Božidar Đelić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božidar Đelić
Božidar Đelić
Lični podaci
Datum rođenja(1965-04-01)1. april 1965.(59 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoSrbija
NarodnostSrbin
ReligijaPravoslavac
UniverzitetEkonomski fakultet Univerziteta Harvard, Univerzitet Harvard, Harvard Kennedy School, Sciences Po
ProfesijaEkonomista
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska stranka (do 2020)
potpredsednik Vlade Republike Srbije
15. maj 2007 — 9. decembar 2011.
PrethodnikIvana Dulić-Marković
Ministar ekonomije i finansija
25. januar 2001 — 3. mart 2004.
NaslednikMlađan Dinkić
Božidar Đelić na Svetskom ekonomskom forumu 2008. u Istanbulu

Božidar Đelić (Beograd, 1. april 1965) srpski je političar i ekonomista. Bio je potpredsednik Vlade Republike Srbije za evropske integracije i ministar za nauku i tehnološki razvoj. U vladama Zorana Đinđića i Zorana Živkovića bio je ministar finansija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Đelić je rođen u Beogradu 1965. godine kao jedino dete u porodici.[1] Njegovi roditelji su se razveli ubrzo po njegovom rođenju i otišli da rade u inostranstvu, dok je Božidar ostao da živi sa majčinim roditeljima.

Nakon njihove smrti 1973. godine, preselio se u Pariz da živi sa majkom i očuhom. Kada je njen posao propao, porodica je zapala u tešku materijalnu situaciju, pa je Božidar bio prinuđen da istovremeno radi i uči. Zarađivao je pranjem sudova i prozora.[2]

Diplomirao je 1987. godine na francuskoj poslovnoj školi „Hautes Etudes Commerciales“ i pariskom Institutu političkih nauka. Magistrirao je ekonomiju na Visokoj školi društvenih nauka, 1988. godine, kao i državnu upravu (MPA) na Univerzitetu Harvard, Dž. F. Kenedi škola vlade, 1991. godine.

Rad kao finansijski stručnjak[uredi | uredi izvor]

Od 1991. do 1992. godine je radio kao savetnik Vlade Poljske u oblasti privatizacije i makroekonomske reforme. Bio je savetnik ministra finansija Lešeka Balceroviča i direktora varšavske berze. Učestvovao je u osnivanju Varšavske berze.

Od 1992. do 1993. godine bio je savetnik vršioca dužnosti predsednika Vlade Ruske Federacije Jegora Gajdara u oblasti makroekonomske reforme i potpredsednika Vlade i ministra privatizacije Anatolija Čubajsa u okviru programa privatizacije. Osnovao je i vodio Jedinicu za makroekonomiju i finansije u okviru kabineta pok. potpredsednika i ministra finansija Borisa Fjodorova

Od 1993. do 2000. izabran, za rekordnih pet godina, za partnera suvlasnika u konsultantskoj firmi Makenzi & Co, u Parizu i Silicijumskoj dolini, gde se specijalizovao kao savetnik za oblasti finansijskih institucija, medija i tehnologija. Pregovarao više desetina projekata i rukovodio timovima od više stotina konsultanata i klijenata. Izabran za lidera Evropske prakse u domenu upravljanja fondovima i za jednog od sedam članova globalnog Digitalnog saveta kompanije. Vodio tim koji je 1997. godine savetovao rumunskog premijera Viktora Čorbeu na programu stabilizacije i reformi ekonomije.

Oktobra 2000. je imenovan za šefa ekspertskog tima potpredsednika Savezne vlade SRJ, Miroljuba Labusa, zaduženog za izradu ekonomskog programa. Na tom mestu je ostao do decembra 2000.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Dana 25. januara 2001. je izabran za ministra finansija u vladi Zorana Đinđića. U periodu svog mandata kao ministra finansija od 2001. do 2003. godine, stvorio je i upravljao administracijom od 12.000 ljudi i upravljao budžetom od 10 milijardi evra u jednoj od najbržih i najuspešnijih reformi javnih finansija u zemljama u tranziciji.

Bio je kandidat za poslanika na listi Demokratske stranke za vanredne izbore, ali nije ušao u parlament.

Za vanredne izbore 2007. Đelić je bio istaknut kao kandidat za premijera na listi Demokratske stranke. Međutim, kako je jedan od uslova Demokratske stranke Srbije za formiranje koalicione vlade bio da premijersko mesto pripadne dotadašnjem premijeru Vojislavu Koštunici, Đeliću je pripalo mesto potpredsednika zaduženog za evropske integracije. Za potpredsednika Vlade Republike Srbije izabran je 15. maja 2007. U ovom periodu bio je jedini zamenik premijera, glavni pregovarač za ulazak Srbije u EU i guverner Srbije u Grupi SB.

Nakon vanrednih izbora od 11. maja 2008, je formirana nova vlada sa premijerom Mirkom Cvetkovićem od 7. jula u kojoj je Božidar Đelić potpredsednik Vlade za evropske integracije i ministar za nauku i tehnološki razvoj. U ovom periodu bio je glavni pregovarač za pristupanje Srbije u EU. Koordinirao je celokupnom finansijskom pomoći EU. Bio je zadužen za izradu Strategije „Srbija 2020". Bio je zadužen za sektore nauke, tehnologije, inovacija i konkurentnosti u Srbiji. Na nivou Vlade koordinirao je aktivnosti u oblastima borbe protiv siromaštva, održivog razvoja i Milenijumskih ciljeva razvoja UN. Zadužen za integraciju Roma, najranjivije manjinske grupe u Srbiji. Rukovodio organizacijom Univerzijade u Beogradu 2009.

Dana 9. decembra 2011. Božidar Đelić je, nakon što Evropski savet nije dodelio status kandidata Srbiji, podneo ostavku na mesto potpredsednika Vlade Republike Srbije."Ova odluka nije bila znak poraza državne politike, već mog shvatanja lične odgovornosti i ispunjavanja datog obećanja. Siguran sam da će Srbija, uprkos brojnim izazovima, očuvati stabilnost i obezbediti napredak svim građanima.[3]

Godine 2014, Božidar Đelić se u januaru 2014. pridružio timu vodeće investicione banke Lazard u Parizu, kao njen izvršni direktor.

Svetski ekonomski forum u Davosu, uvrstio je Božidara Đelića 2004. godine među „200 mladih svetskih lidera za period 2005- 2010“. G

odine 2006. objavio je knjigu Kada će nam biti bolje.

Tečno govori srpski, francuski i engleski jezik, vrlo dobro poznaje ruski i nemački, a dobro poljski. Otac je dve ćerke, Milene i Alme.

Septembra 2020. godine isključen je iz Demokratske stranke.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Emons, Gerry (01. 10. 2002). „Banishing Balkan Ghosts: Bozidar Đelić and the Rebirth of a Nation”. Harvard Business School Alumni Bulletin. Arhivirano iz originala 30. 06. 2009. g. Pristupljeno 12. 09. 2009. 
  2. ^ Boarov, Dimitrije (03. 1. 2002). „Jednog dana nismo imali ni za hleb”. Vreme. 
  3. ^ Tanjug (19. 10. 2011). „Božidar Đelić podneo ostavku | Politika”. Novosti.rs. Pristupljeno 27. 12. 2011. 
  4. ^ Izbačena još 53 člana iz Demokratske stranke

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Političke funkcije
Ministar finansija i ekonomije
2001–2004
Potpredsednik Vlade
2007–2011
Ministar nauke i tehnološkog razvoja
2008–2011