Roderik Makinon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Roderik Makinon
Roderik Mekinon (2007)
Lični podaci
Datum rođenja(1956-02-19)19. februar 1956.(68 god.)
Mesto rođenjaBerlington, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Tafts
Naučni rad
Poljehemija
Nagrade Nobelova nagrada za hemiju

Roderik Makinon (engl. Roderick MacKinnon; Berlington, 19. februar 1956) je profesor molekularne neurobiologije i biofizike na Univerzitetu Rokfeler u Njujorku. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju 2003. (zajedno sa Piterom Agreom) za rad na objašnjenju strukture i funkcije jonskih kanala.

Godine 1996. počeo je da radi na Univerzitetu Rokfeler kao profesor i šef laboratorije za molekularnu neurobiologiju i biofiziku. Proučavao je strukturu kalijumskih kanala. Ovi kanali su od velikog značaja za rad nervnog sistema i srca jer preko njih kalijum prelazi ćelijsku membranu. Pre Makinonovih istraživanja nije bila poznata molekularna struktura kanala kalijuma. Mekinon je sa saradnicima, koristeći rentgensku kristalografiju, uspeo da otkrije trodimenzionalnu strukturu molekula kanala kalijuma bakterije. Objasnio je i zašto ovi kanali propuštaju veće jone kalijuma, a zaustavljaju manje jone natrijuma[1] [2].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ MacKinnon, R.; Cohen, S. L.; Kuo, A.; Lee, A.; Chait, B. T. (1998). „Structural conservation in prokaryotic and eukaryotic potassium channels”. Science. 280 (5360): 106—109. PMID 9525854. doi:10.1126/science.280.5360.106. 
  2. ^ Doyle, D. A.; Morais Cabral, J.; Pfuetzner, R. A.; Kuo, A.; Gulbis, J. M.; Cohen, S. L.; Chait, B. T.; MacKinnon, R. (1998). „The structure of the potassium channel: Molecular basis of K+ conduction and selectivity”. Science. 280 (5360): 69—77. PMID 9525859. doi:10.1126/science.280.5360.69. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]