Klima Afrike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klimatske zone Afrike, prikazuju ekološke prelome između vruće pustinjske klime Sahare (crveno), vruće polustepske klime Sahela (narandžasta) i tropska klima srednje i zapadne Afrike (plava). Južna Afrika ima prelaz ka polutropskoj ili umerenoj klimi (zeleno) i više pustinjskim ili polustepskim oblastima, smještenim u Namibiji, Bocvani i Južnoj Africi
Mapa Afrike koja prikazuje ekološke prelome oko pustinje Sahara

Klima Afrike je formirana na osnovu njenog geografskog položaja, raščlanjenosti reljefa, zatim uticaja opšte cirkulacije atmosfere i kretanja morskih struja. Smatra se „žarkim“ kontinentom, zato što veći deo njene površine leži u okviru izoterme od 20 °C. Najviše temperature zabeležene su u severnom delu, u pustinji Sahari i prelaze 40 °C. Budući da ekvator preseca Afriku skoro po sredini, u severnom i južnom delu razvili su se pretežno ravnomerno ekvatorijalni, subekvatorijalni, tropski i suptropski klimat. Savremene klimatske odlike afričkog kontinenta, formirale su se tokom paleogena i neogena, pa se današnji raspored i karakteristike malo razlikuju od tadašnjih.[1] Najviša izmerena temperatura u Africi iznosila je +57,8 °C (Azizija, Libija), a najniža —24 °C (Efran, Maroko). Najviše padavina zabeleženo je u mestu Debundža u Kamerunu (preko 10.000 milimetara), a najmanje u Sudanu, mesto Vadi Halfa, samo 2,5 mm.

Klimatske odlike u prošlosti[uredi | uredi izvor]

Klimatske prilike u prekambriji su malo poznate zbog toga što je od tada došlo do velikih fizičko-hemijskih, tektonskih i hidroloških promena na planeti Zemlji. Klimatski pojasevi nisu bili izraženi zbog velike količine ugljen-dioksida u atmosferi, a prosečna temperatura na planeti kretala se oko 40 °C. Polovi su bili na približno istom mestu kao i danas, a ekvator je presecao severni deo Afrike.[2]

Tokom paleozoika su se izdiferencirale osnovne klimatske zone. Južni pol je bio nedaleko od obale današnje Angole. Na prostoru Sahare nađeni su glacijalni tragovi iz perioda silura, a na masivu Tasilin Adžer otkriveni su lednički valovi i morene. Prema nađenim tragovima utvrđeno je da je glacijacija trajala u periodu između silura i ordovika, Južni pol bio je u zapadnoj Sahari, a ledni pokrivač obuhvatao je oko pet miliona km². U devonu su globalne temperature bile veoma visoke, a južni pol je bio u južnom delu Afrike. U permu je severni deo Afrike bio pod uticajem suve i tople klime, dok je južni deo bio zahvaćen glacijacijom. Velika razlika između klima severni i južne polulopte uticala je na promene biljnog i životinjskog sveta krajem paleozoika.[3]

Početkom mezozoika, u južnoj Africi nastupa period suve klime, koja se proširila na ceo kontinent. Krajem mezozoika, tačnije u kredi (pre oko 120 miliona godina) započeto je formiranje savremenih crta kontinenata, koje je početkom kenozoika (pre oko 65 miliona godina) okončano. U juri i kredi je klima afričkih prostora bila veoma vlažna i vruća — tropska. Takav trend nastavio se i početkom kenozoika.[4]

Tokom tercijara formiraju se klimatske zone, koje se dobrim delom podudaraju sa današnjim stanjem. Eocen se odlikovao vlažnijim klimatom, a tokom neogena (pre 15-20 miliona godina) aridne zone se proširuju. Vantropski predeli prostaju sušniji, a humidni pojas se povlači bliže ekvatoru. Pre oko 15 miliona godina izdvaja se tipična savanska klima (travnati pojasevi) koja se širi na račun šumski vlažnih predela.[5]

U kvartaru dolazi do većeg zahlađenja, koje je praćeno i izazvano tektonskim pokretima i izdizanjem planina i visoravni. Klima Afrike je u tom periodu bila vlažna i umerena. Na planinama iznad 3.000 metara došlo je do formiranja velikih površina pod lednicima. Tokom pleistocena su se smenjivali periodi glacijacije i interglacijacije (hladniji i topliji). Ekvatorijalni pojas nije značajno izmenjen tokom trajanja lednih doba, ali su zato aridni pustinjski pojasevi imali nekoliko faza, smenjivanja vlažnih perioda (razvijena rečna mreža) i sušnih perioda (suva rečna korita). Krajem pleistocena i početkom holocena (pre oko 12.000 godina) formiraju se savremene klimatske prilike, koje se od današnjih razlikuju po nešto izraženijoj vlažnosti.[6][7]

Opšta cirkulacija atmosfere[uredi | uredi izvor]

Nad ekvatorom se nalazi stalno polje niskog vazdušnog pritiska izazvano uzlaznim vazdušnim strujanjima, zenitalnim kišama i velikom vlažnosti vazduha. To omogućava prodor vetrova sa severne i južne hemisfere i zone tropskih strujanja oko 30° . To su stalni vetrovi — pasati (severoistočni i jugoistočni).[8] Anticiklonalna polja na severnom i južnoj hemisferi se tokom jula meseca premeštaju ka severu, a tokom januara prema jugu, pa se zbog toga tokom godine menjaju klimatski uslovi na afričkom kontinentu.[1]

Cirkulacija u julu[uredi | uredi izvor]

Vazdušni pritisak u julu

U julu mesecu se Saharski anticiklon nalazi iznad Sredozemnog mora, gde tada preovlađuje toplo i suvo vreme. Polje niskog vazdušnog pritiska obuhvata prostor od jugozapadne Azije preko Sahare i regije Sudana. Vazdušne struje u vidu severoistočnog pasata duvaju iz Sredozemlja ka Sahari, ali kako su slabije zasićene vlagom i dolaze u kontakt sa pregrejanim vazduhom iznad pustinje, ubrzo postaju suve i ne donose ovim prostorima kišu.[9]

Iznad južne Afrike formira se polje visokog vazdušnog pritiska, vreme je vedro i suvo. Na zapadnoj strani suvi pasat duva paralelno uz obalu Namibije i Angole, jer se pravac pružanja obalske linije poklapa sa smerom vetrova. Kao takav on ne donosi kišu. Nakon što pređe ekvator, pod uticajem rotacije, pasat menja pravac i postaje jugozapadni monsun. Prelazeći preko toplog Gvinejskog zaliva, donosi padavine Gvinejskom priobalju i unutrašnjosti Sudana do južnog oboda Sahare. Na istočnoj strani jugoistočni pasat duva iz polja visokog pritiska čije je sredite nad Indijskim okeanom u blizini Madagaskara. Nakon što pređe ekvator skreće prema istoku i duva paralelno sa Somalijskom obalom, a u unutrašnjosti donosi padavine Etiopskoj visiji. Krajnji jug južne Afrike tada je pod uticajem niskog vazdušnog pritiska, pa zapadni vetrovi umerenih širina donose dosta vlage i kiša sa Atlantika.[10][11]

Cirkulacija u januaru[uredi | uredi izvor]

Vazdušni pritisak u januaru

U januaru mesecu Saharski anticiklon nalazi se iznad Sahare, Sudana i jugozapadne Azije. Nad Sredozemljem i uzanim pojasom priobalja severne Afrike formira se polje niskog vazdušnog pritiska što pogoduje prodoru stalnih zapadnih vetrova sa Atlantika. Oni tom delu donose tada padavine. Iz Saharskoga maksimuma duva severoistočni pasat prema Gvinejskom zalivu, a iz Arabije prema Etiopskoj visiji i Somaliji. Budući da ovaj pasat ima kontinentalni karakter, suv je i ne donosi kišu, osim na Etiopskim planinama, gde se padavine izlučuju usled veće nadmorske visine.[10][12]

Iznad južne Afrike nalazi se u januaru polje niskog vazdušnog pritiska. Iz istočne periferije Južnoatlantskog anticiklona struje pasati prema ovom depresiji. Hladna Benguelska struja rashlađuje vazdušne mase i one u dodiru sa zagrejanim kopnom gube vlagu, tako da ne donose padavine zapadnoj obali. Kada pasat pređe ekvator poprima odlike jugozapadnog monsuna i donosi velike padavine Ginejskom priobalju. Njegov dalji prodor prema unutrašnjosti sprečava suv severoistočni pasat iz Sahare. Istočne obale su pod uticajem pasata iz južnog dela Indijskog okeana. On donosi padavine zapadnoj obali Madagaskara, kao i jugoistoku Afrike nakon što se zasiti prelaskom preko tople Mozambičke struje. Kako su u priobalju visoke planine (Drakenske planine), kiše se izlučuju u južnim podgorinama, pa u unutrašnjost kopna vazdušne mase prodiru kao suve.[10][13]

Reljef i obale[uredi | uredi izvor]

Fizičko-geografska mapa Afrike

Reljef predstavlja značajan faktor prilikom formiranja klimatskih odlika nekog podneblja. Afrika se uslovno deli na „nisku“ i „visoku“. Niska Afrika obuhvata prostor severnog, zapadnog i centralnog dela kontinenta.[14] Kako je njena prosečna visina ispod 1.000 metara to pogoduje prodor stalnih vazdušnih masa sa Atlantskog okeana (zapadni umereni vetrovi). Uticaj tih vetrova oseća se duboko u unutrašnjost kontinenta. Ipak, oni ne donose padavine Sahari iz nekoliko razloga: planinski venac Atlasa, postavljen je upravno na kretanja vazdušnih masa, pa se kiša izluči u severnim podgorinama u uskom obalnom pojasu; vazduh prelazi preko hladne Kanarske struje u zapadnom priobalju severnog dela kontinenta, rashlađuje se i gubi vlagu; kopno Sahare je pregrejano i suvo, pa kao takvo utiče da se te mase brzo ugreju i udalje od tačke zasićenja.

U zapadnom delu Afrike, upravno na kretanje jugozapadnih monsuna nalaze se planinski masivi Futa Džalon, Kamerun i dr. Zbog svog položaja u njihovim južnim podgorinama izluči se velika količina padavina (preko 2.000-3.000 mm). Saharski masivi Ahagar i Tibesti dobijaju veću količinu padavina od okolnih oblasti zahvaljujući nadmorskoj visini.

Visoka Afrika odlikuje se reljefom višim od 1.000 metara, što predstavlja značajnu prepreku prodoru vazdušnih masa sa okeana.[14] U jugoistočnom delu visoki planinski venci (Drakenske planine i dr), postavljene su upravno na pravac kretanja vlvžnog jugoistočnog pasata. Kako venci dostižu i do 3.000 metara nadmorske visine, vazdušne mase izlučuju padavine i priobalnim podgorinama, pa kao suve prelaze preko prepreke i prodiru u unutrašnjost. U istočnoj Africi nalaze se Etiopske planine, čija je visina mestimično i preko 4.000 metara, to pogoduje razviću orografskih padavina tokom godine.

Značaja uticaj na prostiranje dominantnih vetrova ima i pravac pružanja obala. To se najviše oseća u zapadnom priobalju južnog dela Afrike de pasati duvaju paralelnom sa obalskom crtom kontinenta prema ekvatoru. Na istoku jugoistočni pasat iz Indijskog okeana nakon prelaska ekvatora dobija jugozapadni pravac i duva paralelno sa obalom Somalije. Ovakav raspored obala i izrazitih uzvišenja u reljefu direktno utiče na lokalne i regionalne klimatske prilike.[9]

Morske struje[uredi | uredi izvor]

Glavne morske struje

Morske struje utiču značajno na klimatske prilike zbog svoje temperature i pravca kretanja. Uz obale Afrike protiču četiri struje: Kanarska, Gvinejska, Istočnomadagaskarska, Benguelska i Mozambička.

Kanarska struja je hladni ogranak Golfske struje i protiče uz zapadnu obalu severa Afrike (Maroko, Zapadna Sahara, Mauritanija). Zapadni vetrovi koji donose vlagu sa Atlantika, prelaze preko nje rashlađuju se i gube na zasićenosti, što direktno utiče na manjak padavina u zapadnom delu Sahare i formiranje pustinje. Uz zapadne obale južnog dela Afrike teče Benguelska struja (JAR, Namibija, Angola). Jugoistočni pasat koji duva iz južnog dela Atlantskog okeana prema kopnu, prelazi preko ove struje i gubi vlagu, što smanjuje padavine i utiče na pojas priobalnih pustinja (Namib).

Gvinejska struja je topla i teče preko Gvinejskog zaliva od zapada ka istoku. Jugozapadni monsun koji duva od ekvatora prema kopnu, prelazi preko nje, dodatno se zasićuje i donosi obilne padavine priobalju. Kraj istočnih obala Madagaskara teče Istočnomadagaskarska struja koja zagreva i obogaćuje vlagom jugoistočni pasata sa Indijskog okeana, što donosi obilne kiše ovom delu ostrva. Pasat nastava ka jugoistoku i prelazi preko takođe tople Mozambičke struje, što povećava vlažnost i količinu padavina u priobalju južne Afrike.

Temperaturni raspored[uredi | uredi izvor]

Afrika se smatra „žarkim“ kontinentom, zbog svog položaja u odnosu na ekvator i količini insolacije koju primaju određeni delovi tokom godine. Na temperaturu osim insolacije, utiče raspored reljefa i nadmorska visina. Afrika je kontinent izrazitih temperaturnih ekstrema — leti one prelaze 35 podeok, a zimi se u nekim oblastima mogu spustiti značajno ispod 0 °C. Ukupna amplituda između izmerenog maksimuma i minimuma iznosi oko 81 °C. U tabeli su predstavljene najviša i najniža ikada izmerena temperatura u Africi:

Vrednost Temp. ( °C)[15] Mesto[16] Datum
Maksimalna temperatura
+57,8
Azizija  Libija 13. septembar 1922.
Minimalna temperatura
-24
Efran  Maroko 11. februar 1935.
Temperature u Africi

Upadni ugao sunčevih zraka na većem delu Afrike, a naročito oko ekvatora je veliki. To doprinosi jačem zagrevanju površine tla. Tokom leta severne hemisfere u julu mesecu, izoterma od 30 °C obuhvata ceo severni deo Afrike (saharske i atlaske zemlje, podsaharska oblast), spušta se prema dolini Nigera i kotlini Čada, a zatim lučno obuhvata prostor Etiopije i Somalije na jugoistoku. U unutrašnjim delovima Sahare formiraju se izoterme od 35 — 40 °C. U tom periodu na južnoj hemisferi je zima. Izoterme od 10 — 20 °C zahvataju oblasti južno od basena Kongo, a ka severu zalaze u regiju Velikih jezera. Temperature niže od 10 °C karakteristične su za prostrane planinske vence i visoravni (Etiopska visoravan, Drakenske planine i dr).[10]

Za vreme zime severne hemisfere u januaru mesecu u severnom delu kontinenta na prostoru Sahare, njenih južnim oboda i priobalja Sredozemnog mora javlja se izoterma od 10 — 20 °C. Oblast Atlaskih i Saharskih planina (Ahagar, Tibesti, Tesilin Adžer i dr) je zbog veće nadmorske visine u okviru izoterme ispod 10 °C. Veliko prostranstvo od Sahela na severu du krajnjeg juga Afrike tada je obuhvaćeno izotermama od 20 — 30 °C. Na južnoj hemisferi je januaru leto. Prostor Velikih jezera, Drakenskih planina i Etiopske visije zbog veće nadmorske visine leži u okviru izoterme 10 — 20 °C.[10]

Slaba raščlanjenost reljefa uticala je na kontinentalni karakter temperature. Odsustvo velikih planinskih venaca smanjuje uticaj vertikalnog snižavanja temperature usled porasta nadmorske visine. Takav uticaj izražen je samo u istočnoj, jugoistočnoj i delimično južnoj Africi.

Raspored padavina[uredi | uredi izvor]

Količina padavina na afričkom kontinentu značajno varira od regije do regije. Najveći uticaj na to imaju raspored atmosferskog pritiska, raspored reljefa i pravac vlažnih, odnosno suvih vazdušnih masa. Najveću količinu padavina u Africi primaju ekvatorijalni delovi na pravcu jugozapadnih monsuna. Najmanje padavina zabeleženo je u pustinjskim predelima oko povratnika. Ekstremne vrednosti kišnog taloga prikazane su u tabeli:

Vrednost Padav. (mm)[15] Mesto[16] Datum
Maksimum padavina
10.287
Debundža[17]  Kamerun 32 godine
Minimum padavina
2,4
Vadi Halfa  Sudan 39 godina
Raspored padavina u Africi

Ispod 100 mm kiše godišnje padne u Sahari. Zimi se u priobalju izlučuje izvesna količina padavina, dok leti ono skoro u potpunosti odsustvuju. Zbog nadmorske visine i upravnog položaja prema zapadnim vetrovima u zimskom periodu Atlaske planine primaju i do 1.000 milimetara tokom godine. Visina taloga smanjuje se prema južnim padinama u unutrašnjosti Alžira, gde opada na oko 200 mm. U središtu Sahare postoje oblasti u kojima padne manje od 2–3 mm godišnje. Sušni period traje od 200-300 dana.[10]

Sudanska regija prima od 100 do 400 milimetara godišnje. Količina taloga povećava se prema jugu. U Sahelu padne do 1 cm taloga. Južnije prema ekvatoru padavine postepeno rastu. Sušni period na severu traje do 200 dana, dok se u južnim delovima regije smanjuje na oko 100 dana. Najveća količina padavina izluči se tokom leta. Gvinejska regija i priobalje su najkišovitija oblast Afrike. Velike količine padavina donosi vlažni jugozapadni monsun. Prosečna visina taloga kreće se od 1.500-3.000 mm, a najviše se izluči u priobalju Kameruna (Debundža, preko 10.000 mm) i u južnim podgorinama planine Futa Džalon. Sušni period traje maksimalno 100 dana.[10]

U basenu Konga i okolnim uzvišenjima padavine se smanjuju od severa ka jugu. U severnim delovima padne od 1.000 do 2.000 milimetara, a sušni period traje do 100 dana. Južni deo kongoanske kotline i doline Zambezija prima od 1.500 do 1.000 milimetara. Sezonski karakter je oštro izražen i sušno doba povećava se od 100 na 200 dana. Etiopska visija zbog svoje nadmorske visine prima od 1.000 do 1.500 milimetara taloga (u središnjim delovima i do 2.000). U Somaliji je količina kiše mala, od 50–100 mm, a u pobrđu do 500 mm. Najsušniji je istočni predeo Adenskog zaliva koji ima pustinjski karakter. Sušna sezona traje 5-7 meseci.[18]

Istočnoafrička visoravan i jezera imaju raznovrstan raspored padavina. Prosečno ova regija prima oko 1.000 mm, najviše oko jezera Viktorija. Severni deo prima najviše taloga u jesen i proleće, a južni deo tokom leta južne hemisfere (u julu). Od ekvatora prema jugu sušni period se produžava od 200 do 250 dana, dok se ka severu kreću od 2-3 meseca. Padavine u južnoj Africi smanjuju se od zapada ka istoku. Najviše taloga padne u jugoistočnom priobalju Drakenskih planina (500-1.000 mm). Sušni period traje oko tri meseca. Zbog sušnoh kontinentalnog pasata i pravca pružanja obale u jugozapadnoj Africi formirao se pojas pustinja (Namib), gde je količina kiše na godišnjem nivou manja od 100 milimetara. Sušni period traje tokom cele godine.[18]

U Kalahariju se količina padavina smanjuje od istoka prema zapadu sa 500 na oko 100 mm. Južno od ovog basena je prostor visoravni Karu i Kapskih planina, koji prima prosečno do 500 milimetara taloga. Jugozapadne padine mestimično primaju i do 100 centimetra kiše. Na Madagaskaru je raspored padavina sličan kao u južnoj Africi. Istočne oblasti koje se nalaze upravno na pravac kretanja jugoistočnog pasata primaju do 3.000 milimetara godišnje. Prema zapadu u podnožju planinskih strana padavine se smanjuju na 1.500 mm, dok na zapadnoj obali opadaju do 500 milimetara. Sušni period se povećava ka istoku od 0 do 200 dana.[18]

Sneg i glacijacija[uredi | uredi izvor]

Snežne padavine u Africi su veoma retke. Sezonski se javljaju na najvišim vencima u istočnom delu kontinenta na jezerskoj visoravni, a povremeno na Drakenskim, Atlaskim i Saharskih planinama. Snežni pokrivač zadržava se iznad granice od 4.500 do 5.000 metara (Kilimandžaro — 4.800 m, Kenija i Ruvenzori — 4.600 m). Tokom zime, sneg ponekad pada u severnom priobalnom delu Sahare.[18]

Kilimandžaro Ruvenzori Kenija
Erou, Baleto, Baranko, Kredner, Deken, Dajmond, Drigalski, Istern ajs, Furtvengler, Hajm, Kersten, Racel, Rebman
Spik, Elena, Stenli, Bejker
Mister Ali Sezar, Dajmond, Darvin, Forel, Gregori, Hajm, Jozef, Kraf, Luis, Norti, Tindal

Na tri najviše planine Afrike — Ruvenzoriju, Keniji i Kilimandžaro, postoje stalni lednici. U prošlosti je mnogo veći prostor bio zahvaćen glacijacijom, ali se on smanjio zbog otopljenja klime. Centri pleistocene glacijacije bili su na Atlasu, Ahagaru, Tibestiju, Etiopskoj visoravni i Drakenskim planinama. Danas je najveći centar ledničkih formacija Kilimandžaro, sa kojeg se spušta ukupno trinaest glečera.[19][20]

Klimatski tipovi[uredi | uredi izvor]

Mnogobrojni klimatski elementi uticali su na obrazovanje klimata na afričkom kontinentu. Specifični položaj i ekvator koji preseca Afriku skoro po sredini doveli su do toga da se i na severnom i na južnoj polovini podjednako razviju određeni tipovi. Svi klimati ponavljaju se po dva puta. Izdvajaju se četiri osnovna — ekvatorijalni, subekvatorijalni, tropski i suptropski, u okviru kojih se javljaju određeni podtipovi. Na planinama višim od 4.000 metara može se izdvojiti planinski klimat.

Ekvatorijalna klima[uredi | uredi izvor]

Mbandaka, DR Kongo

Ovaj klimatski tip obuhvata prostor basena Konga i Gvinejskog priobalja između 5° sgš i 5° jgš. Osnovne odlike ekvatorijalne klime Afrike su visoke temperature (22 — 26 °C), male godišnje amplitude (1 — 3 stepena) i velika količina padavina tokom cele godine (1.500 do 3.000 mm). Prema prodoru vazdušnih masa u ove oblasti, ekvatorijalni klimat deli se na dva tipa: kontinentalni i atlantski.[21]

Kontinentalni tip[uredi | uredi izvor]

Kontinentalni tip karakterističan je za oblast basena Konga.[14] Na klimu utiču jugoistočni i severoistočni pasati i njihova smena tokom godine. Zbog izdizanja vazdušnih masa i intenzivnog zagrevanja, padavine se izlučuju tokom cele godine. Tipičan predstavnik klimata je Mbandaka u DR Kongu (prosečna godišnja temperatura 25 °C, a količina padavina 1.600 mm).

Klima Mbandake
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 31
(88)
32
(90)
32
(90)
31
(88)
31
(88)
30
(86)
30
(86)
29
(84)
30
(86)
30
(86)
30
(86)
30
(86)
30,5
(86,9)
Srednji minimum, °C (°F) 19
(66)
20
(68)
20
(68)
20
(68)
20
(68)
19
(66)
17
(63)
17
(63)
19
(66)
19
(66)
19
(66)
19
(66)
19
(66)
Količina padavina, mm (in) 80
(31,5)
100
(39,4)
150
(59,1)
140
(55,1)
130
(51,2)
110
(43,3)
100
(39,4)
100
(39,4)
200
(78,7)
210
(82,7)
190
(74,8)
120
(47,2)
1,630
(641,7)
Izvor: [22]

Atlantski tip[uredi | uredi izvor]

Atlantski tip osoben je za Gvinejsko priobalje i Kamerun.[14] Na klimu utiču veoma vlažni jugozapadni monsuni koji donose padavine tokom cele godine (i do 10.000 mm). Tipičan predstavnik ovog klimata je Debundža u Kamerunu (prosečna godišnja temperatura oko 27 °C, a količina padavina oko 3.000 mm).

Klima Debundže
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 32
(90)
33
(91)
33
(91)
32
(90)
32
(90)
30
(86)
29
(84)
28
(82)
29
(84)
30
(86)
31
(88)
32
(90)
31
(88)
Srednji minimum, °C (°F) 24
(75)
25
(77)
24
(75)
24
(75)
24
(75)
23
(73)
23
(73)
23
(73)
23
(73)
23
(73)
24
(75)
24
(75)
24
(75)
Količina padavina, mm (in) 27
(10,6)
49,7
(19,57)
114,1
(44,92)
196,4
(77,32)
226,8
(89,29)
299,7
(117,99)
439,8
(173,15)
612,7
(241,22)
494,9
(194,84)
304,5
(119,88)
137,9
(54,29)
33
(13)
2.936,5
(1.156,1)
Izvor: [23]

Subekvatorijalna klima[uredi | uredi izvor]

Lagos, Nigerija

Ovaj klimatski tip obuhvata na severnoj polulopti prostore severno od ekvatorijalnog pojasa — zaleđe Gvinejske oblasti, regiju Sudan i Etiopsku visiju do približno 17° sgš. Kos Somalije se ova granica spušta na oko 10° gš zbog sušnijeg predela. Na južnoj polulopti, zoni pripada južni deo basena reke Kongo sa razvođem prema Kalahariju do oko 20° jgš. Ovaj klimat naziva se još tropsko-monsunski, vlažno-tropski ili tropsko-savanski. Odlikuje se visokim temperaturama do 30 °C, nešto većim amplitudama u odnosu na ekvatorijalnu oblast (3 — 6 °C) i padavinama do 1.500 milimetara godišnje. Mogu se izdvojiti tri tipa — atlantski, kontinentalni i indijski.[24]

Atlantski tip[uredi | uredi izvor]

Na severnoj polulopti je Saharski maksimum leti iznad Mediterana, što pogoduje dubljem prodoru u kopno vlažnog jugozapadnog monsuna iz južnog dela Atlantika. U letnjim mesecima izluči se najveći deo padavina. Prosečne godišnje temperature kreću se oko 30 °C. Zimi se Saharski anticiklon premešta prema jugu u unutrašnjost pustinje i tada ka Gvinejskog obali duva suv kontinentalni pasat — harmatan. To doprinosi sprečavanju prodora jugozapadnih monsuna dublje u kopno i ublažavanju vlažnosti vazdušnih masa. U zimsko doba je sušni period sa nešto višim temperaturama. Ukupno godišnje padne oko 1.500 mm taloga.

Klima Lagosa
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 32,2
(90)
33,1
(91,6)
32,7
(90,9)
32,1
(89,8)
30,9
(87,6)
29,2
(84,6)
28,1
(82,6)
28,9
(84)
30,4
(86,7)
31
(88)
31,9
(89,4)
30,7
(87,3)
30,5
(86,9)
Srednji minimum, °C (°F) 22,3
(72,1)
23,5
(74,3)
23,8
(74,8)
23,6
(74,5)
23,1
(73,6)
22,6
(72,7)
22,1
(71,8)
21,7
(71,1)
21,9
(71,4)
22,3
(72,1)
22,6
(72,7)
22,4
(72,3)
22,6
(72,7)
Količina padavina, mm (in) 14,3
(5,63)
42
(16,5)
77,1
(30,35)
142,4
(56,06)
204,8
(80,63)
312,2
(122,91)
256,9
(101,14)
112,4
(44,25)
167,1
(65,79)
135,8
(53,46)
54
(21,3)
19
(7,5)
1,538
(605,5)
Izvor: [25]

Kontinentalni tip[uredi | uredi izvor]

Na južnoj polulopti je u ovoj oblasti tokom januara (leto te hemisfere) nizak pritisak što pogoduje prodoru vlažnih masa sa Atlantika (monsuni). Vlažna sezona traje tokom celog toplijeg doba godine. Kada se ekvatorijalni vazduh u leto severne hemisfere premesti ka severu, na ovom delu preovlada jugoistočni suvi kontinentalni pasat koji donosi malo kiše i sušan period (jul-septembar). Temperature su oko 30 °C, sa padavinama nešto preko 1.300 milimetara. Tipičan predstavnik ovog klimata je Brazavil u Republici Kongo.

Klima Brazavila
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 31
(88)
32
(90)
33
(91)
33
(91)
32
(90)
29
(84)
28
(82)
29
(84)
31
(88)
32
(90)
31
(88)
31
(88)
31
(88)
Srednji minimum, °C (°F) 21
(70)
21
(70)
21
(70)
22
(72)
21
(70)
18
(64)
17
(63)
18
(64)
20
(68)
21
(70)
21
(70)
21
(70)
20
(68)
Količina padavina, mm (in) 135
(53,1)
145
(57,1)
196
(77,2)
196
(77,2)
159
(62,6)
8
(3,1)
3
(1,2)
3
(1,2)
30
(11,8)
119
(46,9)
222
(87,4)
142
(55,9)
1,358
(534,6)
Izvor: [26]

Indijski tip[uredi | uredi izvor]

Ovaj tip je tokom leta severne hemisfere pod uticajem jugozapadnog monsuna sa Indijskog okeana koji donosi kišu Etiopskoj visiji i okolini. Osim toga oseća se i uticaj ekvatorijalnog vazduha. Zimi je ovaj prostor zahvaćen kontinentalnim jugoistočnim suvim pasatom koji duva sa Arabijskog poluostrva. Sušna sezona tada traje i do pet meseci. Prosečne temperature su nešto više nego u ostatku klimata (oko 34 °C), a količina padavina je zbog dužeg perioda suše manja (oko 1.000 mm). Tipičan predstavnik ovog podtipa je Džuba u Južnom Sudanu.

Klima Džube
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 36,8
(98,2)
37,9
(100,2)
37,7
(99,9)
35,4
(95,7)
33,5
(92,3)
32,4
(90,3)
31,1
(88)
31,6
(88,9)
33,1
(91,6)
34
(93)
34,7
(94,5)
35,9
(96,6)
34,5
(94,1)
Srednji minimum, °C (°F) 20,1
(68,2)
21,7
(71,1)
23,6
(74,5)
23,4
(74,1)
22,6
(72,7)
21,9
(71,4)
21,1
(70)
21
(70)
21,1
(70)
21,3
(70,3)
20,9
(69,6)
20
(68)
21,6
(70,9)
Količina padavina, mm (in) 5,1
(2,01)
11
(4,3)
36,7
(14,45)
11,5
(4,53)
129,9
(51,14)
117,8
(46,38)
144,7
(56,97)
127,5
(50,2)
103,7
(40,83)
114,5
(45,08)
43,1
(16,97)
8,2
(3,23)
953,7
(375,47)
Izvor: [27]

Tropska klima[uredi | uredi izvor]

Kartum, Sudan

Tropski klimat zahvata prostore između 15° i 30° sgš na severnoj polulopti i između 19° i 34° jgš na južnoj polulopti. Ovo je pojas suvih tropskih pasata, gde se izdvajaju oblasti pustinja i polupustinja. Osnovne odlike su visoka temperatura tokom godine (preko 35 °C), sa nešto većim amplitudama, zatim mala vlažnost vazduha i mala količina padavina (do 250 milimetara). Mogu se izdvojiti tri tipa — atlantski, kontinentalni i indijski.[28]

Atlantski tip[uredi | uredi izvor]

Atlantski tip obuhvata velika prostranstva severnog dela kontinenta iznad 15° sgš i jugozapadni deo južnog dela kontinenta. Tu spadaju pustinjske oblasti Sahare, Libijske i Arabijske pustinje na severu i Namiba na jugu.[28] Tokom leta severne hemisfere iznad Sahare je niži vazdušni pritisak. Anticiklon iznad Sredozemlja nema dovoljnu vlažnost da bi doneo padavine ovom podneblju, a zapadni vetrovi sa Atlantika nailaze na hladnu priobalnu Kanarsku struju i gube vlagu. Zimi je ovo prostor anticiklonalnog polja gde duvaju suvi kontinentalni pasati. Zračenje je veliko, oblačnost mala i isparavanje ogromno. Tipičan predstavnik klimata je Kartum u Sudanu (37 °C i 150 mm padavina godišnje).

Klima Kartuma
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 29,8
(85,6)
33
(91)
36,8
(98,2)
40,1
(104,2)
41,9
(107,4)
41,3
(106,3)
38,4
(101,1)
37,3
(99,1)
39,1
(102,4)
39,3
(102,7)
35,2
(95,4)
31,8
(89,2)
37
(99)
Srednji minimum, °C (°F) 15,6
(60,1)
17
(63)
20,5
(68,9)
23,6
(74,5)
27,1
(80,8)
27,3
(81,1)
25,9
(78,6)
25,3
(77,5)
26
(79)
25,5
(77,9)
21
(70)
17,1
(62,8)
22,6
(72,7)
Količina padavina, mm (in) 0
(0)
0
(0)
0
(0)
0
(0)
0,4
(0,16)
4
(1,6)
46,3
(18,23)
75,2
(29,61)
25,4
(10)
4,8
(1,89)
0,7
(0,28)
0
(0)
156,8
(61,73)
Izvor: [29]

U jugozapadnom delu kontinenta nalazi se pustinja Namib. Ova oblast je pod uticajem suvi jugoistočnih pasata sa Indijskog okeana, koji sve padavine izluče na jugoistočnim podgorinama pa u kopno prodiru suve. Sa Atlantika paralelno sa obalskom crtom duva pasat koji prelati iznad hladne Benguelske struje i gubi vlagu udaljavajući se od tačke zasićenja. Zimi, u julu mesecu, ovde je polje visokog vazdušnog pritiska i duva suv kontinentalni pasat. Tipičan predstavnik je Valvis Bej u Namibiji. Niže temperature su posledica hladne morske struje u priobalju.

Klima Valvis Beja
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 20,4
(68,7)
19,1
(66,4)
20,4
(68,7)
19,1
(66,4)
19,6
(67,3)
18,7
(65,7)
18,3
(64,9)
16,5
(61,7)
15,7
(60,3)
16,9
(62,4)
17,6
(63,7)
19,5
(67,1)
18,5
(65,3)
Srednji minimum, °C (°F) 15,1
(59,2)
14,4
(57,9)
14,7
(58,5)
12,6
(54,7)
12,2
(54)
11,1
(52)
10,5
(50,9)
9,9
(49,8)
10,4
(50,7)
11,6
(52,9)
12,3
(54,1)
14,1
(57,4)
12,4
(54,3)
Količina padavina, mm (in) 0,9
(0,35)
1,4
(0,55)
4,4
(1,73)
0,4
(0,16)
0,9
(0,35)
1
(0,4)
0
(0)
0,2
(0,08)
0,1
(0,04)
0,2
(0,08)
0,4
(0,16)
0,1
(0,04)
10
(3,9)
Izvor: [30]

Kontinentalni tip[uredi | uredi izvor]

Kontinentalni tip obuhvata prostor basena Kalahari u Namibiji, Bocvani i JAR-u i visoravan Karu.[28] Klimatske odlike i uticaji su slični kao u priobalnoj pustinji Namib. Zimi je pritisak visok, a leti duva jugoistočni pasat sa Indijskog okeana i donosi manju količinu padavina istočnim delovima. Tipičan predstavnik klimata je Ganzi u Bocvani (temperatura oko 31 °C, a količina padavina do 420 milimetara). Za razliku od Valvis Beja ovde je temperatura viša zbog stepena kontinentalnosti. Prema jugu padavine se povećavaju i do 500 milimetara.

Klima Ganzija
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 33
(91)
33
(91)
32
(90)
30
(86)
28
(82)
25
(77)
25
(77)
28
(82)
32
(90)
34
(93)
34
(93)
34
(93)
31
(88)
Srednji minimum, °C (°F) 20
(68)
19
(66)
18
(64)
14
(57)
9
(48)
6
(43)
5
(41)
8
(46)
13
(55)
17
(63)
19
(66)
20
(68)
14
(57)
Količina padavina, mm (in) 104,2
(41,02)
81,9
(32,24)
68,3
(26,89)
22,6
(8,9)
9
(3,5)
1
(0,4)
0
(0)
1,5
(0,59)
1,2
(0,47)
24,6
(9,69)
45
(17,7)
61,3
(24,13)
420,6
(165,59)
Izvor: [31]

Indijski tip[uredi | uredi izvor]

Indijski tip obuhvata polupustinjski predeo jugozapadnog Madagaskara, polupustinju Somalijskog poluostrva i Afarsku depresiju sa Danakilskom pustinjom. Odlikuje se dugim sušnim periodom, visokim temperaturama i malom količinom padavina.

Madagaskar prima velike količine padavina na istočnim obalama. U središtu ostrva su visoke planine koje sprečavaju prodor vlažnih masa ka istoku. Kišu donosi jugoistočni pasat iz zapadne periferije južnoindijskog anticiklona. Na jugozapadnom delu ostrva koje je zaklonjeno sa jedne strane visokim planinama ne prodiru vlažne mase, što ovoj oblasti daje aridne karakteristike. Tipičan predstavnik je grad Tulijara (oko 30 °C i do 400 mm padavina)

Klima Tulijare
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 32
(90)
32
(90)
32
(90)
31
(88)
29
(84)
27
(81)
27
(81)
28
(82)
29
(84)
29
(84)
30
(86)
31
(88)
30
(86)
Srednji minimum, °C (°F) 23
(73)
23
(73)
22
(72)
20
(68)
17
(63)
15
(59)
14
(57)
15
(59)
16
(61)
19
(66)
20
(68)
22
(72)
19
(66)
Količina padavina, mm (in) 95
(37,4)
89
(35)
36
(14,2)
18
(7,1)
16
(6,3)
15
(5,9)
6
(2,4)
6
(2,4)
8
(3,1)
12
(4,7)
22
(8,7)
97
(38,2)
420
(165,4)
Izvor: [32]

Afarska depresija i Somalijsko poluostrvo su zimi pod uticajem suvog severoistočnog pasata iz Azije, a leti ovde duva jugozapadni monsun paralelno sa obalskom linijom i ne donosi kiše. Afarska depresija sa Danakilskom pustinjom je 113 metara ispod nivoa mora i okružena je visokim planinama i pobrđima sa svih strana. Tipičan predstavnik je Berbera u Somaliji (oko 35 °C i oko 50 mm kišnog taloga)

Klima Berbere
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 29
(84)
29
(84)
30
(86)
32
(90)
36
(97)
42
(108)
42
(108)
41
(106)
39
(102)
33
(91)
32
(90)
29
(84)
34
(93)
Srednji minimum, °C (°F) 20
(68)
22
(72)
23
(73)
25
(77)
27
(81)
30
(86)
31
(88)
31
(88)
29
(84)
24
(75)
22
(72)
20
(68)
25
(77)
Količina padavina, mm (in) 8
(3,1)
3
(1,2)
5
(2)
13
(5,1)
8
(3,1)
0
(0)
0
(0)
3
(1,2)
0
(0)
3
(1,2)
5
(2)
5
(2)
53
(20,9)
Izvor: [33]

Suptropska klima[uredi | uredi izvor]

Kejptaun, JAR

Suptropska klima na afričkom kontinentu obuhvata krajnje severozapadne i jugozapadne delove. Odlikuje se toplim i suvljim letima i prohladnim i svežim zimama. Na severnoj polulopti to je predeo Atlaskih planina i uskog priobalja uz pomenuti venac, a na južnoj hemisferi uzan priobalni pojas krajnjeg jugozapadnog dela JAR-a. Mogu se prema tome izdvojiti dva tipa: sredozemni i južnoafrički.[34]

Sredozemni tip[uredi | uredi izvor]

Suptropski sredozemni tip obuhvata venac Atlasa i priobalje Maroka, Alžira i Tunisa.[34] Ova regija je pod uticajem saharskog vazduha, pa su južne padine Atlasa, okrenute pustinji suvlje i toplije. Zimi je nad Sredozemljem nizak vazdušni pritisak pa zapadni vetrovi donose kišu sa Atlantika. Najviše se izluči u priobalju i severnim podgorinama. Prodor dalje ka istoku sprečavaju planinski venci pa su obale Libije i Egipta mnogo sušnije. Leti je iznad Sredozemlja visok vazdušni pritisak i anticiklon donosi suvo i toplo vreme. Tipičan predstavnik klimata je grad Alžir (prosečna temperatura oko 23 °C, a padavine do 700 mm).

Klima Alžira
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 16,5
(61,7)
17,3
(63,1)
18,5
(65,3)
20,4
(68,7)
23,5
(74,3)
27
(81)
30,6
(87,1)
31,2
(88,2)
29,2
(84,6)
25,1
(77,2)
20,7
(69,3)
17,2
(63)
23,1
(73,6)
Srednji minimum, °C (°F) 5,9
(42,6)
6,4
(43,5)
7
(45)
9
(48)
12
(54)
15,6
(60,1)
18,5
(65,3)
19,1
(66,4)
17,1
(62,8)
13,7
(56,7)
9,6
(49,3)
7
(45)
11,7
(53,1)
Količina padavina, mm (in) 80
(31,5)
81,8
(32,2)
73,4
(28,9)
61,1
(24,06)
39,9
(15,71)
16,7
(6,57)
4,6
(1,81)
7,4
(2,91)
34,2
(13,46)
76
(29,9)
96,4
(37,95)
115,2
(45,35)
686,6
(270,31)
Izvor: [35]

Južnoafrički tip[uredi | uredi izvor]

Južnoafrički sredozemni tip obuhvata priobalje oko grada Kejptauna i Rta dobre nade u Južnoafričkoj Republici.[34] Za razliku od sredozemnog, ovaj klimat ima izraženiji maritiman-okeanski karakter, pa su leta svežija, zime blaže, a temperature niže. Zimi u ovoj oblasti prodiru stalni zapadni vetrovi i donose padavine, dok se leti, u januaru regija nalazi pod uticajem visokog vazdušnog pritiska pa su padavine ređe i oskudne. Tipičan predstavnik klimata je Kejptaun (temperature oko 22 °C i padavine do 520 milimetara).

Klima Kejptauna
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 26,1
(79)
26,5
(79,7)
25,4
(77,7)
23
(73)
20,3
(68,5)
18,1
(64,6)
17,5
(63,5)
17,8
(64)
19,2
(66,6)
21,3
(70,3)
23,5
(74,3)
24,9
(76,8)
22
(72)
Srednji minimum, °C (°F) 15,7
(60,3)
15,6
(60,1)
14,2
(57,6)
11,9
(53,4)
9,4
(48,9)
7,8
(46)
7
(45)
7,5
(45,5)
8,7
(47,7)
10,6
(51,1)
13,2
(55,8)
14,9
(58,8)
11,4
(52,5)
Količina padavina, mm (in) 15
(5,9)
17
(6,7)
20
(7,9)
41
(16,1)
69
(27,2)
93
(36,6)
82
(32,3)
77
(30,3)
40
(15,7)
30
(11,8)
14
(5,5)
17
(6,7)
515
(202,8)
Izvor: [36]

Planinski klimat[uredi | uredi izvor]

Planina Kenija

Zbog svog geografskog položaja u odnosu na ekvator, afrički kontinent ne zalazi u umerene i polarne širine, pa se zbog toga ne izdvajaju hladni klimatski pojasevi. Međutim, nešto hladnije oblasti javljaju se na planinama zahvaljujući nadmorskoj visini. U tim predelima izdvaja se planinski (subekvatorijalni) klimat. Zastupljen je na visoravnima iznad 4.000 metara, kao što su Etiopske planine, Kilimandžaro, Ruvenzori i Kenija. Temperature se spuštaju i ispod 0 °C noći, a danju se kreću u rasponu od 5 – 15 °C. Tokom godine pada sneg i zadržava se nekoliko meseci. Iznad snežne granice snežni pokrivač je prisutan tokom cele godine.[37][38]

Klimatske promene[uredi | uredi izvor]

Klima Afrike je u dalekoj prošlosti bila vlažnija nego danas. Tokom poslednjeg ledenog doba i smene glacijala i interglacijala, kontinent je prolazio kroz sušnije i vlažnije faze. U pleistocenu je u Čadskoj kotlini postojalo jezero koje je zahvatalo prostor od današnjeg basena na jugu do kotline Bodele na severu.[39] Saharom su pre oko 10.000 godine tekle reke sa planinskih vrhova, a danas su u njihovim dolinama suva rečna korita — uadi. Savremene klimatske promene u Africi negativno utiču na mnogobrojne aspekte ljudske delatnosti ali i na samu prirodu uopšte.

Posledica globalnog porasta temperature utiče na širenje pustinja u severnom delu kontinenta. To proširuje aridni klimat na uštrb vlažnijih predela na obodu. Smanjena količina padavina uzrokuje da brojne manje reke presušuju u toku godine. Sve ovo utiče negativno na poljoprivrednu delatnost stanovništva u Africi. Smanjuju se površine pod plodnim zemljištem, suše su sve češće i sve duže, a prinosi sve manji. Promena klime utiče i na biodiverzitet i ekosisteme. Mnoge biljne i životinjske vrste ugrožene su porastom temperatura, nedostatkom vode i smanjenjem prirodnih staništa. Manjak pijaće vode i plodnog zemljišta uzrok je potencijalnih ratova na prostoru Afrike. Predviđa se da će temperatura do 2100. godine porasti za 1,5 – 4 °C.[40][41]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vujadinović, S. str. 131.
  2. ^ Gavrilović, D. i Đurović P, str 64-65
  3. ^ Gavrilović, D. i Đurović P, str 65-66
  4. ^ Vujadinović, S. str. 122–123
  5. ^ Vujadinović, S. str. 124.
  6. ^ Vujadinović, S. str. 125.
  7. ^ „AFRICA DURING THE LAST 150, 000 YEARS - Compiled by Jonathan Adams, Environmental Sciences Division, Oak Ridge National Laboratory, Oak Ridge, TN 37831, USA”. Arhivirano iz originala 01. 05. 2006. g. Pristupljeno 02. 03. 2015. 
  8. ^ Mastilo, N. str. 173.
  9. ^ a b Vujadinović, S. str. 132.
  10. ^ a b v g d đ e Vujadinović, S. str. 133.
  11. ^ „Introduction to Tropical Meteorology - Focus 2: Seasonal Precipitation in Central Africa”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2014. g. Pristupljeno 22. 06. 2014. 
  12. ^ „Rainfall/ Precipitation in Addis Ababa, Ethiopia”. Arhivirano iz originala 01. 07. 2014. g. Pristupljeno 22. 06. 2014. 
  13. ^ „Inter-tropical Convergence Zone”. Arhivirano iz originala 29. 03. 2008. g. Pristupljeno 22. 06. 2014. 
  14. ^ a b v g Vujadinović, S. str. 126.
  15. ^ a b World Meteorological Organization Global Weather & Climate Extremes
  16. ^ a b „Global Measured Extremes of Temperature and Precipitation”. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 19. 06. 2014. 
  17. ^ The World's Wettest Places Debundscha, Cameroon
  18. ^ a b v g Vujadinović, S. str. 134.
  19. ^ http://pubs.usgs.gov/pp/p1386g/africa.pdf Glaciers in Africa
  20. ^ "Mountains of the Moon" Glaciers Melting in Africa
  21. ^ Vujadinović, S. str. 135.
  22. ^ Climate: Mbandaka
  23. ^ Debundscha Monthly Climate Average, Cameroon
  24. ^ Vujadinović, S. str. 136.
  25. ^ Weather Information for Lagos
  26. ^ Average Conditions Brazzaville, Congo
  27. ^ „Weather Information for Juba”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 06. 2014. 
  28. ^ a b v Vujadinović, S. str. 137.
  29. ^ „Weather Information for Khartoum”. Arhivirano iz originala 06. 02. 2017. g. Pristupljeno 21. 06. 2014. 
  30. ^ Tabulation of Climate Statistics for Selected Stations in Namibia[mrtva veza]
  31. ^ Average Rainfall for GNZ, Ghanzi, Ghanzi, Botswana
  32. ^ Climate Statistics for Tulear (Toliara), Madagascar
  33. ^ "Average Conditions". BBC News Online
  34. ^ a b v Vujadinović, S. str. 139.
  35. ^ Weather Information for Algiers
  36. ^ Weather Information for Cape Town
  37. ^ „Kilimanjaro Weather and Climate”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2015. g. Pristupljeno 22. 06. 2014. 
  38. ^ „Ethiopia's Weather and Average Temperatures”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2015. g. Pristupljeno 22. 06. 2014. 
  39. ^ Vujadinović, S. str. 148.
  40. ^ mpacts of Climate Change - Impacts in Africa
  41. ^ World Bank Climate Change Strategy for Africa Calls for Adaptation, Mitigation and Additional Financing

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vujadinović, S. (2009): Regionalna geografija Afrike, Geografski fakultet, Beograd
  • Gavrilović, D. i Đurović P. (2007): Paleogeografija, Geografski fakultet, Beograd
  • Grupa autora (2006): Atlas Afrike, Monde Neuf, Ljubljana; (Politika, Beograd)
  • Mastilo, N. (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]