Dušan Bajević
Dušan Bajević | |||
---|---|---|---|
![]() Bajević 2020. | |||
Lični podaci | |||
Nadimak | Princ s Neretve | ||
Datum rođenja | 10. decembar 1948. | ||
Mesto rođenja | Mostar, FNR Jugoslavija | ||
Pozicija | napadač | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1966—1977 1977—1981 1981—1983 |
Velež Mostar AEK Atina Velež Mostar |
277 106 45 |
(144) (65) (22) |
Reprezentativna karijera | |||
1970—1977 | Jugoslavija | 37 | (29) |
Trenerska karijera | |||
1983—1987 1988—1996 1996—1999 2000—2002 2002—2004 2004—2005 2006—2007 2007—2008 2008—2010 2010—2011 2012 2019—2020 |
Velež Mostar AEK Atina Olimpijakos PAOK AEK Atina Olimpijakos Crvena zvezda Aris Solun AEK Atina Omonija Atromitos Bosna i Hercegovina |
Dušan Bajević (Mostar, 10. decembar 1948) bivši je jugoslovenski i bosanskohercegovački fudbaler, a sadašnji fudbalski trener.
Igračka karijera[uredi | uredi izvor]
Karijeru je započeo u mostarskom Veležu, kod trenera Sulejmana Repca. Za Velež je odigrao oko 400 utakmica i postigao 170 golova u periodu od 1967. do 1975. godine, a onda prešao u grčki AEK, sa kojim je osvojio dve titule šampiona Grčke. U Velež se vratio 1981. godine i u ovom klubu ostao do kraja karijere, 1983. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 37 utakmica i postigao 29 golova. Bio je učesnik Svetskog prvenstva u Nemačkoj 1974, a na utakmici protiv Zaira, koju je Jugoslavija pobedila sa 9:0, postigao je tri gola. Drži rekord po broju golova za reprezentaciju Jugoslavije u jednoj utakmici. U meču protiv Venecuele pet puta je zatresao mrežu. Sa 164 gola drugi je (iza Slobodana Santrača – 218 golova) na listi najboljih strelaca jugoslovenskog fudbalskog prvenstva svih vremena. Najuspešniji je bio u sezoni 1969/70, kada je sa Santračem podelio prvo mesto na listi najboljih strelaca sezone, sa 20 golova.
Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]
Neposredno po završetku igračke, počeo je karijeru fudbalskog trenera, u Veležu, s kojim je 1986. godine osvojio Kup Jugoslavije, tadašnji Kup maršala Tita. Velež je u finalu pobedio zagrebački Dinamo sa 3:1, a 1987. godine igrao je u finalu. U AEK se, kao trener, vratio 1988. godine i iste sezone je sa ovim klubom osvojio titulu prvaka Grčke, prvu za AEK posle 10 godina. AEK je pod Bajevićevim vođstvom bio prvak Grčke još tri puta uzastopno (1992, 1993, 1994). Bajević je 1997. postao trener Olimpijakosa, s kojim je iste sezone osvojio titulu prvaka Grčke, a 1999. „duplu krunu“, prvenstvo i kup. Posle Olimpijakosa kratko se zadržao u solunskom PAOK-u, kome je doneo Kup Grčke 2001. godine. U AEK se vratio 2002, a iako je sa klubom ponovo postigao zapažene rezultate u Ligi šampiona, Bajević je zbog pritiska napustio klub. Ponovo je seo na klupu Olimpijakosa, s kojim je iste sezone, sa deset osvojenih bodova u grupi, bio nadomak plasmana u drugu rundu Lige šampiona, ali je zato „dogurao“ do četvrte runde rundu Kupa UEFA.
U maju 2006. preuzeo je funkciju šefa stručnog štaba Crvene zvezde,[1] sa kojom je osvojio jesenju titulu sa čak 14 bodova prednosti nad Partizanom. Za vreme utakmice sa novosadskom Vojvodinom, 10. marta 2007, ustao je i uputio se ka svlačionici, iako je do kraja meča ostalo 20 minuta. Podneo je ostavku posle te utakmice.[2][3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Bajević novi trener Zvezde”. Pristupljeno 4. 10. 2019.[mrtva veza]
- ^ „Bajević otišao”. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Novi šamar aktuelnom prvaku”. Pristupljeno 4. 10. 2019.[mrtva veza]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Dušan Bajević na sajtu reprezentacija.rs
- Rođeni 1948.
- Mostarci
- Jugoslovenski fudbaleri
- Srpski fudbalski treneri
- Fudbaleri Veleža Mostar
- Fudbaleri AEK Atine
- Napadači u fudbalu
- Jugoslovenski fudbalski reprezentativci
- Srpski sportisti iz Bosne i Hercegovine
- Treneri FK Crvena zvezda
- Treneri Veleža Mostar
- Treneri FK Olimpijakos
- Treneri FK PAOK
- Selektori fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1974.