Stan Vavrinka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Стен Вавринка)
Sten Vavrinka
Stanislas Vavrinka na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, gde je nosio zastavu Švajcarske na ceremoniji otvaranja
Lični podaci
Datum rođenja(1985-03-28)28. mart 1985.(39 god.)
Mesto rođenjaLozana, Švajcarska
DržavljanstvoŠvajcarska
Visina1,83 m
Masa81 kg
PrebivališteMonte Karlo, Monako
Informacije o karijeri
Pro. karijera2002–
IgraDesnom rukom; jednoručni bekhend
TrenerDimitrij Zavjalov (1993–2010)[1]
Peter Lundgren (2010–2011)[2]
Rihard Krajiček (2016)[3]
Pol Anakon (2017)[4]
Janik Fatebert (2011–2019)[5][6]
Danijel Valverdu (2019–2022)[7][8]
Magnus Norman (2013–2017, 2018–2020, 2022–)[9][10][11][12]
Zarada36.183.599 $
ATP profilwww.atptour.com/en/players/stan-wawrinka/w367/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi561—337 (62,47% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri16 (7 čelendžera)
Izgubljena finala15
Najbolji plasmanBr. 3 (27. januar 2014)
Trenutni plasmanBr. 49 (7. avgust 2023)
Uspeh na grend slem turnirima
OP AustralijeP (2014)
Rolan GarosP (2015)
VimbldonČF (2014, 2015)
OP SADP (2016)
Ostali turniri
Masters kupPF (2013, 2014, 2015)
Olimpijske igre2K (2008)
Parovi
Pobede—porazi81—103 (44,02% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri3 (1 fjučers)
Izgubljena finala4
Najbolji plasmanBr. 88 (2. februar 2015)
Trenutni plasmanBr. 210 (7. avgust 2023)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP Australije3K (2006)
Rolan Garos3K (2006)
Vimbldon1K (2006, 2007)
OP SAD1K (2005)
Ostali turniri — parovi
Olimpijske igre Zlato (2008)
Timska takmičenja
Dejvis kupP (2014)
Zvanični veb-sajt
http://www.stanwawrinka.com
Ažurirano: 7. avgust 2023.
Osvojene medalje
Predstavljajući Švajcarska
Tenis
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto Peking 2008. Parovi

Stanislas Vavrinka[13] (češ. Stanislas Wawrinka; Lozana, 28. mart 1985) švajcarski je teniser češkog porekla rođen 28. marta 1985. u Lozani u Švajcarskoj. Tokom karijere je osvojio tri grend slem trofeja u pojedinačnoj konkurenciji. Najbolji plasman na ATP listi mu je treće mesto. Zajedno sa reprezentacijom Švajcarske je osvojio Dejvis kup 2014. godine, kao i zlatnu medalju u paru sa Rodžerom Federerom na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Iako je njegovo prezime poljskog porekla, Stanislas je polu-Nemac polu-Švajcarac. Njegov otac Volfram rođen je u Hamburgu dok je majka, Izabela, Švajcarkinja. Obojica dedâ su mu Česi. Ima dve sestre i brata Džonatana koji ga je naučio tenisu kada je imao 8 godina. Išao je u školu do 15. godine kada je odlučio da se posveti tenisu. Počeo je da igra na juniorskim turnirima u 14. godini. 2003. je osvojio Rolan Garos za juniore, pobedivši Brajana Bejkera u finalu. Njegov trener je bio nekadašnji teniser Dimitrij Zavjalov, a od 2013. ga trenira Magnus Norman.[14]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Stanislas Vavrinka je trenutno najbolji aktivni švajcarski teniser. Karijeru je započeo 2001. U juniorskoj konkurenciji je osvojio Rolan Garos 2003. Svoj prvi turnir osvojio je u Umagu 2006. godine pobedivši Novaka Đokovića. Najveći uspeh mu je osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu u paru sa Rodžerom Federerom i ulazak u finale na mastersu u Rimu 2008, kada je ušao među prvih deset na ATP listi. Na grend slem turnirima najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji prošle godine mu je bilo ali je izgubio drugi put od Đokovića u 5 setova 3:2 (2:6, 7:6 /7:4/, 3:6, 6:3, 6:4). u polufinalu 2013.

Na Otvorenom prvenstvu Australije, Vavrinka je ostvario najveći uspeh u karijeri. Osvojio je prvi grend slem u karijeri i to pobedom protiv Nadala od 3:1 po setovima (6:2, 6:2, 3:6, 6:3). A na tom grend slemu je prekinuo i dve loše tradicije. Najpre u četvrtfinalu je prvi put posle 8 godina savladao šampiona iz prethodne tri godine Novaka Đokovića sa 3:2 po setovima (2:6, 6:4, 6:2, 3:6, 9:7) i pobeda protiv Nadala u finalu je prva u 15. međusobnih susreta. Vavrinka je zbog osvajanja Australijan Opena, od 27. januara 2014. bio treći na ATP listi što mu je najbolji plasman u karijeri.

Grend slem finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 4 (3:1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobednik 1. 2014. OP Australije Tvrda Španija Rafael Nadal 6:3, 6:2, 3:6, 6:3
Pobednik 2. 2015. Rolan Garos Šljaka Srbija Novak Đoković 4:6, 6:4, 6:3, 6:4
Pobednik 3. 2016. OP SAD Tvrda Srbija Novak Đoković 6:7(1:7), 6:4, 7:5, 6:3
Finalista 1. 2017. Rolan Garos Šljaka Španija Rafael Nadal 2:6, 3:6, 1:6

Finala ATP masters 1000 serije[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 4 (1:3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 2008. Rim Šljaka Srbija Novak Đoković 6:4, 3:6, 3:6
Finalista 2. 2013. Madrid Šljaka Španija Rafael Nadal 2:6, 4:6
Pobednik 1. 2014. Monte Karlo Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 4:6, 7:6(7:5), 6:2
Finalista 3. 2017. Indijan Vels Tvrda Švajcarska Rodžer Federer 4:6, 5:7

Parovi: 1 (0:1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 2011. Indijan Vels Tvrda Švajcarska Rodžer Federer Ukrajina Aleksandar Dolgopolov
Belgija Gzavje Malis
4:6, 7:6(7:5), [7:10]

Mečevi za olimpijske medalje[uredi | uredi izvor]

Parovi: 1 (1:0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Zlato 2008. OI u Pekingu Tvrda Švajcarska Rodžer Federer Švedska Simon Aspelin
Švedska Tomas Johanson
6:3, 6:4, 6:7(4:7), 6:3

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 31 (16:15)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (3:1)
Završno prvenstvo sezone (0:0)
ATP masters 1000 (1:3)
ATP 500 (3:3)
ATP 250 (9:8)
Finala po podlozi
Tvrda (9:7)
Šljaka (7:7)
Trava (0:1)
Finala po lokaciji
Otvoreno (15:11)
Dvorana (1:4)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 10. jul 2005. Gštad, Švajcarska Šljaka Argentina Gaston Gaudio 4:6, 4:6
Pobednik 1. 30. jul 2006. Umag, Hrvatska Šljaka Srbija Novak Đoković 6:6(1:3) (predaja)
Finalista 2. 22. jul 2007. Štutgart, Nemačka Šljaka Španija Rafael Nadal 4:6, 5:7
Finalista 3. 14. oktobar 2007. Beč, Austrija Tvrda (d) Srbija Novak Đoković 4:6, 0:6
Finalista 4. 5. januar 2008. Doha, Katar Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari 4:6, 6:4, 2:6
Finalista 5. 11. maj 2008. Rim, Italija Šljaka Srbija Novak Đoković 6:4, 3:6, 3:6
Finalista 6. 10. januar 2010. Čenaj, Indija Tvrda Hrvatska Marin Čilić 6:7(2:7), 6:7(3:7)
Pobednik 2. 11. april 2010. Kazablanka, Maroko Šljaka Rumunija Viktor Hanesku 6:2, 6:3
Pobednik 3. 9. januar 2011. Čenaj, Indija Tvrda Belgija Gzavje Malis 7:5, 4:6, 6:1
Finalista 7. 24. februar 2013. Buenos Ajres, Argentina Šljaka Španija David Ferer 4:6, 6:3, 1:6
Pobednik 4. 5. maj 2013. Oeiras, Portugal Šljaka Španija David Ferer 6:1, 6:4
Finalista 8. 12. maj 2013. Madrid, Španija Šljaka Španija Rafael Nadal 2:6, 4:6
Finalista 9. 22. jun 2013. Hertogenbos, Holandija Trava Francuska Nikola Mai 3:6, 4:6
Pobednik 5. 5. januar 2014. Čenaj, Indija (2) Tvrda Francuska Eduar Rože-Vaselen 7:5, 6:2
Pobednik 6. 26. januar 2014. Melburn, Australija Tvrda Španija Rafael Nadal 6:3, 6:2, 3:6, 6:3
Pobednik 7. 20. april 2014. Monte Karlo, Monako Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 4:6, 7:6(7:5), 6:2
Pobednik 8. 11. januar 2015. Čenaj, Indija (3) Tvrda Slovenija Aljaž Bedene 6:3, 6:4
Pobednik 9. 15. februar 2015. Roterdam, Holandija Tvrda (d) Češka Tomaš Berdih 4:6, 6:3, 6:4
Pobednik 10. 7. jun 2015. Rolan Garos, Francuska Šljaka Srbija Novak Đoković 4:6, 6:4, 6:3, 6:4
Pobednik 11. 11. oktobar 2015. Tokio, Japan Tvrda Francuska Benoa Per 6:2, 6:4
Pobednik 12. 10. januar 2016. Čenaj, Indija (4) Tvrda Hrvatska Borna Ćorić 6:3, 7:5
Pobednik 13. 27. februar 2016. Dubai, UAE Tvrda Kipar Markos Bagdatis 6:4, 7:6(15:13)
Pobednik 14. 21. maj 2016. Ženeva, Švajcarska Šljaka Hrvatska Marin Čilić 6:4, 7:6(13:11)
Pobednik 15. 11. septembar 2016. Njujork, SAD Tvrda Srbija Novak Đoković 6:7(1:7), 6:4, 7:5, 6:3
Finalista 10. 25. septembar 2016. Sankt Peterburg, Rusija Tvrda (d) Njemačka Aleksandar Zverev 2:6, 6:3, 5:7
Finalista 11. 19. mart 2017. Indijan Vels, SAD Tvrda Švajcarska Rodžer Federer 4:6, 5:7
Pobednik 16. 27. maj 2017. Ženeva, Švajcarska (2) Šljaka Njemačka Miša Zverev 4:6, 6:3, 6:3
Finalista 12. 11. jun 2017. Rolan Garos, Francuska Šljaka Španija Rafael Nadal 2:6, 3:6, 1:6
Finalista 13. 17. februar 2019. Roterdam, Holandija Tvrda (d) Francuska Gael Monfis 3:6, 6:1, 2:6
Finalista 14. 20. oktobar 2019. Antverpen, Belgija Tvrda (d) Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari 6:3, 4:6, 4:6
Finalista 15. 30. jul 2023. Umag, Hrvatska Šljaka Australija Aleksej Popirin 7:6(7:5), 3:6, 4:6

Parovi: 7 (3:4)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0:0)
Završno prvenstvo sezone (0:0)
Olimpijske igre (1:0)
ATP masters 1000 (0:1)
ATP 500 (0:0)
ATP 250 (2:3)
Finala po podlozi
Tvrda (2:2)
Šljaka (1:2)
Trava (0:0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (3:4)
Dvorana (0:0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 11. jul 2004. Gštad, Švajcarska Šljaka Švajcarska Mark Rose Indija Leander Paes
Češka David Rikl
4:6, 2:6
Finalista 2. 13. jul 2008. Gštad, Švajcarska (2) Šljaka Švajcarska Stefan Boli Češka Jaroslav Levinski
Slovačka Filip Polašek
6:3, 2:6, [9:11]
Pobednik 1. 16. avgust 2008. Peking, Kina Tvrda Švajcarska Rodžer Federer Švedska Simon Aspelin
Švedska Tomas Johanson
6:3, 6:4, 6:7(4:7), 6:3
Finalista 3. 11. januar 2009. Čenaj, Indija Tvrda Švajcarska Žan-Klod Šerer Sjedinjene Američke Države Erik Butorak
Sjedinjene Američke Države Radživ Ram
3:6, 4:6
Finalista 4. 20. mart 2011. Indijan Vels, SAD Tvrda Švajcarska Rodžer Federer Ukrajina Aleksandar Dolgopolov
Belgija Gzavje Malis
4:6, 7:6(7:5), [7:10]
Pobednik 2. 6. januar 2013. Čenaj, Indija Tvrda Francuska Benoa Per Njemačka Andre Begeman
Njemačka Martin Emrih
6:2, 6:1
Pobednik 3. 23. jul 2023. Gštad, Švajcarska Šljaka Švajcarska Dominik Striker Brazil Marselo Demoliner
Holandija Matve Midelkop
7:6(10:8), 6:2

Ostala finala[uredi | uredi izvor]

Timska takmičenja: 1 (1:0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici Rezultat Izvor
Pobednik 1. 21–23. novembar 2014. Dejvis kup, Lil, Francuska Šljaka (d) Švajcarska Rodžer Federer
Švajcarska Marko Kjudineli
Švajcarska Mihael Lamer
Francuska Žo-Vilfrid Conga
Francuska Gael Monfis
Francuska Žilijen Beneto
Francuska Rišar Gaske
3:1 [15]

Egzibicioni turniri: 1 (0:1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat Izvor
Finalista 1. 17. januar 2009. Melburn, Australija Tvrda Švajcarska Rodžer Federer 1:6, 3:6 [16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „US Open 2010: Andy Murray in danger as new coach gives Stanislas Wawrinka extra venom”. The Telegraph. 4. 9. 2010. Pristupljeno 26. 10. 2016. 
  2. ^ „Wawrinka splits with coach Peter Lundgren”. Tennis. 19. 9. 2011. Pristupljeno 26. 10. 2016. 
  3. ^ „Stan Wawrinka adds Richard Krajicek to coaching team”. Sky Sports. 10. 6. 2016. Pristupljeno 26. 10. 2016. 
  4. ^ „Wawrinka adds Annacone to coaching team for grasscourt season”. Reuters. 12. 6. 2017. Pristupljeno 12. 8. 2023. 
  5. ^ „Yannick Fattebert: Wawrinkas Trainer im Schatten von Magnus Norman”. az Aargauer Zeitung. 4. 7. 2018. Arhivirano iz originala 19. 02. 2019. g. Pristupljeno 19. 2. 2019. 
  6. ^ „Stan Wawrinka – profile”. ATP Tour. 24. 6. 2019. Arhivirano iz originala 26. 06. 2019. g. Pristupljeno 12. 8. 2023. 
  7. ^ „Stan Wawrinka Announces New Addition to His Team Ahead of Wimbledon Championships 2019”. Essentially Sports. 10. 6. 2019. Pristupljeno 21. 10. 2019. 
  8. ^ „Wawrinka replaces Vallverdu with old coach Magnus Norman”. Tennis Infinity. 26. 10. 2022. Pristupljeno 12. 8. 2023. 
  9. ^ „Wawrinka hires Norman as coach”. Tennis. 17. 4. 2013. Pristupljeno 26. 10. 2016. 
  10. ^ „Norman Ends Four-Year Partnership With Wawrinka”. ATP World Tour. 25. 10. 2017. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  11. ^ „Magnus Norman announces important news”. Tennis World. 7. 6. 2018. Pristupljeno 27. 11. 2018. 
  12. ^ „Wawrinka Announces End To Norman Partnership”. ATP Tour. 21. 9. 2020. Pristupljeno 12. 8. 2023. 
  13. ^ „French Open to be first tournament for "Stan" Wawrinka”. tennis.com. Arhivirano iz originala 27. 02. 2020. g. Pristupljeno 25. 5. 2014. 
  14. ^ Hodgkinson, Mark (4. 9. 2010). „Andy Murray in danger as new coach gives Stanislas Wawrinka extra venom”. The Telegraph. London. Pristupljeno 5. 11. 2012. 
  15. ^ „2014 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 14. 09. 2014. g. Pristupljeno 27. 11. 2018. 
  16. ^ „Federer cruises to title in Kooyong”. The Guardian. 17. 1. 2009. Pristupljeno 20. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]