Božić Bata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božić Bata
Osnovne informacije
Godinestarac
Religijahrišćanin pravoslavac
Zanimanjedarodavac dece za Božić
Podaci o liku
Rodmuški
Podaci o kreaciji
Izmisliosrpska tradicija i kultura

Božić Bata je izmišljeni lik iz srpske tradicije koji deci donosi poklone u noći između Badnje večeri i Božića. Sticajem istorijskih okolnosti ovaj lik je u prethodnim decenijama bio potisnut, opstajući u tek ponekim pričama na bazi usmenih predanja, tako da su mnoge pojedinosti nestale, a priča o njemu ima više verzija.[1] U srpskoj kulturi se kao darodavac verovatno pojavio u periodu između dva svetska rata i originalni je lik. Posle Drugog svetskog rata zamenjen je rusko-sovjetskim ekvivalentom, Deda Mrazom (rus. Дедушка Мороз, Дед Мороз). Vrlo brzo i njega je zamenila globalna verzija Sante (engl. Santa Claus), a od ruske verzije ostalo je samo ime. Raspadom Jugoslavije oživeli su mnogi običaji, pa se tako i Božić Bata vratio kao darodavac tokom božićnih praznika.[2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Uoči Božića (Vuk Karadžić, pesma br. 194)
Božić, Božić bata
na oboja vrata:
nosi kitu zlata
da pozlati vrata
i oboja poboja.
Uoči Božića (Rečnik SANU)
Božić štapom bata,
Nosi suva zlata
Od vrata do vrata.

U srpskom jeziku, prema velikom šestotomnom Rečniku Matice srpske, bata (ili bato) je:

  1. naziv od mila za brata, devera, muško dete, ređe za oca
  2. (samo u petom padežu, vokativu) – kao uzrečica (često sa zamenicom „moj“) drug, prijatelj
  3. odvažan, hrabar čovek, delija, đida

Međutim, nijedno od ovih značenja ne može se vezati za Božić Batu. Postoje mišljenja da je ime Božić Bata nastalo na jedinstven i veoma zanimljiv način. Profesor Novosadskog univerziteta i istoričar književnosti Božidar Kovaček pretpostavlja, sasvim osnovano, da je „Bata” u imenu Božić Bate postalo od glagola „batati” (sa značenjem: „lupati“, „udarati“). Naime, u zbirci Srpske narodne pjesme Vuk Stefanović Karadžić zabeležio je, pored mnogih drugih, i tri božićne pesme u kojima se lik darodavca zove samo Božić.[3] U jednoj od njih, sa naslovom Uoči Božića, javlja se glagol bátati („Božić bata”). U Rečniku Srpske akademije nauka i umetnosti zabeležene su dve varijante te pesme. U obe pesme glagol se koristi u kontekstu koji upućuje na značenje „udarati“, „lupati“ i slično: Božić štapom bata (odnosno udara, lupa, kuca) na oboja vrata.[4]

Glagol bátati vremenom je nestao iz savremenog srpskog jezika i njegovo značenje je postalo nejasno. Ipak se može predpostaviti da su, po prostonarodnoj etimologiji, ljudi počeli povezivati oblik „bâta” (od bátati) sa imenicom „báta”, pa je tako od Božić bâta („kuca”, „udara”) nastalo Božić Báta (ime).[5][6]

Postoje nedoumice i oko toga kako se piše ime ovog izmišljenog lika: Božić Bata ili Božić bata.[7] Pravilno se piše Božić Bata — izmišljena imena iz umetničkih dela (književnost, film, strip...), kada su vlastita (primeri: Crvenkapa, Deda Mraz, Miki Maus, Pipi Duga Čarapa i slična), pišu se velikim početnim slovom. Ivan Klajn u Rečniku jezičkih nedoumica[8] navodi i oblik s crticom (Božić-Bata), koja nije obavezna.[9]

Lik Božić Bate[uredi | uredi izvor]

S obzirom da je kao lik Božić Bata u jednom trenutku bio gotovo zaboravljen, mnoge pojedinosti su nestale i priča o njemu ima više verzija. U starim predanjima Božić Bata je starac[a] ogrnut u gunj i sa šubarom na glavi. Teško je naći jedinstvenu sliku ili detaljniji opis, ali se može pretpostaviti je da je bio obučen po narodnoj tradiciji.[1] etnološkinja Vesna Marjanović u svojoj knjizi Maske, maskiranje i rituali u Srbiji objašnjava da je lik Božić Bate (kao i njegovog naslednika Deda Mraza u početku) bio usklađen sa kulturnim područjem i shvatanjima, pa je isprva izgledao kao njegovi prethodnici, posebno kao lik koji je povodom Nikoljdana poklanjao deci slatkiše. Kostim se sastojao od opaklije — velikog ogrtača od kože i vune, zvona i praporaca koji su visili oko vrata i struka, dok je na glavi imao šubaru. Lice se garavilo ili rumenilo, uz neizostavnu bradu od kučine ili vate. Nosio je torbu sa slatkišima i štap kojim je mahao dok je ulazio u kuću.[10]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Božić, Božić, bata! (Jovan Jovanović Zmaj)
...
Današnja je noćca
Od suhoga zlata
Božić, Božić, bata!
...
Danaske je svetu
Nova svetlost data
Božić, Božić, bata!
...
Otvarajte vrata
Božić, Božić, bata!

Podatak o tome kada se Božić Bata pojavio u srpskoj tradiciji nije poznat. U božićnim lirskim pesmama koje je sakupio Vuk Karadžić pominje se samo Božić, kao lik koji donosi blagostanje.[3] U Srpskom rječniku, pod odrednicom „Božić”, Vuk opisuje brojne običaje u srpskom narodu ali nigde ne pominje ni jedan izmišljeni lik koji bi se vezao za ovaj praznik, pa tako ni Božić Batu.[11] Ne pominje ga ni Zmaj u svojim pesmama za decu. I kod njega Božić bata (udara) na vrata.[12] Vrlo je verovatna pretpostavka Milana Šipke u knjizi Zašto se kaže? da je lik Božić Bate nastao tako što su ljudi, po prostonarodnoj etimologiji, počeli menjati oblik „Božić bâta” (Božić lupa, udara...) u oblik Božić Báta (lik).

Pre Drugog svetskog rata srpskoj deci su, tokom zimskih praznika, tradicionalno poklone donosili Sveti Nikola za Nikoljdan i Božić Bata za Božić.[6] Etnološkinja Vesna Marjanović u svojoj knjizi Maske, maskiranje i rituali u Srbiji iznosi mišljenje da se Božić Bata u srpskoj kulturi kao darodavac pojavio tek u periodu između dva svetska rata i da je nosio istu odoru kao Sveti Nikola. O Svetom Nikoli dosta se zna, ali se staro verovanje i njegova uloga u usrećivanju najmlađih skoro i zaboravila. Retko ko se danas, na pomen ovog sveca, seti dečjih poklona, dok je Božić Batu gotovo u potpunosti zamenio Deda Mraz.[13]

Vesna Marjanović dalje objašnjava pojavu Božić Bate (a kasnije i Deda Mraza) u srpskoj kulturi. Ona piše da u tradicionalnoj kulturi na području Srbije u prošlosti nije postojao samo jedan maskirani lik - darodavac, već je to bila povorka koledara. Koledari, odnosno čestitari, su uglavnom bila maskirana deca koja su u koledarskoj povorci, od Božića do Bogojavljanja, dolazila da čestitaju praznik, pevaju božićne pesme i dobijaju darove. To su bili slatkiši i voće, a kasnije i novac. Ovaj običaj se do danas očuvao u Vojvodini, gde se čestitari nazivaju korinđaši.

Prerušeni muškarac Nikola pojavljivao se u povorkama uoči ili na dan Svetog Nikole, 6. decembra po julijanskom kalendaru, odnosno 19. decembra po gregorijanskom, obilazio naselja i darivao decu. Marjanović smatra se da su ovi običaji na prostore današnje Vojvodine, tada južne Ugarske, došli migracijom nemačkog protestantskog stanovnišva u 18. veku. Nemački protestantizam koji se razvijao u srednjoj i zapadnoj Evropi u 17. veku, pomerio je proslavljanje Božića iz kolektivnih svetkovina po ulicama u okvire porodičnog prostora i dao mu značenje porodičnog praznika. Veruje se da odatle potiče međusobno darivanje, kao i darivanje dece koje daruje osoba maskirana u lik Božić Bate. Kako su se promene događale u svim sferama života, tako je srpsko stanovništvo preuzelo i maskirani lik Nikole ili Božić Bate i prilagodilo ga svojim shvatanjima zamišljenog lika darodavca, pa verovatno i Božić Bata vuče korene iz protestantizma, a mnogi ga, posebno crkva, smatraju naslednikom Svetog Nikole.[10]

Posle Drugog svetskog rata, sa širenjem komunističke ideje o štetnosti religije, u Jugoslaviji su Božić Bata i Sveti Nikola postali nepoželjni. Zamenila ih je komunističko-socijalistička figura koja je nametnuta u svim zemljama pod Sovjetskim uticajem — Deda Mraz (Ded Moroz), koji više nije dolazio za Božić (kao u većini zapadnih zemalja), već za Novu godinu.[14] Ovaj lik zasniva se na mitskom staroslovenskom paganskom liku koji se zvalo Starac Mraz i bio je demon zime. Posle razlaza sa Sovjetskim Savezom 1948. godine ovaj lik starog slovenskog božanstva, pod uticajem Zapada, postepeno evoluira u globalizovani lik Santa Kloza, ali mu ostaje ime Deda Mraz.[15] Devedesetih godina, posle buđenja nacionalizma i raspada Jugoslavije, nekadašnji jugoslovenski narodi se vraćaju starim običajima, pa tako oživljavaju i likovi kakvi su Božić Bata kod Srba ili Djed Božićnjak kod Hrvata), ali se zadržava i globalizovana zapadnjačka verzija.[16] Tako sada u Srbiji deca dobijaju poklone za Novu godinu od Deda Mraza (1. januara), a mnoga i od Božić Bate za Božić (7. januara).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Uprkos imenu Božić Bata radi se o liku starca, kao i kod svih ostalih njegovih ekvivalenata (Sveti Nikola, Santa, Ded Moroz; vidi etimološko objašnjenje).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Božić bata - radost Božića”. Glas Podrinja. 7. 1. 2021. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  2. ^ „Božić Bata se vratio u Srbiju”. BeautifulSerbia. Pristupljeno 4. 12. 2023. 
  3. ^ a b Karadžić, Vuk Stefanović (1977). „Pjesme božićne”. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, U kojoj su različne ženske pjesme. Beograd: Nolit. str. 89. 
  4. ^ „Božić-Bata”. Prometej (Edukacija). Izdavačka kuća Prometej. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  5. ^ Šipka, Milan (2013). Zašto se kaže? (7. izd.). Novi Sad: Prometej. str. 93—96. ISBN 978-86-515-0860-1. 
  6. ^ a b Vuković, Sanja (12. 12. 2019). „Zašto se kaže: "Božić Bata". Srpski legat. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  7. ^ Pisma čitalaca (18. 1. 2023). „Božić bata nije Bata”. Politika. Pristupljeno 1. 12. 2023. 
  8. ^ Klajn, Ivan (2016). Rečnik jezičkih nedoumica (13. izd.). Novi Sad: Prometej. str. 25. ISBN 978-86-515-1170-0. 
  9. ^ „Božić Bata ili Božić bata”. Kako se piše. Pristupljeno 1. 12. 2023. 
  10. ^ a b Mitrović, Nemanja (29. 12. 2020). „Deda Mraz i Srbija: Od Svetog Nikole i Božić Bate do zarumenelog deke u crvenom kaputu”. BBC News na srpskom. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  11. ^ Karadžić, Vuk Stefanović (1818). Srpski rječnik : istolkovan njemačkim i latinskim riječma. Beč: Štamparija Jermenskog manastira. str. 39/40. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  12. ^ „Božić, Božić, bata!”. Čika Jova Zmaj. Pristupljeno 4. 12. 2023. 
  13. ^ „Kako je Božić Bata dobio ime?”. Equilibrio blog. 24. 12. 2014. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  14. ^ „Nova godina ili Božić: Ko je Deda Mraz, a ko Božić Bata?”. Bašta Balkana. 2. 1. 2022. Pristupljeno 4. 12. 2023. 
  15. ^ Bojanić, Đorđe (29. 12. 2021). „Bojanić: Drag nam je Deda Mraz, ali draži nam je naš Božić Bata”. Srpska istorija. Pristupljeno 4. 12. 2023. 
  16. ^ „Božić Bata/Deda Mraz”. Vukajlija. Pristupljeno 4. 12. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marjanović, Vesna (2015). Maske, maskiranje i rituali u Srbiji (2. izd. izd.). Beograd: Čigoja štampa. ISBN 978-86-7891-082-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]