je radio na tempo, a na 600 metara do cilja Jejts je ponovo napao i stekao je malu prednost, ali se Roglič vratio i odmah napao, što Jejts nije mogao da prati i završio je na drugom mjestu, 12 sekundi iza.[308] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, gdje je Pogačar napao na 35 km do cilja, a kasnije ga je dostigao Fausto Masnada. U grupi od sedam vozača koja je došla na cilj 51 sekundu iza njih, Jejts je odsprintao Rogliča i Valverdea i završio je na trećem mjestu, što je bilo prvi put u karijeri da je neki monumentalni klasik završio na podijumu.[309]

2022.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2022. počeo je na UAE turu, gdje je nakon dvije sprinterske etape, hronometar na trećoj etapi završio 29 sekundi iza Stefana Bisežera i 11 sekundi iza Pogačara.[310] Na četvrtoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Džebel džes, UAE tim emirejts je radio na čelu veći dio etape i na cilj je stigla velika grupa. Paules je napao prvi na 300 metara do cilja, nakon čega su napali Pogačar i Jejts, a u sprintu je pobijedio Pogačar, dok je Jejts sa drugim mjestom na etapi došao na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 15 sekundi iza Pogačara.[311] Na posljednjoj, sedmoj etapi, napao je na 3.2 km do cilja, što je pratio Pogačar i njih dvojica su došli zajedno na cilj, gdje je ponovo završio iza Pogačara i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 22 sekunde iza Pogačara.[312] Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje su na prvoj etapi, na 5 km do cilja napali Kristof Laport, Roglič i Van Art iz tima Jumbo—vizma i završili su 22 sekunde ispred glavne grupe, u kojoj je završio i Jejts.[313] Hronometar na četvrtoj etapi završio je 43 sekunde iza Van Arta, dok su ponovo tri vozača Jumbo—vizme završila na prva tri mjesta: Van Art, Roglič i Denis.[314] Na sedmoj etapi, napao je na posljednjem usponu na 7 km do cilja, što su pratili Roglič, Martinez i Kintana, a nakon što je Roglič napao Jejts je otpao i etapu je završio 29 sekundi iza, ali je došao na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[315] Na posljednjoj, osmoj etapi, tim Jumbo—vizma je razdvojio grupu na 70 km do cilja i u grupi je ostalo 20 vozača.[316] Na 50 km do cilja Martinez je napao i Jejts je otpao, završivši etapu na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj minut i 44 sekunde iza Sajmona Jejtsa i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, tri i po minuta iza Rogliča.[317]

Početkom aprila je vozio Vueltu al Pais Basko, gdje je hronometar na otvaranju završio na petom mjestu, 18 sekundi iza Rogliča.[318] Na drugoj etapi je na cilj došla velika grupa, a u sprintu je završio na sedmom mjestu.[319] Na trećoj etapi napao je na 25 km do cilja i odvojila se grupa od 15 vozača, koji su dostigli Kristijana Rodrigeza na 18 km do cilja. U finišu su pokušavali da se odvoje Bilbao i Remko Evenepul, ali je grupa pratila i u sprintu je pobijedio Bilbao ispred Alafilipa, dok je Jejts završio na 16. mjestu i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu jer je Tomas izgubio preko sedam minuta.[320] Na petoj etapi Evenepul je napao na 14 km do cilja, što Jejts nije mogao da prati i završio je minut i sedam sekundi iza Karlosa Rodrigeza, a minut iza Martineza i Evenepula i pao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 15 sekundi iza Evenepula.[321] Na posljednjoj, šestoj etapi, napustio je trku.[322] Sezonu je nastavio Tur de Svis trci, gdje je prvu etapu završio na 11. mjestu.[323] Naredne tri etape su bile sprinterske, koje je završio u grupi, a pred start pete etape morao je da napusti trku jer je bio pozitivan na kovid 19, na koji se testirao jer je osjećao blage simptome virusa.[324]

Jejts na Tur de Fransu 2022.

U julu je vozio Tur de Frans, gdje je bio lider tima zajedno sa Gerentom Tomasom i Danijelom Martinezom,[325] istakavši da je kovid dosta uticao na njegovu pripremu za trku.[326] Tur je počeo hronometrom u Kopenhagenu, koji je završio na 13. mjestu, 23 sekunde iza Iva Lamparta i 16 sekundi iza Pogačara.[327] Na četvrtoj etapi, tim Jumbo—vizma je diktirao tempo na posljednjem usponu i odvojili su se Van Art, Vingegor i Jejts. Van Art je napao pri vrhu uspona, a zatim stekao prednost na spustu i po ravnom i ostvario je solo pobjedu, dok je grupa dostigla Vingegora i Jejtsa i završili su osam sekundi iza.[328] Na petoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu, tokom kojih je dosta vozača palo i imali su mehaničkih problema. Pogačar je napao zajedno sa Jasperom Stojvenom na 20 km do cilja, dok je Jejts pratio vozače iz glavne grupe i završio je u grupi, 13 sekundi iza Pogačara.[329] Cilj šeste etape bio je na usponu, a vozači tima UAE tim emirejts su radili na čelu i u grupi je ostalo 13 vozača. U posljednjih 300 metara Roglič je prvi počeo da sprinta, ali ga je Pogačar obišao, ostvario pobjedu i uzeo žutu majicu, dok je Jejts završio na 11. mjestu i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Pogačara.[330] Sedma etapa bila je prva brdska etapa, čiji je cilj bio na usponu La super Planš de Bel Fils. UAE tim emirejts je radio na čelu grupe tokom uspona, a na kilometar do cilja Pogačar je napao, što su pratili samo Vingegor, Roglič i Tomas, dok je Jejts otpao i završio je 29 sekundi iza Pogačara, ali je ostao na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu.[331] Na devetoj etapi, Pogačar je krenuo da sprinta pred cilj na nekategorisanom usponu, što je pratio samo Vingegor i završili su u istom vremenu, dok je Jejts završio tri sekunde iza, zajedno sa još sedam vozača u grupi.[332] Na etapi 11 vožena su tri uspona, a cilj je bio na usponu Kol di Granon.[333] Roglič je napao na oko 70 km do cilja, na usponu Kol di Telegraf, što su pratili samo Pogačar, Vingegor i Tomas i stekli su prednost od 30 sekundi, ali ih je dostigao Mark Soler, koji je vozio laganim tempom za Pogačara i dostigli su ih i ostali vozači koji se bore za generalni plasman.[334] Na posljednjem usponu Majka je radio na čelu grupe za Pogačara, dok su napali Kintana i Barde. Na 4,5 km do cilja, Vingegor je napao, što niko nije mogao da prati, brzo je obišao Kintanu i Bardea, vozio sam do cilja i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio na petom mjestu, dva minuta i deset sekundi iza i pao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, nakon što su ga prestigli Barde i Kintana.[335] Etapa 12 bila je kraljevska etapa, vožena su tri brdska uspona ekstra kategorije, od kojih su prva dva bila duga preko 20 km, a cilj je bio na usponu Alp d’Iez, dugom 13,8 km.[336] Na posljednjem usponu, tim Jumbo—vizma je radio na čelu i vozači su otpadali, a u posljednjih 5 kilometara otpao je i Jejts, koji je etapu završio 40 sekundi iza Pogačara, Vingegora i Tomasa i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, preskočivši Kintanu.[337] Na etapi 14, Pogačar je napao na posljednjem usponu, što je pratio samo Vingegor i završili su u istom vremenu, dok je Jejts završio 22 sekunde iza.[338] Na etapi 16, na posljednjem usponu, koji je vožen na 27 km do cilja, Sep Kus je izašao na čelo grupe da radi Vingegora, nakon čega je otpala većina vozača, uključujući i Jejtsa, koji je završio minut i 20 sekundi iza grupe u kojoj su završili Pogačar, Vingegor, Kintana, Tomas i Godu i pao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Godua.[339] Na etapi 17, na usponu Urket d’Ankizan, na oko 50 km, Mikel Bjerg je izašao da radi na čelu grupe i Jejts je otpao zajedno sa Tomom Pidkokom, izgubivši skoro dva minuta na usponu.[340] Na spustu je uspio da se vrati u grupu, ali je na posljednjem usponu, na oko 25 km do cilja, otpao ponovo, završivši etapu devet minuta iza Pogačara i Vingegora i pao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[341] Nakon etape izjavio je da je bio bolestan nekoliko dana i da će u nastavku trke raditi za Tomasa.[342] Etapa 18 je bila posljednja brdska etapa, čiji je cilj bio na usponu ekstra kategorije Otakam, dužine 13,6 km.[343] Na usponu Kol de Spandeles, na 30 km do cilja, Pogačar je napao, što je pratio Vingegor, a Jejts je otpao i završio je pet i po minuta iza Vingegora koji je ostvario pobjedu i pao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu, iza Lucenka.[344] Na etapi 19, grupa se u finišu razdvojila kada su timovi pokušavali da dostignu bjegunce za svoje sprintere; Jejts je ostao u drugoj grupi i završio je 20 sekundi iza.[345] Hronometar na etapi 20 završio je na 64. mjestu, pet minuta i 25 sekundi iza Van Arta i pet minuta iza Vingegora.[346] posljednja, etapa 21 nije bila takmičarska za generalni plasman, završio je u grupi i Tur je završio na desetom mjestu u generalnom plasmanu, 25 minuta iza Vingegora.[347] U avgustu su Kintani poništeni rezultati koje je ostvario na Turu zbog dopinga, nakon čega je Jejtsu dodijeljeno deveto mjesto u generalnom plasmanu.[348]

Krajem avgusta vozio je Dojčland tur, gdje je prolog na otvaranju završio na sedmom mjestu, šest sekundi iza Gane.[349] Na trećoj etapi, čiji je cilj bio na usponu dugom 11,7 km, napao je na 6,4 km do cilja, što niko nije pratio i ostvario je pobjedu 19 sekundi ispred Bilbaoa, preuzevši takođe i lidersku majicu.[350] To mu je bila prva pobjeda u sezoni i prva pobjeda od marta 2021. kada je ostvario etapnu pobjedu na Vuelta a Katalunji.[351] Na četvrtoj etapi su u posljednjih 20 kilometara vožena dva uspona druge kategorije, a cilj je bio po ravnom.[352] Bjegunci su dostignuti na posljednjem usponu, kada je napao Ruben Gereiro, što su pratili Jejts i Mauri Vansevenant i odvojila se grupa od 11 vozača.[351] U sprintu je pobijedio Bilbao, dok je Jejts završio na petom mjestu i osvojio je trku, 22 sekunde ispred Bilbaoa.[353] To je bila prva etapna trka koju je osvojio u karijeri.[351] Sezonu je nastavio na klasicima u Kanadi, gdje je 9. septembra vozio Gran pri sajkliste de Kvebek, gdje je voženo 16 krugova po 12,6 km[354] Pogačar, Van Art i Laport su napali na početku posljednjeg kruga, ali su dostignuti, nakon čega je napala grupa od četiri vozača koji su stekli deset sekundi prednosti, ali su dostignuti na 5 km do cilja. Na 2 km do cilja napao je Benoa Kosnefroa, koji je ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio na sedmom mjestu u sprintu, u grupi od 30 vozača koja je došla na cilj četiri sekunde iza.[355] Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal, gdje je voženo 17 krugova, koji su sadržali uspon Kote de Kamiljen Ud.[356] Na početku uspona u posljednjem krugu Jejts je napao, što je pratio Pogačar, a kasnije su im se pridružili Godu, Van Art i Andrea Bađioli. Stekli su 30 sekundi prednosti na 5 km do cilja i ostali su do kraja trke ispred grupe. U sprintu je pobijedio Pogačar, dok je Jejts završio na četvrtom mjestu.[357] U oktobru je vozio klasike u Italiji, gdje Điro del’Emiliju nije završio,[358] dok je Tre vale Varezine završio na šestom mjestu u sprintu.[359] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, gdje je Pogačar napao na 19 km do cilja, što su pratili samo Mas i Landa, a Landa je zatim otpao. Oni su do kraja povećavali prednost, dok su se iza vozači napadali i podijelili u više grupa. Pogačar je pobijedio u sprintu ispred Masa, dok je Jejts završio na desetom mjestu, minut i 26 sekundi iza.[360]

2023.[uredi | uredi izvor]

Godine 2023. prešao je u UAE tim emirejts, sa kojim je potpisao trogodišnji ugovor.[361] Sezonu je počeo na UAE turu, gdje je bio lider tima u odsustvu Pogačara, koji je vozio trke u Španiji.[362] Na prvoj etapi, zbog jakog vjetra koji je duvao od početka etape, grupa se razdvojila u više manjih grupa, a Jejts je bio u drugoj, čiji je zaostatak rastao do minut.[363] Grupe su se spojile nakon 100 kilometara potjere, ali se kasnije opet odvojila grupa od 13 vozača, među kojima je bio i Remko Evenepul; Jejts je završio u drugoj grupi, 51 sekundu iza.[364] Na trećoj etapi, Ejner Rubio je napao na 11 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, dok je u grupi Evenepul počeo prvi da sprinta i završio je sekundu ispred ostalih vozača iz grupe, dok je Jejts završio na trećem mjestu i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[365] Na posljednjoj, sedmoj etapi, napao je na 6 km do cilja, što su pratili Evenepul i Kus, koji je otpao nakon jednog kilometra. Na 3 km do cilja otpao je i Evenepul i Jejts je ostvario pobjedu deset sekundi ispred Evenepula, završivši trku na trećem mjestu u generalnom plasmanu, minut iza Evenepula.[366][367] Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je hronometar na otvaranju završio minut i 20 sekundi iza Gane.[368] Na četvrtoj etapi, u brdskom sprintu na cilju završio je na trećem mjestu, iza Rogliča i Alafilipa.[369] Na petoj etapi, zbog jakog tempa mnogi vozači su otpali iz grupe, a na posljednjem usponu je napao Damijano Karuzo, na 5 km do cilja i stekao je prednost od 23 sekunde. U posljednjem kilometru napali su Mas, Đulio Čikone i Santijago Buitrago, koji su dostigli Karuza, a na 300 metara do cilja grupa ih je dostigla sve i u sprintu je pobijedio Roglič, dok je Jejts završio na 11. mjestu.[370] Na šestoj etapi, svi bjegunci su dostignuti na 5 km do cilja, kada je napao Landa, a odmah su reagovali Almeida, Roglič i Karti, nakon čega su ih dostigli i drugi i pred posljednji uspon u grupi je bilo 20 vozača.[371] Na usponu je Jejts otpao i završio je 20 sekundi iza prve petorice vozača, dok je u sprintu pobijedio Roglič, ostvarivši treću pobjedu zaredom.[372] Posljednja etapa bila je sprinterska, na kojoj nije bilo promjena i trku je završio na 11. mjestu u generalnom plasmanu, minut i 15 sekundi iza Rogliča.[373]

Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju, gdje je na prvoj etapi učestvovao u padu na 5 km do cilja i izgubio je preko deset minuta.[374] Cilj druge etape bio je na usponu 2000, na kojem je pobijedio posljednja dva puta kada je vozio trku.[375] Na 6,4 km do cilja, Čavez je napao i stekao je 33 sekunde prednosti, dok je Hejg radio na čelu u grupi. Na 2 km do cilja, Landa je napao iz grupe, što su pratili Evenepul i Roglič, a Jejts je pokušavao da ih dostigne, dok Almeida, koji je bio lider tima nakon što je Jejts izgubio deset minuta na prvoj etapi, nije mogao da ih prati, ali ga Jejts nije čekao.[376] Čikone, Roglič i Evenepul su dostigli Čaveza, koji nije mogao da ih prati i u sprintu je pobijedio Čikone, dok je Jejts završio na petom mjestu, 11 sekundi iza, u grupi sa Landom i Almeidom, koji ih je dostigao u finišu.[377] Na trećoj etapi, Evenepul je napao na 5 km do cilja, što je pratio Roglič, dok je Jejts otpao i završio je skoro minut iza njih dvojice.[378] Na petoj etapi, Evenepul je napao na posljednjem usponu, što su pratili Roglič i Soler, dok je Jejts otpao i završio je minut i po iza Rogliča.[379] Na posljednjoj, sedmoj etapi, otpao je na posljednjem usponu i završio je preko dva minuta iza Evenepula i Rogliča i završio je na 28. mjestu u generalnom plasmanu.[380] Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je prolog na otvaranju završio 19 sekundi iza Jozefa Černija.[381] Nakon dvije etape koje su završene grupnim sprintom, hronometar na trećoj etapi završio je na trećem mjestu, 17 sekundi iza suvozača Huana Ajusa i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, 30 sekundi iza Ajusa.[382] Na četvrtoj etapi, napao je na 4,3 km do cilja, što niko nije pratio i ostvario je pobjedu sedam sekundi ispred Pinoa, preuzevši lidersku majicu 19 sekundi ispred Matea Jorgensena.[383] Posljednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena i osvojio je trku ispred Jorgensena.[384] U junu je vozio Kriterijum di Dofine, gdje je nakon tri lakše etape koje su završene grupnim sprintom, hronometar na četvrtoj etapi završio na osmom mjestu, 57 sekundi iza Bjerga i 45 sekundi iza Vingegora i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[385] Na petoj etapi, Karapaz je napao na usponu Tesi na 15 km do cilja, što je pratio Vingegor, a zatim i otišao od njega i ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 31 sekundu iza i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 26 sekundi iza Vingegora.[386] Na sedmoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Kol de la kroa de Fer, Vingegor je napao na 5,3 km do cilja, što niko nije pokušavao da prati.[387] Jejts je vozio u svom tempu i završio je na drugom mjestu, 41 sekundu iza Vingegora i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta i 11 sekundi iza Vingegora.[388] Na posljednjoj, osmoj etapi, Majka je izašao na čelo grupe da radi za Jejtsa u posljednja dva kilometra, a njih su pratili samo još Vingegor, Hindli i Ben o Konor. Na kilometar do cilja Vingegor je napao, što niko nije mogao da prati i završio je na drugom mjestu, iza Čikonea koji je ostvario pobjedu iz bijega, dok je Jejts završio na trećem mjestu, deset sekundi iza i završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 23 sekunde iza Vingegora.[389]

Adam Jejts (pozadi) sa bratom Sajmonom na Tur de Fransu 2023.

U julu je bio lider tima na Tur de Fransu, zajedno sa Pogačarom, koji je pauzirao šest nedelja zbog povrede na Lijež—Bastonj—Liježu.[390] Prva etapa je vožena u Bilbaou, u Baskiji.[391] Adam i Sajmon Jejts su napali na spustu sa posljednjeg uspona Kote de Pike i napravili su prednost ispred grupe. Adam je napao na 350 metara do cilja, što Sajmon nije mogao da prati i ostvario je pobjedu četiri sekunde ispred, čime je uzeo i žutu majicu, za lidera Tura.[392] Oni su postali treći par braće koji su neku etapu na Turu završili na prva dva mjesta, nakon braće Pelisje (Fransisa i Anrija) i braće Šlek (Andija i Frenka).[393] Na petoj etapi, Džaj Hindli je ostvario pobjedu iz bijega i uzeo žutu majicu, dok je Jejts otpao od grupe na usponu Kol de Mari Blank, a Vingegor je napao na 1,5 km do vrha uspona što niko nije mogao da prati. Pogačar je odlučio da čeka Jejtsa kako bi mu pomogao da izgubi što manje vremena i završili su u grupi, minut iza Vingegora, zbog čega je Jejts pao na peto mjesto u generalnom plasmanu.[394] Na šestoj etapi je vožen Kol di Turmale, dok je cilj bio na usponu prve kategorije Koteret Kambask, dugom 16 km.[395] Pri vrhu Kol di Turmalea Vingegor je napao, što je pratio samo Pogačar, dok je Jejts ostao u grupi, a na posljednjem usponu nije mogao da prati kada su napali Sajmon Jejts, Rodrigez i Hindli, završivši preko tri minuta iza Pogačara i pao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, iza Sajmona Jejtsa i Rodrigeza.[396] Osmu etapu je završio u grupi u sprintu, ali je došao na peto mjesto u generalnom plasmanu nakon što je Sajmon Jejts pao na 6 km do cilja i izgubio je 47 sekundi.[397] Cilj devete etape bio je na usponu ekstra kategorije Pij de Dom, dužine 13,3 km,[398] koji je vožen prvi put nakon 35 godina i trke 1988.[399] Pogačar je napao na kilometar do cilja, što je pratio samo Vingegor, ali je i on otpao u finišu i završio je osam sekundi iza, dok je Adam Jejts završio minut iza, a 16 sekundi iza Sajmona Jejtsa i ostao je na petom mjestu u generalnom plasmanu pred dan odmora, pet sekundi ispred Sajmona.[400] Nakon dana odmora, Bilbao je ostvario pobjedu iz bijega na desetoj etapi i došao je sa 11. na peto mjesto u generalnom plasmanu, preskočivši braću Jejts koji su završili u grupi.[401] Cilj etape 13 bio je na usponu ekstra kategorije Gran Kolombje, dugom 17,4 km.[402] Napao je 2 km do cilja, što je odmah pratio Sep Kus, a zatim su ih dostigli Pogačar i Vingegor i Kus je nastavio da radi na čelu grupe. Na 500 metara do cilja Pogačar je napao, što je pratio samo Vingegor, a Jejts je otpao i završio je 30 sekundi iza, kao i 25 sekundi ispred Bilbaoa i vratio se na peto mjesto u generalnom plasmanu, sekundu ispred Sajmona Jejtsa.[403] Na etapi 14, tim Jumbo—vizma je radio na čelu i dostizao je bjegunce jednog po jednog, a posljednjeg su dostigli Đulija Čikonea na 58 km do cilja.[404] Na posljednjem usponu — Kol de Žuks plane, na čelu grupe su radili Vaut van Art i Vilko Kelderman i favoriti su otpadali jedan po jedan, a zatim je Sep Kus radio na čelu.[404] Nakon što je Kus otpao, Jejts je izašao da radi na čelu i sa njim su ostali samo Pogačar i Vingegor.[404] Na 3,7 km do vrha uspona i 15,7 km do cilja, Pogačar je napao, zbog čega je Jejts odmah otpao, a Vingegor je počeo postepeno da zaostaje.[404] Karlos Rodrigez je dostigao Jejtsa, a zatim su njih dvojica na spustu dostigli Pogačara i Vingegora, nakon čega je Rodrigez napao na 6 km do cilja i ostvario je prvu pobjedu na Turu.[404] Jejts je otpao u finišu i završio je na četvrtom mjestu, deset sekundi iza Rodrigeza i pet sekundi iza Pogačara i Vingegora, smanjivši zaostatak iza četvrtoplasiranog Hindlija na 35 sekundi.[405] Na etapi 15, UAE tim emirejts je radio na čelu grupe na posljednjem usponu i većina favorita je otpala. Nakon što je Jejts izašao da radi na čelu, pratili su ga samo Pogačar i Vingegor.[406] Na 2 km do cilja, Pogačar je namjerno usporio i omogućio Jejtsu da se odvoji od njih. Njega je čekao Mark Soler i oni su stekli 20 sekundi prednosti u posljednjem kilometru, kada je Pogačar napao sa ciljem da zajedno steknu prednost ispred Vingegora, koji ga je pratio. Njih dvojica su brzo dostigli Jejtsa, koji nije mogao da ih prati i završio je 20 sekundi iza, ali je završio minut i po ispred Hindlija i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[407] Nakon drugog dana odmora, na etapi 16 je vožen hronometar u dužini od 22,4 km, sa jednim brdskim ciljem druge kategorije dužine 2,5 km, čiji je vrh bio na kilometar do cilja.[408] Završio je na sedmom mjestu, preko tri minuta iza Vingegora, ali je završio 25 sekundi ispred Rodrigeza, od koga je preuzeo treće mjesto u generalnom plasmanu za pet sekundi.[409] Na etapi 17 u finišu je vožen brdski cilj ekstra kategorije Kol de la Loz, ukupne dužine od 28,1 km, sa najvećim nagibom od 24%.[410] Na 7,5 km do vrha uspona Kol de la Loz Pogačar je otpao, a iz tima su preko radija Jejtsu rekli da ostane u grupi i da čuva treće mjesto.[411] Vingegor je odmah pojačao tempo, što je jedino Jejts pratio, ali je otpao na 4 km do vrha uspona. Završio je skoro dva minuta iza Vingegora, ali preko minut ispred Rodrigeza i skoro četiri minuta ispred Pogačara i u generalnom plasmanu je povećao prednost na minut i po ispred Rodrigeza.[412] Etapa 20 je bila posljednja brdska etapa, na kojoj je voženo šest uspona, a posljednji je vožen na 7 km do cilja.[413] Na početku posljednjeg uspona, na 15 km do cilja, Pogačar je napao iz glavne grupe i pratio ga je samo Vingegor, ali su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno, zahvaljujući čemu ih je dostigao Feliks Gal, dok je Jejts ostao u grupi iza.[414] Iz druge grupe je napao Sajmon Jejts, što u početku niko nije mogao da prati, ali je ubrzo napao i Adam Jejts kako bi odbranio treće mjesto. Adam je dostigao Sajmona i zajedno su smanjili zaostatak iza Vingegora, Pogačara i Gala na 15 sekundi.[414] U prvoj grupi Pogačar nije htio da radi kako bi omogućio Adamu Jejtsu da ih dostigne, a na 5 km do cilja braća Jejts su dostigli vodeću grupu. U finišu je radio na čelu kako bi spremio sprint za Pogačara, koji je ostvario pobjedu, dok je on otpao kada su ostali krenuli da sprintaju i završio je sedam sekundi iza.[415] Posljednja etapa je bila ravna, nije bilo promjena i završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, skoro 11 minuta iza Vingegora i tri i po minuta iza Pogačara.[416] To mu je bio prvi podijum na nekoj grand tur trci.[417]

Sredinom avgusta vozio je Vuelta a Burgos trku. Na pretposljednjem usponu treće etape, Džordž Benet i Džej Vajn su radili za Jejtsa, a jedino ih je pratio Roglič. Vajn i Benet su otpali pri vrhu uspona, dok je Rogliča i Jejtsa dostigao Demijen Houson, a na spustu ih je dostigao i Vlasov. Na posljednjem usponu su radili zajedno, a u finišu je Jejts prvi počeo da sprinta, ali je završio na trećem mjestu, iza Rogliča i Vlasova i u generalnom plasmanu je došao na treće mjesto, iza njih dvojice.[418] Na posljednjoj, petoj etapi, UAE tim emirejts je radio na čelu, a kada je na posljednjem usponu Vajn izašao da radi, pratili su ga samo Jejts, Vlasov i Roglič.[419] Jejts je napao na 2,6 km do cilja, ali su ga pratili Roglič i Vlasov, nakon čega je pokušavao još nekoliko puta, ali nije mogao da se odvoji. U sprintu je završio na drugom mjestu, iza Rogliča i završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 42 sekunde iza Rogliča i tri sekunde iza Vlasova, uz osvojenu brdsku klasifikaciju.[420] Sezonu je nastavio na klasicima u Kanadi, gdje je Gran pri sajkliste de Kvebek završio na 17. mjestu u grupi.[421] Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal. Napao je na usponu u posljednjem krugu, što je pratio samo Sivakov. Na 500 metara do cilja napao je ponovo i pobijedio je tri sekunde ispred Sivakova, ostvarivši petu pobjedu u sezoni,[422][423] čime je po broju pobjeda izjednačio svoj najbolji rezultat iz sezone 2019.[417] Krajem septembra vozio je Điro del‘Emiliju, gdje je radio za Pogačara i otpao je na posednjem usponu, završivši na devetom mjestu, 42 sekunde iza Rogliča.[424] Dana 4. oktobra vozio je Tre vale Varezine, gdje je otpao rano i završio je preko osam minuta iza Ilana van Vildera.[425] Četiri dana kasnije vozio je Điro di Lombardiju, gdje se na usponu Paso di Ganija, na 30 km do cilja, odvojila grupa od sedam vozača. Pogačar je napao na vrhu uspona, a zatim povećao prednost na spustu, a Jejts je vozio na začelju grupe koja je išla iza njega i samo pratio druge vozače.[426] Pogačar je pobijedio 52 sekunde ispred grupe, dok je Jejts završio na šestom mjestu u sprintu.[427] Nakon trke završio je sezonu, koja je označena kao najuspješnija u njegovoj karijeri, koju je završio na osmom mjestu u UCI svjetskom renkingu, dok je UAE tim emirejts osvojio timski renking.[428]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

U novembru 2021. istrčao je maraton za 2 časa, 58 minuta i 44 sekunde.[429] U oktobru 2023. vjenčao se sa dugogodišnjom djevojkom Lisom, na ceremoniji u Granadi.[430]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Roze majica Điro d’Italija 9
Žuta majica Tur de Frans 50 4 29 29 9 9 3
Crvena majica Vuelta a Espanja 82 34 45 4

Rezultati na glavnim etapnim trkama[uredi | uredi izvor]

Etapne trke 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Pariz—Nica 4
Tireno—Adrijatiko 9 19 DNF 5 2 11
Vuelta a Katalunja 23 4 DNF 2 NH 1 28
Vuelta al Pais Basko 76 DNF 32 5 4 DNF
Tur de Romandi 1
Kriterijum di Dofine 6 20 7 2 DNF 17 2
Tur de Svis NH DNF

Rezultati na klasicima[uredi | uredi izvor]

Monumentalni klasici 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Milano—Sanremo Nije vozio tokom karijere
Ronde van Flanderen
Pariz—Rube
Lijež—Bastonj—Lijež 56 8 4 DNF 18
Điro di Lombardija DNF 56 74 29 15 3 10 6
Ostali klasici 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Omlop het Nijuvsblad Nije vozio tokom karijere
Strade Bjanke DNF
Klasik Briž—De Pan Nije vozio tokom karijere
E3 Binkbank
Gent—Vevelgem
Dvars dor Flanderen
Amstel gold rejs DNF
Fleš Valon 97 DNF DNF 20
Ešborn—Frankfurt Nije vozio tokom karijere
Klasik San Sebastijan 43 1 16 DNF NH 27
London—Sari klasik Nije vozio tokom karijere
Hamburg sajklasik
Bretanje klasik
Gran pri sajkliste de Kvebek 32 72 21 NH 7 17
Gran pri sajkliste de Montreal 2 DNF 14 4 1
Milano—Torino 2 14 3 2

Rezultati na Olimpijskim igrama[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre 2016. 2020.
Drumska trka 15 9
Vožnja na hronometar Nije vozio tokom karijere

Rezultati na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Majica duginih boja Drumska trka DNF 57 37
Majica duginih boja Vožnja na hronometar Nije vozio tokom karijere

Rezultati na nacionalnom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo Velike Britanije 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Drumska trka 6 DNF
Vožnja na hronometar Nije vozio tokom karijere
Legenda
Nije učestvovao
DNF Nije završio
NH Није одржано

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fotheringham, William (6. 9. 2020). „Adam Yates joins exalted company at Tour de France after years of toil”. theguardian.com. Приступљено 6. 9. 2020. 
  2. ^ а б „Adam Yates”. eurosport.com. Приступљено 25. 12. 2023. 
  3. ^ а б в г д ђ Knott, Paul (28. 12. 2018). „Home roads: Riding with the Yates brothers's first club”. Cycling Weekly. Приступљено 18. 8. 2020. 
  4. ^ „Mitchelton-Scott finalise 25-rider roster for 2019”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 15. 11. 2018. Приступљено 3. 1. 2019. 
  5. ^ „Wins from January to October: Mitchelton-Scott men confirm roster and goals for 2020”. greenedgecycling.com. New Global Cycling Services. 11. 12. 2019. Архивирано из оригинала 2. 1. 2020. г. Приступљено 2. 1. 2020. 
  6. ^ „Ineos Grenadiers”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Архивирано из оригинала 2. 1. 2021. г. Приступљено 25. 12. 2023. 
  7. ^ De Neef, Matt (6. 11. 2023). „How to tell Adam and Simon Yates apart”. eurosport.com. Приступљено 25. 12. 2023. 
  8. ^ а б в г Slater, Matt (27. 9. 2014). „Simon and Adam Yates: Bury boys on a twin track to the top”. bbc.co.uk. Приступљено 28. 9. 2014. 
  9. ^ „Tour de l’Avenir”. velo.outsideonline.com. Приступљено 25. 12. 2023. 
  10. ^ „Fernandez takes stage win and overall lead”. cyclingnews.com. 28. 8. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  11. ^ „Yates twins finish 1-2 for Great Britain”. cyclingnews.com. 29. 8. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  12. ^ „Simon Yates wins second straight l'Avenir stage”. cyclingnews.com. 30. 8. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  13. ^ „Fernandez wins 2013 Tour de l'Avenir”. cyclingnews.com. 31. 8. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  14. ^ „Despite being British, Yates twins choose Orica over Sky”. velo.outsideonline.com. Приступљено 25. 12. 2023. 
  15. ^ „Yates Brothers Confirm Move To Orica-GreenEdge”. Cyclingnews.com. Future plc. 3. 10. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  16. ^ „Adam and Simon Yates to join Orica-GreenEDGE on two-year neo-pro contracts”. skysports.com. 4. 10. 2013. Приступљено 25. 12. 2023. 
  17. ^ „Adam Yates Wins Best Young Rider at Tour de San Luis”. greenedgecycling.com. GreenEDGE Cycling. Архивирано из оригинала 29. 1. 2014. г. Приступљено 27. 12. 2023. 
  18. ^ „Adam Yates Climbs to Second on Tour of Turkey Queen Stage”. greenedgecycling.com. GreenEDGE Cycling. 29. 4. 2014. Архивирано из оригинала 5. 5. 2014. г. Приступљено 27. 12. 2023. 
  19. ^ „Simon Yates crashes out of the Tour of Turkey”. cyclingnews.com. Future plc. 29. 4. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  20. ^ Wynn, Nigel (29. 4. 2014). „Adam Yates climbs to second behind Rein Taaramae in Tour of Turkey”. Cycling Weekly. IPC Media. Приступљено 27. 12. 2023. 
  21. ^ „Yates wins stage 6”. cyclingnews.com. Future plc. 2. 5. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  22. ^ „Adam Yates takes Tour of Turkey lead with superb solo victory on stage 6 summit finish”. Sky Sports. BSkyB. 2. 5. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  23. ^ „Yates secures overall success at Tour of Turkey”. cyclingnews.com. Future plc. 4. 5. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  24. ^ „Adam Yates says Tour of Turkey triumph was unexpected”. BBC Sport. BBC. 5. 5. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  25. ^ Malach, Pat (13. 5. 2014). „Tour of California: Wiggins wins Folsom time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  26. ^ Frattini, Kirsten (14. 5. 2014). „Tour of California: Rohan Dennis wins atop Mount Diablo”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  27. ^ „Tour of California 2014, stage six: Sir Bradley Wiggins tightens grip on leader's jersey after mountain-top finish”. Telegraph.co.uk. 17. 5. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  28. ^ Malach, Pat (18. 5. 2014). „Bradley Wiggins wins Tour of California 2014”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  29. ^ Farrand, Stephen (8. 6. 2014). „Froome dominates the opening Dauphine TT in Lyon”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  30. ^ „Froome climbs to victory on Col du Béal”. Cycling News. 9. 6. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  31. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2014 Critérium du Dauphiné: Stage 2 Results and Photos”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 12. 2023. 
  32. ^ Benson, Daniel (10. 6. 2014). „Yates impresses in Dauphiné mountains”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  33. ^ Been, José (12. 6. 2014). „Criterium du Dauphine: Spilak wins alone as Contador attacks Froome”. Cycling News. Приступљено 27. 12. 2023. 
  34. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2014 Critérium du Dauphiné: Stage 5 Results and Photos”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 12. 2023. 
  35. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2014 Critérium du Dauphiné: Stage 7 Results and Photos”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 12. 2023. 
  36. ^ Westemeyer, Susan (15. 6. 2014). „Talansky wins Critérium du Dauphiné”. Cycling News. Приступљено 27. 12. 2023. 
  37. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2014 Critérium du Dauphiné”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 12. 2023. 
  38. ^ „7. Adam Yates (Orica-GreenEDGE)”. Road Cycling UK. Приступљено 27. 12. 2023. 
  39. ^ „Simon Yates handed surprise Tour de France spot by Orica-Greenedge”. The Guardian. Guardian Media Group. PA Media. 1. 7. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  40. ^ „Adam Yates wins GP Industria & Artigianato in Italy”. Cycling Weekly. 26. 7. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  41. ^ „Yates injured in Clasica San Sebastian crash”. cyclingnews.com. 2. 8. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  42. ^ „Adam Yates to ride in the Vuelta a Espana”. Cycling Weekly. 22. 7. 2014. Приступљено 27. 12. 2023. 
  43. ^ Cossin, Peter (14. 9. 2014). „Vuelta a España 2014: Stage 21 Results”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 12. 2023. 
  44. ^ Frattini, Kirsten (12. 3. 2015). „Tirreno-Adriatico: Malori wins opening individual time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  45. ^ „Tirreno-Adriatico team time trial replaced with short individual test”. cyclingnews.com. 9. 3. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  46. ^ Hood, Andrew (14. 3. 2015). „Wouter Poels takes stage 4, overall lead at 2015 Tirreno-Adriatico”. Velonews. Архивирано из оригинала 15. 3. 2015. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  47. ^ „Tirreno-Adriatico 2015 – Stage 5”. ProCyclingStats. Приступљено 31. 12. 2023. 
  48. ^ а б в „Tirreno-Adriatico: Quintana wins stage 5 in Terminillo”. cyclingnews.com. 16. 3. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  49. ^ Puddicombe, Stephen (15. 3. 2015). „Nairo Quintana lays early season marker with Tirreno-Adriatico stage win”. Cycling Weekly. Приступљено 31. 12. 2023. 
  50. ^ „Tirreno-Adriatico: Quintana wins overall”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 17. 3. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  51. ^ Brown, Gregor (7. 4. 2015). „Adam Yates breaks finger in Tour of Basque Country crash (video)”. cyclingweekly.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  52. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2015 Tour des Fjords”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 31. 12. 2023. 
  53. ^ Benson, Daniel (14. 6. 2015). „Froome wins finale and overall title at Critérium du Dauphiné”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  54. ^ „2015 Tour de France start list”. Velo News. Приступљено 31. 12. 2023. 
  55. ^ „Tour de France 2015: Stage 8 Results”. cyclingnews.com. 11. 7. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  56. ^ „Tour de France 2015: Stage 10 Results”. cyclingnews.com. 14. 7. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  57. ^ „Geschke wins stage 17 in Pra-Loup as Contador crashes”. VeloNews. 22. 7. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  58. ^ Westby, Matt (3. 11. 2016). „Adam Yates: Can he win the Tour de France in future and how?”. Sky Sports. Sky UK. Приступљено 31. 12. 2023. 
  59. ^ „Greg Van Avermaet hit by motorcycle, San Sebastian victory chances ruined”. velo.outsideonline.com. 1. 8. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  60. ^ „Adam Yates wins Clásica de San Sebastián - without knowing it”. Cycling Weekly. 1. 8. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  61. ^ „Valverde remains in UCI WorldTour lead after Adam Yates takes Britain’s first Clásica San Sebastian”. uci.org. Union Cycliste Internationale. 1. 8. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  62. ^ Frattini, Kirsten (2. 9. 2015). „Trek Factory Racing wins Tour of Alberta team time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  63. ^ Frattini, Kirsten (4. 9. 2015). „Tour of Alberta: Slagter wins in Miette Hot Springs”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  64. ^ Frattini, Kirsten (5. 9. 2015). „Tour of Alberta: Slagter wins again at Marmot Basin”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  65. ^ „Orica GreenEdge makes its mark at Tour of Alberta”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 8. 9. 2015. Приступљено 31. 12. 2023. 
  66. ^ Frattini, Kirsten (11. 9. 2015). „Uran wins Grand Prix Quebec”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  67. ^ Frattini, Kristen (15. 9. 2015). „Wellens wins rain-soaked Grand Prix Cycliste de Montreal”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  68. ^ Gladstone, Hugh (13. 9. 2015). „Adam Yates satisfied with second to Tim Wellens in Montréal”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Приступљено 31. 12. 2023. 
  69. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2016 Classic Sud Ardèche - Souvenir Francis Delpech”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 31. 12. 2023. 
  70. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2016 La Drôme Classic”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 31. 12. 2023. 
  71. ^ „Tirreno-Adriatico: Van Avermaet claims overall victory”. cyclingnews.com. 15. 3. 2016. Приступљено 31. 12. 2023. 
  72. ^ „Contador wins Pais Vasco TT, fourth overall title”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 9. 4. 2016. Архивирано из оригинала 12. 4. 2016. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  73. ^ „Team News – 4th for Adam Yates in Yorkshire”. VeloUK. LH Publishing. 2. 5. 2016. Приступљено 31. 12. 2023. 
  74. ^ „Tour de Yorkshire 2016”. letour.yorkshire.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  75. ^ „Contador wins brutal Criterium du Dauphine prologue”. cyclingnews.com. 5. 6. 2016. Приступљено 31. 12. 2023. 
  76. ^ „Chris Froome wins stage 5 to grab lead at Criterium du Dauphine”. eurosport.com. 10. 6. 2016. Приступљено 31. 12. 2023. 
  77. ^ Farrand, Stephen (11. 6. 2016). „Criterium du Dauphine: Pinot wins in Meribel”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  78. ^ Farrand, Stephen (11. 6. 2016). „Criterium du Dauphine 2016 stage 6: Pinot wins queen stage, Froome cements overall lead”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  79. ^ Henrys, Colin (11. 6. 2016). „Criterium du Dauphine 2016: Thibaut Pinot wins stage six; Chris Froome extends lead”. roadcyclinguk.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  80. ^ Farrand, Stephen (12. 6. 2016). „Chris Froome wins Criterium du Dauphine”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  81. ^ Cossins, Peter (2. 7. 2016). „Tour de France: Cavendish wins opening stage”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  82. ^ „Tour de France 2016: Adam Yates second overall after result revision”. BBC Sport. Приступљено 31. 12. 2023. 
  83. ^ Cossins, Peter (9. 7. 2016). „Tour de France: Froome attacks descent to win stage to Luchon”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  84. ^ Cossins, Peter (10. 7. 2016). „Tour de France: Dumoulin wins stage 9 at Andorra Arcalis”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  85. ^ „Tour de France 2016: Chris Froome retains lead as Tom Dumoulin wins stage nine”. BBC Sport. Приступљено 31. 12. 2023. 
  86. ^ Malach, Pat (13. 7. 2016). „Tour de France: Sagan wins stunner of a stage in Montpellier”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  87. ^ а б в г Weislo, Laura (14. 7. 2016). „Tour de France: Froome knocked from bike on Mont Ventoux, keeps yellow”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  88. ^ „Controversy on Mont Ventoux as Froome extends lead despite running final kilometre”. Eurosport. Discovery Communications, LLC. 15. 7. 2016. Приступљено 31. 12. 2023. 
  89. ^ Frattini, Kirsten (15. 7. 2016). „Tour de France: Dumoulin wins stage 13 time trial in Pont-d'Arc”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  90. ^ Farrand, Stephen (20. 7. 2016). „Tour de France: Zakarin wins atop Finhaut-Emosson”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  91. ^ Frattini, Kirsten (21. 7. 2016). „Tour de France: Froome wins mountain time trial to Megève”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  92. ^ Malach, Pat (22. 7. 2016). „Tour de France: Bardet wins summit to Saint-Gervais Mont Blanc”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  93. ^ Benson, Daniel (23. 7. 2016). „Froome set to win 2016 Tour de France ahead of procession to Paris”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  94. ^ Benson, Daniel (24. 7. 2016). „Tour de France: Froome seals third overall victory in Paris”. Cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  95. ^ Farrand, Stephen (30. 7. 2016). „Mollema wins Clasica San Sebastian”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  96. ^ Benson, Daniel (6. 8. 2016). „Van Avermaet wins gold in men's road race at Olympic Games”. Cyclingnews.com. Future Plc. Приступљено 31. 12. 2023. 
  97. ^ Frattini, Kirsten (24. 9. 2016). „Chaves wins Giro dell'Emilia”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  98. ^ Cash, Dane; Weislo, Laura (28. 11. 2016). „11 breakthrough riders from the 2016 season”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  99. ^ Fotheringham, Alasdair (29. 4. 2017). „Adam Yates: Attacker-friendly racing at the Giro could suit me”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  100. ^ „Classificação Individual Na Etapa 5”. Classificações.net (на језику: португалски). Classificações. 5. 2. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  101. ^ „Yates Returns to the GP Larciano and Does it Again”. Scott Sports. 7. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  102. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2017 Gran Premio Industria & Artigianato di Larciano”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 31. 12. 2023. 
  103. ^ Farrand, Stephen (7. 3. 2017). „2017 Tirreno-Adriatico preview”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  104. ^ O'Shea, Sadhbh (8. 3. 2017). „BMC strike first blow at Tirreno-Adriatico”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  105. ^ „Tirreno-Adriatico: Quintana wins stage 4 atop Terminillo”. cyclingnews.com. 11. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  106. ^ „Peter Sagan wins Tirreno-Adriatico stage five as Adam Yates withdraws”. BBC Sport. BBC. 12. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  107. ^ „Etapas: 2ª Etapa (Pla De L'estany (Banyoles-Banyoles)) 41.30 km”. edosof.com (на језику: шпански). Edosof Timing Systems. 21. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  108. ^ „Etapas: 3ª Etapa (Mataro - La Molina (ALP)) 188.30 km”. edosof.com (на језику: шпански). Edosof Timing Systems. 22. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  109. ^ „Etapas: 5ª Etapa (Valls - Lo Port (Tortosa)) 182.00 km”. edosof.com (на језику: шпански). Edosof Timing Systems. 24. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  110. ^ „Etapas: 7ª Etapa (Barcelona - Barcelona) 138.70 km”. edosof.com (на језику: шпански). Edosof Timing Systems. 26. 3. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  111. ^ „Classifications 2017”. Liège–Bastogne–Liège. Amaury Sport Organisation. 23. 4. 2017. Архивирано из оригинала 4. 5. 2017. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  112. ^ „News: Adam Yates for GC in Giro”. VeloUK. LH Publishing. 2. 5. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. „It will be Adam's first Giro d'Italia and it continues his learning process which means we can approach it in a different mindset. 
  113. ^ „Giro d'Italia 2017: 10 riders to watch - Video”. cyclingnews.com. 28. 4. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  114. ^ „Giro d'Italia: Jan Polanc wins on Mount Etna”. VeloUK. LH Publishing. 10. 5. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  115. ^ Windsor, Richard (14. 5. 2017). „Geraint Thomas and Adam Yates taken down in crash with motorbike ahead of Giro d'Italia Blockhaus finale (video)”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Приступљено 31. 12. 2023. 
  116. ^ „Giro d'Italia: Quintana conquers Blockhaus”. cyclingnews.com. 14. 5. 2017. Архивирано из оригинала 26. 7. 2018. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  117. ^ Farrand, Stephen (16. 5. 2017). „Giro d'Italia: Dumoulin surges to pink in stage 10 time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  118. ^ „Giro d'Italia: Dumoulin triumphs atop Oropa”. cyclingnews.com. 20. 5. 2017. Архивирано из оригинала 10. 9. 2015. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  119. ^ Westemeyer, Susan (21. 5. 2017). „Giro d'Italia: Jungels best in Bergamo, Dumoulin keeps race lead in aggressive finale”. Cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 26. 7. 2017. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  120. ^ а б O'Shea, Sadhbh (23. 5. 2017). „Nibali wins queen stage of Giro d'Italia, Dumoulin loses time after comfort break before Umbrailpass”. cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 16. 8. 2017. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  121. ^ „Giro d'Italia: Van Garderen wins in St. Ulrich”. Cyclingnews.com. 25. 5. 2017. Архивирано из оригинала 14. 9. 2015. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  122. ^ Benson, Daniel (26. 5. 2017). „Giro d'Italia: Landa finally gets his win in Piancavallo, Dumoulin distanced on final climb, loses maglia rosa to Quintana”. cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 20. 7. 2017. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  123. ^ а б в „Giro d'Italia: Pinot claims stage 20”. cyclingnews.com. 27. 5. 2017. Архивирано из оригинала 16. 8. 2017. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  124. ^ Ryan, Barry (27. 5. 2017). „Giro d'Italia: Friendship brings benefits for Dumoulin in the mountains”. Cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  125. ^ Brown, Gregor (31. 5. 2017). „Dumoulin’s grand tour stock skyrockets after Giro win”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  126. ^ „Tom Dumoulin wins the Giro d'Italia”. cyclingnews.com. 28. 5. 2017. Архивирано из оригинала 10. 9. 2015. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  127. ^ „Giro d'Italia: Yates puts white jersey loss to one side with top-ten result”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 29. 5. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  128. ^ „Teuns wins Tour de Pologne”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 4. 8. 2017. Приступљено 31. 12. 2023. 
  129. ^ Ryan, Barry (21. 8. 2017). „Vuelta a Espana 2017: Stage 3”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  130. ^ Fotheringham, Alasdair (30. 8. 2017). „Vuelta a Espana: Chaves takes Calar Alto time loss in stride”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. „To cap it all, Adam Yates, Orica-Scott's second GC option, lost over nine minutes. 
  131. ^ Ryan, Barry (10. 9. 2017). „Chris Froome completes Tour de France - Vuelta a Espana double”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  132. ^ Farrand, Stephen (1. 10. 2017). „Crashes knock Chaves, Yates out of Giro dell'Emilia”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  133. ^ Robertshaw, Henry (5. 10. 2017). „Rigoberto Uran holds off Adam Yates to claim victory in Milano-Torino”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Приступљено 31. 12. 2023. 
  134. ^ Westemeyer, Susan (8. 10. 2017). „Vincenzo Nibali wins Il Lombardia”. cyclingnews.com. Приступљено 12. 10. 2017. 
  135. ^ „Valverde wins stage 4 at Volta a la Comunitat Valenciana”. cyclingnews.com. 3. 2. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  136. ^ „Valverde wins Volta a la Comunitat Valenciana”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 4. 2. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  137. ^ „Lido di Camaiore - Lido di Camaiore km 21,5: Classifica di tappa / Classement d'étape / Stage standing” (PDF). Tirreno–Adriatico. RCS MediaGroup. 7. 3. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  138. ^ Henrys, Colin (8. 3. 2018). „Tirreno-Adriatico 2018: Marcel Kittel bags first Katusha-Alpecin win on stage two”. roadcyclinguk.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  139. ^ „Follonica - Trevi km 239: Ordine d'arrivo / Ordre d'arrivée / Order of arrival” (PDF). Tirreno–Adriatico. RCS MediaGroup. 9. 3. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  140. ^ „Yates wins 5th stage with solo, Kwiatkowski moves into lead”. Associated Press. 11. 3. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  141. ^ Brown, Gregor (16. 3. 2019). „Adam Yates looking to take time at Tirreno-Adriatico despite playing down GC prospects”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 31. 12. 2023. „Yates finished fifth overall in the 2018 Tirreno-Adriatico behind winner Michał Kwiatkowski (Sky). 
  142. ^ „Adam Yates out of Catalunya with broken pelvis”. velo.outsideonline.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  143. ^ Smith, Sophie (12. 5. 2018). „Adam Yates continues comeback from injury at Tour of California as he builds towards Tour de France”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Приступљено 31. 12. 2023. 
  144. ^ а б Raia, James (15. 5. 2018). „Tour of California: Bernal wins on steep slopes of Gibraltar Road”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  145. ^ „Tour of California: Van Garderen takes time trial win”. cyclingnews.com. 16. 5. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  146. ^ Bacon, Ellis (18. 5. 2018). „Tour of California: Bernal wins mountainous stage 6”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  147. ^ „Egan Bernal wins Stage 6 of the Tour of California”. LA Times. Associated Press. 18. 5. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  148. ^ Frattini, Kristen (19. 5. 2018). „Bernal seals Tour of California victory”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  149. ^ „Tour of California: Adam Yates narrowly misses podium place”. BBC Sport. BBC. 20. 5. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  150. ^ Fletcher, Patrick (3. 6. 2018). „Geraint Thomas crashes during Criterium du Dauphine prologue”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  151. ^ „Criterium du Dauphine: Team Sky win team time trial, Michal Kwiatkowski leads”. bbc.co.uk. 6. 6. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  152. ^ O'Shea, Sadhbh (7. 6. 2018). „Criterium du Dauphine: Alaphilippe wins stage 4”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  153. ^ „Criterium du Dauphine: Geraint Thomas leads as Dan Martin wins stage”. bbc.co.uk. 8. 6. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  154. ^ „Criterium du Dauphine: Geraint Thomas extends overall lead”. bbc.co.uk. 9. 6. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  155. ^ „Criterium du Dauphine: Geraint Thomas wins from fellow Briton Adam Yates”. bbc.co.uk. 10. 6. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  156. ^ „Adam Yates to lead Mitchelton-Scott challenge at Tour de France”. eurosport.com. 21. 6. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  157. ^ Ostanek, Daniel (7. 7. 2018). „Tour de France: Gaviria wins opener and takes first yellow jersey”. cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 9. 8. 2018. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  158. ^ Weislo, Laura (9. 7. 2018). „BMC Racing win Tour de France TTT”. cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 5. 8. 2018. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  159. ^ Benson, Daniel (12. 7. 2018). „Tour de France: Dan Martin wins on the Mur de Bretagne”. cyclingnews.com. Архивирано из оригинала 29. 7. 2018. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  160. ^ „Tour de France: Degenkolb wins much-feared stage in Roubaix”. cyclingnews.com. 15. 7. 2018. Архивирано из оригинала 16. 7. 2018. г. Приступљено 31. 12. 2023. 
  161. ^ Fletcher, Patrick (18. 7. 2018). „Tour de France: Geraint Thomas wins stage 11 at La Rosiere, takes yellow”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  162. ^ Cary, Tom (20. 7. 2018). „Tour de France 2018, stage 12: Geraint Thomas makes history on Alpe d'Huez as Welshman extends overall lead”. telegraph.co.uk. Приступљено 14. 8. 2018. 
  163. ^ Benson, Daniel (21. 7. 2018). „Tour de France: Adam Yates ready to bounce back and hunt stages”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  164. ^ „Tour de France: Adam Yates 'devastated' after crashing while leading stage 16”. cyclingnews.com. 24. 7. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  165. ^ Brown, Gregor (24. 7. 2018). „Adam Yates: 'When you come so close to winning a Tour de France stage, it's devastating'. cyclingweekly.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  166. ^ Ballinger, Alex (6. 3. 2019). „Adam Yates will ride Tour de France after 'mistakes and big disappointment' in 2018”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 31. 12. 2023. „Yates finished 29th overall in Paris. 
  167. ^ Arthurs-Brennan, Michelle (13. 8. 2018). „Adam and Simon Yates will now both ride the Vuelta a España in pursuit of progression”. cyclingweekly.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  168. ^ Fotheringham, William (19. 8. 2018). „Yates twins reunited for Simon's Vuelta a España glory quest”. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 31. 12. 2023. 
  169. ^ Ostanek, Daniel (25. 8. 2018). „Vuelta a España: Dennis claims opening stage win”. cyclingnews.com. Приступљено 31. 12. 2023. 
  170. ^ „Vuelta a España: Valverde wins stage 2”. cyclingnews.com. 26. 8. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  171. ^ Martin, Richard (16. 9. 2018). „Cycling: Yates wins Vuelta, completes British 2018 Grand Tour sweep”. Reuters. Thomson Reuters. Приступљено 31. 12. 2023. 
  172. ^ Ostanek, Daniel (30. 9. 2018). „Valverde crowned World Champion in Innsbruck”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 31. 12. 2023. 
  173. ^ „Giro di Lombardia 2018: vince Thibaut Pinot. Battuto Vincenzo Nibali”. sport.sky.it (на језику: италијански). 13. 10. 2018. Приступљено 31. 12. 2023. 
  174. ^ Terry, Dylan (6. 2. 2019). „Volta a la Comunitat Valenciana: Boasson Hagen wins opening time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  175. ^ „Adam Yates holds off Alejandro Valverde for victory in Valencia”. Eurosport. Discovery, Inc. 9. 2. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  176. ^ „Volta a la Comunitat Valenciana: Adam Yates wins stage 4”. cyclingnews.com. 9. 2. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  177. ^ „Izagirre wins Volta a la Comunitat Valenciana”. cyclingnews.com. 16. 2. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  178. ^ Fotheringham, Alasdair (20. 2. 2019). „Ruta del Sol: Tim Wellens wins stage 1”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  179. ^ „Ruta del Sol: Wellens wins individual time trial”. cyclingnews.com. 22. 2. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  180. ^ Fotheringham, Alasdair (23. 2. 2019). „Ruta del Sol: Simon Yates wins stage 4”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  181. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2019 Vuelta a Andalucia - Ruta Ciclista Del Sol”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 3. 1. 2024. 
  182. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 2. 2019). „Fuglsang wins 2019 Ruta del Sol”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  183. ^ „Lido di Camaiore – Lido di Camaiore km 21,5: Classifica di tappa / Classement d'étape / Stage standing” (PDF). Tirreno–Adriatico. RCS MediaGroup. 7. 3. 2018. Приступљено 3. 1. 2024. 
  184. ^ а б в г д McGann, Bill; McGann, Carol. „2019 Tirreno - Adriatico”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 3. 1. 2024. 
  185. ^ Westemeyer, Susan (16. 3. 2019). „Tirreno-Adriatico: Lutsenko takes dramatic stage 4 win”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  186. ^ Westemeyer, Susan (17. 3. 2019). „Tirreno-Adriatico: Fuglsang solos to victory on stage 5”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  187. ^ „No regrets for Adam Yates after one-second defeat at Tirreno-Adriatico”. cyclingnews.com. 19. 3. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  188. ^ Frattini, Kristen (27. 3. 2019). „Volta a Catalunya: Adam Yates wins stage 3”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  189. ^ „Volta a Catalunya 2019: Adam Yates wins in Vallter 2000, De Gendt holds on to GC lead”. cyclingstage.com. 25. 3. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  190. ^ Farrand, Stephen (28. 3. 2019). „Volta a Catalunya: Lopez wins on La Molina”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  191. ^ Fotheringham, Alasdair (31. 3. 2019). „Lopez secures Volta a Catalunya victory”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  192. ^ „Miguel Angel Lopez withstands Adam Yates attack to secure Volta a Catalunya title”. Eurosport UK. 31. 3. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  193. ^ Weislo, Laura (8. 4. 2019). „Itzulia Basque Country: Schachmann wins stage 1”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  194. ^ Weislo, Laura (10. 4. 2019). „Tour of the Basque Country: Schachmann wins stage 3 in Estibaliz”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  195. ^ а б Frattini, Kristen (11. 4. 2019). „Tour of the Basque Country: Schachmann wins another on stage 4”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  196. ^ Frattini, Kristen (12. 4. 2019). „of the Basque Country: Buchmann wins stage 5”. cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Приступљено 17. 4. 2019. 
  197. ^ Ryan, Barry (13. 4. 2019). „Ion Izagirre wins the Tour of the Basque Country”. Cyclingnews.com. Bath, UK: Immediate Media Company. Приступљено 17. 4. 2019. 
  198. ^ Rogers, Owen (13. 4. 2019). „Ion Izagirre wins overall as Adam Yates takes thrilling final stage victory at Tour of the Basque Country”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 3. 1. 2024. 
  199. ^ Windsor, Richard (23. 4. 2019). „Adam Yates 'high in confidence' as he aims for first Ardennes Classic podium”. cyclingweekly.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  200. ^ Long, Jonny (26. 4. 2019). „Adam Yates 'just needs a bit of luck' to claim first Monument win at Liège-Bastogne-Liège”. cyclingweekly.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  201. ^ Ostanek, Daniel (28. 4. 2019). „Fuglsang wins Liège-Bastogne-Liège”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 3. 1. 2024. 
  202. ^ Long, Jonny (10. 6. 2019). „Dylan Teuns wins stage two and takes yellow jersey in the Critérium du Dauphiné 2019”. Cycling Weekly. Приступљено 3. 1. 2024. 
  203. ^ Ballinger, Alex (12. 6. 2019). „Chris Froome sustained ‘multiple serious injuries’ in Critérium du Dauphiné 2019 crash, Team Ineos confirm”. Cycling Weekly. Приступљено 3. 1. 2024. 
  204. ^ Long, Jonny (15. 6. 2019). „Wout Poels takes stage seven victory amid horrendous conditions at the Critérium du Dauphiné 2019”. Cycling Weekly. Приступљено 3. 1. 2024. 
  205. ^ Long, Jonny (16. 6. 2019). „Adam Yates abandons the Critérium du Dauphiné 2019”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 3. 1. 2024. 
  206. ^ Brown, Gregor (16. 7. 2019). „Adam Yates trying to stay out of spotlight as first major Tour de France test approaches”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 3. 1. 2024. 
  207. ^ Ostanek, Daniel (7. 7. 2019). „Tour de France: Jumbo-Visma win team time trial in Brussels”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 13. 1. 2021. 
  208. ^ „Tour de France: Alaphilippe wins stage 3”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 8. 7. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  209. ^ Fletcher, Patrick (11. 7. 2019). „Tour de France: Teuns wins atop La Planche des Belles Filles”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  210. ^ Benson, Daniel (15. 7. 2019). „Tour de France: Wout van Aert wins stage 10”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  211. ^ Farrand, Stephen (19. 7. 2019). „Tour de France: Alaphilippe wins stage 13 time trial”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  212. ^ Ostanek, Daniel (20. 7. 2019). „Tour de France: Pinot wins stage 14 atop Tourmalet”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Приступљено 3. 1. 2024. 
  213. ^ „Tour de France: Simon Yates takes a second stage win on Prat d'Albis”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 21. 7. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  214. ^ „Adam Yates: Briton to 'aim for stage wins' at Tour de France”. BBC Sport. BBC. 20. 8. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. „Yates finished 29th in the general classification as team leader at the 2019 Tour de France. 
  215. ^ „At 22, Egan Bernal All but Secures Tour de France Win”. The New York Times. Associated Press. 27. 7. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  216. ^ Windsor, Richard (31. 7. 2019). „Yates brothers immediately back in action after Tour de France at Clásica San Sebastián”. cyclingweekly.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  217. ^ „Clásica de San Sebastián 2019: young Remco Evenepoel wins solo”. cyclingstage.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  218. ^ „Matthews wins Grand Prix Cycliste de Québec”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 13. 9. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  219. ^ „Van Avermaet wins Grand Prix Cycliste de Montréal”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 15. 9. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  220. ^ „CRO Race: Adam Yates wins stage 5”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 5. 10. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  221. ^ „Adam Yates wins 2019 CRO Race”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 6. 10. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. 
  222. ^ „Yates wins fruitful CRO Race for Mitchelton-Scott”. SBS Sport. Special Broadcasting Service. 7. 10. 2019. Приступљено 3. 1. 2024. „Yates' win on the queen stage secured the overall and KOM jerseys as Aussie team mate Alex Edmondson finished the race with the points classification. 
  223. ^ Ballinger, Alex (9. 10. 2019). „Relentless Michael Woods finally powers away from rivals to score Milano-Torino 2019 victory”. cyclingweekly.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  224. ^ Ryan, Barry (9. 10. 2019). „Woods wins Milano-Torino”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 3. 1. 2024. 
  225. ^ Long, Jonny (12. 10. 2019). „Bauke Mollema wins first Monument with Il Lombardia 2019 victory”. cyclingweekly.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  226. ^ „Yates powers to UAE Tour lead for Mitchelton-Scott”. The Sydney Morning Herald. Nine Entertainment. 26. 2. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  227. ^ „Team News: Yates Leads UAE Tour”. VeloUK. LH Publishing. 27. 2. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  228. ^ Ballinger, Alex (28. 2. 2020). „Adam Yates crowned winner of 2020 UAE Tour as riders await results of coronavirus test”. Cycling Weekly. TI Media. Приступљено 3. 1. 2024. 
  229. ^ „The UCI takes strong measures faced with the development of the coronavirus”. Union Cycliste Internationale. 15. 3. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  230. ^ „The UCI and its partners unite to face the consequences of the coronavirus for road cycling”. Union Cycliste Internationale. 18. 3. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  231. ^ „The UCI prolongs the suspension of cycling events until 1 June 2020 and continues consultations for the reorganisation of the UCI International Road Calendar”. Union Cycliste Internationale. 1. 4. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  232. ^ Bonville-Ginn, Tim (8. 9. 2020). „Adam Yates 'had some kind of parasite' just before the Tour de France 2020”. Cycling Weekly. Future plc. Приступљено 3. 1. 2024. „Yates came into the Tour with very little racing in the legs after only racing the Critérium du Dauphiné before the French Grand Tour [...] 
  233. ^ „Criterium du Dauphine 2020”. cyclingnews.com. 21. 11. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  234. ^ Fletcher, Patrick (12. 8. 2020). „Critérium du Dauphiné: Wout van Aert wins stage 1”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  235. ^ Ostanek, Daniel (13. 8. 2020). „Critérium du Dauphiné: Primoz Roglic wins stage 2 atop Col de Porte”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  236. ^ Benson, Daniel (14. 8. 2020). „Critérium du Dauphiné: Formolo wins stage 3”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  237. ^ „Critérium du Dauphiné: Another big step for Guillaume Martin”. 17. 8. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  238. ^ Benson, Daniel (29. 8. 2020). „Tour de France: Alexander Kristoff wins crash-marred stage 1”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  239. ^ Ryan, Barry (30. 8. 2020). „Tour de France: Julian Alaphilippe wins stage 2”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  240. ^ Fletcher, Patrick (1. 9. 2020). „Alaphilippe stays in the yellow jersey”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  241. ^ Whittle, Jeremy (2. 9. 2020). „Tour de France: Adam Yates takes yellow jersey after Alaphilippe penalty”. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 3. 1. 2024. 
  242. ^ „Tour de France: Adam Yates becomes ninth British rider to wear yellow”. Sky Sports. Sky UK. 2. 9. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  243. ^ Whittle, Jeremy (2. 9. 2020). „Adam Yates says penalty 'is not how you want to take yellow jersey'. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 3. 1. 2024. 
  244. ^ Benson, Daniel (4. 9. 2020). „Tour de France: Wout van Aert wins stage 7”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  245. ^ Lowe, Felix (6. 9. 2020). „Tour de France 2020: Primoz Roglic takes yellow off Adam Yates as Pogacar wins dramatic stage 9”. Eurosport. Discovery, Inc. Приступљено 3. 1. 2024. 
  246. ^ Farrand, Stephen (6. 9. 2020). „Tour de France: Pogacar wins stage 9”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  247. ^ Ostanek, Daniel (11. 9. 2020). „Roglic cements lead as Pogacar leapfrogs Bernal on Puy Mary”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  248. ^ Fletcher, Patrick (13. 9. 2020). „Tour de France: Pogacar wins stage 15 atop Grand Colombier”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  249. ^ Glendenning, Barry (16. 9. 2020). „Tour de France 2020: López wins stage 17 as Roglic tightens grip – as it happened”. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 3. 1. 2024. 
  250. ^ Lowe, Felix (17. 9. 2020). „Tour de France 2020 stage 18 - As it happened”. Eurosport. Приступљено 3. 1. 2024. 
  251. ^ „Adam Yates drops to ninth on GC after final Tour de France time trial”. cyclingnews.com. 20. 9. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  252. ^ Fletcher, Patrick (20. 9. 2020). „Tadej Pogacar wins the 2020 Tour de France”. cyclingnews.com. Приступљено 3. 1. 2024. 
  253. ^ „Yates finishes ninth at Tour De France”. Team GB. British Olympic Association. 20. 9. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  254. ^ Bennett, Tom (4. 10. 2020). „Liege-Bastogne-Liege - Van Avermaet, Yates and Mccarthy abandon after head-on crash with road sign”. Eurosport. Приступљено 3. 1. 2024. 
  255. ^ „Greg Van Avermaet’s season likely over after Liège-Bastogne-Liège crash”. velo.outsideonline.com. 4. 10. 2020. Приступљено 3. 1. 2024. 
  256. ^ „Team Ineos sign British cyclist Adam Yates on two-year deal”Слободан приступ ограничен дужином пробне верзије, иначе неопходна претплата. The Independent. Independent Digital News & Media Ltd. 21. 8. 2020. Архивирано из оригинала 16. 1. 2021. г. Приступљено 6. 1. 2024. 
  257. ^ Benson, Daniel. „Could Ineos’ low-balling of Adam Yates open the window for a BikeExchange return?”. velo.outsideonline.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  258. ^ а б Whittle, Jeremy (3. 2. 2021). „Geraint Thomas will lead Ineos Grenadiers in 2021 Tour de France”. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 6. 1. 2024. „New recruit Adam Yates will concentrate on the Vuelta a España [...] 
  259. ^ Bowman, Jamie (22. 2. 2021). „Adam Yates faces tough UAE Tour title defence on Ineos Grenadiers debut”. Bury Times. Newsquest. Приступљено 6. 1. 2024. 
  260. ^ Puddicombe, Stephen (22. 2. 2021). „UAE Tour: Mathieu van der Poel wins stage 1”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. „In the GC battle, João Almeida (Deceuninc [sic]-QuickStep), Tadej Pogačar (UAE Team Emirates) and Adam Yates (Ineos Grenadiers) emerged as early favourites after all of their major rivals were dumped out of overall contention in the wind. 
  261. ^ „UAE Tour stage 2: Filippo Ganna blazes to time trial victory as Tadej Pogačar takes GC lead”. velonews.com. 22. 2. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  262. ^ „Good Morning From Stage 3 – The Strata Stage – Of The UAE Tour”. theuaetour.com. 23. 2. 2021. Архивирано из оригинала 22. 5. 2021. г. Приступљено 6. 1. 2024. 
  263. ^ а б „2021 UAE Tour: Route, jerseys and sponsors announced”. UAE Tour. Архивирано из оригинала 27. 1. 2021. г. Приступљено 6. 1. 2024. 
  264. ^ а б в г Fletcher, Patrick (23. 2. 2021). „UAE Tour: Pogacar takes control on Jebel Hafeet”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  265. ^ Bonville-Ginn, Tim (23. 2. 2021). „Tadej Pogačar extends his lead with victory on Jebel Hafeet during stage three of UAE Tour 2021”. cyclingweekly.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  266. ^ „UAE Tour stage 3: Tadej Pogačar wins on Jebel Hafeet to secure grip on GC”. velonews.com. 23. 2. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  267. ^ „Good Morning From Stage 5 Of The UAE Tour”. theuaetour.com. 25. 2. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  268. ^ а б Benson, Daniel (25. 2. 2021). „UAE Tour: Vingegaard wins stage 5”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  269. ^ „UAE Tour stage 5: Jonas Vingegaard pips favorites at Jebel Jais summit finish”. velonews.com. 25. 2. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  270. ^ Warwick, Matt (27. 2. 2021). „Adam Yates crashes heavily as Tadej Pogacar wins UAE Tour”. BBC Sport. BBC. Приступљено 6. 1. 2024. 
  271. ^ Farrand, Stephen (23. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Rohan Dennis wins stage 2 time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  272. ^ а б Farrand, Stephen (24. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Adam Yates wins stage 3 atop Vallter 2000”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  273. ^ Bonville-Ginn, Tim (24. 3. 2021). „Adam Yates dominates to take victory on stage three of Volta a Catalunya 2021”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  274. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 3. 2021). „Adam Yates repeats victory in Vallter 2000 to claim overall lead in Volta a Catalunya”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  275. ^ „Adam Yates, owner and lord of Vallter 2000”. Volta a Catalunya. Amaury Sport Organisation. 24. 3. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. „In this way, Adam Yates dresses as a leader in a very favorable situation for his team Ineos-Grenadiers: Richie Porte (2nd place at 45 seconds) and Geraint Thomas (4th place at 53) listen to the British in the fight for victory final [...] 
  276. ^ Benson, Daniel (25. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Esteban Chaves takes his first win in two years on Port Ainé”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  277. ^ „Adam Yates powers to victory in Volta a Catalunya”. The Guardian. Guardian Media Group. PA Media. 28. 3. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  278. ^ Fotheringham, Alasdair (28. 3. 2021). „Adam Yates wins the Volta a Catalunya”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  279. ^ Ryan, Barry (5. 4. 2021). „Itzulia Basque Country: Primoz Roglic wins stage 1 time trial”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  280. ^ Ostanek, Daniel (7. 4. 2021). „Itzulia Basque Country: Tadej Pogacar climbs to stage 3 win”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  281. ^ „Primoz Roglic wins Itzulia Basque Country”. cyclingnews.com. 10. 4. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  282. ^ Puddicombe, Stephen (11. 4. 2021). „Five things we learned from the Tour of the Basque Country 2021”. Cycling Weekly. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. „[...] Adam Yates didn't ride with the same freedom this week, but still looked in form as he finished in fourth overall. 
  283. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2021 La Flèche Wallonne (World Tour), Belgium”. Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Приступљено 6. 1. 2024. 
  284. ^ Cossins, Peter (25. 4. 2021). „Pogacar denies Alaphilippe to win Liège-Bastogne-Liège”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  285. ^ „Dvadeset dana do početka Olimpijskih igara”. b92.net. 3. 7. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  286. ^ „Ecuador's Carapaz wins Olympic road race gold medal”. espn.com. 24. 7. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  287. ^ Benson, Daniel (24. 7. 2021). „Adam Yates: I didn't have the legs in Olympic Games road race”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  288. ^ Puddicombe, Stephen (31. 7. 2021). „Neilson Powless wins Clásica San Sebastián in thrilling finale”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  289. ^ Farrand, Stephen (7. 8. 2021). „Vuelta a Burgos: Landa snatches overall victory as Bardet struggles”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  290. ^ Owen, Tom (14. 8. 2021). „Vuelta a Espana 2021 - Stage 1 as it happened: express time trial kicks off Vuelta as Primoz Roglic defends title”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  291. ^ „Adam Yates and Hugh Carthy lose time at Vuelta a España after stage 2 crash”. cyclingnews.com. 15. 8. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  292. ^ „Vuelta a Espana 2021 - Stage 3 as it happened: Taaramae in red after Picon Blanco glory”. eurosport.com. 16. 8. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  293. ^ Mustapha, Ibrahim (16. 8. 2021). „Vuelta a Espana 2021: 'The sharpest he's ever been' - Adam Yates looking in fine form to challenge Roglic for red jersey”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  294. ^ Lowe, Felix (19. 8. 2021). „Vuelta a Espana 2021 - Stage 6 as it happened: Primoz Roglic behind Magnus Cort in return to red jersey”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  295. ^ Lowe, Felix (20. 8. 2021). „La Vuelta 2021 cycling - Michael Storer wins dramatic stage 7 as Alejandro Valverde crashes out”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  296. ^ Owen, Tom (22. 8. 2021). „Vuelta a Espana 2021 - Stage 9 live: Primoz Roglic consolidates red as Damiano Caruso claims solo win”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  297. ^ „Vuelta a Espana 2021 - Stage 10 as it happened - Primoz Roglic brought down to earth as Michael Storer wins again”. eurosport.com. 24. 8. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  298. ^ Lowe, Felix (26. 8. 2021). „Vuelta A Espana 2021 - Stage 11 as it happened - Cort caught at the death as rampant Roglic wins”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  299. ^ Lowe, Felix (31. 8. 2021). „As it happened: Vuelta a Espana, stage 14 – Bardet's inspired ride, Roglic resumes pursuit of red jersey”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  300. ^ Owen, Tom (29. 8. 2021). „Vuelta a Espana 2021 - as it happened: Stage 15 – Majka crushes it from 90km out, no GC changes”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  301. ^ Lowe, Felix (1. 9. 2021). „As it happened - La Vuelta a Espana 2021 Stage 17: Primoz Roglic back in red after Egan Bernal tries his luck”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  302. ^ Lowe, Felix (2. 9. 2021). „Vuelta a Espana 2021 - Stage 18 as it happened: Miguel Angel Lopez triumphs on misty Altu d'El Gamoniteiru”. eurosport.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  303. ^ „Vuelta a Espana 2021 - Stage 20 as it happened: Clement Champoussin stuns Primoz Roglic and Adam Yates”. eurosport.com. 4. 9. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  304. ^ „Adam Yates makes ground at Vuelta but Roglic takes big lead into final stage”. The Guardian. Guardian Media Group. PA Media. 4. 9. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. „With a 34km time trial to Santiago de Compostela to come in Sunday's finale, Yates now sits one minute behind Jack Haig and the final podium position [...] 
  305. ^ Fletcher, Patrick (5. 9. 2021). „Primoz Roglic wins the Vuelta a España”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  306. ^ „Vuelta a España: Adam Yates suffers like never before in search of podium”. cyclingnews.com. Future plc. 6. 9. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  307. ^ „Primož Roglič wins Giro dell'Emilia”. cyclingnews.com. Future plc. 2. 10. 2021. Приступљено 6. 1. 2024. 
  308. ^ Bonville-Ginn, Tim (6. 10. 2021). „Primož Roglič overpowers Adam Yates to Milano-Torino 2021 victory”. Cycling Weekly. Fiuture plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  309. ^ Long, Jonny (9. 10. 2021). „Five talking points from Il Lombardia 2021”. Cycling Weekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  310. ^ Fletcher, Patrick (22. 2. 2022). „UAE Tour: Bissegger beats Ganna to stage 3 time trial”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  311. ^ Ryan, Barry (23. 2. 2022). „UAE Tour: Tadej Pogacar wins stage 4 on Jebel Jais mountain finish”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  312. ^ Goddard, Ben (26. 2. 2022). „Tadej Pogačar seals UAE Tour victory atop Jebel Hafeet”. 6. 1. 2024]. Приступљено 6. 1. 2024. 
  313. ^ „Jumbo-Visma sweeps opening stage of Paris-Nice”. cycling.today. Приступљено 6. 1. 2024. 
  314. ^ Ozols, Kārlis (9. 3. 2022). „Another 1-2-3 for Jumbo-Visma - Paris-Nice Stage 4”. lanternerouge.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  315. ^ Goddard, Ben (12. 3. 2022). „Paris-Nice: Roglic triumphs atop the Col de Turini”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  316. ^ Snowball, Ben (13. 3. 2022). „Primoz Roglic wins Paris-Nice despite familiar late wobble as brilliant Simon Yates denied”. Eurosport. Discovery, Inc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  317. ^ Puddicombe, Stephen (13. 3. 2022). „Roglic holds on to win Paris-Nice overall as Simon Yates attacks”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  318. ^ Fotheringham, Alasdair (4. 4. 2022). „Itzulia Basque Country: Primoz Roglic wins opening time trial”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  319. ^ Fotheringham, Alasdair (5. 4. 2022). „Julian Alaphilippe sprints to stage 2 win at Itzulia Basque Country”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  320. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Vuelta al País Vasco”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 6. 1. 2024. 
  321. ^ Ryan, Barry (8. 4. 2022). „Itzulia Basque Country: Carlos Rodriguez solos to first pro win on stage 5”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  322. ^ Benson, Daniel (8. 4. 2022). „Adam Yates out of Tour de Suisse with mild COVID-19 symptoms”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  323. ^ Frattini, Kirsten (12. 6. 2022). „Tour de Suisse: Stephen Williams wins stage 1, takes first leader's jersey”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  324. ^ Thewlis, Tom (16. 6. 2022). „Adam Yates out of Tour de Suisse with covid”. Cycling Weekly. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  325. ^ Giuliani, Simone (28. 6. 2022). „Ineos Grenadiers confirm Tour de France GC trio of Thomas, Martinez and Yates”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  326. ^ Fletcher, Patrick (29. 6. 2022). „Adam Yates reveals COVID hit him hard before Tour de France”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  327. ^ Dabbs, Ryan (1. 7. 2022). „Yves Lampaert storms to yellow jersey with Tour de France stage one time trial victory”. Cycling Weekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  328. ^ Dabbs, Ryan (5. 7. 2022). „Wout Van Aert victorious on stage four of Tour de France with solo attack”. cyclingweekly.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  329. ^ Thewlis, Tom (6. 7. 2022). „Simon Clarke powers to victory on decisive cobbled Tour de France stage five”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  330. ^ Dabbs, Ryan (7. 7. 2022). „Tadej Pogačar moves into Tour de France lead with commanding stage six victory”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  331. ^ Dabbs, Ryan (8. 7. 2022). „Tadej Pogačar triumphs up La Super Planche des Belles Filles on Tour de France stage seven”. Cycling Weekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  332. ^ Becket, Adam (10. 7. 2022). „Tour de France 2022: Bob Jungels solos for 65km to stage nine victory”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  333. ^ „Tour de France 2022 stage 11”. cyclingstage.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  334. ^ Fletcher, Patrick (13. 7. 2022). „Vingegaard wins stage 11 of Tour de France as Pogacar cracks on Col du Granon”. CyclingNews. Приступљено 6. 1. 2024. 
  335. ^ Thewlis, Tom (13. 7. 2022). „Tour de France 2022: Jonas Vingegaard takes yellow jersey from Tadej Pogačar with victory on stage 11”. Cycling Weekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  336. ^ „Tour de France 2022 stage 12”. cyclingstage.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  337. ^ Dabbs, Ryan (14. 7. 2022). „Tour de France 2022: Tom Pidcock takes maiden victory by powering up Alpe d'Huez on stage 12”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  338. ^ Cash, Dane (16. 7. 2022). „Michael Matthews wins stage 14 of the Tour de France”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  339. ^ Dabbs, Ryan (19. 7. 2022). „Tour de France 2022: Hugo Houle storms to victory on stage 16 with solo attack”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  340. ^ Tyson, Jackie (20. 7. 2022). „Pogacar triples up on stage 17 mountain mayhem at Tour de France”. CyclingNews. Приступљено 6. 1. 2024. 
  341. ^ Dabbs, Ryan (20. 7. 2022). „Tour de France 2022: Tadej Pogačar triumphs on stage 17 mountain sprint but Jonas Vingegaard retains yellow jersey”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  342. ^ Ostanek, Daniel (20. 7. 2022). „Sick Yates battles through Tour de France mountains in aid of Thomas”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  343. ^ „Tour de France 2022 stage 18”. cyclingstage.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  344. ^ Thewlis, Tom (21. 7. 2022). „Tour de France 2022: Jonas Vingegaard wins stage 18 on Hautacam to increase gap to Tadej Pogačar in second place”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  345. ^ Thewlis, Tom (22. 7. 2022). „Tour de France 2022: Christophe Laporte wins thrilling finish on Stage 19 into Cahors”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  346. ^ Puddicombe, Stephen (23. 7. 2022). „Wout van Aert, Vingegaard go one-two in stage 20 time trial of Tour de France”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  347. ^ Elton-Walters, Jack (24. 7. 2022). „Tour de France 2022: Jasper Philipsen wins Stage 21 sprint”. CyclingWeekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  348. ^ „Nairo Quintana wiped from 2022 Tour de France results over tramadol use, not in breach of anti-doping rules”. Eurosport. Warner Bros. Discovery. 17. 8. 2022. Приступљено 6. 1. 2024. 
  349. ^ „Deutschland Tour - Prologue - Weimar”. Deutschland Tour. Tissot Timing. 24. 8. 2022. Приступљено 6. 1. 2024. 
  350. ^ Tyson, Jackie (27. 8. 2022). „Adam Yates claims stage 3 mountaintop victory and moves into race lead at Deutschland Tour”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  351. ^ а б в Tyson, Jackie (28. 8. 2022). „Adam Yates wins overall title at 2022 Deutschland Tour”. cyclingnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  352. ^ „Die Strecke 2022” (на језику: немачки). Deutschland Tour. Приступљено 6. 1. 2024. 
  353. ^ „Yates wins Deutschland Tour”. ineosgrenadiers.com. Tour Racing Limited. 28. 8. 2022. Приступљено 6. 1. 2024. 
  354. ^ „Grand Prix Cycliste Québec & Montréal: Two races, 34 laps and ultimately a top 20 result for Giovanni Aleotti”. bora-hansgrohe.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  355. ^ Frattini, Kirsten (10. 9. 2022). „Benoit Cosnefroy claims solo victory at Grand Prix Cycliste de Québec”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  356. ^ „Tadej Pogaçar beats Wout van Aert to win Grand Prix Cycliste de Montréal”. velonews.com. 11. 9. 2022. Приступљено 6. 1. 2024. 
  357. ^ Farrand, Stephen (12. 9. 2022). „Adam Yates healthy, happy and back on form at Grand Prix Cycliste de Montréal”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  358. ^ Ostanek, Daniel (1. 10. 2022). „Enric Mas tunes up for Il Lombardia with Giro dell'Emilia win”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  359. ^ Ostanek, Daniel (4. 10. 2022). „Tadej Pogacar prevails in Tre Valli Varesine”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 6. 1. 2024. 
  360. ^ „Tadej Pogacar wins Lombardia again as Alejandro Valverde finishes career with top-10 finish in Como”. eurosport.com. 9. 10. 2022. Приступљено 6. 1. 2024. 
  361. ^ „'I'm entering my peak!' – Adam Yates joins UAE Team Emirates on three-year deal from Ineos Grenadiers”. Eurosport. Warner Bros. Discovery. 20. 9. 2022. Приступљено 9. 1. 2024. 
  362. ^ Fotheringham, Alasdair (16. 2. 2023). „In Pogacar's absence, UAE Tour spotlight belongs to Evenepoel”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  363. ^ „UAE Tour 2023: Merlier sprints to first leader’s jersey”. cyclingstage.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  364. ^ Ryan, Barry (20. 2. 2023). „Merlier wins UAE Tour stage 1 photo finish as echelons blow-up GC”. cyclingstage.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  365. ^ Ryan, Barry (22. 2. 2023). „Evenepoel snatches UAE Tour lead as Rubio wins stage 3 mountain finish”. cyclingstage.com. Приступљено 6. 1. 2024. 
  366. ^ Fotheringham, Alasdair (25. 2. 2023). „Adam Yates 'nothing to lose' on UAE Tour final day's summit finish atop Jebel Hafeet”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. „Currently lying tenth overall after stage 6 [...] 
  367. ^ Passela, Amith (26. 2. 2023). „Adam Yates marks end of UAE Tour 2023 with stage victory for home team”. The National. International Media Investments. Приступљено 9. 1. 2024. 
  368. ^ Weislo, Laura; Ostanek, Daniel (7. 3. 2023). „Filippo Ganna smashes Tirreno-Adriatico opening time trial”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  369. ^ Ryan, Barry (8. 3. 2023). „Tirreno-Adriatico: Primoz Roglic wins stage 4 as Van Aert crashes”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  370. ^ Ryan, Barry (10. 3. 2023). „Tirreno-Adriatico: Roglic doubles up with win at Sarnano-Sassotetto”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  371. ^ „Tirreno-Adriatico 2023: Roglic completes hattrick in Osimo”. cyclingstage.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  372. ^ Weislo, Laura (11. 3. 2023). „Tirreno-Adriatico: Roglic makes it three in a row with stage 6 victory”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  373. ^ Weislo, Laura (12. 3. 2023). „Tirreno-Adriatico: Primoz Roglic seals overall victory, Philipsen wins final sprint”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  374. ^ Ryan, Barry (20. 3. 2023). „Volta a Catalunya: Roglic beats Evenepoel to win stage 1 uphill dash to the line”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  375. ^ „Volta a Catalunya 2023 route stage 2: Mataró - Vallter”. cyclingstage.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  376. ^ Ozols, Kārlis (21. 3. 2023). „Ciccone Sets a New Record On Vallter 2000”. lanternerouge.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  377. ^ Fletcher, Patrick (21. 3. 2023). „Volta a Catalunya stage 2: Ciccone denies Roglic, Evenepoel on Vallter 2000 summit”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  378. ^ Fotheringham, Alasdair (21. 3. 2023). „Volta a Catalunya stage 3: Evenepoel climbs to victory ahead of Roglic atop La Molina”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  379. ^ Weislo, Laura (24. 3. 2023). „Volta a Catalunya stage 5: Roglic shakes Evenepoel to win climbing clash at Lo Port”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  380. ^ Ostanek, Daniel (26. 3. 2023). „Primoz Roglic holds off Remco Evenepoel to capture Volta a Catalunya title”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  381. ^ Ostanek, Daniel (25. 4. 2023). „Tour de Romandie: Josef Cerny holds off Tobias Foss to win prologue”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  382. ^ Fotheringham, Alasdair (28. 4. 2023). „Tour de Romandie: Juan Ayuso wins stage 3 time trial, takes overall lead”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  383. ^ Puddicombe, Stephen (29. 4. 2023). „'We'll celebrate with a bottle of vino' - Adam Yates claims queen stage and overall lead at the Tour de Romandie”. Cycling Weekly. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  384. ^ Cossins, Peter (30. 4. 2023). „'A perfect week for us' – Adam Yates wraps up overall title in Romandie”. Cycling Weekly. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  385. ^ Fletcher, Patrick (7. 6. 2023). „Critérium du Dauphiné: Mikkel Bjerg takes stage 4 time trial win, GC lead”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  386. ^ Ryan, Barry (8. 6. 2023). „Critérium du Dauphiné: Jonas Vingegaard rides solo to stage 5 win and GC lead”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  387. ^ Ryan, Kārlis Ozols (10. 6. 2023). „Jonas Vingegaard Dominant Performance at Altitude — Critérium du Dauphiné Stage 7 2023”. lanternerouge.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  388. ^ Fletcher, Patrick (10. 6. 2023). „Critérium du Dauphiné: Jonas Vingegaard solos to victory atop Croix de Fer”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  389. ^ „Criterium du Dauphine: Jonas Vingegaard wins title as Adam Yates finishes second”. BBC Sport. BBC. 11. 6. 2023. Приступљено 9. 1. 2024. 
  390. ^ Fotheringham, Alasdair (28. 6. 2023). „Gianetti says Adam Yates is UAE's Tour de France co-leader alongside Pogacar”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  391. ^ Puddicombe, Stephen (1. 7. 2023). „As it happened: Adam Yates victorious in Bilbao Tour de France opener”. Cycling News. Архивирано из оригинала 10. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  392. ^ Whittle, Jeremy (1. 7. 2023). „Adam Yates pips twin Simon to Tour de France stage one win and yellow jersey”. The Guardian. Архивирано из оригинала 5. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  393. ^ Pretot, Julien (1. 7. 2023). „Adam beats twin brother Simon in Yates one-two on Tour's opening stage”. Reuters. Thomson Reuters. Приступљено 9. 1. 2024. 
  394. ^ Whittle, Jeremy (5. 7. 2023). „Hindley wins Tour de France stage five as Vingegaard outguns Pogacar on climb”. The Guardian. Guardian Media Group. Приступљено 9. 1. 2024. 
  395. ^ Ostanek, Daniel (5. 7. 2023). „Tour de France: Tourmalet, summit finish the next GC skirmish on stage 6 - Preview”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  396. ^ Lowe, Felix (6. 7. 2023). „Tadej Pogacar Strikes Back on Stage 6 as Jonas Vingegaard Sneaks into Yellow at the Tour de France”. Eurosport. Приступљено 9. 1. 2024. 
  397. ^ Sutcliffe, Steve (8. 7. 2023). „Tour de France - Woods wins stage as Pogacar gains on Vingegaard”. bbc.com. BBC. Приступљено 9. 1. 2024. 
  398. ^ „Stage 9: Saint-Léonard-de-Noblat — Puy de Dôme”. letour.fr. Приступљено 9. 1. 2024. 
  399. ^ Boren, Cindy (1. 7. 2023). „Everything you need to know about the 2023 Tour de France”. The Washington Post. Приступљено 9. 1. 2024. 
  400. ^ „Tour de France 2023: Michael Woods claims first stage win on summit finish for stage nine”. BBC. 9. 7. 2023. Архивирано из оригинала 10. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  401. ^ „Tour de France: Pello Bilbao dedicates victory to Gino Mader after winning stage 10”. BBC. 11. 7. 2023. Архивирано из оригинала 12. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  402. ^ Moultrie, James (13. 7. 2023). „Tour de France 2023 - Stage 13 preview”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  403. ^ Farrand, Stephen (14. 7. 2023). „Tour de France: Kwiatkowski wins stage 13 on Grand Colombier as Pogacar closes in on yellow”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  404. ^ а б в г д Abraham, Richard (15. 7. 2023). „Tour de France 2023 stage 14 As It Happened: Carlos Rodriguez wins as Pogačar and Vingegaard duel on the Joux Plane”. cyclingweekly.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  405. ^ „Carlos Rodriguez wins Tour de France stage 14; Pogacar move on Vingegaard stifled by motorbikes”. NBC Sports. Архивирано из оригинала 25. 7. 2023. г. Приступљено 15. 8. 2023. 
  406. ^ Ostanek, Daniel (16. 7. 2023). „As it happened: Vingegaard and Pogacar inseparable on Tour de France stage 15”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  407. ^ Stokes, Shane; Cotton, Jim (16. 7. 2023). „Tour de France stage 15: Wout Poels soloes to summit victory, Tadej Pogačar can't drop Jonas Vingegaard”. velo.outsideonline.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  408. ^ „Tour de France 2023 - Stage 16: Passy — Combloux”. letour.fr. 13. 7. 2023. Приступљено 9. 1. 2024. 
  409. ^ Whittle, Jeremy (18. 7. 2023). „Jonas Vingegaard leaves Tadej Pogacar trailing in Tour de France time trial”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Архивирано из оригинала 24. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  410. ^ Puddicombe, Stephen (18. 7. 2023). „Tour de France 2023 stage 17 preview - A brutal and decisive day of climbing”. rouleur.cc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  411. ^ Farrand, Stephen (19. 7. 2023). „As it happened: Pogacar cracks on the Col de la Loze as Gall survives to win the stage”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  412. ^ Ostanek, Daniel (19. 7. 2023). „Tour de France: Vingegaard dashes Pogacar's GC hopes on stage 17 across Col de la Loze”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  413. ^ „Tour de France 2023 - Stage 20: Belfort — Le Markstein”. letour.fr. Приступљено 9. 1. 2024. 
  414. ^ а б Farrand, Stephen (22. 7. 2023). „As it happened: Pinot attacks, Pogacar wins stage 20 and Vingegaard secures overall Tour de France victory”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  415. ^ Glendenning, Barry (22. 7. 2023). „Tour de France 2023: Jonas Vingegaard to win as Pogacar claims stage 20 – as it happened”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Архивирано из оригинала 24. 7. 2023. г. Приступљено 9. 1. 2024. 
  416. ^ Whittle, Jeremy (23. 7. 2023). „Tour de France winner Jonas Vingegaard fails to win over public”. The Guardian. Приступљено 9. 1. 2024. „That said, his UAE Emirates team, which took third place overall in Paris with Adam Yates [...] 
  417. ^ а б O'Shea, Sadhbh (10. 9. 2023). „Is this the best Adam Yates we’ve ever seen?”. velo.outsideonline.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  418. ^ „Primoz Roglic takes stage 3 win and moves into overall race lead at the Vuelta a Burgos”. cyclinguptodate.com. 17. 8. 2023. Приступљено 9. 1. 2024. 
  419. ^ Ozols, Kārlis (19. 8. 2023). „Adam Yates Attacks Roglič on Lagunas de Neila - Vuelta a Burgos Stage 5”. lanternerouge.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  420. ^ Moultrie, James (19. 8. 2023). „Vuelta a Burgos: Roglič takes overall victory ahead of Vlasov and Yates”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  421. ^ „Grand Prix Cycliste de Québec 2023: De Lie powers to victory”. cyclingstage.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  422. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 GP Cycliste de Montréal”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 9. 1. 2024. 
  423. ^ Sturney, Rob (10. 9. 2023). „Adam Yates wins wet Grand Prix Cycliste de Montréal”. Canadian Cycling. Gripped Publishing Inc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  424. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Giro dell'Emilia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 9. 1. 2024. 
  425. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Tre Valli Varesine”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 9. 1. 2024. 
  426. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Il Lombardia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 9. 1. 2024. 
  427. ^ Farrand, Stephen (7. 10. 2023). „‘This was the hardest’ - Tadej Pogačar makes history with Il Lombardia hat trick”. cyclingnews.com. Приступљено 9. 1. 2024. 
  428. ^ Marshall-Bell, Chris (8. 1. 2024). „'I know what works for me': how Adam Yates achieved his best season yet”. rouleur.cc. Приступљено 9. 1. 2024. 
  429. ^ Dabbs, Ryan (9. 11. 2021). „Adam Yates finishes Barcelona Marathon in under three hours”. Cycling Weekly. Приступљено 6. 1. 2024. 
  430. ^ Turner, Jon (26. 10. 2023). „Adam Yates loving life after hitting new heights in first season at UAE Team Emirates”. thenationalnews.com. Приступљено 6. 1. 2024. 

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]