Ronaldo

Ukoliko ste tražili članak o portugalskom fudbaleru, pogledajte članak Kristijano Ronaldo.

Ronaldo
Ronaldo 2019. godine
Lični podaci
Puno ime	Ronaldo Luis Nazario de Lima
Datum rođenja	(1976-09-18)18. septembar 1976.
Mjesto rođenja	Rio de Žaneiro, Brazil
Državljanstvo	Brazil
Visina	1,83 m
Pozicija	napadač
Juniorska karijera
1990—1991	Socijal Remos klub
1991—1993	Sao Kristovao
Seniorska karijera
Godine	Klub	Nast.	(Gol)
1993—1994	Kruzeiro	14	(12)
1994—1996	PSV Ajndhoven	46	(42)
1996—1997	Barselona	37	(34)
1997—2002	Inter	68	(49)
2002—2007	Real Madrid	127	(83)
2007—2008	Milan	20	(9)
2009—2011	Korintijans	31	(18)
Ukupno		343	(247)
Reprezentativna karijera
1993	Brazil do 17	7	(5)
1996	Brazil do 23	8	(6)
1994—2011	Brazil	98	(62)
Nagrade Fudbal Predstavljajući Brazil Olimpijske igre Atlanta 1996. Svjetsko prvenstvo SAD 1994. Francuska 1998. Japan/J. Koreja 2002. Kopa Amerika Urugvaj 1995. Bolivija 1997. Paragvaj 1999. Kup konfederacija Saudijska Arabija 1997.

Ronaldo Luis Nazario de Lima (port. Ronaldo Luís Nazário de Lima; 18. septembar 1976), poznatiji kao Ronaldo, brazilski je biznismen, vlasnik fudbalskih klubova Valjadolid i Kruzeiro i bivši fudbaler, koji se smatra jednim od najboljih napadača svih vremena. U Portugalu je poznat pod nadimkom „Fenomeno“; osvojio je veliki broj individualnih nagrada, od čega tri puta nagradu FIFA fudbaler godine i dvaput Zlatnu loptu.

Karijeru je počeo u Kruzeiru, nakon čega je prešao u PSV Ajndhoven 1994, a 1996. prešao je u Barselonu, u rekordnom transferu za to vrijeme, a iste godine, sa 20 godina, dobio je nagradu FIFA fudbaler godine, postavši tako najmlađi dobitnik nagrade. Godine 1997, prešao je u Inter, za rekordan transfer, postavši tako prvi fudbaler nakon Dijega Armanda Maradone, koji je oborio svjetski transfer rekord dvaput. Sa samo 21 godinom, dobio je zlatnu loptu, postavši tako najmlađi dobitnik nagrade. Sa 23 godine, postigao je preko 200 golova u karijeri, za klubove i reprezentaciju, ali nakon velikog broja povreda koljena, bio je gotovo neaktivan tri godine. Godine 2002, prešao je u Real Madrid, sa kojim je osvojio titulu prvaka Španije, nakon čega je 2007. prešao u Milan, gdje je proveo dvije sezone. Godine 2009, prešao je u Korintijans, gdje je ostao do 2011, nakon čega je završio karijeru.

Za reprezentaciju Brazila, odigrao je 98 utakmica a postigao je 62 gola i nalazi se na trećem mjestu vječne liste strijelaca reprezentacije, iza Pelea i Nejmara. Sa 17 godina, bio je najmlađi član reprezentacije Brazila koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1994, a na prvenstvu 1998, dobio je zlatnu loptu, za najboljeg igrača prvenstva, nakon što je predvodio Brazil do finala, a nekoliko sati prije finala, povrijedio se, zbog čega je igrao slabije. Osvojio je prvenstvo 2002, na kojem je dobio zlatnu kopačku, za najboljeg strijelca. Na prvenstvu 2006, postigao je 15 gol na Svjetskim prvenstvima, čime je postavio novi rekord, oborivši rekord Gerda Milera sa 14 golova. Takođe, dvaput je osvojio Kopa Ameriku — 1997, kada je proglašen za igrača prvenstva, i 1999, kada je dobio nagradu za najboljeg strijelca.

Tokom igračke karijere, bio je jedan od najvrednijih tržišnih sportista. Prve kopačke Nike Mercurial — R9 posvećene su Ronaldu 1998. Našao se na listi FIFA 100, što je lista od 125 najvećih živih fudbalera po izboru Pelea, a uvršten je u fudbalsku kuću slavnih Brazila, kuću slavnih Intera i kuću slavnih Real Madrida. Godine 2020, našao se na spisku najboljih 11 fudbalera svih vremena, po izboru časopisa France Football. Nakon završetka fudbalske karijere, nastavio je da radi kao ambasador dobre volje Ujedinjenih nacija, što je pozicija na koju je postavljen 2000. Bio je ambasador Svjetskog prvenstva 2014, koje je održano u Brazilu, a u septembru 2018. postao je većinski vlasnik fudbalskog kluba Valjadolid, nakon što je kupio 51% akcija. U decembru 2021. postao je većinski vlasnik fudbalskog kluba Kruzeiro, u kojem je počeo karijeru sa 16 godina, nakon što je kupio većinski dio akcija za 70 miliona evra.

Djetinjstvo

Ronaldo Luis Nazario de Lima, Rođen je 18. septembra 1976. u Rio de Žaneiru, kao treće dijete Nelia Nazaria de Lima i Sonie dos Santos Barata. Ima starijeg brata, Nelia Nazaria mlađeg i sestru. Roditelji su mu se razišli kada je imao 11 godina, a brzo nakon toga napustio je školu, da bi se posvetio fudbalskoj karijeri. Igrao je na ulicama Bento Ribeira, gradskoj četvrti Rio de Žaneira. Njegova majka je kasnije izjavila: „uvijek sam ga nalazila na ulici kako igra lopte sa drugovima kada je trebalo da bude u školi. Znala sam, izgubila sam borbu.“ Sa 12 godina pridružio se lokalnom futsal klubu — Sosijal Ramos, gdje je igrao u omladinskoj ligi; postigao je 166 golova u jednoj sezoni, a na samo jednoj utakmici postigao je 11 golova od ukupno 12 koliko je njegov klub postigao. Kasnije, izjavio je da će futsal uvijek biti njegova prva ljubav i da mu je mnogo pomogao u razvoju vještina. Bivši brazilski fudbaler i trener Sao Kristovaa — Žairzinjo, primijetio ga je i doveo u klub, gdje je igrao za mladi tim i pokazao veliki talenat. Sa 13 godina, potpisao je ugovor sa agentima Reinaldom Pitom i Aleksandreom Martinsom, a Pita je kasnije izjavio: „odmah smo vidjeli da bi on mogao da bude drugačiji od većine drugih fudbalera.“ Žaizrinjo je shvatio da će biti veliki talenat i preporučio ga je svom bivšem klubu — Kruzeiru.

Klupska karijera

Kruzeiro

"Prvi put sam ga vidio da igra u Kruzeiru. Bio je još klinac. Bila je to utakmica na kojoj je postigao pet golova. Od tog trenutka pa nadalje, pokazao je da je pravi fenomen.“

Brazilski fudbaler Kafu, o Ronaldu kada je imao 17 godina.

Kad je počinjao profesionalnu karijeru, trebalo je da ode na probu u Flamengo, klub za koji je tada navijao, ali nije imao novca za autobusku kartu i odbili su ga, nakon čega mu je Žairzinjo pomogao da pređe u Kruzeiro. Sa 16 godina, 25. maja 1993, odigrao je prvu utakmicu u karijeri, protiv Kaldensea, u prvenstvu države Minas Žerais. Pažnju javnosti privukao je kada je na utakmici protiv Bahie, 7. novembra 1993, postigao pet golova.

Za Kruzeiro, postigao je 44 gola na 47 utakmica i predvodio je klub do osvajanja prvog trofeja u Kupu Brazila 1993. i do titule u prvenstvu Minas Žerais 1994.

PSV Ajndhoven

Sa samo 17 godina, izabran je u tim reprezentacije Brazila za Svjetsko prvenstvo 1994, ali nije igrao nijednu utakmicu. Romario, koji je igrao za PSV Ajndhoven u periodu od 1988. do 1993, preporučio mu je da pređe u klub, a nakon prvenstva, potpisao je ugovor sa timom. U prvoj sezoni u Holandiji, postigao je 30 golova. Nakon što je postigao het-trik protiv Bajer Leverkuzena u Kupu UEFA 1994/95, napadač Leverkuzena i osvajač Svjetskog prvenstva sa reprezentacijom Njemačke — Rudi Veler, izjavio je poslije utakmice: „nikad u životu nisam vidio da osamnaestogodišnjak igra na ovaj način.“ Njegovi driblinzi sa sredine terena privukli su pažnju mnogih, a nekoliko godina kasnije, trener Barselone i bivši fudbaler — Luis Enrike, izjavio je: „gledao sam ga na televiziji dok je igrao za PSV i mislio sam 'vau'. Onda je došao u Barselonu. On je najnevjerovatniji fudbaler koga sam ikad gledao. Radio je stvari koje nisam vidio nikada ranije. Sada gledamo Mesija kako dribla šestoricu, ali tada nismo mogli to da vidimo. Ronaldo je bio zvijer.“

Nik Miler, novinar časopisa The Guardian, napisao je: „Upečatljivo kod Ronalda te prve godine u PSV-u je koliko izgleda potpun, čak i kao mršavi tinejdžer. Sve što bi ga moglo definisati — munjeviti tempo, sjajni korak nazad, nevjerovatni utisak da je brži sa loptom nego bez nje, čak i izuzetna snaga gornjeg dijela tijela — bilo je tu.“ Novinar Rob Smit, napisao je: „na toliko mnogo načina, Ronaldo je bio prvi PlayStation fudbaler. Njegov korak nazad bio je oblik hipnoze, a njegov trik sa potpisom elastiko, mogao je sigurno da dođe sa računarskog ekrana.“ Njegova druga sezona u PSV-u bila je obilježena povredama koljena, zbog čega je propustio veliki broj utakmica, ali je postigao 19 golova na 21 utakmici. Osvojio je Kup Holandije 1996, a bio je najbolji strijelac Eredivizije 1995. U klubu je proveo dvije sezone i postigao je 54 gola na 58 utakmica.

Barselona

Ronaldo u dresu Barselone, u finalu Kupa pobjednika kupova 1997. protiv Pariz Sen Žermena.

Tokom vremena provedenog u PSV-u, privukao je pažnju Intera i Barselone, a Barselona je platila obještećenje od 19,5 miliona, čime je postavio novi svjetski rekord, oborivši rekord Maradone od pet miliona. Tokom sezone 1996/97, postigao je 47 golova na 49 utakmica u svim takmičenjima, a golove je proslavljao raširenih ruku, poput statue Hrista Spasitelja, koja stoji iznad njegovog rodnog grada — Rio de Žaneira. Predvodio je Barselonu do osvajanja Kupa pobjednika kupova u sezoni 1996/97, postigavši pobjedonosni gol u finalu protiv Pariz Sen Žermena iz penala. Takođe, iste sezone, osvojio je Kup kralja i Superkup Španije. Sezonu je završio kao najbolji strijelac La lige, sa postignutih 34 gola na 37 utakmica, zahvaljujući čemu je osvojio i zlatnu kopačku, za najboljeg strijelca u evropskim ligama. Do sezone 2008/09, kada je Dijego Forlan dao 32 gola, bio je poslednji igrač koji je postigao 30 golova u jednoj sezoni La lige.

Ronaldo je u Barseloni bio na vrhuncu, a veliki broj od 47 golova, postigao je tako što je prvo obišao golmana a zatim dao gol. Njegov saigrač iz prve sezone u klubu — Oskar Garsija, izjavio je: „Tada je bio sav od vlakana i mišića. Bio je savršen fizički primjerak. Takva nevjerovatna snaga usklađena sa njegovim tehničkim vještinama mogla je da ga učini nezaustavljivim.“ Fudbaler Atletiko Madrida, koji je te sezone igrao protiv Ronalda tri puta, a Ronaldo je postigao osam golova — Kvinton Fortun, izjavio je: „Vidio sam ga nakon kraja meča i to je bilo najbliže što sam prišao Ronaldu te večeri. Kao dijete želio sam da budem Pele. Kupio sam sve knjige, sve video zapise i proučavao sam kako bi moglo biti najbolje. Krenuo sam tim putem. Tada sam upoznao Ronalda. Neki igrači su bili tehničari, neki brzi, neki jaki, neki pametni... Ronaldo je bio sve to. Bio je zvijer; bilo je nepravedno prema svima ostalima.“ Žoze Murinjo, koji je tada radio u Barseloni kao prevodilac, izjavio je da je Ronaldo najbolji igrač koga je ikad vidio u životu, a 2014. označio ga je kao najboljeg fudbalera u eri poslije Maradone.

„Fizički je bio savršen i izgledao je kao mistično biće. Volim Mesija, igrao sam dosta puta sa Kristijanom Ronaldom i divim mu se. Nejmar je nevjerovatan, Ronaldinjo je bio izuzetan, ali ako stavite sve njih zajedno, možda dobijete ono što je Ronaldo bio te sezone.“

—Kvinton Fortun o Ronaldu u sezoni 1996/97.

Jedan od njegovih najboljih golova u Barseloni, bio je protiv Kompostele, 11. oktobra 1996. Primio je loptu na svojoj polovini, izbjegao start protivničkog igrača pokretom nazad, nakon čega je pretrčao drugog igrača i uputio se prema golu, gdje je driblinzima prošao dvojicu odbrambenih igrača i postigao gol. Kamera je tada snimila trenera Barselone — Bobija Robsona, koji je ustao sa klupe i uhvatio se za glavu, kao znak da ne može da vjeruje šta je Ronaldo uradio. Snimak gola je kasnije koristila kompanija Nike u svojoj reklami, u kojoj je glas govorio: „zamisli da tražiš od Boga da budeš najbolji fudbaler na svijetu i on te posluša.“ Dan nakon utakmice, na naslovnoj strani španskog časopisa AS pisalo je: „Pele se vratio.“ U het-triku protiv Valensije, treći gol je postigao tako što se oslobodio dvojice protivničkih igrača, a zatim šutirao, nakon čega su navijači Barselone mahali bijelim maramicama u znak divljenja za sjajan nastup. Zbog načina na koji je prolazio pored protivničkih igrača, bivši napadač Real Madrida — Horhe Valdano, izjavio je: „on nije čovjek, on je krdo“. Novinar časopisa Sports Illustrated — Sid Lov, napisao je: „te sezone, Ronaldo je bio nezaustavljiv. Bio je vitak i moćan, vješt, brz i smrtonosan. Bio je smiješno dobar.“ Na kraju sezone 1996, sa samo 20 godina, dobio je nagradu FIFA fudbaler godine, postavši tako najmlađi dobitnik nagrade.

Inter

1997–99: Rekordan transfer i Zlatna lopta

Ronaldo na filmskom festivalu u Kanu 1999.

Potpisao je sa Barselonom ugovor na jednu sezonu, nakon čega je došlo do problema u pregovorima za produžetak ugovora. Iz Barselone su mislili da su dogovorili dugoročni ugovor, do 2006, a predsjednik kluba — Žozep Luis Nunjez, izjavio je: „naš je doživotno.“ Ipak, sledećeg dana, kada je trebalo da se pregovori završe, dogovor je propao, a Nunjez je izjavio: „sve je gotovo, Ronaldo ide.“ U izjavi za ESPN, Ronaldo je izjavio: „iskustvo je bilo sjajno i sklopio sam dogovor da produžim ugovor mjesec dana prije kraja sezone, ali nedelju dana kasnije advokat i predsjednik Barselone složili su se da je ugovor absurdan.“ Na ljeto 1997, prešao je u Inter za 27 miliona, postavivši svjetski rekord po drugi put, postavši tako prvi fudbaler nakon Maradone koji je dvaput oborio rekord.

Usvojio je italijanski stil fudbala i u prvoj sezoni, postigao je 25 golova i dobio je nagradu za fudbalera godine u Seriji A. Bilježio je veliki broj asistencija, bio je prvi izbor za izvođenje jedanaesteraca, izvodio je i postizao golove iz slobodnih udaraca, a na polovini sezone 1997, osvojio je nagradu za FIFA fudbalera godine po drugi put i Zlatnu loptu po prvi put. Tokom perioda provedenog u Interu, postigao je nekoliko golova protiv gradskog rivala — Milana, u derbiju dela Madonina. On i napadač Fjorentine — Gabrijel Batistuta, smatrani su najboljim napadačima u Italiji i njihovi dueli su posmatrani sa velikom pažnjom. Kod proslave golova, saigrači su mu čestitali tako što bi kleknuli na zemlju i pretvarali se da mu glancaju patike. U finalu kupa UEFA 1998, postigao je gol protiv Lacija tako što je pretrčao odbranu i izašao jedan na jedan sa golmanom — Lukom Markeđanijem, koga je prevario krenuvši lijevo pa desno, nakon čega je Markeđani pao, a Ronaldo postigao gol. Njegov tadašnji saigrač iz Intera — Juri Džorkaef, izjavio je: „Ronaldo je bio fenomen. Dokazao je da je ispred svih ostalih te sezone.“ Nakon Svjetskog prvenstva 1998, gdje je proglašen za najboljeg igrača prvenstva, smatran je za najboljeg napadača na svijetu.“ Pri kraju sezone 1998/99, imenovan je za kapitena Intera.

1999–2002: Problemi sa povredama

„Povrede koljena koje je zadobio u Interu, oduzele su mu eksplozivnost koja ga je učinila najboljim mladim fudbalerom svih vremena, futuristička fuzija brzine, snage i vještine. To ne treba da omalovaži njegove uspjehe u drugom dijelu karijere, kada je postigao osam golova na samo jednom Svjetskom prvenstvu — 2002. i postao prvi Ronaldo koji je dobio ovacije na Old Trafordu, u Ligi šampiona 2003, ali u sjećanju su nam početne godine, koje odraslim muškarcima stavljaju maglu na oči.“

—Rob Smit, novinar časopisa, The Guardian.

Nakon provedene dvije sezone u Interu, fudbaler Milana — Paolo Maldini, označio je njega i Maradonu kao dvojicu najboljih fudbalera protiv kojih je ikad igrao, izjavivši: „Ronaldo je tokom prve dvije godine u Interu bio Fenomen.“ Inter je imao velike ambicije prije početka sezone 1999/2000, sa Ronaldom, Robertom Bađom i Kristijanom Vijerijem. Ipak, 21. novembra 1999, tokom utakmice protiv Lečea, uvio je koljeno i morao je da napusti utakmicu. Medicinski pregledi potvrdili su da mora da operiše koljeno. Tokom prvog povratka na teren, 12. aprila 2000, igrao je samo šest minuta tokom prve utakmice finala Kupa Italije protiv Lacija, nakon čega mu je puklo koljeno. Nakon što je pao na zemlju držeći se za koljeno, prišao mu je fudbaler Lacija — Dijego Simeone, da mu pomogne, a dok je izlazio sa terena, aplaudirali su mu navijači oba tima. Ronaldov fizioterapeut — Nilton Petrone, izjavio je da mu je koljeno bukvalno eksplodiralo i nazvao je to najgorom fudbalskom povredom koju je ikad vidio.“

Zbog povrede, propustio je veći dio sezone 1999/2000, cijelu sezonu 2000/01. i dio sezone 2001/02. Zbog toga što Ronaldo nije igrao, Havijer Zaneti je preuzeo kapitensku traku, ali je ona vraćena Ronaldu kada se vratio na teren, krajem 2001. Nakon dvije operacije i procesa oporavka, igrao je na Svjetskom prvenstvu 2002, gdje je pomogao Brazilu da osvoji petu titulu prvaka svijeta. Krajem godine, osvojio je nagradu FIFA fudbaler godine po treći put, a zatim je prešao u Real Madrid. Nadimak Il Fenomeno, koji je postao njegov najpoznatiji nadimak, dali su mu italijanski mediji dok je igrao za Inter. Njegov saigrač iz Intera — Juri Džorkaef, izjavio je: „kada je on trenirao, praktično smo se zaustavljali kako bi ga gledali. Bio je nevjerovatan.“ Prije povrede u novembru 1999, postigao je 42 gola na 58 utakmica u Seriji A, koja je ocijenjena kao jedna od najtežih za postizanje golova, sa dobrom odbrambenom strategijom i najboljim odbrambenim fudbalerima na svijetu. U Interu je proveo pet godina, odigrao je 99 utakmica i postigao je 59 golova. Zbog partija u klubu, posebno u prve dvije godine, prije povrede, bio je jedan od prve četvorice fudbalera koji su uvršćeni u kuću slavnih Intera 2018, uz Valtera Zengu, Havijera Zanetija i Lotara Mateusa.

Real Madrid

2002–2005: Zlatna lopta i španska liga

Ronaldo u dresu Real Madrida, sa kojim je osvojio titulu prvaka Španije.

Nakon što je potpisao za Real Madrid 2002, za 46 miliona evra, prodaja njegovih dresova oborila je rekord već prvog dana. Po dolasku u Real, postao je član tima koji je kasnije nazvan Galaktikosi, a činili su ga još Zinedin Zidan, Luis Figo, Dejvid Bekam i Roberto Karlos. Zbog povrede, nije igrao do oktobra 2002; debitovao je protiv Alavesa i postigao je dva gola, od čega prvi gol 61 sekundu nakon što je ušao u igru u drugom poluvremenu, a na kraju utakmice, dobio je velike ovacije navijača. Prvu sezonu završio je sa 23 postignuta gola, a sa klubom, osvojio je titulu prvaka Španije. Takođe, osvojio je Interkontinentalni kup 2002, kao i Superkup Španije 2003, postigavši gol u oba finala.

U drugoj utakmici četvrtfinala Lige šampiona, na gostovanju protiv Mančester junajteda, postigao je het-trik, zahvaljujući čemu je Real izbacio Mančester i plasirao se u polufinale. Izašao je iz igre u 80 minutu i dobio je ovacije od strane navijača oba kluba. Kasnije, izjavio je da to ostaje za njega veoma lijep i poseban trenutak. U prvoj utakmici polufinala, postigao je gol u pobjedi 2:1 protiv Juventusa, ali, zbog povrede, nije igrao u revanšu i Real je ispao.

Ronaldo u dresu Real Madrida, kod udarca na gol.

U prvom dijelu sezone 2003/04, Real je bio na putu da osvoji tri trofeja. U drugom dijelu, Ronaldo se povrijedio, a Real je ispao u četvrtfinalu Lige šampiona od Monaka, izgubio je u finalu Kupa kralja od Saragose nakon produžetaka, dok je u ligi završio na četvrtom mjestu, sa deset poraza. Tokom druge sezone u klubu, postigao je jedan od najbržih golova u istoriji kluba, kada je postigao gol nakon 15 sekundi na utakmici protiv Atletiko Madrida, 3. decembra 2003. Tri dana kasnije, pomogao je Realu da ostvari prvu pobjedu nad Barselonom nakon skoro 20 godina, postigavši gol u pobjedi od 2:1. Sezonu je završio kao prvi strijelac lige, sa 25 golova.

2005–2007: Poslednje dvije sezone

„On [Ronaldo] je bio više talentovan [nego Kristijano Ronaldo] i da je vodio računa o sebi, kao što to Portugalac radi, njegova izdanja bila bi još nevjerovatnija.“

—Fabio Kapelo o problemima Ronalda sa kilažom u Realu.

U poslednje dvije sezone u Realu, propustio je veliki broj utakmica zbog povrede, a nakon dolaska Ruda van Nistelroja 2006, dodatno je izgubio mjesto u timu. Kada je govorio 2017. o problemima Ronalda sa težinom i nedostatkom forme, tadašnji trener Real Madrida — Fabio Kapelo, izjavio je: „najteži igrač sa kojim sam izlazio na kraj bio je najbolji koga sam trenirao: Ronaldo, il Fenomeno. Za četiri i po sezone u klubu, postigao je 104 gola, postavši tako peti strani igrač u Real Madridu koji je postigao preko 100 golova, nakon Alfreda di Stefana, Ferenca Puškaša, Uga Sančeza i Ivana Zamorana. Iako su povrede koljena uzele njegovu eksplozivnost prije dolaska u klub, imenovan je među 11 najboljih stranih igrača u Real Madridu svih vremena.

Iako je prošao vrhunac 1990-ih, i dalje je bio bitan u timu Reala, Zidan je izjavio: „bez oklijevanja, Ronaldo je najbolji sa kojim ili protiv kojeg sam ikada igrao. Radio je tako lagano sa loptom. Svakog dana kad sam trenirao sa njim, gledao sam nešto drugačije, nešto novo, nešto prelijepo.“ Majkl Oven, koji je došao u Real Madrid 2004. rekao je da nikada nije dobio šansu da igra sa Ronaldom kada je bio na vrhuncu, izjavivši: „imao je apsolutno žestoku brzinu i snagu, očaravajuću brzinu stopala, bio je jednostavno izmaglica, bio je toliko brz. Čak i na treningu, pokazao je više nego dovoljno da me ubijedi u to da bih volio da sam igrao sa njim dok je bio na vrhuncu.“ Iako su bili saigrači samo šest mjeseci, Van Nisterloj je izjavio: „Ronaldo je bio najbolji prirodni igrač sa kojim sam ikada igrao. Njegova urođena sposobnost bila je iznad svega što sam ikad vidio.“

Milan

Ronaldov dres dok je bio u Interu (lijevo) i dres dok je bio u Milanu (desno), u muzeju San Siro.

Na dan 18. januara 2007, prešao je u Milan, za 8,05 miliona evra. Prilikom odlaska iz Reala, gdje je bio prvi strijelac tima u sve četiri sezone, zahvalio je svima, osim Kapelu, izjavivši: „htio bih da zahvalim navijačima koji su me podržavali sve vrijeme i hvala svim saigračima koje sam imao ovdje i svim trenerima, osim jednog.“ Kapelo, koji ga je odstranio iz tima zbog problema sa kilažom, izjavio je: „želim mu svu sreću u radu na tome zbog čega je bio sjajan igrač.“ Na dan 25. januara, poletio je avionom iz Madrida do Milana,a na klupskom sajtu je pisalo da je Ronaldo došao na ljekarske preglede, dok je održan sastanak čelnika kako bi se završili detalji transfera. Dan kasnije, prošao je ljekarske preglede u trening kompleksu Milanelo, a 30. januara, završen je transfer. Uzeo je dres sa brojem 99, a debitovao je 11. februara 2007, u pobjedi 2:1 protiv Livorna, kada je ušao sa klupe u 60 minutu umjesto Rikarda Oliveire; stvorio je tri šanse, od čega je Marko Amelija odbranio udarac u finišu. Na narednoj utakmici, protiv Sijene, 17. februara, postigao je dva gola i jednu asistenciju,u pobjedi od 4:3. U prvoj sezoni u klubu, postigao je sedam golova na 14 utakmica.

Ronaldo (šesti sa lijeve strane), proslavlja osvajanje lige šampiona 2007, iako nije imao pravo da igra.

Nakon prelaska u Milan, pridružio se malom broju igrača koji su igrali i za Inter i za Milan, kao i malom broju koji je dao gol za oba kluba u Derbiju dela Madonina, pored Đuzepea Meace, Zlatana Ibrahimovića, Enrika Kandijanija i Alda Čeveninija. Takođe, jedan je od nekoliko igrača koji su igrali za Real Madrid i Barselonu, ali nikad nije prešao direktno iz jednog rivalskog kluba u drugi. U drugoj sezoni u Milanu, igrao je samo nešto malo preko 300 minuta, zbog problema sa kilažom i povredama. Jedini golovi koje je postigao u sezoni 2007/08, pored gola protiv Lečea na pripremama, bila su dva gola u pobjedi 5:2 protiv Napolija. To je bio takođe prvi put da su zajedno igrali sva trojica brazilskih napadača, Kaka, Alešandre Pato i Ronaldo, koji su formirali trio u napadu poznat kao Ka—Ra—Po.

Uprkos velikom uspjehu tokom karijere, nikad nije osvojio Ligu šampiona kao fudbaler. Godine 2019, časopis FourFourTwo, nazvao ga je najboljim fudbalerom koji nikad nije osvojio takmičenje; Godine 2020, Sky Sports, imenovao ga je kao drugog najboljeg fudbalera koji nikada nije osvojio Kup i Ligu šampiona, nakon Dijega Armanda Maradone. Ronaldo je izjavio: „ živim fudbal sa strašću koja mi ne da mira što nisam osvojio Ligu šampiona, to je trofej koji bi svi voljeli da osvoje.“ Godine 2011, Pol Vilson iz časopisa The Guardian, napisao je: „ "Ronaldo nije imao sreću u tajmingu za izbor kluba. Od tada nema sumnje da bi u svojoj najboljoj formi, ušao u bilo koji klub na svijetu.“ Tokom sezone 2006/07, iako je Milan osvojio titulu, Ronaldo je igrao za Real Madrid u prvom dijelu sezone i nije imao pravo nastupa za Milan. Najbliže što je bio osvajanju Lige šampiona bilo je 2003, kada je Real izgubio od Juventusa u polufinalu.

Na dan 13. februara 2008, doživio je nekoliko povreda koljena na meču protiv Livorna, zbog kojih je odveden u bolnicu i morao je da završi sezonu. Klub je potvrdio poslije meča da je slomio čašicu na lijevom koljenu, što je bilo treći slučaj takve povrede, koju je pretrpio dvaput tokom perioda u Interu — 1999. i 2000. Njegov saigrač — Klarens Sedorf, izjavio je: „srce je prestalo da mi kuca jer je to bilo kao da gledam povredu koju je dobio igrajući za Inter protiv Lacija 2000. Njegova reakcija bila je ista.“ Silvio Berluskoni je izjavio za italijanski RAI TV: „uplašio se za karijeru. Zvao sam ga prošle večeri i rekao mu da vjeruje u sebe. On ima ogroman fizički potencijal.“ Na kraju sezone, istekao mu je ugovor sa Milanom, koji nije produžen.

Korintijans

2009–2010: Paulista i Kup Brazila

Ronaldo na predstavljanju u Korintijansu 2009, sa predsjednikom Brazila — Lulom.

Trenirao je sa Flamengom dok se oporavljao od operacije koljena, a bord direktora kluba izjavio je da su mu otvorena vrata ako hoće da se pridruži timu. Ipak, 9. decembra, potpisao je jednogodišnji ugovor sa Korintijansom. Odluka da izabere Korintijans ispred Flamenga izazvala je veliko zanimanje medija, jer je Ronaldo više puta izjavio da je navijač Flamenga. Sportski časopis iz Rio de Žaneira — Lance!, nazvao je Ronalda fenomenalnim izdajnikom, a pojedini navijači, palili su njegove dresove u blizini sjedišta Flamenga. Ronaldo je rekao da je igranje za Korintijans bilo jedina otvorena opcija za njega, izjavivši: „savršeno razumijem. Ja sam fan Flamenga. Ali trenirao sam sa Flamengom četiri mjeseca i nisam dobio nikakvu ponudu. Korintijans je dao ponudu koja će mi omogućiti da nastavim karijeru.“

Prvu utakmicu za Korintijans odigrao je 4. marta 2009, protiv Itumbijare, u okviru Kupa Brazila; ušao je sa klupe umjesto Horhea Enrikea. Prvi gol za klub, postigao je 8. marta 2009, u okviru prvenstva Paulista, na utakmici protiv Palmeirasa. Nakon što je postigao osam golova na devet utakmica, počeli su u javnosti pozivi da se vrati u reprezentaciju Brazila; skoro 70% čitalaca časopisa O Globo, glasalo je u anketi da bi trebalo da se vrati, a predsjednik Brazila — Lula, pozvao je na njegovo hitno vraćanje. Postigao je dva gola u pobjedi od 3:1 protiv Santosa, u prvoj utakmici finala državnog prvenstva, dok je idol Santosa — Pele, posmatrao utakmicu sa tribina. Drugi gol postigao je sa udaljenosti od 30 jardi, što je izazvalo trans navijača Korintijansa. Pomogao je Korintijansu da osvoji prvenstvo Paulista, sa 10 golova na 14 utakmica.

U finalu Kupa Brazila, Korintijans je pobijedio Internasional 4:2 ukupnim rezultatom u dvije utakmice i osvojio je Kup po treći put i plasirao se u Kopa Libertadores 2010. Nakon što je zbog povrede pauzirao, vratio se na teren 20. septembra, na utakmici protiv Goiasa, a nedelju dana kasnije, postigao je gol protiv Sao Paula. Prvenstvo Brazila završio je sa 12 golova na 20 utakmica.

2011: Kraj karijere

Ronaldo pozdravlja navijače u Londonu, mjesec nakon završetka karijere.

U februaru 2010. produžio je ugovor sa timom do kraja 2011, najavivši da će tada završiti karijeru. Komentarišući njegov problem sa težinom, nakon objave, novinar časopisa The Guardian — Brajan Homvud, izjavio je: „Nažalost, Ronaldova slavna ličnost sada je više neriješena nego njegove vještine na terenu. Grupa Coldplay, premijer Izraela Šimon Peres i glumac Hju Džekman, svi su posjetili Sao Paulo kako bi se slikali sa debeljuškastom zvijezdom.“

U februaru 2011, nakon što je Korintijans ispao u Kopa Libertadoresu, od kolumbijskog tima Deportes Tolima, objavio je da završava fudbalsku karijeru, koja je trajala 18 godina. Na konferenciji za novinare, 14. februara 2011, naveo je bolove i hipotireozu kao glavne razloge za prijevremeni završetak karijere. Otkrio je da ima hipotireozu, stanje koje usporava metabolizam i izaziva dobijanje na težini, tokom testova koje je radio u Milanu 2007. Rekao je da je njegovo tijelo konačno podleglo velikom broju povreda koje su narušile njegovu karijeru, izjavivši: „veoma je teško ostaviti nešto što me je toliko obradovalo. Mentalno sam želio da nastavim, ali moram da priznam da sam izgubio od tijela. Glava želi da ide dalje, ali tijelo više ne može da podnese. Razmišljam o nekoj radnji, ali ne mogu to da učinim onako kako želim. Vrijeme je da odem.“

Reprezentativna karijera

Ronaldo na Kupu Konfederacija 2017, osvojio je Kup Konfederacija 1997.

Za reprezentaciju Brazila debitovao je 23. marta 1994, u prijateljskoj utakmici protiv Argentine, u Recifeu. Prvi gol za reprezentaciju postigao je 4. maja 1994, u pobjedi 3:0 protiv Islanda u prijateljskoj utakmici. Sa samo 17 godina, izabran je u tim za Svjetsko prvenstvo 1994, ali nije igrao, a Brazil je osvojio prvenstvo. Izjavio je da je oduševljen tim iskustvom. Bio je poznat pod nadimkom Ronaldinjo u domovini, što znači mali Ronaldo na portugalskom, jer je njegov stariji saigrač iz reprezentacije — Ronaldo Rodrigez de Žezuz, bio poznat pod nadimkom Ronaldo, a kasnije mu je dat nadimak Ronaldao (veliki Ronaldo), kako bi ih dodatno razlikovali. Još jedan brazilski fudbaler — Ronaldo de Asis Moreira, koji je debitovao za reprezentaciju 1999, dobio je nadimak Ronaldinjo Gaučo, a kasnije je potpuno usvojio nadimak Ronaldinjo, dok je Ronaldo ponovo postao poznat po svom imenu u Brazilu.

Na Olimpijskim igrama 1996, u Atlanti, igrao je sa imenom Ronaldinjo na dresu, jer je u timu bio Ronaldo Gviaro, koji je nastupao sa imenom Ronaldo na dresu; Brazil je osvojio bronzanu medalju. Igrao je na Kopa Americi 1995, gdje je Brazil završio na drugom mjestu, a zatim je sa reprezentacijom osvojio naredna dva izdanja Kopa Amerike — 1997. i 1999. Proglašen je za igrača turnira 1997, a 1999. je bio najbolji strijelac. Postigao je gol u finalu oba puta, protiv Bolivije 1997. i protiv Urugvaja 1999. Učestvovao je na prijateljskom turniru — Turnir de Frans 1997, koji je služio kao priprema za Svjetsko prvenstvo. Brazil je završio na drugom mjestu, a Ronaldo je postigao jedan gol. Na Kupu Konfederacija 1997, predvodio je napad Brazila zajedno sa Romariom, a duo je dobio nadimak Ro—Ro napad. Brazil je osvojio turnir po prvi put, a Ronaldo je postigao četiri gola, od čega je dao het-trik protiv Australije u finalu i završio je turnir kao treći najbolji strijelac, iza Romarija i Vladimira Šmicera. Ipak, nije izabran u idealni tim, u kome su se našla četiri njegova saigrača. O kombinaciji Romarija i Ronalda u napadu, Vil Šarp je napisao: „na ushićenje svih onih koji su imali dovoljno sreće da su ih gledali, našli su se zajedno, imali su sudbonosnu priliku da naprave jedan od najčuvenijih ofanzivnih parova koje je igra ikada vidjela. Njihovo partnerstvo je bilo kratko, ali je bilo neobjašnjivo sjajno.“

Svjetsko prvenstvo 1998.

„Način na koji je kombinovao moćnu atletičnost sa poetskim dodirom stvorenim za strašan prizor. Devedesetih godina, u njegovoj fizičkoj pompi, u slobodnom toku, nije bilo ničega poput njega. Do trenutka kada je nastupilo Svjetsko prvenstvo 1998, njegova reputacija se proširila do tačke potpuno formiranog čuda. Događaj.“

—Ejmi Lorens, The Guardian.

Prema navodima medija, na Svjetsko prvenstvo 1998, došao je kao najbolji fudbaler na svijetu. Novinar časopisa The Guardian napisao je, "1998. godine niko nije bio tako divno talentovan kao Ronaldo, čija je natprirodna mješavina snage, tempa i vještine učinila da postane igrač kakav želi da bude svako dijete na igralištu; u 21. godini, nade i snovi nacije počivale su na njegovim plećima.“

Na putu do finala, postigao je četiri gola i upisao tri asistencije. U drugoj utakmici grupne faze, protiv Maroka, postigao je gol i asistirao je Bebetu, u pobjedi 3:0, dok je u osmini finala postigao dva gola, u pobjedi od 4:1 protiv Čilea. U četvrtfinalu, upisao je dvije asistencije u pobjedi od 3:2 protiv Danske, dok je postigao gol u remiju 1:1 protiv Holandije u polufinalu, nakon čega je pogodio prvi jedanaesterac u pobjedi Brazila 4:2 na penale. Nekoliko sati prije finala protiv Francuske, dobio je epileptički napad. Prvobitno, iskuljen je iz startne postave, 72 minuta prije početka utakmice, a umjesto njega, stavljen je Edmundo i spisak je poslat FIFA delegatu. Startna postava bez Ronalda izazvala je zapanjenost u medijima širom svijeta. Džon Motson iz mreže BBC napisao je: „scena u komentatorskom studiju bila je prosto haos.“ Ipak, malo prije početka, nakon što je molećivo govorio da se osjeća dobro i tražio da igra, selektor Brazila — Mario Zagalo, uvrstio ga je u tim.

Stad de Frans, gdje je igrao u finalu Svjetskog prvenstva 1998.

Ronaldo je izašao poslednji iz tunela od fudbalera Brazila, a tokom izvođenja himne, kamera se fokusirala na njega. Stejnberg je izjavio da je Ronaldo spavajući hodao u finalu, a takođe se povrijedio u sudaru sa golmanom Francuske — Fabijanom Bartezom. Zagalo je izjavio da se plašio da će Ronaldo da poremeti tim psihološki i da se pitao tokom cijelog prvog poluvremena da li da ga izvede iz igre, ali se plašio reakcije javnosti u Brazilu ako bi uradio to. Na kraju, Brazil je izgubio od Francuske 3:0, a Ronaldo je odigrao cijelu utakmicu. Kasnije je izjavio: „izgubili smo prvenstvo, ali ja sam osvojio drugo — moj život.“

U Brazilu je pokrenuta istraga, a timski doktor — Lidio Toledo, izjavio je pred komisijom: „zamislite da sam zaustavio Ronalda da igra, a Brazil izgubio. U tom trenutku, morao bih da idem i živim na Sjevernom polu.“ Adrijan Vilijams, profesor kliničke neurologije na Univerzitetu u Birmingemu, rekao je da Ronaldo nije igrao, osjetio bi posljedice napada kasnije i da nema šanse da je mogao da bude u stanju da pruži najbolju partiju 24 sata od prvog povratka forme, ako je to bio prvi povratak. Uprkos lošem izdanju u finalu, zbog napada koji je imao nekoliko sati prije početka, dobio je zlatnu loptu, za najboljeg igrača prvenstva, zbog partije prije finala i završio je kao treći najbolji strijelac sa Marselom Salasom i Luisom Ernandezom. Priroda incidenta stvorila je brojna pitanja i optužbe, koje su trajale godinama. Novinar časopisa The Guardian — Aleks Belos, izjavio je: „kada je bojazan za Ronaldovo zdravlje otkrivena nakon utakmice, jedinstvene okolnosti situacije dovele su do raznih teorija zavjere. Tu je najbolji sportista na svijetu, koji treba da učestvuje u najvažnijoj utakmici u karijeri, kada se odjednom, neočekivano, razbolio. Da li je to bio stres, epilepsija ili je bio drogiran?“ Razne teorije su okruživale kompaniju Nike, koja je bila Ronaldov sponzor i reprezentaciju Brazila, a neki su vjerovali da ga je kompanija primorala da igra. Parlamentarna istraga nije pronašla nijednu širu teoriju zavjere, ali brazilska javnost nije bila ubijeđena.

Svjetsko prvenstvo 2002.

„Rekao sam prije toga da je moja velika pobjeda da igram fudbal ponovo, da trčim ponovo i da postižem golove ponovo. Ova pobjeda, za našu petu titulu Svjetskog prvenstva, krunisala je moj oporavak i rad cijelog tima.“

—Ronaldo o svom povratku nakon povrede i osvajanju Svjetskog prvenstva.

Prije Svjetskog prvenstva 2002, Ronaldo je malo igrao, jer je doživio prelom ligamenta desnog koljena u aprilu 2000. i propustio je kompletne kvalifikacije, gdje je, u njegovom odsustvu, tim igrao slabo i završio je na trećem mjestu, sa istim brojem bodova kao i četvrtoplasirani Paragvaj, a Romario i Rivaldo su, zajedno sa Agustinom Delgadom, bili najbolji strijelci, sa po osam golova. Tim Vikeri, napisao je za BBC: „bez Ronalda, Brazil je ruševina, srećni su što su se plasirali na turnir. Sa njim, to je druga priča.“ Nakon oporavka od povrede, koja mu je ugrozila karijeru, predvodio je Brazil do rekordne, pete titule prvaka svijeta. Postigao je osam golova i dobio je zlatnu kopačku kao najbolji strijelac prvenstva. Mnogi su njegov uspjeh opisali kao „iskupljenje“ za ono što se desilo na prethodnom prvenstvu. Nakon prvenstva, govorio je o svojoj opsesiji da podigne trofej koji mu je izmakao 1998: „vizualizovao sam trofej pred očima i zamišljao kako mora da je sjajan osjećaj podići ga u vazduh. To je bio neopisiv osjećaj, držati ga u rukama i poljubiti ga.“ Na prvenstvu, igrao je u napadu zajedno sa Rivaldom i Ronaldinjom, a nazvani su „tri R“; sva trojica su se našla u idealnom timu prvenstva.

Postigao je barem po gol na svakoj utakmici, osim u četvrtfinalu, protiv Engleske. Pobjedonosni gol u polufinalu protiv Turske, postigao je udarcem prstima, sa malo podizanja nazad u trku, što je tehnika koju je naučio dok je igrao futsal kao mali; nakon kraja utakmice, navijači iza gola, nosili su velika bijela slova koja su spojili u njegovo ime, slično holivudskom znaku. Mnogo pažnje privukla je njegova frizura, jedan dio glave bio mu je obrijan, što je urađeno kao namjerno odvraćanje pažnje medija od njegove povrede noge. Kasnije je izjavio: „kada sam došao na trening sa ovom frizurom, svi su prestali da govore o povredi.“ U finalu protiv Njemačke u Jokohami, postigao je oba gola u pobjedi 2:0 i izjednačio se sa Peleom kao najbolji strijelac Brazila na Svjetskim prvenstvima, sa 12 golova. Nakon utakmice, prvi je prišao igračima Njemačke, da ih utješi zbog poraza, a zatim mu je čestitao Pele, na dodjeli medalja. Francuski hirurg koji mu je operisao koljeno — Žerar Salijen, bio je na utakmici kao gost reprezentacije, a nakon meča, izjavio je: „ovo daje nadu svima koji su povrijeđeni, čak iako nisu sportisti, da vide da uz borbu mogu da uspiju. Vratio se tamo gdje je bio; to je izuzetno zadovoljavajuće i veoma sam dirnut.“ Dobio je brojne pohvale i priznanja za svoje uspjehe, uključujući nagradu Laureus akademije za povratak godine i nagradu za Bi-Bi-Si najboljeg stranog sportistu, a u decembru 2002. dobio je nagradu FIFA fudbaler godine po treći put, koju je posvijetio medicinskom timu koji mu je pomogao da se oporavi. U intervjuu za Fox Sports 2017, izjavio je: „najbolji tim u kojem sam ikada igrao je brazilski 2002, osjećali smo da možemo uvijek da postignemo gol. To je bio tim bez sujete ili individua. Kolektiv je bio bitan.“

Svjetsko prvenstvo 2006.

Ronaldov mural u Berlinu, koji promoviše njegov stil igre. Rad je naručila kompanija Nike, prije Svjetskog prvenstva 2006.

Na dan 2. juna 2004, postigao je het-trik iz penala protiv Argentine, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. Sa postignutih 10 golova na 15 utakmica, uključujući i gol protiv Venecuele u poslednjem kolu, kojim je Brazil obezbijedio prvo mjesto, bio je najbolji strijelac južnoameričkih kvalifikacija.

Na prvenstvu 2006, bio je dio „čarobnog kvarteta“ reprezentacije Brazila, kako su nazvani u medijima, a koji su činili još Adrijano, Kaka i Ronaldinjo. Brazilski ol star tim bio je promoter „prelijepe igre“ (Joga Bonito), koju je pokrenuo Nike prije prvenstva. Iako je Brazil pobijedio na prve dvije utakmice grupne faze, protiv Hrvatske i Australije, Ronaldo je osporavan zbog prevelike težine i sporosti, ali ga je selektor reprezentacije — Karlos Alberto Pereira, zadržao u startnoj postavi.

Sa dva gola protiv Japana, postao je 20 fudbaler koji je postizao golove na tri Svjetska prvenstva, takođe izjednačivši rekord po broju postignutih golova na Svjetskom prvenstvu, koji je držao Gerd Miler, sa 14 golova. U osmini finala, postigao je gol protiv Gane i, sa 15 golova, postao je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. Sa trećim golom na prvenstvu, postao je tek drugi igrač koji je postigao minimum tri gola na tri Svjetska prvenstva, nakon Jirgena Klinsmana. Brazil je ispao u četvrtfinalu, izgubivši od Francuske 1:0, golom Tijerija Anrija. Ronaldo je dobio bronzanu kopačku, kao jedan od četvorice igrača koji su postigli po tri gola, iza Miroslava Klosea, koji je postigao pet golova.

Nakon što je uvršten u Ginisovu knjigu rekorda, izjavio je: „ponosan sam na svoju karijeru i rekorde koje sam postavio, ali znam da će jednog dana biti srušeni.“ Rekord koji su dijelili Ronaldo i Klinsman od postignuta barem tri gola na tri Svjetska prvenstva, srušio je Klose, koji je postigao barem po četiri gola na tri različita prvenstva: 2002, 2006. i 2010. Na Svjetskom prvenstvu igrao je poslednji put 2006, a postigao je ukupno 15 golova, u prosjeku 0,79 po meču. Njegov saigrač iz reprezentacije — Kaka, izjavio je: „Ronaldo je najbolji fudbaler sa kojim sam ikada igrao. Gledao sam kako Il fenomeno radi stvari koje niko drugi nikada nije uradio.“

Humanitarne utakmice i sporadična pojavljivanja

Ronaldo na utakmici protiv siromaštva, u Bernu, u martu 2014.

U februaru 2011. objavljeno je da će se vratiti u reprezentaciju poslije pet godina, kako bi odigrao oproštajni meč, protiv Rumunije, u Sao Paulu, 7. juna 2011. Iako je bilo jako rijetko da neka reprezentacija pruža svojim igračima mogućnost da odigraju oproštajni meč u reprezentaciji, zvaničnici fudbalskog saveza Brazila, izjavili su da, zbog velike karijere kakvu je imao Ronaldo, jedino logično je bilo da poslednju utakmicu u karijeri odigra u Brazilu, za reprezentaciju.

Odigrao je 15 minuta na utakmici na kojoj je Brazil pobijedio 1:0, golom Freda, koji je proslavio gol sa saigračima, u prepoznatljivom stilu kojim je Ronaldo proslavljao golove. Ušao je u igru u 30 minutu i igrao je u napadu zajedno sa Nejmarom; imao je tri udarca u okvir gola, koje je odbranio golman Rumunije. Na poluvremenu, održao je oproštajni govor. Sa postignuta 62 gola, reprezentativnu karijeru završio je kao drugi najbolji strijelac, 15 golova iza Pelea.

Ronaldo na Svjetskom prvenstvu 2018. u Moskvi.

Na dan 13. decembra 2011. Ronaldo i Zidan su igrali humanitarnu utakmicu sa prijateljima, protiv bivših i sadašnjih igrača njemačkog kluba Hamburger, u okviru devetog izdanja humanitarne akcije Utakmicom protiv siromaštva, koju su Ronaldo i Zidan pokrenuli 2003. U decembru 2012, ponovo su organizovali humanitarnu akciju, u Porto Alegreu, a na utakmici su nastupali svjetski prvaci iz reprezentacija Francuske i Brazila, među kojima je bio i Ziko, Ronaldov idol iz djetinjstva. U januaru 2013, objavljeno je da će biti jedan od šest ambasadora Svjetskog prvenstva 2014, u Brazilu.

Izabran je za ambasadora dobre volje Ujedinjenih nacija (UNDP), programa pokrenutog 2000, jer je bio jedan od najpopularnijih sportista, a ulogu je prihvatio, vidjevši je kao obavezu da pomogne raznim događajima širom svijeta. Na dan 4. marta 2014, igrao je ponovo humanitarni meč Utakmicom protiv siromaštva, u Bernu, predstavljajući jedanaestorku organizacije UNDP, protiv Zidanovog tima. Utakmica je odigrana kako bi se prikupila pomoć za oporavak Filipina, nakon tajfuna Haijan. Godine 2015, humanitarna utakmica odigrana je u Sent Etjenu, Ronaldo je u napadu igrao sa Didijeom Drogbom i postigao je het-trik; novac je skupljan za pomoć afričkim zemljama koje su bile pogođene epidemijom ebole.

Na Svjetskom prvenstvu 2014, Klose je postigao dva gola, od čega jedan u pobjedi protiv Brazila 7:1 i sa 16 golova, oborio je Ronaldov rekord. Prije prvenstva, Ronaldo je izjavio da se molio da Klose ne sruši njegov rekord, ali je rekao da će mu čestitati ako to uradi. Na dan 14. juna 2018. učestvovao je u ceremoniji otvaranja Svjetskog prvenstva 2018, na stadionu Lužnjiki, u Moskvi. Na otvaranju, prošetao je sa djetetom koje je nosilo majicu sa natpisom Rusija 2018, a na kraju ceremonije, predstavio je zvaničnu loptu prvenstva — Adidas Telstar 18, koja je bila poslata u svemir u martu, sa posadom Međunarodne svemirske stanice, a vraćena je na Zemlju u junu.

Stil igre i zaostavština

„Ronaldo je radio stvari koje niko nije vidio prije. On je, zajedno sa Džordžom Veom i Romariom ponovo izmislio poziciju centralnog napadača. Oni su bili prvi da izađu iz šesnaesterca kako bi uzeli loptu na sredini, otišli na bokove, a zatim su privlačili i dezorjentisali odbrambene igrače sa trčanjem, svojim ubrzanjem, svojim driblinzima.“

—bivši fudbaler Francuske — Tijeri Anri.

Ronaldo je označen od strane mnogih kao najbolji i najkompletniji napadač svih vremena. Nazvan Il (ili O) Fenomeno (fenomen), bio ja pravi golgeter i, uprkos tome što je bio individualni napadač, bio je u stanju da često upisuje asistencije saigračima, zbog vizije, pasa i sposobnosti da prolazi igrače. Bio je izuzetno snažan, brz i dobar tehničar, sa sjajnim pokretima i bio je staložen finišer. Veoma cijenjen zbog njegovih tehničkih sposobnosti, bio je sposoban da koristi obje noge, iako je prirodno bio dešnjak, a smatran je za jednog od najboljih driblera. Zajedno sa saigračem iz reprezentacije — Romariom i liberijskim napadačem — Džordžom Veom, smatra se začetnicima novog brenda napadača u devedesetima, koji uzimaju loptu van šesnaesterca, a onda kreću na gol. Često pozicioniran blizu sredine terena, kada dođe u posjed lopte, odmah bi krenuo prema golu, a Rob Smit je napisao: „igrao je kao da svaki napad ima rok od 10 sekundi. Eksplodirao bi ne brinući za odbrambene igrače.“ Često je prolazio više igrača kada je driblao pri punoj brzini, a onda se isticao u situacijama jedan na jedan, zbog dobre kontrole lopte, ubrzanja, okretnosti, ravnoteže i okretnog rada nogu u najboljim godinama.

„Nikad nisam vidio da je igrač sposoban da tako precizno kontroliše loptu sa tako velikom brzinom. Gledajući ga bilo je kao da gledam lik u video igri.“

Bivši francuski fudbaler — Marsel Desai, o Ronaldovoj kombinaciji brzine i kontrole lopte.

Njegov trener u Barseloni — Bobi Robson, izjavio je: „Ronaldo je mogao da krene sa pola terena i cijeli stadion bi se zapalio. Bio je najbrža stvar koju sam ikad vidio da trči sa loptom. Da je uspio da izbjegne povrede, imao je šansu da postane najbolji fudbaler ikada.“ U situacijama jedan na jedan, koristio je brojne poteze i trikove, kao što su elastiko i korak nazad. Novinar časopisa Sports Illustrated — Sid Lov, napisao je: „kada je bio jedan na jedan sa golmanom, znali ste, jednostavno ste znali da će pogoditi. Bio je tako prirodan, tako hladan, tako potpuno pod kontrolom. Spustio bi rame, napravio korak nazad i bang.“

„Postoje dva Ronalda: onaj koji se vratio poslije duge povrede 2002. bio je sjajan golgeter, ali verzija iz devedesetih je bio sjajan svuda. Na svom vrhuncu u PSV-u, Barseloni i Interu, bio je sigurno najopasniji napadač koga je svijet ikada vidio.“

—Rob Smit, novinar časopisa The Guardian.

Njegov saigrač iz Barselone — Oskar Garsija, izjavio je: „nisam vidio nikad da neko igra fudbal sa takvom tehničkom sposobnošću, kreativnošću i preciznošću sa nevjerovatnom brzinom. Što se isticalo svima nama od trenutka kad smo upoznali Ronija, je da može da uradi stvari koje su ostalim igračima bile veoma teške, a njemu su bile lagane. Ali je mogao da uradi te iste stvari dok je trčao, u nevjerovatnim, eksplozivnim tempom“. Sa kombinacijom brzine, vještine i završetka, Ronaldinjo ga je nazvao najkompletnijim napadačem ikada, a Zlatan Ibrahimović je izjavio: „kao fudbaler, bio je kompletan. Neće biti nikada, po mom mišljenju, boljeg igrača od njega“. Argentinac, Lionel Mesi, izjavio je: „Ronaldo je bio najbolji napadač koga sam ikada vidio. Bio je toliko brz da je mogao da pogodi iz bilo koje situacije i mogao je da šutne loptu bolje od bilo koga koga sam ikada vidio“. Imao je veliki uticaj na generaciju napadača nakon njega, od Karima Benzeme do Serhija Agvera, a tada napadač Mančester junajteda — Romelu Lukaku, izjavio je da je Ronaldo promijenio dimenziju napadača, koji je mogao da dribla kao krilni napadač i da trči kao sprinter. Ibrahimović je dodao: „niko nije uticao na fudbal i na igrače koji dolaze kao Ronaldo.“

„Ronaldo, kao što su mnogi koji su ga gledali priznali, promijenio je ono što se smatralo centralnim napadačem. Svaki put kada vidite napadača od koga se očekuje da zadrži loptu, pobijedi igrače, bude bolji u skoku, šutira iz daljine, duboko izbacuje, radi sve što napadač može da radi, bilo bi vrijedno zapamtiti ga. On je pomjerio granice, izazvao konvenciju, isto kao što su Mesi i Kristijano Ronaldo promijenili našu percepciju toga šta krilni napadač može da bude. Ronaldo, originalni Ronaldo, inspirisao je falangu imitatora, igrača koje gledamo na ekranima svakog vikenda. Ali je takođe okrenuo igru tako da uvijek izgleda samo malo nalik njemu. Više od svega, učinio je taj broj 9 svojim.“

— Rori Smit, za ESPN, o tome kako je Ronaldo promijenio igru za napadače, u martu 2016.

Emilio Butragenjo je izjavio: „Ronaldo je stvarao prilike za gol gdje ne postoje. Većini napadača trebaju vezni igrači i njihovi saigrači, ali njemu ne.“ Kaka je izjavio: „po meni, najbolji igrači su oni koji su u stanju da razmisle o igri i da je izvrše najbrže i to na najbolji mogući način, a Ronaldo je bio najbolji u tome. Brzina misli koju je imao i brzina sa kojom je sprovodio svoje akcije, bile su perfektne.“ Ronaldo je takođe bio jak i moćan igrač koji je mogao da zaštiti loptu od protivnika, a bivši italijanski fudbaler — Alesandro Nesta, koji je igrao protiv njega dok je bio na vrhuncu, u finalu Kupa UEFA 1998, na utakmici koja je okarakterisana kao utakmica „najboljeg napadača protiv najboljeg odbrambenog igrača Serije A“, izjavio je: „to je bilo najgore iskustvo u mojoj karijeri. Ronaldo je najteži napadač protiv kojeg sam ikad igrao. Bilo je nemoguće zaustaviti ga.“ Upitan ko mu je bio najteži protivnik u karijeri, dobitnik zlatne lopte 2006. — Fabio Kanavaro, izjavio je: „nemam dileme, Ronaldo, fenomen. Za moju generaciju, on je bio ono što su Dijego Maradona i Pele bili za prethodnu. Bio je nezaustavljiv. Na prvoj provjeri prošao bi vas, drugi put bi vas izgorio, treći put vas je ponizio. Izgledao je vanzemaljski.“ Svojim brzim reakcijama i iščekivanjem, često je pobjeđivao defanzivce do lopte, a kao finišer, bio je efikasan glavom, kao i bilo kojom nogom, a bio je sposoban da postigne gol i unutar i izvan kaznenog prostora. Takođe, bio je dobar izvođač penala i slobodnih udaraca.

Ronaldo nakon povrede članka 2010.

Poređujući njegove prirodne sposobnosti sa Rodžerom Federerom, Pol Makdonald sa sajta Goal, napisao je: „uživanje je gledati nešto za šta znamo da je izuzetno teško izvršiti sa prilično lakoćom. Ronaldo u najboljim godinama mogao je to da učini bolje od svih koji su ikada igrali igru.“ Pokazujući napor u svojoj igri, oslanjanje na njegovu superiornu urođenu sposobnost, navodi se kao razlog toga što na treninzima često nije bio na tako visokom nivou, kao njegovi saigrači, dok se takođe navodi problem sa koljenom kao uzrok; njegov saigrač iz reprezentacije Brazila — Emerson, izjavio je: „Ronaldo je smatrao da ne treba da radi toliko naporno kao mi, da za dva dana može da uradi ono za šta bi nama ostalima trebalo deset dana. I obično je bio u pravu.“ O njegovom ranom talentu, talentu zahvaljujući kome je postao najmlađi dobitnik nagrade FIFA fudbaler godine, sa 20 godina i zlatne lopte, sa 21 godinom, Rob Smit, iz časopisa The Guardian, napisao je 2016: „Ronaldo je lagano najbolji u prethodnih 30 godina, moguće ikada. Drugi Ronaldo i Mesi su bili brilijantni tinejdžeri, ali nisu imali ništa od istog uticaja u tim godinama. Jedino Pele, Dijego Maradona i Džordž Best mogu stvarno da se uporede.“ Upitan ko je najbolji fudbaler za njegovog života, Žoze Murinjo je izjavio: „Ronaldo, El Fenomeno. Kristijano Ronaldo i Leo Mesi imaju duže karijere. Ostali su na vrhuncu svakog dana 15 godina. Ipak, ako govorimo isključivo o talentu i vještinama, niko ne može da nadmaši Ronalda.“ Godine 2020, našao se u idealnom timu najboljih 11 svih vremena, po izboru časopisa France Football, u kojem su još, između ostalih, Kristijano Ronaldo, Mesi, Pele i Maradona.

Na svom fizičkom vrhuncu, tokom 1990-ih, teško je pogođen povredama koljena koje je pretrpio od kraja 1999. godine i naknadnim dobitkom na kilaži tokom neaktivnosti, što je ograničavalo njegovu brzinu, kondiciju i pokretljivost. Sudeći po njegovom fizioterapeutu — Niltonu Petroneu, bio je ranjiv na povrede zbog zdravstvenog stanja u kombinaciji sa njegovim eksplozivnim trčanjem. „Ronaldo je imao problem nazvan trohlearna displazija. Zbog toga je veza između koljena i butne kosti malo nestabilna. Ne postoji direktna operacija za to, tako da čaura u koljenu, u nedostatku bolje riječi, „pleše“ na butnoj kosti. Ronaldove povrede nisu bile zato što je njegovo tijelo bilo slabo, već zbog eksplozivnog kapaciteta. Nije samo brzo trčao po pravoj liniji, već je mijenjao smjer nevjerovatnom brzinom. Ronaldo se vrlo brzo kretao slijeva udesno... tako da, bilo je očigledno, po načinu na koji je igrao, da su povrede uvijek bile mogućnost.“ Napisavši da nije bio nikad više isti nakon povrede koljena 2000. i dodajući: „njegov tempo i puka surova sila smanjili su se u poređenju sa Fenomenom iz devedesetih“, časopis FourFourTwo, označio ga je kao najboljeg igrača Svjetskog prvenstva 2002, dodajući da je i dalje bio iznad ostalih na prvenstvu.

Vlasništvo u klubovima

Većinsko vlasništvo u Valjadolidu

U septembru 2018. postao je većinski vlasnik fudbalskog kluba Valjadolid, nakon što je kupio 51% dionica za 30 miliona evra. Na predstavljanju kao novog vlasnika kluba, izjavio je: „Prošao sam mnoge faze na treningu u fudbalu da bih se pripremio za ovo. Fudbal je sve oko strasti. Želimo da izgradimo najbolji tim koji se može takmičiti, a istovremeno dajemo informacije o našem rukovodstvu sa transparentnošću.“

Vlasništvo u Kruzeiru

U decembru 2021, kupio je većinski dio akcija u Kruzeiru, klubu u kojem je počeo karijeru, za 70 miliona evra, nakon čega je izjavio da želi da se oduži klubu i vrati ga gdje zaslužuje da bude.

Van fudbala

Privatni život

Ronaldo u posjeti ministarstvu obrazovanja Brazila 2005.

Tokom 1997, upoznao je brazilsku glumicu i modela — Suzanu Verner, na snimanju brazilske serije Malhação, kada su glumili zajedno u tri epizode. Iako se nikad nisu vjenčali, bili su u vezi i živjeli su zajedno u Milanu, do početka 1999.

U aprilu 1999, oženio se sa brazilskom fudbalerkom — Milen Domingeš, koja je u to doba već bila trudna, a njihov prvi sin — Ronald, rođen je 6. aprila 2000. U braku su ostali četiri godine, a 2005. vjerio se sa brazilskim modelom — Danijelom Čisareli, koja je ostala trudna, ali je pretrpjela pobačaj. U vezi su bili tri mjeseca, nakon čega su se vjenčali u luksuznoj ceremoniji u dvorcu Šato de Šantili, a ceremonija je koštala 896,000 evra.

Ronaldo je, kao i prethodno Pele, donirao potpisani dres Papi Franju, a oba se nalaze u Vatikanskom muzeju.

U anketi koju je sproveo Nike, izabran je za najpoznatijeg sportistu na svijetu i za treću najpoznatiju osobu na svijetu uopšteno. Uprkos velikoj slavi, štitio je svoju privatnost od svih, uključujući i saigrače, izjavivši u intervjuu za časopis The Daily Telegraph: „svaki igrač ima svoj privatni život i niko ne misli o nečijem tuđem privatnom životu ili govori o tome.“ Do 2003, tečno je govorio portugalski, španski i italijanski, a dobro je razumio engleski.“

Godine 2005, u intervjuu za časopis Folha de S.Paulo, otkrio je da se, pomalo neočekivano, rasno identifikovao kao bijelac, generišući širi razgovor o složenoj ulozi rasa u Brazilu. Njegov otac, Nelio Nazario, izjavio je: „on zna veoma dobro da je crn. Zapravo, u to vrijeme sam mislio da je to neka filozofija, nešto u tom smislu. Jer zna da je crnac.“ Prema studiji koju je vodio genetičar Serhio Pena sa brazilskog Instituta za geografiju i statistiku, većina Brazilaca često ima pogrešno mišljenje o svojim korijenima; on je izjavio: „majčinsko porijeklo brazilskog bijelca bilo je trećina Afrikanca, trećina Amerikanaca i trećina Evropljanina. Pojedinac koji sebe smatra bijelim može biti genomski više Afrikanac od pojedinca koji sebe smatra smeđim ili crnim.“

U aprilu 2008, bio je umiješan u skandal u koji su bile uključene tri transvestit prostitutke, koje je upoznao u noćnom klubu u Rio de Žaneiru. Ronaldo je tvrdio da im je, nakon što je otkrio da su legalno muškarci, ponudio 600 dolara da odu. Jedan od trojice pokušao je da ucijeni Ronalda, dok su druga dvojica priznala da su navodi lažni. Njegova vjeridba sa Marijom Beatris Antoni odmah je prekinuta, ali je uspostavljena ubrzo nakon toga. Beatris Antoni je rodila njihovu prvu kćerku, Mariju Sofiju, u Rio de Žaneiru, 24. decembra 2008. U aprilu 2009, porodica se preselila u novi penthaus u Sao Paulu. Na dan 6. aprila 2010, Marija Beatris je rodila njihovu drugu kćerku, kojoj su dali ime Marija Alis, a rođena je tačno 10 godina nakon Ronalda, Ronaldovog prvog sina.

„U svlačionici, sjedio sam između Maldinija i Ronalda, koji me je pitao hoću li da budem dio njegovog klana, pokazujući mi kopiju Plejboja ili hoću da budem u Kakinom klanu, koji je imao nekoliko crkvenih stvari u svlačionici.“

—Alešandre Pato o susretu sa Ronaldom kada je došao u Milan 2007.

U decembru 2010, preselio se sa porodicom u novu palatu u Sao Paulo. Takođe u decembru, radio je test očinstva, koji je pokazao da je otac dječaku po imenu Aleksandar, koji je rođen u aprilu 2005, nakon kratke veze koju je imao sa konobaricom Mišel Umezu, koju je prvi put upoznao u Tokiju 2002. Nakon potvrde o četvrtom djetetu, 6. decembra 2010. objavio je da je uradio vazektomiju, smatrajući da je dovoljno da ima četvoro djece.

Godine 2011, u intervjuu za BBC, Stiv Makmanaman, njegov bivši saigrač iz Real Madrida, pričao je o Ronaldovoj ličnosti: „Mogao je da uđe u restoran, a ja bih mogao da uđem s njim, a vi niste tamo samo sa bliskim prijateljima. Poziva sve. Bili biste za njim za stolom, a sudija bi sjedio nasuprot i razgovarao s političarom, a neko sa ulice bi ga prisluškivao. Dakle, on je jednostavno imao tu nevjerovatnu auru, gdje su svi željeli da mu se pridruže. Ponekad bi s njim sjedjelo 20 do 30 ljudi za vrijeme obroka. Bio je divna osoba. Svi bi to prihvatili, bez obzira u kojem klubu je igrao.“

Suvlasnik je automobilskog tima A1 tim Brazil, zajedno sa bivšim vozačem formule 1 — Emersonom Fitipaldijem. Takođe, suvlasnik je sportske marketinške kompanije 9INE, a njegov prijatelj, takmičar u mješovitim borilačkim vještinama — Anderson Silva, je jedan od njegovih klijenata. Kao veliki fan pokera, u aprilu 2013, postao je član grupe za onlajn poker — PokerStars SportStar, a 2014, igrao je poker u dobrotvorne svrhe protiv Rafaela nadala. Na dan 11. decembra 2014, postao je manjinski vlasnik američkog fudbalskog kluba Fort Lauderdejl strajkersa, koji se ugasio 2016. Godine 2015, otvorio je osam novih ogranaka njegove omladinske škole fudbala — akademije Ronaldo, u Kini, Sjedinjenim Državama i Brazilu, a planirao je da ih otvori 100 širom svijeta do 2020. Godine 2017, njegov sin, Ronald, ušao je u sastav juniorske reprezentacije Brazila za Makabijske igre 2017. Igre su poznate kao „Jevrejske Olimpijske igre“; Ronaldo nije Jevrej, ali neke države imaju lakša pravila , a Ronald igra za jevrejski klub.

Mediji

Pojavio se u 18 sezoni crtane serije Simpsonovi, u epizodi 17 — Mardž gejmer, koja je premijerno prikazana u aprilu 2007. Simon Krenar, novinar časopisa The Times, uvrstio je njegov nastup kao jedan od 33 najsmješnija kamea u istoriji serije. Kameo nastup imao je u svakom dijelu filmske trilogije Gol: Gol! (2005), Gol II: Živjeti san (2007) i Gol III: Uzimajući svijet (2009). Takođe, našao se u spotu za zvaničnu pjesmu Svjetskog prvenstva 2014. — "We Are One (Ole Ola)", koju izvode Pitbula i Dženifer Lopez.

Pojavio se u velikom broju reklama za različite proizvode i firme, od čokoladica snikers do proizvođača guma — Pirelija. Njegove uobičajene proslave golova, sa obje ispružene ruke, na početku karijere, bile su osnova za reklamu Pirelija 1998, gdje je zamijenio figuru Isusa Hrista sa statue Hristos Spasitelj, koja se nalazi iznad njegovog rodnog grada — Rio de Žaneira, dok je bio u dresu Intera. To je bilo kontroverzno za katoličku crkvu, a Brazilci su bili ljuti zbog statue u italijanskim bojama. Godine 2017, dodat je kao jedan od legendi u ultimativnom timu FIFA 18, jednom od serijala video igre FIFA. Dobio je rejting 95, kao i Pele, Maradona, Lav Jašin i Tijeri Anri. Takođe, pojavio se na omotu igre ultimativnog izdanja.

Sponzorstvo sa kompanijom Nike

“Ronaldo je danas najglobalniji od svih sportista.”

—Hoakin Hidalgo, direktor jedinice kompanije Nike, za marketing u Brazilu, 1998.

Ronaldov glavni sponzor je kompanija sportske odjeće i obuće Nike, još od prvog dijela karijere. Godine 1996, potpisao je desetogodišnji ugovor sa kompanijom i doživotni ugovor za snimanje reklama, vrijedan preko 180 miliona dolara. Blisko je povezan sa modelom Nike Mercurial R9, koji je dizajniran za njega, za prvenstvo 1998. Kako bi proslavili 15 godina od dizajniranja, kreirali su model Mercurial Vapor IX, inspirisan dizajnom 1998, a Fil Makartni iz kompanije, izjavio je: „Ronaldov uticaj na igru prije 15 godina, bio je neizmjeran i na ulasku u 2014. želimo da proslavimo te patike i samog čovjeka. Mislili smo da bi moderna konstrukcija njegovih patika 1998, bilo sjajno obilježavanje tog trenutka.“

Godine 2018, njegove patike, R9 Mercurial, inspirisale su kompaniju da napravi model Mercurial Superfly VI boots, posvećen Kilijanu Mbapeu. Bronzana statua Ronalda, otkrivena je 2000, a nalazi se pored Ronaldovog polja, u sjedištu kompanije.

Pojavio se u velikom broju reklama za Nike. Počeo je 1996, sa reklamom nazvanom „Bog protiv đavola“, u gladijatorskoj igri u amfiteatru. Pojavio se zajedno sa brojnim drugim fudbalerima, kao što su: Paolo Maldini, Erik Kantona, Luis Figo, Patrik Klajvert i Horhe Kampos. Oni brane „prelijepu igru“, protiv tima demonskih ratnika, uništavajući ih tako tako što su pobijedili na utakmici. Godine 1998, Učestvovao je u reklami na aerodromu, sa brojnim drugim fudbalerima reprezentacije Brazila, uključujući Romarija i Roberta Karlosa. Prije Svjetskog prvenstva 2002, u Južnoj Koreji i Japanu, učestvovao je u reklami pod nazivom „Tajni turnir“, gdje su učestvovali još Frančesko Toti, Ronaldinjo i Hidetoši Nakata, a bivši fudbaler — Erik Kantona, bio je sudija na turniru. Prije Svjetskog prvenstva 2014, bio je mentor u akciji „Rizikuj sve“, reklami sa brojnim drugim fudbalerima, kao što su Vejn Runi, Kristijano Ronaldo i David Luiz.

Statistika karijere

Klubovi

Sezona	Klub	Liga	Liga		Regionalna liga		Kup		Kontinent.		Ostalo		Ukupno
			Utak.	Gol.	Utak.	Gol.	Utak.	Gol.	Utak.	Gol.	Utak.	Gol.	Utak.	Gol.
1993	Kruzeiro	Serija A Brazila	14	12	2	0	–	–	4	8	1	0	21	20
1994			–	–	18	22	–	–	8	2	–	–	26	24
1994–95	PSV	Eredivizija	33	30	–	–	1	2	2	3	–	–	36	35
1995–96			13	12	–	–	3	1	5	6	–	–	21	19
1996–97	Barselona	La Liga	37	34	–	–	4	6	7	5	1	2	49	47
1997–98	Inter	Serija A	32	25	–	–	4	3	11	6	–	–	47	34
1998–99			19	14	–	–	2	0	6	1	1	0	28	15
1999–00			7	3	–	–	1	0	–	–	–	–	8	3
2000–01			-
2001–02			10	7	–	–	1	0	5	0	–	–	16	7
2002–03	Real Madrid	La Liga	31	23	–	–	1	0	11	6	1	1	44	30
2003–04			32	24	–	–	5	2	9	4	2	1	48	31
2004–05			34	21	–	–	1	0	10	3	–	–	45	24
2005–06			23	14	–	–	2	1	2	0	–	–	27	15
2006–07			7	1	–	–	2	1	4	2	–	–	13	4
2006–07	Milan	Serija A	14	7	–	–	–	–	–	–	–	–	14	7
2007–08			6	2	–	–	–	–	–	–	–	–	6	2
2009	Korintijans	Serija A Brazila	20	12	10	8	8	3	–	–	–	–	38	23
2010			11	6	9	3	–	–	7	3	–	–	27	12
2011			–	–	2	0	–	–	2	0	–	–	4	0
Ukupno u karijeri			343	247	41	33	35	19	93	49	6	4	518	352

• Ostalo - Rekopa sudamerikana, Superkup Španije, Interkontinentalni kup, UEFA kup plej-of (u okviru Kupa Italije)

Reprezentacija

Nastupi i golovi za reprezentaciju po godinama

Reprezentacija	Godina	Nastupi	Golovi
Brazil
	1994.	4	1
	1995.	6	3
	1996.	4	5
	1997.	20	15
	1998.	10	5
	1999.	10	7
	2000.	-	-
	2001.	-	-
	2002.	12	11
	2003.	8	3
	2004.	11	6
	2005.	5	1
	2006.	7	5
	2007.	-	-
	2008.	-	-
	2009.	-	-
	2010.	-	-
	2011.	1	0
Ukupno		98	62

Golovi za reprezentaciju

Ključ

‡	Gol iz penala

Golovi za reprezentaciju, po datumima, sa prikazom stadiona, protivnika, rezultata i takmičenja.

Broj	Nastup	Datum	Stadion	Protivnik	Gol za	Konačan rezultat	Takmičenje	Ref.
1	2	4. maj 1994.	Stadion Resakada, Florijanopolis, Brazil	Island	1:0	3:0	Prijateljska
2	8	11. jun 1995.	Vembli, London, Engleska	Engleska	2:1	3:1
3	10	11. oktobar 1995.	Stadion Pituču, Salvador, Brazil	Urugvaj	1:0	2:0
4					2:0
5	11	28. avgust 1996.	Centralni stadion Dinamo, Moskva, Rusija	Rusija	2:2‡	2:2
6	13	16. oktobar 1996.	Albertao, Teresina, Brazil	Litvanija	1:0	3:1
7					2:1
8					3:1
9	14	18. decembar 1996.	Vivaldao, Manaus, Brazil	Bosna i Hercegovina	1:0	1:0
10	15	26. februar 1997.	Stadion Sera Durada, Gojanija, Brazil	Poljska	3:0	4:2
11					4:0
12	16	2. april 1997.	Nacionalni stadion Mane Garinča, Brazilija, Brazil	Čile	1:0	4:0
13					3:0
14	20	8. jun 1997.	Žerlan, Lion, Francuska	Italija	2:3	3:3
15	22	13. jun 1997.	Ramon Tahuiči Agvilera, Santa Kruz, Bolivija	Kostarika	3:0	5:0	Kopa Amerika 1997.
16					4:0
17	25	22. jun 1997.		Paragvaj	1:0	2:0
18					2:0
19	27	29. jun 1997.	Ernando Siles, La Paz, Bolivija	Bolivija	2:1	3:1
20	28	10. avgust 1997.	Olimpijski stadion, Seul, Južna Koreja	Južna Koreja	1:1‡	2:1	Prijateljska
21	33	19. decembar 1997.	Međunarodni stadion kralj Fahd, Rijad, Saudijska Arabija	Češka	2:0	2:0	Kup Konfederacija 1997.
22	34	21. decembar 1997.		Australija	1:0	6:0
23					2:0
24					5:0
25	35	25. mart 1998.	Mercedes-Benc arena, Štutgart, Njemačka	Njemačka	2:1	2:1	Prijateljska
26	39	16. jun 1998.	Božir, Nant, Francuska	Maroko	1:0	3:0	Svjetsko prvenstvo 1998.
27	41	27. jun 1998.	Park prinčeva, Pariz, Francuska	Čile	3:0‡	4:1
28					4:1
29	43	7. jul 1998.	Velodrom, Marsej, Francuska	Holandija	1:0	1:1 4:2 (p)
30	45	26. jun 1999.	Arena da Baišada, Kuritiba, Brazil	Letonija	3:0	3:0	Prijateljska
31	46	30. jun 1999.	Stadion Antonio Aranda, Sijudad del Este, Paragvaj	Venecuela	1:0	7:0	Kopa Amerika 1999.
32					4:0
33	48	6. jul 1999.		Čile	1:0‡	1:0
34	49	11. jul 1999.		Argentina	2:1	2:1
35	51	18. jul 1999.	Defensores del Čako, Asunsion, Paragvaj	Urugvaj	3:0	3:0
36	53	7. septembar 1999.	Beira Rio, Porto Alegre, Brazil	Argentina	4:1	4:2	Prijateljska
37	57	25. maj 2002.	Nacionalni stadion Bukit Džalil, Kuala Lumpur, Malezija	Malezija	1:0	4:0
38	58	3. jun 2002.	Ulsan Muslu, Ulsan, Južna Koreja	Turska	1:1	2:1	Svjetsko prvenstvo 2002.
39	59	8. jun 2002.	Čedžu, Seogvipo, Južna Koreja	Kina	4:0	4:0
40	60	13. jun 2002.	Stadion Suvon, Suvon, Južna Koreja	Kostarika	1:0	5:2
41					2:0
42	61	17. jun 2002.	Misaki Park, Kobe, Japan	Belgija	2:0	2:0
43	63	26. jun 2002.	Stadion Saitama, Saitama, Japan	Turska	1:0	1:0
44	64	30. jun 2002.	Internacionalni stadion, Jokohama, Japan	Njemačka	1:0	2:0	Finale Svjetskog prvenstva 2002.
45					2:0
46	66	20. novembar 2002.	Stadion za Svjetsko prvenstvo, Seul, Južna Koreja	Južna Koreja	1:1	3:2	Prijateljska
47					2:2
48	70	7. septembar 2003.	Metropolitano Roberto Melendez, Barankvilja, Kolumbija	Kolumbija	1:0	2:1	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006.
49	74	18. novembar 2003.	Pineirao, Kuritiba, Brazil	Urugvaj	2:1	3:3
50					3:3
51	78	2. jun 2004.	Mineirao, Belo Orizonte, Brazil	Argentina	1:0‡	3:1
52					2:0‡
53					3:1‡
54	81	5. septembar 2004.	Stadion Morumbi, Sao Paulo, Brazil	Bolivija	1:0	3:1
55	83	9. oktobar 2004.	Hose Pačenčo Romero, Marakaibo, Venecuela	Venecuela	3:0	5:2
56					4:0
57	90	12. oktobar 2005.	Olimpijski stadion, Para, Brazil		2:0	3:0
58	91	1. mart 2006.	RZD arena, Moskva, Rusija	Rusija	1:0	1:1	Prijateljska
59	92	4. jun 2006.	Stad de Ženeva, Ženeva, Švajcarska	Novi Zeland	1:0	4:0
60	95	22. jun 2006.	Vestfalen, Dortmund, Njemačka	Japan	1:1	4:1	Svjetsko prvenstvo 2006.
61					4:1
62	96	27. jun 2006.		Gana	1:0	3:0

Uspjesi

Klupski

Kruzeiro

• Prvenstvo Mineiro (1) : 1994.
• Kup Brazila (1) : 1993.

PSV Ajndhoven

• Kup Holandije (1) : 1995/96.

Barselona

• Kup Španije (1) : 1996/97.
• Superkup Španije (1) : 1996.
• Kup pobednika kupova (1) : 1996/97.

Inter

• Kup UEFA (1) : 1997/98.

Real Madrid

• Prvenstvo Španije (1) : 2002/03.
• Superkup Španije (1) : 2003.
• Superkup Evrope (1) : 2002.
• Interkontinentalni kup (1) : 2002.

Korintijans

• Prvenstvo Paulista (1) : 2009.
• Kup Brazila (1) : 2009.

Reprezentacija

Brazil

• Svjetsko prvenstvo (2): 1994, 2002; drugo mjesto: 1998
• Kopa Amerika (2): 1997, 1999; drugo mjesto: 1995
• Kup Konfederacija (1): 1997
• Olimpijske igre bronzana medalja: 1996

Individualno

Ronaldova nagrada Zlatno stopalo.

• Najbolji strijelac Superkupa Libertadores: 1993/94
• Tim godine Superkupa Libertadores: 1993/94
• Najbolji strijelac prvenstva Mineiro: 1993/94
• Tim godine prvenstva Mineiro: 1994
• Najbolji strijelac Eredivizie: 1994/95
• FIFA fudbaler godine:1996, 1997, 2002
• Iberoamerički fudbaler godine u La ligi: 1996/97, 2002/03
• Najbolji strijelac Španske lige: 1996/97, 2003/04
• Zlatna kopačka: 1996/97
• Fudbaler godine časopisa World Soccer (3): 1996, 1997, 2002
• Najbolji strani fudbaler Španske lige, nagrada Don balon: 1996–97
• Najkorisniji igrač finala Kopa Amerike: 1997
• Najkorisniji igrač Kopa Amerike: 1997
• Bronzana kopačka na Kupu Konfederacija: 1997
• Idealni tim Kupa Konfederacija: 1997
• Najkorisniji igrač finala Kupa pobjednika kupova: 1997
• Idealni tim Kopa Amerike: 1997, 1999
• IFFHS Najbolji svjetski strijelac godine: 1997
• Nagrada bravo: 1997, 1998
• Onc d‘Or: 1997, 2002
• Zlatna lopta: 1997, 2002
• ESM tim godine: 1996/97, 1997/98
• FIFA najboljih 11: 1997, 1998
• Fudbaler godine Serije A: 1998
• Strani fudbaler godine Serije A: 1998
• Najkorisniji igrač finala Kupa UEFA: 1998
• UEFA fudbaler godine: 1997/98
• UEFA najbolji napadač: 1997/98
• Zlatna lopta na Svjetskom prvenstvu: 1998
• Idealni tim Svjetskog prvenstva: 1998, 2002
• Najbolji asistent na Svjetskom prvenstvu: 1998
• Igrač godine Intera: 1998
• Zlatna kopačka na Svjetskom prvenstvu: 2002
• Srebrna lopta na Svjetskom prvenstvu: 2002
• Najkorisniji igrač finala Svjetskog prvenstva: 2002
• Najkorisniji igrač Interkontinentalnog kupa: 2002
• UEFA tim godine: 2002
• Bi-Bi-Si prekookeanska sportska ličnost godine: 2002
• Laureus svjetski povratak godine: 2003
• Najbolji fudbaler po izboru časopisa ESPY: 2003
• FIFA 100 (2004)
• Bronzana kopačka na Svjetskom prvenstvu: 2006
• Brazilska fudbalska kuća slavnih: 2006
• Zlatno stopalo: 2006
• Idealnih 11 svih vremena časopisa France Football: 2007
• Top 100 najboljih fudbalera svih vremena: 2007. #2
• Tim decenije časopisa Sports Illustrated: 2009
• Kuća slavnih Real Madrida
• Najbolji sportista po izboru časopisa Marca: 2011
• Top 50 južnoameričkih fudbalera svih vremena časopisa L'Équipe: #5
• Kuća slavnih italijanskog fudbala: 2015
• IFFHS legende
• Kuća slavnih Intera: 2018
• Nagrada za karijeru časopisa Globe Soccer: 2018
• Tim snova časopisa France football: 2020

Literatura

• Baker, Stan (2012). Our Competition is the World. Lulu. str. 276. 
• Mosley, James (2005). Ronaldo: The Journey of a Genius. Mainstream Publishing. ISBN 1-84018-964-9. 

Spoljašnje veze

• Statistika
• Ronaldo at Real Madrid