Gornja Toponica (Niš)

Koordinate: 43° 24′ 05″ S; 21° 48′ 17″ I / 43.4015° S; 21.804666° I / 43.4015; 21.804666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornja Toponica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni Krst
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1127
Geografske karakteristike
Koordinate43° 24′ 05″ S; 21° 48′ 17″ I / 43.4015° S; 21.804666° I / 43.4015; 21.804666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina250 m
Gornja Toponica na karti Srbije
Gornja Toponica
Gornja Toponica
Gornja Toponica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18202
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Gornja Toponica je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Smeštena je u dolini Toponičke reke, u graničnom prostoru Niške i Aleksinačke kotline, na oko 11 km severozapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 1550 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1311 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Preistorijski nalazi ukazuju na davnu naseljenost seoskog prostora Gornje Toponice. Na rtu koga čini stara obala s levom obalom Toponičke reke, u lokalitetu zvanom Šanac, zapaženi su preistorijski nalazi. Nalazište se prostire na površini od 1 ha i uzdignuto je preko ostalog terena. Preko ovog sela prolazio je rimski Vojnički put (Via militaris), kao i kasniji srednjovekovni turski Carigradski drum. Na temelju ove prastare zaseljenosti naselila se kasnije slovenska Topolnica, verovatno najpre kao jedinstveno, a kasnije kao podeljeno selo.

Prvi turski popis sredinom 15. veka govori samo o jednoj Toponici (Topolnici), koja ima 96 domova, 38 neoženjenih, 9 udovičkih domaćinstava, 8 rajinskih vodenica i 8 valjavica, sa dažbinama u iznosu 15.163 akče. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Gornja Topolnica, .[1] Međutim, u tom popisu upisane su obe Toponice, Gornja i Donja. Gornja Toponica je imala 48 hrišćanskih i 7 muslimanskih kuća, 7 neženjenih i 8 udovičkih domaćinstava, s davanjima u iznosu 6849 akči. Verovatno zbog blizine Carskog puta i opasnosti na njemu, kao i zbog sklanjanja i odseljavanja stanovništva u vezi s tim, sledeći popisi pokazuju opadanje stanovništva u oba sela, naročio u Gornjoj Toponici. U vreme vladavine Murata III, pred kraj 16. veka, selo je pored 17 hrišćanskih imalo i tri muslimanske kuće i 7 čiflika s dažbinama u iznosu 5000 akči. U jednom od dva navedena sela nalazio se lep karavan-saraj, u kome je 1571. godine prenoćio K. Rim na putu za Carigrad. Prema njegovoj zabelešci putovalo se lepom i pitomom ravnicom u kojoj se stanovništvo pretežno bavilo gajenjem žitarica i vinogradarstvom.

Posle teških godina iz perioda austrijsko-turskih ratova krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka, kuge u prvoj i čiflučenja sela u drugoj polovini 19. veka, kada je dolazilo do većih stradanja, napuštanja i gašenja sela, Gornja Toponica je ušla u sastav Srbije kao malo selo sa dvadesetak domaćinstava. Posle otkupa spahijske zemlje, u čemu su, pored meštana, učestvovala i imućnija domaćinstva iz Gornjeg Matejevca, Kamenice i Niša (Jovan Đulizibarić - 80 ha), selo je počelo da se obnavlja i lagano razvija prelazeći postepeno s naturalne na tržišnu privredu. Godine 1895. Gornja Toponica ima 27 domaćinstava i 186 stanovnika, a 1930. godine u njoj je živelo 40 domaćinstava i 262 stanovnika. Godine 1927. (1. maja) u Gornjoj Toponici je, na levoj obali Toponičke reke, u nekadašnjem lovištu kralja Milana, počela s radom novoizgrađena „Duševna bolnica“ (a po odluci o iz 1912 o premeštanju iz Beograda[2]), u kojoj je prvi korisnik bio Đorđe Karađorđević. Ona je - kao specijalistička psihijatrijska bolnica - posle Drugog svetskog rata rekonstruisana i dograđena u nov i razvijen zdravstveni centar.

Posle Drugog svetskog rata, Gornja Toponica je, osim iseljavanja jednog broja stanovnika s radničkim zanimanjima (uglavnom u Niš), postala privlačna za radnička i mešovita domaćinstva iz udaljenijih krajeva, kao i za pojedine službenike koji rade u psihijatrijskoj bolnici, tako da je ukupan broj stanovnika ispoljio tendenciju laganog rasta. Osim toga, razvijena je i prilična dnevna migracija medicinskog osoblja iz Niša. Od 1972/75. godine počela je u ataru sela izgradnja poljskih kuća (vikendica) Nišlija, a 1982. godine počeo je na auto-putu s radom impozantni motelsko-hotelski kompleks „Nais“.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do naselja se može doći linijama 28B PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Mezgraja, linijom 29 PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Mezgraja - Donja Toponica - Donja Trnava - Gornja Trnava, linijom 32 PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Berčinac - Paljina - Miljkovac - Velo Polje - Kravlje, linijom 32L PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Berčinac - Paljina - Miljkovac - Velo Polje - Paligrace i linijom 39 PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Mezgraja - Supovac - Sečanica.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gornja Toponica živi 1010 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,2 godina (46,8 kod muškaraca i 49,9 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,91.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 484
1953. 1.397
1961. 742
1971. 2.081
1981. 1.534
1991. 1.311 1.298
2002. 1.550 1.565
2011. 1.127
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.431 92,32%
Albanci
  
52 3,35%
Romi
  
20 1,29%
Bugari
  
11 0,70%
Muslimani
  
10 0,64%
Crnogorci
  
9 0,58%
Makedonci
  
7 0,45%
Hrvati
  
1 0,06%
Slovenci
  
1 0,06%
nepoznato
  
3 0,19%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  2. ^ "Premeštanje ludnice", Politika, 24. avg. 1912, str. 3[mrtva veza]
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995. g. pp. 215

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]