Mataruška Banja

Koordinate: 43° 41′ 11″ S; 20° 36′ 23″ I / 43.6865° S; 20.606333° I / 43.6865; 20.606333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mataruška Banja
Obala Ibra u Mataruškoj Banji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRaški
GradKraljevo
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2950
Geografske karakteristike
Koordinate43° 41′ 11″ S; 20° 36′ 23″ I / 43.6865° S; 20.606333° I / 43.6865; 20.606333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina246 m
Mataruška Banja na karti Srbije
Mataruška Banja
Mataruška Banja
Mataruška Banja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj36201
Pozivni broj036
Registarska oznakaKV

Mataruška Banja je gradsko naselje grada Kraljeva u Raškom okrugu. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. u Banji je živelo 2.950 stanovnika, prema popisu iz 2002. 2.732 stanovnika, a prema popisu iz 1991. 2.262 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Mataruška Banja se nalazi u centralnoj Srbiji, pored Ibarske magistrale, udaljena 8 km od Kraljeva, i oko 180 km od Beograda.

Mataruška Banja je smeštena u jugozapadnom delu prostrane Kraljevačke kotline, na desnoj obali planinske reke Ibar, na 211 metara nadmorske visine. Sa južne i istočne strane opkoljena je ograncima planine Stolovi (1375 m), a sa zapadne i jugozapadne ograncima Troglava (1177 m) i Čemerna (1579 m) koji se spuštaju gotovo do same Banje.

Nalazi se u blizini srednjovekovnih manastira. Udaljena je 2 kilometra od Manastira Žiče, oko pedeset kilometara od Studenice i Ljubostinje. U njenoj blizini su i Maglič, Bogutovačka i Vrnjačka Banja.[1]

Kod Mataruške Banje se nalazi „kamena šuma“, prirodni fenomen koji se prostire na 15 hektara. U pitanju su naslage i ostaci kalcifikovanog drveta iz paleolita, a neke naslage su stare oko milion godina. Na svetu ima oko 30 ovakvih nalazišta, a u Evropi još 5 (Češka, Grčka, Velika Britanija, Ukrajina, Belgija).[2]

Klimatske odlike[uredi | uredi izvor]

Klima u Mataruškoj Banji je umereno kontinentalna i veoma je blaga bez jakih vetrova. Zahvaljujući konfiguraciji terenai blizini šuma na Stolovima, vazduh je čist. Mikroklima se donekle razlikuje od klime u Kraljevu, jer leži na planinskoj supodini i šumskom području. Ovakva klima odgovara osobama slabije konstitucije i rekonvalescentima. Temperatura je niža nego u Kraljevu, a povećana je i vlažnost pod dejstvom vegetacije. Godišnje ima 125 kišnih dana, a najviše u maju i novembru. Najčešće duva zapadni vetar.[1][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje Mataruške Banje i preiod pre Prvog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Mataruška Banja nosi naziv po selu Mataruge. Prostor na kom se Banja nalazi prvi put je pomenut u povelji Stefana Prvovenčanog izdatoj Manastiru Žiča 1219-1220. godine, kojom se Žiči daruje selo Ribiči sa zaseokom Črna (crna) Reka. Mataruge i dan danas imaju zaselak pod ovim imenom. Pod imenom Mataruge ovo selo je prvi put pomenuto u turskom popisu iz 1560. godine.[4]

Mataruška Banja je najmlađa banja u Srbiji. Nastala je 1898. godine. Ibar je usled velikih količina padavina promenio tok i napravio sebi novo korito, a na mestu gde je Ibar prekopao novo i privremeno korito, pojavila se topla voda koja je mirisala na sumpor. Potencijal te vode prvi je uočio Milomir Vesnić službenik u kraljevačkoj opštini, kome su se meštani Mataruga obratili za pomoć. Naime, oni su tražili da budu oslobođeni od poreza na njive koje je uništila poplava. Shvativši da je voda verovatno lekovita, Vesmnić je za tu vodu zainteresovao kraljevačkog lekara Dimitrija Antića. Uzorak vode dr. Antić poslao je dr. Marku Leku, hemičaru koji je obavito prvu analizu banjske vode na Hemijskom institutu u Beogradu. Rezultati analize pokazali su da su ključni sastojci ove vode sumpor, sumpor-vodonik i natrijum-bikarbonat i da se pomenuta voda može koristiti u lečenju reumatskih oboljenja i mnogih drugih oboljenja. Dr Leko je vodu ponovo ispitao u jesen 1898. godine.[5][6]

Udubljenje nastalo pri poplavi je prošireno, ograđeno koljem i prućem. U ovakvom primitivnom bazenu kupali su se prvi posetioci već 1898. godine, koji su ubrzo počeli da šire priče o lekovitosti vode. Prvi smeštajni kapaciteti su bile kolibe, koje je lokalno stanovništvo imalo pored svojih njiva. Formirano je društvo za razvoj Banje, a 13. jula 1899. sve je bilo spremno za početak turističke sezone nakon što su sagrađena po dva kupatila za muškarce i žene, hotel i kada je napravljena skela za prevoz ljudi preko Ibra. Pravi razvoj Banje je započeo 1901. godine, kada je grupa uglednih Kraljevčana, koju su činili i Milutin Vesnić, Savatije Božić, Blagoje Todorović, Petar Bogavac, Milentije Božović, Svetozar Bunjak i dr, osnovala Kraljevsku akcionarsku zadrugu, koja se do 1907. godine brinula o Banji. Godine 1907. Akcionarsko društvo „Mataruška Banja“ dobilo je koncesiju za eksploatisanje mineralne vode. Bilo je osnovano sa ciljem daljeg unapređenja Banje. U narednom periodu izgrađeno je nekoliko vila, restoran, uvedeno je električno osvetljenje u najužem centru i započeto je uređenje šetališta. Iskopan je i novi bunar kako bi se mogla koristiti veća količina vode. Godine 1911. podignuto je i kupatilo sa 10 kada. Iste godine započela je izgradnja vile Kraljevo. Godinu dana pre ove vile, podignute su vile Radmila i Žiča.[7][8]

Međuratni period[uredi | uredi izvor]

Godine Prvog svetskog rata dovele su do pljačkanja i pustošenja Banje. Ipak, Mataruška Banja počinje ubrzano da se razvija između dva svetska rata, kada u banju dolazi veliki broj ranjenika sa teškim povredama i prelomima. Zbog velikog priliva ljudi javila se potreba za izgradnjom novih smeštaja, restorana i kupatila. Akcionarsko društvo „Mataruška Banja“ dobilo je novu upravu. Zahvaljujući otvaranju železničkih pruga od Kraljeva do Kragujevca i Kosovske Mitrovice krajem dvadesetih godina, olakšan je dolazak gostiju u Banju. Donet je prvi regulacioni plan 1927. godine, koji je odvajao turističku zonu i banjsko lečilište od ostalog dela naselja. Plan je potpisao arhitekta Dzšan Mirosavljević. Novi bunar je sagrađen 1924. godine i on je zajedno sa starim snabdevao Banju sve do 1948. godine. Zahvaljujući ovim promenama, Mataruška Banja postaje prava moderna evropska banja. Godine 1938. nju je posetilo 7000 turista.[7][9] Formirani su banjski park, kameni banjski kej i plaža. Izgrađeni su muzički paviljon, zimska bašta i bioskop. Organizovane su igranke, brojne manifestacije i izleti do okolnih znamenitosti. U štampi se Banja reklamira putem oglasa, kao i članaka u kojima je opisan boravak znamenitih ljudi u njoj (Petar Živković, patrijarh Varnava, Milan Stojadinović).[10] U ovom periodu Banja je dobila i svog prvog stalnog lekara. Bio je to dr Dragutin Gvozdenović, specijalista balneolog i klimatolog. On je u Banji radio od 1932. do 1969. godine, kada je otišao u penziju.[11]

Uspon Mataruške Banje privukao je i sve veći broj privatnih lica, koja su u njoj počela da grade svoje vile i druge, manje objekte za smeštaj gostiju. Po planu arhitekte Dragutin Maslaća 1924. godine izgrađeno je novo kupatilo, koje je sa radom počelo naredne godine. Akcionarsko društvo podiglo je vilu Stolovi, koja je sa radom počela 1927. godine. Komanda Žandarmerije je 1930. godine podigla svoj sanatorijum. Privatne vile su građene na obodima parka, a jedna od njih je bila i vila Zagorka, koju je podigla porodica Stefanović 1928. godine. Stefanovići su bili trgovačka porodica iz Kraljeva. Velisav Tomović, trgovac iz Kraljeva, podigao je 1933. godine vilu Tomović. U vili Živković, podignutoj 1928. godine, bila je smeštena uprava Petra Živkoivća, koji je u Banji često boravio. Jedna od najreprezentativnijih je bila vila Bunjak, koju je 1932. godine podigla ova trgovačka porodica iz Kraljeva.[12] Izvan banjskog parka nalaze se vile koje su podizali Rusi koji su se ovde naselili nakon Oktobarske revolucije. To su vile Helvecija, Volga i Novoljejna. Helvecija je bila najmonumentalnija, a nju je podigao lekar i stomatolog Anfrej Volčkov. Ova vila je služila kao sanatorijum za banjsko lečenje.[13]

Najveći poduhvat je bila izgradnja hotela Žiča. Ovajhotel je podigao zemunski ugostitelj Dezider Hovan, koji se u Kraljevo doselio 1929. godine, kada mu je AD Mataruška Banja dalo kafanu Restauracija, pod uslovom da sagradi hotel i uloži akcije u Društvo. Hotel je imao 30 soba, restoran za preko 300 osoba i terasu. Hotel je projektovao arhitekta Milan Zloković. Objekat je projektovao kako bi u svojoj arhitekturi objedinio zapadnu modernističku praksa u projektovanju ove tipologije i Zlokovićev jedinstven prosede, koji je predstavljao prvi moderni Hotel u Srbiji. Još u fazi razvoja, projekat je bio usmeren istraživanju proporcijskih odnosa, inicijalno primenjenim kroz određivanje optimalnih površina glavnih sadržaja i komponovanje osnovnih volumena. Zloković je srpsku modernu arhitekturu realizacijom hotela u Mataruškoj Banji uveo u novu deceniju tokom koje će moderna arhitektura postati glavno opredeljenja grupe istaknutih srpskih arhitekata. Reklamiran kao moderan hotel s „trideset higijenskih, zračnih i sunčanih soba“, hotel Žiča je uneo nove standarde u hotelsku arhitekturu i omogućio komforan boravak gostiju, a pored smeštaja i ugostiteljskih usluga gostima je na raspolaganju bio i otvoreni bioskop na krovnoj terasi hotela.[14] Otvoren je 29. maja 1932. godine. Bio je opremljen najsavremenijim uređajima, poput hladionica za pivo i lubenice i aparata za sladoled. Njegova izgradnja, bez unutrašnjeg uređenja, koštala je 2 miliona dinara.[15]

Pred izbijanje Druog svetskog rata, tačnije 1937. godine, većinski vlasnik Banje postao je Dobrivoje Božić. Naime, njegov otac Savatije izabran je za predsednik Upravnog odbora AD Mataruška Banja, a Dobrivoje je deponovao znatan broj akcija, radi unapređenja i bržeg razvoja Banje. Ipak, Drugi svetski rat je presekao njen dalji razvoj. Nemci su zauzeli njene objekte, od kojih su mnoge pretovrili u štale i pomoćne zgrade U periodu od 1942. do 1947. godine u Banji je bio smešten Srpski izbeglički dom za decu koja su ostala bez roditeljskog staranja. Deca su bila smeštena u ukupno 8 objekata u avgustu 1944. godine (broj objekata koji je bio na raspolaganju za smeštaj dece je varirao tokom rata).[16][17]

Period nakon Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Hotel Termal

Nakon Drugog svetskog rata Banja je prešla u društveno vlasništvo i dobila je novi regulacioni plan. Nacionalizovane su sve banjske vile, nazivi nekih od njih su promenjeni kako bi se uskladili sa novom vladajućom ideologijom. Preduzeta su istraživanja kako bi se otkrili novi izvori. Godine 1946. urađen je dalekovod Kraljevo-mataruška Banja, zahvaljujući kome se cela Banja mogla snabdevati električnom energijom. Otvoreno je 1951. godine novo zimsko kupatilo sa 13 kada što je omogućavalo rad i preko zime. Hotelu Žiča je 1953. dograđen drugi sprat i proširen je restoran, a Centar za medicinsku rehabilitaciju je renoviran 1961. godine. Banja je dobila i grejanje, a vodovod i kanalizacija su prošireni. Mataruška Banja je 1960. godine dobila status lečilišta. Reumatološko-ginekološki stacionar je otvoren 1963. godine, a 1974. je otvoreno još jedno kupatilo. Iz ovog stacionara je nastao današnji Agens. Početkom sedamdesetih godina kapacitet Mataruške Banje je bio 1270 ležajeva. Hotel Žiča je raspolagao sa 420 ležajeva, a 850 je bilo u privatnom posedu. Ovim objektima se priključuje hotel „Termal“, otvoren 1974. godine. Hotel ima šest spratova i nalazi se pored Ibra i visećeg mosta (izgrađenog 1953. godine), a posedovao je 195 ležajeva, pet apartmana, bazen za kupanje i kupatila sa toplom i mnineralnom vodom.[7][18][19][20]

Izgradnja visećeg mosta preko reke Ibar 1953. godine je bila ključna za dalji razvoj Banje. Most je povezivao Banju sa Konarevom i postao je jedan od njenih simbola. Most je projektovao Dimitrije Mita Radovanović, iz poznate kraljevačke porodice Radovnaovića. Put od Kraljeva ka Banji (preko Žiče) asfaltiran je 1961. godine. Krajem šeste decenije izgrađen je i put koji je povezivao Banju sa Ibarskom magistralom, čime je rad na razvoju njene infrastrukture bio završen. Meštani su tokom pedesetih i šezdesetih godina često sprovodili radne akcije kako bi uredili Banju. U centru Banje je 1967. postavljena figura kupačice, rad vajara Dragana Penića, koja je još jedan od njenih simbola.[21]

Osamdesete godine su bile zlatno doba turizma u Mataruškoj Banji. Ona je 1980. ugostila čak 27.000 gostiju. Godine 1983. pripojena joj je i Bogutovačka Banja. Godine 1987, 26. jula, drveni most u Banji se srušio pod teretom prevelikog broja ljudi. Naime, tog dana se u Banji održavao tradicionalni sabor Svetog arhangela Gavrila. Tom prilikom je povređeno 116 ljudi, od oko 300, koliko ih j ebilo na mostu. Danas se na njegovom mestu nalazi most čelične konstrukcije. Kraj osamdesetih godina je doneo i polako opadanje broja gostiju u ovoj banji, kja je po jačini sumporne vode bila među prvih pet u Evropi. Banjski park i okolina su bili potpuno zapušteni.[22]

U Mataruškoj Banji se nalazi i crkva posvećena Svetom knezu Lazaru, podignuta 1993. godine.[23]

Mineralni izvori[uredi | uredi izvor]

Mataruška Banja ima najjaču sumpornu vodu u Srbiji, a ona dolazi sa dubine veće od 1000 metara. U balneoterapiji se koristi voda sa bunara 2 u kojem je temperatura 39-40 °C i bunara 4 u kojem je temperatura 38-39 °C. Voda se crpi sa dubine od 132 metara. Bunar 3 se ređe koristi, dok se bunar 1 više ne upotrebljava. Izdašnost vode bunara dostiže 27 litara u sekundi, a količina vode se ne menja tokom godine.

Mineralna voda je veoma lekovita, a glavni sastojak je sumporvodonik čiji su nedostaci u organizmu glavni uzročnici raznih bolesti. Terapijski efekat lekovite vode najbolje se ostvaruje kupanjem u toploj sumporvitoj vodi, pijenjem vode, vaginalnim ispiranjem blatnih obloga.[24][25]

Medicinske indikacije[uredi | uredi izvor]

U Mataruškoj Banji se leče mnoge bolesti.[3][26][27]

  • Ginekološke bolesti

Primarni i sekundarni sterilitet, disfunkcije ovarijuma, adnexitis, colpitis

  • Reumatska oboljenja

Zapaljenjski reumatizam, sistemske bolesti vezivnog tkiva, degerativna oboljenja kičmenog stuba (spondiloze, spondiloartroza, diskopatije), degenerativne bolesti vezivnog tkiva, vanzglobovni reumatizam;

  • Neurološka oboljenja

Oštećenja centralnog i perifernog nervnog sistema

  • Postraumatska stanja

Sva postraumatska stanja i njihove posledice - povrede i prelomi kostiju i zglobova, hipotrofija mišica

  • Oboljenja perifernih krvnih sudova

Birgerova bolest, ateromatoze, arterioskleroze, varikoziteti vena

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mataruška Banja živi 2230 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,2 godina (41,3 kod muškaraca i 44,9 kod žena). U naselju ima 962 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,61.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[28]
Godina Stanovnika
1948. 470
1953. 704
1961. 915
1971. 1.329
1981. 2.132
1991. 2.262 2.201
2002. 2.732 2.809
2011. 2.950
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[29]
Srbi
  
2.665 97,54%
Crnogorci
  
21 0,76%
Makedonci
  
12 0,43%
Jugosloveni
  
6 0,21%
Hrvati
  
5 0,18%
Romi
  
5 0,18%
Ukrajinci
  
1 0,03%
Rumuni
  
1 0,03%
Bugari
  
1 0,03%
Albanci
  
1 0,03%
nepoznato
  
6 0,21%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Turizam[uredi | uredi izvor]

Gosti Mataruške Banje mogu da posete obližnje kulturno-istorijske spomenike: manastire Žiču i Studenicu, srednjovekovni grad Maglič.

Turističke manifestacije[uredi | uredi izvor]

Turističke manifestacije koje se održavaju u Mataruškoj Banji i njenoj okolini:

  • Dani jorgovana održava se u znak sećanja na dograđaj i XIII veka, kada je Stefan Uroš I Nemanjić iz ljubavi prema francuskoj princezi Jeleni Anžujskoj celu dolinu Ibra zasadio jorgovanima. Program se zasniva na obilasku manastira Žiče i Studenice, a završava se kulturnim programom u srednjovekovnom gradu Magliču.[31]
  • Veseli spust je manifestacija sportsko-rekreativnog, ekološkog, turističkog i kulturno zabavnog programa. Održava se svake godine poslednje nedelje u junu. To je manifestacija zabavnog karaktera, glavni dograđaj je spuštanje niz reku Ibar od Magliča do Kraljeva na kome po nekoliko hiljada učesnika pokušava da prevali 20 km rečnog toka.[32]
  • Narcisu u pohode je manifestacija koja se održava 18. maja. Planinari iz zemlje i okruženja dolaze u Kraljevo odakle kreću organizovanim prevozom u podnožje planine Stolovi, a potom se sa meštanima i ostalim posetiocima penju do vrha Usovica.[33]

Nekadašnji turistički kapaciteti[uredi | uredi izvor]

Turistički kapaciteti smeštaja u Mataruškoj Banji[34]
Naziv objekta Broj ležajeva Kategorija
„Termal“
200
Hotel ***
„Zavod“
400
Hotel ***
„Prirodno lečilište“
560
Hotel
„Hotel Žiča“
100
Hotel
Privatni smeštaj
3500
Domaćinstva od (*) do (***)

Sport[uredi | uredi izvor]

U Banji postoji fudbalski klub Ibar koji se trenutno takmiči u Raškoj okružnoj ligi, petom takmičarskom nivou srpskog fudbala.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Drašković, Dragan; Filipović, Vera; Ristić, Radomir (1998). Mataruška Banja 1898-1998. Mataruška Banja: DP Mataruška i Bogutovačka Banja. str. 7. 
  2. ^ Fenomen u Srbiji: Kamena šuma od milion godina („Blic“, 11. oktobar 2013)
  3. ^ a b Mataruška Banja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. jun 2013), mataruskabanjasmestaj.com/
  4. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 5. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  5. ^ Dr. Drag. M. Gvozdenović, Mataruška Banja, Rankovićevo 1953, pp. 9
  6. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 13—15. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  7. ^ a b v Drašković, Dragan; Filipović, Vera; Ristić, Radomir (1998). Mataruška Banja 1898-1998. Mataruška Banja: DP Mataruška i Bogutovačka Banja. str. 8. 
  8. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 15—16. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  9. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 21—24. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  10. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 27. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  11. ^ Drašković, Dragan; Filipović, Vera; Ristić, Radomir (1998). Mataruška Banja 1898-1998. Mataruška Banja: DP Mataruška i Bogutovačka Banja. str. 29. 
  12. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 31—36. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  13. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 38. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  14. ^ „Milan Zloković”. 
  15. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 42; 46—47. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  16. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 48—49. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  17. ^ Škodrić, Ljubinka; Savić, Mirjana (2023). Deca u ratu. Srpski izbeglički domovi u Mataruškoj Banji: 1942-1944. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 28. ISBN 978-86-81578-22-3. 
  18. ^ Nastanak Mataruške Banje Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), mbbanje.com
  19. ^ Istorija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. oktobar 2011), banjesrbije.net
  20. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 49—51. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  21. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 52—53. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  22. ^ Novčić, Suzana; Jakšić, Radomir (2022). Mataruška Banja: pod hladnim lipama, kraj brzog Ibra. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 57. ISBN 978-86-81578-24-7. 
  23. ^ Drašković, Dragan; Filipović, Vera; Ristić, Radomir (1998). Mataruška Banja 1898-1998. Mataruška Banja: DP Mataruška i Bogutovačka Banja. str. 50. 
  24. ^ Mineralni Izvori Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. avgust 2013), mataruskabanjasmestaj.com/
  25. ^ Mineralni izvori Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2011), mbbanje.com
  26. ^ Medicinske indikacije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2011), mbbanje.com
  27. ^ Mataruška Banja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2013), www.srbija.travel
  28. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  29. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  30. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  31. ^ Dani Jorgovana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. maj 2013), www.glassrbije.org
  32. ^ Veseli spust Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2013), www.veselispust.com
  33. ^ Narcisima u pohode, www.trivago.rs
  34. ^ Mataruška Banja Srbija[mrtva veza], www.fokus.rs/

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]