Ilija Muromec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tri bogatira koje je 1898. naslikao Viktor Vasnecov, Ilija Muromec je u centru.

Ilija Muromec (rus. Илья́ Му́ромец, ukr. Ілля Муровець, bukvalno: „Ilija od Muroma“) je kijevski ruski mitski junak, pravoslavni svetitelj, i monah kijevopečerski. Opevan je u brojnim narodnim epskim pesmama. Uz Dobrinju Nikitiča i Aljošu Popoviča smatra se najvećim srednjovekovnim ruskim vitezom i pustolovom. U ruskoj mitologiji poznati su kao Tri bogatira.

Ilija u pesmama[uredi | uredi izvor]

Prema legendi, Ilija je bio sin jednog poljoprivrednika, rođen u selu Karačarovo, u blizini Muroma. U svojoj mladosti je zbog teške bolesti koju je pretrpeo, ostao nepokretan do svoje 33. godine, ali je onda čudesno ozdravio uz pomoć dva hodočasnika. Tada je dobio nadljudsku snagu od viteza na samrti Svetogora (rus. Святого́р), pa je krenuo da oslobodi grad Kijev od idolopoklonika, a u službi kneza Vladimira I Velikog. Uz put je potpuno sam branio grad Černigov od invazije Tatara, te je ponudio svoje usluge viteza lokalnom vladaru, ali je odbio da ostane. U šumama Brjanska je ubio čudovište koje je tu bilo nastanjeno (Slavuj-razbojnik), koji je mogao da ubije putnike svojim moćnim zviždukom. U Kijevu, Iliju je knez Vladimir proglasio ruskim vitezom i on je branio Rusiju od brojnih napada ljudi iz stepe, uključujući Batu-kana, mitskog cara zlatne horde. Velikodušan i jednostavnog duha, ali i temperamentan, Ilija je jednom podivljao i uništio sve crkvene tornjeve u Kijevu, jer je knez Vladimir propustio da ga pozove na slavlje. Ubrzo se smirio kada je Vladimir poslao po njega.

Istorijski podaci[uredi | uredi izvor]

Ilija Muromec je postao sinonim raskošne fizičke i duhovne snage i integriteta, posvećen zaštiti domovine i ljudi i tokom vremena je postao heroj brojnih filmova, slika, spomenika, karikatura i anegdota. On je jedini epski junak kanonizovan od ruske pravoslavne crkve.

Ilija Muromec (1914), Viktor Vasnecov.
Netruležne mošti svetog Ilije Pečerskog u kijevopečerskoj lavri.

Po hrišćanskom verovanju Ilijine mošti su čudotvorne. Na njegovoj desnoj ruci su tri prva prsta sastavljena za molitvu,[1] što ukazuje da je umro moleći se, a kao godina njegove smrti se navodi 1188.[2] Iako su ostaci Ilije Muromeca navodno sačuvani u kievopečerskom manastiru, njegov lik verovatno ne predstavlja jedinstvenu istorijsku ličnost, već spoj više realnih ili fiktivnih heroja iz različitih epoha. Na to ukazuje da je Ilija navodno istovremeno služio knezu Vladimiru koji je vladao od 980. do 1015; ali se borio protiv Batu-kana, osnivača zlatne horde (1205—1255); spasio je „Konstantina Bogoljupca“, cara u Konstantinopolju, od čudovišta (bilo je niz vizantijskih careva koji su se zvali Konstantin, ali nijedan nije bio savremenik kneza Vladimira ili Batu-kana, a jedinog koga su najverovatnije zvali „Bogoljubac“ bio je Konstantin XI, 1405-1453).

Praznik[uredi | uredi izvor]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 19. decembra po crkvenom, a 1. januara po gregorijanskom kalendaru.

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

  • Viktor Vasnetsov 1898. slika: Tri bogatira (centralna ličnost).
  • Reinhold Glière 1911. treća simfonija (Ilya Muromets) u B molu, opus 42
  • Ilija Muromec je oslikan na ruskim poštanskim markama 1913. godine.
  • Slika Viktora Vasnetsova 1914.
  • Film iz 1956. Aleksandra Ptuška.
  • Animirani film predstavljen 7. jula 2007. [1]
  • Liz Vilijams „Devet slojeva neba“ (2003) opisuje Iliju iz ugla modernog doba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sveti prepodobni Ilija Muromec”. Crkveni kalendar. Pristupljeno 28. 1. 2021. 
  2. ^ „Sveti prepodobni Ilija Muromec”. Prijatelj Božiji. Pristupljeno 28. 1. 2021. 


Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]