Niksonova poseta Kini 1972.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ričard Nikson i Džou Enlaj drže govor.

Niksonova poseta Kini 1972. je prvi potez u formalnoj normalizaciji odnosa između SAD i Narodne Republike Kine. Ovo je ujedno i prvi put da je jedan predsednik SAD posetio NR Kinu, koju je SAD smatrao jednim od najvećih neprijatelja. Od 21. do 28. februara američki predsednik Ričard Nikson, posetio je kineske gradove Peking, Hangdžou i Šangaj.

U julu 1971, Niksonov Savetnik za državnu bezbednost Henri Kisindžer tajno je posetio Peking, na putu za Pakistan, te dogovorio sve za posetu predsednika Niksona. Skoro odmah nakon dolaska u Peking, Nikson je pozvan na sastanak sa Mao Cedungom koji je gotovo umro 9 dana pre dolaska predsednika Niksona (to Amerikanci tada nisu znali), no osećao se dovoljno zdrav da se sastane s Niksonom. Državni sekretar Vilijam Rodžers nije bio na sastanku, a jedini Amerikanac koji je prisustvovao susretu dvaju vođa bio je član Veća državne bezbednosti (kasnije američki ambasador u Kini) Vinston Lord. Kako ne bi osramotio Rodžersa, Lord je izbačen sa svih zvaničnih fotografija sastanka.[1]

Nikson je tokom poseta imao puno sastanaka sa kineskim premijerom Džou Enlajem, a ti sastanci su uključivali i posete Kineskom zidu, te gradovima Hangdžouu i Šangaju. Po završetku posete, SAD i NR Kina su izdali Šangajski komunike, dokument koji je iznio poglede dveju zemalja o spoljnoj politici i postao baza za kinesko-američke odnose. U saopštenju obe nacije su obećale da će težiti ka potpunoj normalizaciji odnosa dveju zemalja. SAD je takođe priznao da Kinezi s obe strane Tajvanskog moreuza podupiru ideju da postoji samo jedna Kina, te da je Tajvan deo Kine. Nikson i američka vlada potvrdili su želju da se tajvansko pitanje reši na miran način, što je podržala i sama Kina. Ta izjava je SAD i Kini omogućila da privremeno stave sa strane "ključno pitanje koje ometa normalizaciju odnosa"[2] oko političkog statusa Tajvana te da otvore trgovinu i ostale kontakte. No, SAD je nastavio diplomatske odnose sa Tajvanom sve do 1979. kada je raskinuo te odnose i uspostavio potpune diplomatske odnose s NR Kinom.

Sastanak u medijima i kulturi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kissinger Years of Upheaval pp. 65
  2. ^ Nixon's China's Visit and "Sino-U.S. Joint Communiqué"

Dalje informacije[uredi | uredi izvor]

  • Margaret MacMillan, Nixon & Mao: The Week that Changed the World, Random House 2007. [1]
  • RN: The Memoirs of Richard Nixon, Grosset & Dunlap 1978.
  • William Burr, The Kissinger Transcripts, New Press 1999.
  • James Mann, About Face, Knopf 1999.
  • Patrick Tyler, A Great Wall, Public Affairs 1999.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]