Letnje olimpijske igre 2004.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
XVIII Letnje olimpijske igre - Atina 2004.
Αγώνες της 28ης Ολυμπιάδας - Αθήνα 2004
Grad domaćinAtina,  Grčka
Broj država202
Broj sportista11.099
Broj sportova28
Broj takmičenja301
Otvaranje igara13. avgust 2004.
Zatvaranje igara29. avgust 2004.
Sidnej 2000. Peking 2008.  >

XXVIII Letnje olimpijske igre su održane 2004. godine u Atini, u domovini modernog olimpizma Grčkoj. Nakon što Atina iznenađujuće nije dobila organizaciju igara 1996. godine kada je pala stogodišnjica modernog olimpizma koje su dodeljene Atlanti, MOK je ovaj put ipak izabrao Atinu, između kandidata iz liste užeg izbora na kojoj su bili Rim, Kejptaun, Stokholm i Buenos Ajres. U širem izboru su još bili Istanbul, Lil, Rio de Žaneiro, San Huan, Sevilja i Sankt Peterburg, ali su oni otpali već ranije.

Olimpijski stadion u Atini za vreme ceremonije otvaranja Igara.

Bile su to prve igre u istoriji na kojima su nastupile sve države koje su u tom trenutku imale svoj službeni nacionalni olimpijski savez i bile članice MOK-a, uključujući debitante Istočni Timor i Kiribate, kao i Srbiju i Crnu Goru pod tim imenom. Iako je Atina imala dosta problema prilikom pripreme Igara, sva su borilišta uprkos kašnjenjima u izgradnji ipak bila dovršena na vreme za takmičenja. Posebna je zanimljivost da su neka takmičenja bila održana na drevnom stadionu u Olimpiji, pa je recimo zabeleženo da je prva pobednica na drevnom borilištu u modernoj eri bila Kubanska bacačica kugle Jumileidi Kumba.

Otvaranje je kao što je to i uobičajeno na Olimpijskim igrama bilo spektakularno, uz učestvovanje brojnih međunarodno priznatih umetnika, kao što je islandska pevačica Bjork. Defile 202 nacije učesnice je bio organizovan prema redosledu grčkog alfabeta. S obzirom da je uobičajeno da defile otvaraju sportisti iz Grčke, a zatvaraju sportisti domaćina, ovaj put je odlučeno da defile započne samo grčkom zastavom, a da grčki sportisti uđu na stadion poslednji. Takođe, stara tradicija da Olimpijski plamen putuje iz Grčke prema zemlji domaćinu Igara ovaj put je modifikovana tako da je baklja nakon ceremonije paljenja napravila obilazak po svetu i onda se vratila na početak.

Značajni rezultati[uredi | uredi izvor]

U takmičarskom programu su se istakli sledeći pojedinci i ekipe:

  • Kajakašica Brigit Fišer je osvojila zlato u disciplini K-4 na 500 m i srebro u disciplini K-2 na 500 m. Time je postavila nekoliko neverovatnih rekorda: postala je prva žena koja je osvojila zlatnu medalju na šest različitih Olimpijskih igara, postavila je rekord u razmaku između osvajanja dveju zlatnih medalja (24 godine) a postala je i prva sportistkinja koja je osvojila dve ili više medalja na pet različitih Olimpijskih igara.
  • Trkač Hišam el Geruž iz Maroka je osvojio zlata u disciplinama 1.500 m i 5.000 m, što je vrlo retka kombinacija koju je pre njega na OI ostvario samo još Pavo Nurmi na Igrama u Parizu 1924.
  • U košarci je došlo do prvog poraza neke ekipe iz SAD od kada su 1992. omogućeni nastupi profesionalcima iz NBA lige. Iznenađujući pobednik olimpijskog turnira je bila ekipa Argentine, predvođena takođe profesionalnim košarkašem iz NBA Emanuelom Đinobilijem.
  • Kina je na ovim Igrama definitivno učvrstila status sportske velesile, osvojivši ukupno drugo mesto po broju medalja.

Sportovi[uredi | uredi izvor]

(14)

Demonstracioni sport su bile paraolimpijske trke u atletici.

Bilans medalja[uredi | uredi izvor]

Rang Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1  Sjedinjene Američke Države 36 39 27 102
2  Kina 32 17 14 63
3  Rusija 27 27 38 92
4  Australija 17 16 16 49
5  Japan 16 9 12 37
6  Nemačka 13 16 20 49
7  Francuska 11 9 13 33
8  Italija 10 11 11 32
9  Južna Koreja 9 12 9 30
10  Ujedinjeno Kraljevstvo 9 9 12 30
11  Kuba 9 7 11 27
12  Ukrajina 9 5 9 23
13  Mađarska 8 6 3 17
14  Rumunija 8 5 6 19
15  Grčka 6 6 4 16
16  Brazil 5 2 3 10
17  Norveška 5 0 1 6
18  Holandija 4 9 9 22
19  Švedska 4 2 1 7
20  Španija 3 11 5 19

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]